Lyumjev 200 jedinica/ml KwikPen otopina za injekciju u napunjenoj brizgalici
Informacije o propisivanju
Lista
Režim izdavanja
Ograničenje primjene lijeka
Propisivanje
Ostale informacije
Naziv
Sastav
Farmaceutski oblik
Nositelj odobrenja
Zadnje ažuriranje SmPC-a
Koristite Mediately aplikaciju
Dobijte informacije o lijekovima brže.
Više od 36k ocjene
SmPC - Lyumjev 200 jedinica/ml
Doziranje
Lyumjev je inzulin koji se uzima uz obrok, a primjenjuje se supkutanom injekcijom 0 - 2 minute prije
početka obroka, uz mogućnost primjene do 20 minuta nakon početka obroka (vidjeti dio 5.1).
Pri određivanju početne doze potrebno je uzeti u obzir tip šećerne bolesti, bolesnikovu tjelesnu težinu i
razine glukoze u krvi.
Pri propisivanju lijeka Lyumjev mora se u obzir uzeti njegov brz nastup djelovanja (vidjeti dio 5.1). Kontinuirana prilagodba doze lijeka Lyumjev treba se temeljiti na bolesnikovim metaboličkim potrebama, rezultatima praćenja razine glukoze u krvi i cilju glikemijske kontrole. Radi minimizacije rizika od hipoglikemije ili hiperglikemije možda će biti potrebno prilagoditi dozu kod prelaska bolesnika s nekog drugog inzulina, promjena u tjelesnoj aktivnosti, promjene istodobno primjenjivanih lijekova, promjene prehrambenih navika (tj. količine i vrste hrane, rasporeda obroka), promjene bubrežne ili jetrene funkcije ili tijekom akutne bolesti (vidjeti dijelove 4.4 i 4.5).
Prelazak s drugog inzulina koji se primjenjuje uz obrok
Ako bolesnik prelazi s nekog drugog inzulina koji se primjenjuje uz obrok na Lyumjev, prelazak se može provesti prema načelu „jedinica za jedinicu“. Potentnost inzulinskih analoga, uključujući Lyumjev, izražava se u jedinicama. Jedna (1) jedinica lijeka Lyumjev odgovara 1 internacionalnoj jedinici (IU) humanog inzulina ili 1 jedinici drugih brzodjelujućih inzulinskih analoga.
Propuštene doze
Bolesnici koji zaborave primijeniti dozu uz obrok trebaju pratiti razinu glukoze u krvi kako bi utvrdili trebaju li primijeniti dozu inzulina te nastaviti s primjenom lijeka prema uobičajenom rasporedu uz sljedeći obrok.
Posebne populacije
Starije osobe
Sigurnost i djelotvornost lijeka Lyumjev utvrđene su u starijih bolesnika u dobi od 65 do 75 godina.
Preporučuje se pomno pratiti razine glukoze te individualno prilagoditi dozu lijeka (vidjeti
dijelove 4.8, 5.1 i 5.2). Iskustvo s liječenjem bolesnika u dobi od ≥ 75 godina je ograničeno.
Oštećenje funkcije bubrega
Potrebe za inzulinom mogu biti smanjene u slučaju oštećenja bubrežne funkcije. U bolesnika s oštećenjem bubrežne funkcije treba pojačano pratiti razine glukoze te individualno prilagoditi dozu lijeka.
Oštećenje funkcije jetre
U bolesnika s oštećenjem jetrene funkcije potrebe za inzulinom mogu biti smanjene zbog smanjene sposobnosti glukoneogeneze i slabije razgradnje inzulina. U bolesnika s oštećenjem jetrene funkcije treba pojačano pratiti razine glukoze te individualno prilagoditi dozu lijeka.
Pedijatrijska populacija
Sigurnost i djelotvornost lijeka Lyumjev 200 jedinica/ml u djece i adolescenata mlađih od 18 godina nisu ustanovljene.
Način primjene
Prije početka liječenja lijekom Lyumjev bolesnike treba poučiti pravilnoj uporabi i tehnici injiciranja. Bolesnicima treba napomenuti da:
-
Prije primjene lijeka uvijek provjere naljepnicu na inzulinu.
-
Prije primjene vizualno pregledaju Lyumjev i bace ga ako primijete da sadrži čestice ili da je
promijenio boju.
-
Uvijek promijene mjesto injekcije ili infuzije unutar istog područja kako bi se smanjio rizik od
lipodistrofije i kožne amiloidoze (vidjeti dijelove 4.4 i 4.8).
-
Pripaze da prilikom injiciranja lijeka iglom ne uđu u krvnu žilu.
-
Nakon svakog injiciranja bace upotrijebljenu iglu.
-
Bace pomagalo za primjenu ako bilo koji njegov dio izgleda slomljeno ili oštećeno.
-
Sa sobom nose rezervno ili zamjensko pomagalo za primjenu za slučaj da se njihov sustav
isporuke lijeka pokvari.
Lyumjev treba primijeniti supkutanom injekcijom u abdomen, nadlakticu, bedro ili stražnjicu (vidjeti dio 5.2).
Lyumjev u načelu treba primjenjivati u kombinaciji s inzulinom srednje dugog ili dugog djelovanja.
Ako se primjenjuje istodobno s drugim inzulinom, potrebno je odabrati neko drugo mjesto injiciranja. Lyumjev 200 jedinica/ml KwikPen prikladan je samo za supkutane injekcije.
Lyumjev 200 jedinica/ml ne smije se primjenjivati pumpom za kontinuiranu supkutanu infuziju inzulina (engl. continuous subcutaneous insulin infusion, CSII).
Lyumjev 200 jedinica/ml ne smije se primjenjivati intravenski.
Lyumjev je dostupan u dvjema koncentracijama: Lyumjev 200 jedinica/ml KwikPen i Lyumjev
100 jedinica/ml KwikPen. Vidjeti zasebni sažetak opisa svojstava lijeka za Lyumjev 100 jedinica/ml KwikPen. Brizgalica KwikPen u jednom injiciranju može isporučiti dozu od 1 do 60 jedinica odmjerenu u koracima od 1 jedinice. Broj jedinica inzulina prikazuje se u prozorčiću za odabir doze na brizgalici neovisno o koncentraciji lijeka te pri prelasku bolesnika na novu koncentraciju ili na brizgalicu s drugačijim odmjernim koracima nije potrebno preračunavanje doze.
Za detaljnje upute, molimo pogledajte upute za uporabu priložene uputi o lijeku.
Kako bi se spriječio mogući prijenos bolesti, istu brizgalicu smije koristiti samo jedan bolesnik, čak i
ako se zamijeni igla.
Hipoglikemija.
Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.
Sljedivost
Kako bi se poboljšala sljedivost bioloških lijekova, naziv i broj serije primijenjenog lijeka potrebno je jasno evidentirati.
Hipoglikemija
Hipoglikemija je najčešća nuspojava inzulinske terapije (vidjeti dio 4.8). Vrijeme nastupa hipoglikemije obično odražava profil djelovanja primijenjenih formulacija inzulina kroz vrijeme. Zbog bržeg nastupa djelovanja lijeka Lyumjev hipoglikemija može nastupiti ranije nakon injekcije tog lijeka nego nakon primjene drugih inzulina koji se uzimaju uz obrok (vidjeti dio 5.1).
Hipoglikemija može nastupiti iznenada, a njezini se simptomi mogu razlikovati od osobe do osobe ili mijenjati tijekom vremena u iste osobe. Teška hipoglikemija može uzrokovati napadaje, dovesti do gubitka svijesti te biti opasna po život ili smrtonosna. Svjesnost nastupa hipoglikemije mže biti slabije izražena u bolesnika koji dugo boluju od šećerne bolesti.
Hiperglikemija
Primjena neodgovarajućih doza ili prekid liječenja mogu izazvati hiperglikemiju i dijabetičku ketoacidozu, stanja koja mogu biti opasna po život.
Bolesnike treba naučiti kako prepoznati znakove i simptome ketoacidoze te ih uputiti da u slučaju sumnje na ketoacidozu odmah potraže pomoć.
Tehnika injiciranja
Bolesnike se mora savjetovati da neprekidno mijenjaju mjesto injiciranja kako bi se smanjio rizik od nastanka lipodistrofije i kožne amiloidoze. Na područjima na kojima su se javile te reakcije moguć je potencijalni rizik od odgode apsorpcije inzulina i pogoršanja regulacije glikemije nakon primjene injekcija inzulina. Zabilježeno je da iznenadna promjena mjesta injekcije i primjena na nezahvaćenom području dovode do hipoglikemije. Nakon promjene mjesta injiciranja preporučuje se praćenje razine glukoze u krvi, a može se razmotriti prilagodba doze antidijabetika.
Potrebe za inzulinom i prilagodbe doze
Promjene inzulina te njegove koncentracije, proizvođača, vrste ili načina primjene mogu utjecati na regulaciju glikemije i bolesnika učiniti podložnim hipoglikemiji ili hiperglikemiji. Te promjene treba
provoditi uz oprez i pod strogim medicinskim nadzorom, uz češće praćenje razine glukoze. U bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2 možda će biti potrebno prilagoditi doze istodobno primjenjivanih antidijabetika (vidjeti dijelove 4.2 i 4.5).
U bolesnika s oštećenjem bubrežne ili jetrene funkcije treba pojačano pratiti razine glukoze te
individualno prilagoditi dozu lijeka (vidjeti dio 4.2).
Potrebe za inzulinom mogu se povećati tijekom bolesti ili emocionalnih tegoba.
Prilagodba doze može biti potrebna i ako bolesnik pojača tjelesnu aktivnost ili promijeni uobičajenu prehranu. Vježbanje neposredno nakon obroka može povećati rizik od hipoglikemije.
Tiazolidindioni (TZD) u kombinaciji s inzulinom
TZD-i mogu uzrokovati s dozom povezano zadržavanje tekućine, osobito kada se uzimaju u kombinaciji s inzulinom. Zadržavanje tekućine može uzrokovati ili pogoršati zatajivanje srca. Bolesnike koji uzimaju inzulin i TZD treba nadzirati zbog mogućih znakova i simptoma zatajivanja srca. Ako dođe do zatajivanja srca, treba razmotriti prekid primjene TZD-a.
Preosjetljivost i alergijske reakcije
Kod primjene inzulinskih pripravaka, uključujući Lyumjev, mogu se javiti teške, po život opasne, generalizirane alergijske reakcije, uključujući anafilaksiju (vidjeti dio 4.8). Ako dođe do reakcija preosjetljivosti, treba prekinuti primjenu lijeka Lyumjev.
Medikacijske pogreške
Bolesnici s oštećenjem vida ne smiju primjenjivati Lyumjev bez pomoći osobe obučene za njegovu
primjenu.
Kako bi se izbjegle medikacijske pogreške zbog zamjene lijeka Lyumjev i drugih inzulina, bolesnici trebaju uvijek provjeriti naljepnicu na inzulinu prije svake injekcije.
Inzulin iz brizgalice lijeka Lyumjev 200 jedinica/ml ne smije se prebacivati u štrcaljku. Mjernim oznakama na štrcaljki ne može se točno odmjeriti doza, pa može doći do predoziranja i teške hipoglikemije.
Bolesnici trebaju uvijek upotrijebiti novu iglu za svako injiciranje kako bi spriječili infekcije i začepljenje igle. Ako je igla začepljena, treba je zamijeniti novom iglom.
Pomoćne tvari
Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol natrija (23 mg) po dozi, tj. zanemarive količine natrija.
Sljedeće tvari mogu smanjiti bolesnikovu potrebu za inzulinom: antidijabetici (oralni ili injekcijski), salicilati, sulfonamidi, neki antidepresivi (inhibitori monoaminooksidaze [MAO inhibitori], selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina), inhibitori angiotenzin konvertirajućeg enzima
(ACE inhibitori), blokatori receptora angiotenzina II ili analozi somatostatina.
Sljedeće tvari mogu povećati potrebe za inzulinom: oralni kontraceptivi, kortikosteroidi, hormoni štitnjače, danazol, simpatomimetici, diuretici ili hormon rasta.
Alkohol može pojačati ili oslabiti učinak lijeka Lyumjev na snižavanje razine glukoze u krvi. Konzumacija velikih količina etanola istodobno s primjenom inzulina može dovesti do teške hipoglikemije.
Beta-blokatori mogu prikriti znakove i simptome hipoglikemije.
TZD-i mogu uzrokovati s dozom povezano zadržavanje tekućine, osobito kada se uzimaju u
kombinaciji s inzulinom, te pogoršati zatajivanje srca (vidjeti dio 4.4).
Trudnoća
Opsežni podaci (više od 1000 trudnoća) ukazuje da inzulin lispro ne uzrokuje malformacije i da nema feto/neonatalnih toksični učinak. Lyumjev se može primjenjivati tijekom trudnoće ako je to klinički potrebno.
U bolesnica koje primaju inzulin tijekom trudnoće neophodno je održavati dobru kontrolu (zbog dijabetesa ovisnog o inzulinu ili gestacijskog dijabetesa). Potrebe za inzulinom obično se smanjuju tijekom prvog tromjesečja, a povećavaju u drugom i trećem tromjesečju trudnoće. Nakon poroda potrebe za inzulinom obično se brzo vraćaju na razine prije trudnoće. Bolesnicama sa šećernom bolešću treba reći da obavijeste liječnika ako su trudne ili razmišljaju o trudnoći. U trudnica sa šećernom bolešću nužno je strogo nadzirati regulaciju razina glukoze.
Dojenje
Lyumjev se može primjenjivati tijekom dojenja. Dojiljama sa šećernom bolešću možda će biti
potrebno prilagoditi dozu inzulina, prehranu ili oboje. Plodnost
U ispitivanjima na životinjama inzulin lispro nije uzrokovao poremećaj plodnosti.
Bolesnikova sposobnost koncentracije i reagiranja može biti umanjena zbog hipoglikemije. To može predstavljati rizik u situacijama u kojima su takve sposobnosti posebno važne (npr. upravljanje vozilom ili rad sa strojevima).
Bolesnike treba upozoriti da poduzmu mjere opreza kako bi izbjegli hipoglikemiju tijekom vožnje. To je osobito važno u bolesnika kod kojih je svjesnost nastupa upozoravajućih znakova hipoglikemije smanjena ili izostaje te u bolesnika s čestim epizodama hipoglikemije. U takvim slučajevima treba procijeniti je li preporučljivo upravljati vozilom.
Sažetak sigurnosnog profila
Najčešće prijavljena nuspojava tijekom liječenja je hipoglikemija (vrlo česta nuspojava) (vidjeti dijelove 4.2, 4.4 i 4.9).
U nastavku su navedene nuspojave povezane s lijekom zabilježene u kliničkim ispitivanjima, koje su prikazane kao MedDRA preporučeni pojmovi prema klasifikaciji organskih sustava te u padajućem nizu prema incidenciji (vrlo često: ≥ 1/10; često: ≥ 1/100 i < 1/10; manje često: ≥ 1/1000 i < 1/100; rijetko: ≥ 1/10 000 i < 1/1000, vrlo rijetko: < 1/10 000 i nepoznato [ne može se procijeniti iz dostupnih podataka]). Unutar svake skupine učestalosti nuspojave su prikazane u padajućem nizu prema ozbiljnosti.
Tablica 1: Nuspojave
| MedDRA klasifikacija organskihsustava | Vrlo često | Često | Manje često | Nepoznato |
| Poremećajimetabolizma i prehrane | hipoglikemija | |||
| Opći poremećaji i reakcije na mjestuprimjene | alergijske reakcije* | edem | ||
| reakcije na mjestu injiciranja | ||||
| Poremećaji kože i potkožnog tkiva | lipodistrofija | kožnaamiloidoza | ||
| osip | ||||
| pruritus |
*Vidjeti dio 4.8 Opis odabranih nuspojava Opis odabranih nuspojava
Hipoglikemija
Hipoglikemija je najčešće opažena nuspojava u bolesnika koji uzimaju inzulin. U 26-tjednim kliničkim ispitivanjima faze 3 incidencija teške hipoglikemije bila je 5,5% kod bolesnika sa šećernom bolešću tipa I, te 0,9% kod bolesnika sa šećernom bolešću tipa II (vidjeti tablice 2 i 3).
Simptomi hipoglikemije obično se javljaju iznenada. Mogu uključivati bezvoljnost, konfuziju, palpitacije, znojenje, povraćanje i glavobolju.
Ni u jednom od ispitivanja nije bilo klinički značajnih razlika u učestalosti hipoglikemije kod primjene lijeka Lyumjev u odnosu na usporedni lijek (drugi lijek koji sadrži inzulin lispro). U ispitivanjima u kojima su se Lyumjev i usporedni lijek primjenjivali u različito vrijeme u odnosu na obroke nije bilo klinički važnih razlika u učestalosti hipoglikemije.
Zbog bržeg nastupa djelovanja lijeka Lyumjev hipoglikemija može nastupiti ranije nakon injekcije tog
lijeka nego nakon primjene drugih inzulina koji se uzimaju uz obrok.
Alergijske reakcije
Kod primjene bilo kojeg inzulina, uključujući Lyumjev, mogu se javiti teške, po život opasne, generalizirane alergijske reakcije, uključujući anafilaksiju, generalizirane kožne reakcije, angioedem, bronhospazam, hipotenziju i šok.
Reakcije na mjestu injiciranja
Kao i kod drugih inzulinskih terapija, u bolesnika se mogu javiti osip, crvenilo, upala, bol, modrice ili svrbež na mjestu injiciranja lijeka Lyumjev. Te su reakcije obično blage i u načelu se povlače uz nastavak liječenja.
Imunogenost
Primjena inzulina može uzrokovati stvaranje protutijela na inzulin. Prisutnost protutijela na lijek nije imala klinički značajnog utjecaja na farmakokinetiku, djelotvornost ni sigurnost lijeka Lyumjev.
Poremećaji kože i potkožnog tkiva
Na mjestu injekcije može doći do lipodistrofije i kožne amiloidoze koja može odgoditi lokalnu apsorpciju inzulina. Neprestano mijenjanje mjesta injiciranja unutar preporučenih injekcijskih područja može pomoći u ublažavanju ili sprečavanju takvih reakcija (vidjeti dio 4.4).
Edem
Kod primjene inzulinske terapije prijavljeni su slučajevi edema, osobito ako se prethodno loša metabolička kontrola poboljšala intenziviranjem inzulinske terapije.
Posebne populacije
Rezultati kliničkih ispitivanja inzulina lispro općenito ne ukazuju ni na kakve razlike u učestalosti, vrsti i težini nuspojava opaženih u starijih bolesnika i bolesnika s oštećenjem bubrežne ili jetrene funkcije u odnosu na šire iskustvo u općoj populaciji. Podaci o sigurnosti primjene u vrlo starih bolesnika (≥ 75 godina) ili bolesnika s umjerenim do teškim oštećenjem bubrežne ili jetrene funkcije su ograničeni (vidjeti dio 5.1).
Prijavljivanje sumnji na nuspojavu
Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.
Predoziranje uzrokuje hipoglikemiju praćenu simptomima koji uključuju bezvoljnost, konfuziju, palpitacije, znojenje, povraćanje i glavobolju,
Hipoglikemija se može javiti kao posljedica prevelike količine inzulina lispro u odnosu na unos hrane, potrošnju energije ili oboje. Blage epizode hipoglikemije obično se mogu liječiti peroralnom primjenom glukoze. Teže epizode praćene komom, napadajima ili neurološkim poremećajima mogu se liječiti glukagonom ili intravenskom primjenom koncentrirane glukoze. Možda će biti potrebno održavati unos ugljikohidrata i nadzirati bolesnika jer se nakon prividnog kliničkog poboljšanja hipoglikemija može ponovno javiti. Možda će biti potrebno prilagoditi doziranje lijeka, raspored obroka ili tjelovježbu.
Farmakološka svojstva - Lyumjev 200 jedinica/ml
Farmakoterapijska skupina: Lijekovi za liječenje šećerne bolesti, inzulini i analozi za injekciju, brzog djelovanja, ATK oznaka: A10AB04
Mehanizam djelovanja
Primarno je djelovanje lijeka Lyumjev regulacija metabolizma glukoze. Inzulini, uključujući inzulin lispro koji je djelatna tvar lijeka Lyumjev, ostvaruju svoje specifično djelovanje vezivanjem za inzulinske receptore. Inzulin vezan za receptore snižava razinu glukoze u krvi potičući perifernu pohranu glukoze u poprečnoprugaste mišiće i masno tkivo te inhibirajući stvaranje glukoze u jetri. Inzulini inhibiraju lipolizu i proteolizu te pospješuju sintezu proteina.
Lyumjev je formulacija inzulina lispro koja sadrži citrat i treprostinil. Citrat povećava lokalnu krvožilnu propusnost, a treprostinil potiče lokalnu vazodilataciju kako bi se postigla brža apsorpcija inzulina lispro.
Farmakodinamički učinci
Rano i kasno djelovanje inzulina
Ispitivanje utemeljeno na glukoznoj sponi (engl. glucose clamp study) provedeno je u 40 bolesnika sa šećernom bolešću tipa 1 koji su primili jednu supkutanu dozu od 15 jedinica lijeka Lyumjev odnosno lijeka Humalog. Rezultati su prikazani na Slici 1. Pokazalo se da je Lyumjev jednako potentan kao Humalog primijenjen u istom broju jedinica, no njegovo djelovanje nastupa brže i traje kraće.
-
Lyumjev je počeo djelovati 20 minuta nakon primjene doze, što je 11 minuta brže u odnosu na
Humalog.
-
Tijekom prvih 30 minuta nakon primjene doze Lyumjev je imao trostruko veći učinak na snižavanje razine glukoze u odnosu na Humalog.
-
Maksimalan učinak na snižavanje razine glukoze Lyumjev je imao 1 - 3 sata nakon injiciranja lijeka.
-
Kasno djelovanje inzulina, tj. ono od 4 sata nakon primjene do završetka testa glukoznom sponom, bilo je 54% manje uz Lyumjev nego uz Humalog.
-
Trajanje djelovanja lijeka Lyumjev iznosilo je 5 sati, što je 44 minute kraće u odnosu na
Humalog.
-
Ukupna količina glukoze infundirane tijekom testa glukozne spone bila je usporediva uz Lyumjev i Humalog.
Slika 1. Srednja vrijednost brzine infuzije glukoze u bolesnika sa šećernom bolešću tipa 1 nakon supkutane injekcije lijeka Lyumjev odnosno lijeka Humalog (u dozi od 15 jedinica)
Nadalje, brži nastup djelovanja i slabije kasno djelovanje inzulina opaženi su i kod primjene lijeka
Lyumjev u bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2.
Ukupan i maksimalan učinak lijeka Lyumjev na snižavanje razine glukoze povećavali su se s porastom doze unutar terapijskog raspona. Brz nastup i ukupno djelovanje inzulina bili su slični kad se Lyumjev primjenjivao u abdomen, nadlakticu ili bedro.
Sniženje postprandijalne razine glukoze
U usporedbi s lijekom Humalog, Lyumjev je u testu sa standardiziranim obrokom snizio postprandijalnu razinu glukoze tijekom čitavog 5-satnog razdoblja testa (promjena površine ispod krivulje (engl. area under the curve, AUC) u odnosu na onu prije obroka (0-5 h)).
-
Tijekom 5-satnog testa s obrokom u bolesnika sa šećernom bolešću tipa 1 Lyumjev je u odnosu na Humalog snizio postprandijalnu razinu glukoze za 32% kada se primjenjivao na početku obroka te za 18% kada se primjenjivao 20 minuta nakon početka obroka.
-
Tijekom 5-satnog testa s obrokom u bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2 Lyumjev je u odnosu na Humalog snizio postprandijalnu razinu glukoze za 26% kada se primjenjivao na početku obroka te za 24% kada se primjenjivao 20 minuta nakon početka obroka.
Usporedba lijekova Lyumjev 200 jedinica/ml i Lyumjev 100 jedinica/ml
Maksimalan i ukupan učinak na snižavanje razine glukoze bili su usporedivi kod lijeka Lyumjev 200 jedinica/ml odnosno lijeka Lyumjev 100 jedinica/ml. Pri prelasku bolesnika s jedne jačine lijeka na drugu nije potrebno preračunavanje doze.
Klinička djelotvornost i sigurnost
Djelotvornost lijeka Lyumjev ocjenjivala se u 2 randomizirana, aktivnim lijekom kontrolirana ispitivanja provedena u odraslih osoba.
Šećerna bolest tipa 1 – odrasli
PRONTO-T1D bilo je 26-tjedno ispitivanje uz prilagodbu liječenja prema ciljnim vrijednostima (engl. treat-to-target), u kojem se djelotvornost lijeka Lyumjev ocjenjivala u 1222 bolesnika čija je terapija uključivala višekratne dnevne injekcije. Bolesnici su bili randomizirani za zaslijepljenu primjenu lijeka Lyumjev uz obrok, zaslijepljenu primjenu lijeka Humalog uz obrok ili otvorenu primjenu lijeka Lyumjev nakon obroka. Svi su se lijekovi primjenjivali u kombinaciji s inzulinom glarginom ili inzulinom degludek. Lyumjev ili Humalog primijenjeni uz obrok injicirali su se
0 - 2 minute prije početka obroka, dok se Lyumjev primijenjen nakon obroka injicirao 20 minuta
nakon početka obroka.
Rezultati za djelotvornost prikazani su u Tablici 2 i na Slici 2.
Ciljnu vrijednost HbA1c od < 7% postiglo je 37,4% bolesnika koji su primjenjivali Lyumjev uz obrok, 33,6% onih koji su primjenjivali Humalog uz obrok te 25,6% onih koji su primjenjivali Lyumjev nakon obroka.
Doze bazalnog i bolusnog inzulina te ukupne doze inzulina bile su slične među liječenim skupinama u
26. tjednu.
Nakon razdoblja od 26 tjedana dvije zaslijepljene liječene skupine nastavile su liječene do 52. tjedna. Vrijednost HbA1c nije se statistički značajno razlikovala između liječenih skupina na kraju ispitivanja (52. tjedan).
Tablica 2: Rezultati 26-tjednog kliničkog ispitivanja bazal-bolus terapije u bolesnika sa šećernom bolešću tipa 1
| Lyumjev uz obrok+ bazalni inzulin | Humalog uz obrok + bazalniinzulin | Lyumjev nakon obroka + bazalni inzulin | |
| Broj randomiziranih ispitanika (N) | 451 | 442 | 329 |
| HbA1c (%) | |||
| Početna vrijednost → 26. tjedan | 7,34 → 7,21 | 7,33 → 7,29 | 7,36 → 7,42 |
| Promjena od početne vrijednosti | -0,13 | -0,05 | 0,08 |
| Razlika između liječenja | -0,08 [-0,16; -0,00]C | 0,13 [0,04; 0,22]D | |
| HbA1c (mmol/mol) | |||
| Početna vrijednost → 26. tjedan | 56,7 → 55,3 | 56,7 → 56,1 | 56,9 → 57,6 |
| Promjena od početne vrijednosti | -1,4 | -0,6 | 0,8 |
| Razlika između liječenja | -0,8 [-1,7; 0,00]C | 1,4 [0,5; 2,4]D | |
| Porast razine glukoze 1 sat nakon obroka (mg/dl) A | |||
| Početna vrijednost → 26. tjedan | 77,3 → 46,4 | 71,5 → 74,3 | 76,3 → 87,5 |
| Promjena od početne vrijednosti | -28,6 | -0,7 | 12,5 |
| Razlika između liječenja | -27,9 [-35,3; -20,6]C,E | 13,2 [5,0; 21,4]D | |
| Porast razine glukoze 1 sat nakon obroka (mmol/l) A | |||
| Početna vrijednost → 26. tjedan | 4,29 → 2,57 | 3,97 → 4,13 | 4,24 → 4,86 |
| Promjena od početne vrijednosti | -1,59 | -0,04 | 0,70 |
| Razlika između liječenja | -1,55[-1,96; -1,14]C,E | 0,73 [0,28; 1,19]D | |
| Porast razine glukoze 2 sata nakon obroka (mg/dl) A | |||
| Početna vrijednost → 26. tjedan | 112,7 → 72,7 | 101,6 → 103,9 | 108,0 → 97,2 |
| Promjena od početne vrijednosti | -34,7 | -3,5 | -10,2 |
| Razlika između liječenja | -31,2 [-41,1; -21,2]C,E | -6,7 [-17,6; 4,3] D | |
| Porast razine glukoze 2 sata nakon obroka (mmol/l) A | |||
| Početna vrijednost → 26. tjedan | 6,26 → 4,04 | 5,64 → 5,77 | 5,99 → 5,40 |
| Promjena od početne vrijednosti | -1,93 | -0,20 | -0,56 |
| Razlika između liječenja | -1,73 [-2,28; -1,18]C,E | -0,37 [-0,98; -0,24]D | |
| Tjelesna težina (kg) | |||
| Početna vrijednost → 26. tjedan | 77,3 → 77,9 | 77,3 → 78,2 | 77,6 → 78,1 |
| Promjena od početne vrijednosti | 0,6 | 0,8 | 0,7 |
| Razlika između liječenja | -0,2 [-0,6; 0,1]A | -0,1 [-0,5; 0,3]D | |
| Teška hipoglikemija B (% bolesnika) | 5,5% | 5,7% | 4,6% |
Vrijednosti za 26. tjedan i promjene od početnih vrijednosti temelje se na srednjim vrijednostima dobivenima metodom najmanjih kvadrata (prilagođene srednje vrijednosti).
U uglatim je zagradama ([ ]) naveden interval pouzdanosti od 95%.
A Test uz obrok.
B Teška hipoglikemija definira se kao epizoda tijekom koje je bolesniku potrebna pomoć druge osobe zbog neuroloških poremećaja.
C Razlika između lijeka Lyumjev uz obrok i lijeka Humalog uz obrok.
D Razlika između lijeka Lyumjev nakon obroka i lijeka Humalog uz obrok.
E Statistički značajno u korist lijeka Lyumjev uz obrok.
Slika 2. Vremenski tijek porasta razine glukoze u krvi tijekom testa tolerancije uz miješani obrok u 26. tjednu u bolesnika sa šećernom bolešću tipa 1
Lyumjev i Humalog primijenjeni uz obrok
Lyumjev + 20 = Lyumjev se injicirao 20 minuta nakon početka obroka
*p < 0,05 za uparenu usporedbu lijekova Lyumjev i Humalog
^p < 0,05 za uparenu usporedbu lijekova Lyumjev + 20 i Humalog #p < 0,05 za uparenu usporedbu lijekova Lyumjev + 20 i Lyumjev
Kontinuirano praćenje vrijednosti glukoze kod šećerne bolesti tipa 1 – odrasli
U jednoj je podskupini bolesnika (N = 269) provedena ocjena profila ambulantno izmjerenih vrijednosti glukoze tijekom 24 sata dobivenih zaslijepljenim kontinuiranim praćenjem vrijednosti glukoze. U usporedbi s bolesnicima liječenima lijekom Humalog, u onih koji su primjenjivali Lyumjev uz obrok u 26. tjednu utvrđeno je statistički značajno poboljšanje kontrole postprandijalne razine glukoze na temelju ocjene kontinuiranog praćenja porasta vrijednosti glukoze ili inkrementalne AUC utvrđenih kontinuiranim praćenjem 0 - 2 sata, 0 - 3 sata odnosno 0 - 4 sata nakon obroka. U bolesnika koji su primjenjivali Lyumjev uz obrok prijavljeno je statistički značajno dulje vrijeme unutar ciljnog raspona (od 6 sati ujutro do ponoći), koje je iznosilo 603 minute za raspon od
3,9 do 10 mmol/l (71 - 180 mg/dl), odnosno 396 minuta za raspon od 3,9 do 7,8 mmol/l
(71 - 140 mg/dl), što je 44 odnosno 41 minutu dulje u odnosu na bolesnike koji su primjenjivali Humalog.
Šećerna bolest tipa 2 – odrasli
PRONTO-T2D bilo je 26-tjedno ispitivanje uz prilagodbu liječenja prema ciljnim vrijednostima u kojem se djelotvornost lijeka Lyumjev ocjenjivala u 673 bolesnika koja su bila randomizirana za zaslijepljenu primjenu lijeka Lyumjev uz obrok ili zaslijepljenu primjenu lijeka Humalog uz obrok. Oba su se lijeka primjenjivala u kombinaciji s bazalnim inzulinom (inzulinom glarginom ili
inzulinom degludek) u sklopu bazal-bolus režima liječenja. Lyumjev uz obrok ili Humalog uz obrok injicirali su se 0 - 2 minute prije početka obroka.
Rezultati za djelotvornost prikazani su u Tablici 3 i na Slici 3.
Ciljnu vrijednost HbA1c od < 7% postiglo je 58,2% bolesnika koji su primjenjivali Lyumjev uz obrok te 52,5% onih koji su primjenjivali Humalog uz obrok.
Doze bazalnog i bolusnog inzulina te ukupne doze inzulina bile su slične među liječenim skupinama
na kraju ispitivanja.
Tablica 3: Rezultati 26-tjednog kliničkog ispitivanja bazal-bolus terapije u bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2
| Lyumjev uz obrok+ bazalni inzulin | Humalog uz obrok+ bazalni inzulin | |
| Broj randomiziranih ispitanika (N) | 336 | 337 |
| HbA1c (%) | ||
| Početna vrijednost → 26. tjedan | 7,28 → 6,92 | 7,31 → 6,86 |
| Promjena od početne vrijednosti | -0,38 | -0,43 |
| Razlika između liječenja | 0,06 [-0,05; 0,16] | |
| HbA1c (mmol/mol) | ||
| Početna vrijednost → 26. tjedan | 56,0 → 52,1 | 56,4 → 51,5 |
| Promjena od početne vrijednosti | -4,1 | -4,7 |
| Razlika između liječenja | 0,6 [-0,6; 1,8] | |
| Porast razine glukoze 1 sat nakon obroka (mg/dl)A | ||
| Početna vrijednost → 26. tjedan | 76,6 → 63,1 | 77,1 → 74,9 |
| Promjena od početne vrijednosti | -13,8 | -2,0 |
| Razlika između liječenja | -11,8 [-18,1; -5,5]C | |
| Porast razine glukoze 1 sat nakon obroka (mmol/l)A | ||
| Početna vrijednost → 26. tjedan | 4,25 → 3,50 | 4,28 → 4,16 |
| Promjena od početne vrijednosti | -0,77 | -0,11 |
| Razlika između liječenja | -0,66[-1,01; -0,30]C | |
| Porast razine glukoze 2 sata nakon obroka (mg/dl)A | ||
| Početna vrijednost → 26. tjedan | 99,3 → 80,4 | 99,6 → 97,8 |
| Promjena od početne vrijednosti | -19,0 | -1,6 |
| Razlika između liječenja | -17,4 [-25,3; -9,5]C | |
| Porast razine glukoze 2 sata nakon obroka (mmol/l)A | ||
| Početna vrijednost → 26. tjedan | 5,51 → 4,47 | 5,53 → 5,43 |
| Promjena od početne vrijednosti | -1,06 | -0,09 |
| Razlika između liječenja | -0,96 [-1,41; -0,52]C | |
| Tjelesna težina (kg) | ||
| Početna vrijednost → 26. tjedan | 89,8 → 91,3 | 90,0 → 91,6 |
| Promjena od početne vrijednosti | 1,4 | 1,7 |
| Razlika između liječenja | -0,2 [-0,7; 0,3] | |
| Teška hipoglikemija (% bolesnika)B | 0,9% | 1,8% |
Vrijednosti za 26. tjedan i promjene od početnih vrijednosti temelje se na srednjim vrijednostima dobivenima metodom najmanjih kvadrata (prilagođene srednje vrijednosti).
U uglatim je zagradama ([ ]) naveden interval pouzdanosti od 95%. Navedena je razlika između lijeka
Lyumjev uz obrok i lijeka Humalog uz obrok.
A Test uz obrok.
B Teška hipoglikemija definira se kao epizoda tijekom koje je bolesniku potrebna pomoć druge osobe zbog neuroloških poremećaja.
C Statistički značajno u korist lijeka Lyumjev uz obrok.
Slika 3. Vremenski tijek porasta razine glukoze u krvi tijekom testa tolerancije uz miješani obrok u 26. tjednu u bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2
Lyumjev i Humalog primijenjeni uz obrok
Podaci su srednje vrijednosti prema metodi najmanjih kvadrata (standardno odstupanje); *p < 0,05
Posebne populacije
Starije osobe
U dvama 26-tjednim kliničkim ispitivanjima (PRONTO-T1D i PRONTO-T2D), 187 od 1116 (17%) bolesnika sa šećernom bolešću tipa 1 ili tipa 2 koji su primali Lyumjev imalo je ≥ 65 godina, a njih 18 od 1116 (2%) imalo je ≥ 75 godina. Sveukupno nisu opažene razlike u sigurnosti ili učinkovitosti lijeka između starijih i mlađih bolesnika.
Apsorpcija
U zdravih ispitanika i bolesnika sa šećernom bolešću apsorpcija inzulina lispro bila je brža, a trajanje izloženosti kraće nakon primjene lijeka Lyumjev nego nakon primjene lijeka Humalog. U bolesnika sa šećernom bolešću tipa 1 opaženo je sljedeće:
-
Inzulin lispro dospio je u krvotok približno 1 minutu nakon injiciranja lijeka Lyumjev, što je 5 minuta brže u odnosu na Humalog.
-
Vrijeme do postizanja 50% maksimalne koncentracije lijeka bilo je 14 minuta kraće uz Lyumjev nego uz Humalog.
-
Nakon injiciranja lijeka Lyumjev koncentracija inzulina lispro u krvotoku tijekom prvih
15 minuta bila je sedmerostruko veća, a tijekom prvih 30 minuta trostruko veća nego nakon
primjene lijeka Humalog.
-
Maksimalna koncentracija inzulina lispro dosegnuta je 57 minuta nakon primjene lijeka Lyumjev.
-
Koncentracija inzulina lispro u krvotoku 3 sata nakon injiciranja lijeka bila je 41% manja uz Lyumjev nego uz Humalog.
-
Trajanje izloženosti inzulinu lispro bilo je 60 minuta kraće kod primjene lijeka Lyumjev nego kod primjene lijeka Humalog.
-
Ukupna izloženost inzulinu lispro (omjer i 95% CI: 1,03 [0,973; 1,09]) i maksimalna koncentracija lijeka (omjer i 95% CI: 1,06 [0,97; 1,16]) bili su usporedivi uz Lyumjev i Humalog.
U bolesnika sa šećernom bolešću tipa 1 varijabilnost koncentracije lijeka Lyumjev između dana (engl. day-to-day) (% koeficijenta varijacije [engl. coefficient of variation, CV%]) iznosila je 13% za ukupnu izloženost inzulinu lispro (AUC, 0 - 10 h) te 23% za maksimalnu koncentraciju inzulina lispro (Cmax). Apsolutna bioraspoloživost inzulina lispro nakon supkutane primjene lijeka Lyumjev u abdomen, nadlakticu i bedro iznosila je približno 65%. Brža apsorpcija inzulina lispro održana je neovisno o mjestu injiciranja (abdomen, nadlaktica i bedro). Nema dostupnih podataka o izloženosti nakon injiciranja lijeka u stražnjicu.
Maksimalna koncentracija i vrijeme do postizanja maksimalne koncentracije bili su usporedivi kod primjene lijeka u abdomen i nadlakticu, dok je kod primjene lijeka u bedro vrijeme do postizanja maksimalne koncentracije bilo dulje, a maksimalna koncentracija manja.
Ukupna izloženost inzulinu lispro i njegova maksimalna koncentracija proporcionalno su se povećavale s porastom supkutane doze lijeka Lyumjev unutar raspona od 7 do 30 jedinica.
Usporedba lijekova Lyumjev 200 jedinica/ml i Lyumjev 100 jedinica/ml
Rezultati ispitivanja provedenog u zdravih ispitanika pokazali su nakon primjene jedne doze od
15 jedinica bioekvivalentnost za Lyumjev 200 jedinica/ml i lijek Lyumjev 100 jedinica/ml s obzirom na površinu ispod krivulje serumske koncentracije inzulina lispro kroz vrijeme od nulte točke do beskonačnosti i s obzirom na Cmax. Kod primjene lijeka Lyumjev 200 jedinica/ml opažena je slična brža apsorpcija inzulina lispro kao i kod primjene lijeka Lyumjev 100 jedinica/ml. Pri prelasku bolesnika s jedne jačine lijeka na drugu nije potrebno preračunavanje doze.
Distribucija
Geometrijska srednja vrijednost (CV%) volumena distribucije inzulina lispro (Vd) iznosila je 34 l (30%) nakon intravenske primjene lijeka Lyumjev u obliku bolus injekcije u dozi od 15 jedinica u zdravih ispitanika.
Eliminacija
Geometrijska srednja vrijednost (CV %) klirensa inzulina lispro iznosila je 32 l/h (22%), dok je medijan poluvijeka inzulina lispro iznosio 44 minute nakon intravenske primjene lijeka Lyumjev u obliku bolus injekcije u dozi od 15 jedinica u zdravih ispitanika.
Posebne populacije
U odraslih ispitanika dob, spol i rasa nisu utjecali na farmakokinetiku ni farmakodinamiku lijeka Lyumjev.
Pedijatrijska populacija
Sveukupno su farmakokinetičke razlike između lijekova Lyumjev i Humalog u djece i adolescenata bile slične onima opaženima u odraslih. Nakon supkutane injekcije lijeka Lyumjev opažena je brža apsorpcija, uz višu razinu rane izloženosti inzulinu lispro u djece (u dobi od 8 do 11 godina) i
adolescenata (u dobi od 12 do 17 godina) te održanu sličnu ukupnu izloženost, maksimalnu
koncentraciju i vrijeme do postizanja maksimalne koncentracije u odnosu na Humalog.
Bolesnici s oštećenjem bubrežne i jetrene funkcije
Nije poznato utječe li oštećenje bubrežne i jetrene funkcije na farmakokinetiku inzulina lispro.
Farmaceutski podaci - Lyumjev 200 jedinica/ml
glicerol
magnezijev klorid heksahidrat metakrezol
natrijev citrat dihidrat treprostinilnatrij cinkov oksid
voda za injekcije
kloridna kiselina i natrijev hidroksid (za podešavanje pH vrijednosti)
Prije uporabe
Čuvati u hladnjaku (2°C – 8°C). Ne zamrzavati.
Čuvati u originalnom pakiranju radi zaštite od svjetlosti. Nakon prve uporabe
Ne odlagati u hladnjak.
Ne čuvati na temperaturi iznad 30°C.
Ne zamrzavati.
Držati zatvarač na brizgalici radi zaštite od svjetlosti.
Stakleni ulošci (prozirno staklo tipa I), zatvoreni zaštitnom pločicom i zaštitnim aluminijskim
prstenom te halobutilnim klipom.
Ulošci od 3 ml ugrađeni su u brizgalicu KwikPen koju je potrebno baciti nakon što se potroši.
Lijek dolazi u bijeloj kutiji s tamnoplavim prugama i prugama na kojima se izmjenjuju kvadratići tamnoplave i svjetloplave boje te sa slikom brizgalice. Na kutiji i naljepnici jačina inzulina istaknuta je u okviru sa žutom pozadinom. Na držaču uloška nalazi se žuta naljepnica s upozorenjem koje glasi:
„Primjenjivati isključivo ovom brizgalicom, inače može doći do teškog predoziranja“. Brizgalica
KwikPen sivosmeđe je boje, a gumb za doziranje sivosmeđi s izbočenjima sa strane.
KwikPen od 3 ml: Pakiranje od 2 napunjene brizgalice, 5 napunjenih brizgalica ili višestruko pakiranje od 10 (2 pakiranja od 5) napunjenih brizgalica.
Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.
i druga rukovanja lijekom
Lyumjev mora biti bistar i bezbojan. Ne smije se upotrijebiti ako je mutan, obojen ili ako sadrži čestice ili grudice.
Lyumjev se ne smije upotrijebiti ako je bio zamrznut.
Prije svake uporabe uvijek se mora pričvrstiti nova iglu. Ista se igla ne smije ponovno upotrijebiti. Pakiranje ne sadrži igle.
Neiskorišteni lijek ili otpadni materijal potrebno je zbrinuti sukladno nacionalnim propisima.