BMI (indeks tjelesne mase) u praksi se koristi za procjenu je li osoba pothranjena, normalne težine, prekomjerne težine ili pretila. Pretilost se definira kao BMI od 30 ili više, dok se prekomjerna tjelesna težina definira kao BMI između 25 i 29,9. BMI predstavlja najkorisniju mjeru prekomjerne težine i pretilosti na razini populacije budući da je isti za oba spola i za sve dobne skupine odraslih. Međutim, treba ga smatrati grubim vodičem jer možda ne odgovara istom stupnju tjelesne masnoće kod različitih pojedinaca. Prednosti korištenja BMI-ja su to što ga je lako izračunati i nije skup. Može se koristiti kao alat za provjeru i prepoznavanje potencijalnih zdravstvenih problema. Međutim, postoje i neki nedostaci korištenja BMI. Na primjer, ne uzima u obzir mišićnu masu ili gustoću kostiju. Stoga sportaši ili ljudi s puno mišićne mase mogu imati visok BMI, ali ne moraju imati prekomjernu težinu ili biti pretili. Osim toga, BMI ne razlikuje masnu masu od nemasne mase. Postoje dokazi da korištenje BMI-ja može biti od pomoći u praksi. Na primjer, studije su pokazale da ljudi s višim indeksom tjelesne mase imaju povećan rizik od razvoja dijabetesa tipa 2 i kardiovaskularnih bolesti. Međutim, treba imati na umu da BMI nije dijagnostički alat i da se treba koristiti zajedno s drugim mjerama, kao što su opseg struka i krvni tlak.