MEDI-MIBI 500 mikrograma set za pripravu radiofarmaceutika

Ovaj lijek se koristi samo u dijagnostičke svrhe. MEDI-MIBI 500 mikrograma set za pripravu radiofarmaceutika je indiciran samo u odraslih. Za pedijatrijsku populaciju vidjeti dio 4.2.

Nakon obilježavanja otopinom natrijevog pertehnetata [^99mTc], dobivena otopina tehnecij [^99mTc] sestamibija je indicirana za:

• perfuzijsku scintigrafiju miokarda za otkrivanje i lokalizaciju koronarne arterijske bolesti (angina pectoris i infarkt miokarda)

• procjenu globalne ventrikularne funkcije (tehnikom prvog prolaska za određivanje ejekcijske frakcije i/ili EKG sinkronizacijom, gated SPECT tehnologijom za procjenu ejekcijske frakcije, volumena i regionalne gibljivosti stijenke ventrikla)

• scintigrafiju dojke za otkrivanje suspektnog raka dojke kada je nalaz mamografije dvosmislen, nedostatan ili neodređen lokalizaciju hiperfunkcionalnog tkiva paratireoideje u bolesnika s rekurentnim ili trajnim, primarnim ili sekundarnim hiperparatireoidizmom te u bolesnika s primarnim paratireoidizmom u kojih je predviđena operacija paratireoidnih žlijezda.

Doziranje

Odrasli i starije osobe

Doziranje može varirati ovisno o svojstvima gama kamere i modalitetima rekonstrukcije. Primjenu aktivnosti viših od nacionalnih dijagnostičkih referentnih vrijednosti (engl. Diagnostic Reference Levels, DRL) potrebno je opravdati.

Preporučeni raspon doza za intravensku primjenu u odraslog bolesnika prosječne tjelesne težine (70 kg) jest:

Dijagnoza smanjene koronarne perfuzije i infarkta miokarda:

400 – 900 MBq

Preporučeni raspon aktivnosti za dijagnozu ishemijske bolesti srca prema europskim smjernicama za postupke jest:

• dvodnevni protokol: 600 – 900 MBq/pretrazi

• jednodnevni protokol: 400 – 500 MBq za prvu injekciju, a tri puta više za drugu injekciju.

Potrebno je primijeniti aktivnost do najviše 2000 MBq kod jednodnevnog, odnosno do najviše 1800 MBq kod dvodnevnog protokola. U jednodnevnom protokolu dvije injekcije (pod opterećenjem i u stanju mirovanja) treba primijeniti s razmakom od najmanje dva sata, a mogu se primijeniti bilo kojim redoslijedom. Ako je moguće, nakon davanja injekcije za mjerenje pod opterećenjem, bilo bi dobro potaknuti bolesnika na vježbanje još dodatnu jednu minutu.

Za dijagnosticiranje infarkta miokarda obično je dovoljna jedna injekcija u stanju mirovanja.

Za dijagnosticiranje ishemijske bolesti srca potrebne su dvije injekcije (pod opterećenjem i u stanju mirovanja), kako bi se moglo razlikovati prolazno smanjenje od trajnog smanjenja nakupljanja radiofarmaceutika u miokardu.

Ocjenjivanje globalne ventrikularne funkcije:

600 - 800 MBq injicirano kao bolus.

Scintigrafija dojke:

700 – 1000 MBq injicirano kao bolus u ruku suprotnu od lezije.

Lokalizacija hipefunkcionalnog tkiva paratireoideje:

200 – 700 MBq injiciranih kao bolus. Uobičajena aktivnost je između 500 i 700 MBq. Doziranje može varirati ovisno o svojstvima gama kamere i modalitetu rekonstrukcije.

Primjenu aktivnosti viših od nacionalnih dijagnostičkih referentnih vrijednosti (DRL) potrebno je opravdati.

Oštećenje bubrega

U tih bolesnika treba voditi računa o aktivnostima koje će se primijeniti, jer u njih može doći do povećane izloženosti ionizirajućem zračenju.

Oštećenje jetre

Općenito se u bolesnika sa smanjenom funkcijom jetre preporučuje oprez pri odabiru aktivnosti, počevši od donje granice raspona doza.

Pedijatrijska populacija

Primjenu u djece i adolescenata potrebno je pažljivo razmotriti, ovisno o kliničkim potrebama i procjeni omjera rizika/koristi u toj skupini bolesnika. Aktivnosti koje treba primijeniti djeci i adolescentima mogu se izračunati prema pedijatrijskoj shemi doziranja Europskog udruženja za nuklearnu medicinu (engl. European Association of Nuclear Medicine, EANM). Aktivnost koja će se primijeniti u djece i adolescenata se izračunava iz umnoška početne aktivnosti (za potrebe izračuna) i koeficijenata umnoška obzirom na tjelesnu težinu, navedenih u tablici u nastavku.

A [MBq] primijenjena = početna aktivnost x koeficijent umnoška

Početna aktivnost je 63 MBq za agent za otkrivanje raka. Za snimanje srca, minimalna početna aktivnost je 42 MBq, a maksimalna početna aktivnost je 63 MBq za dvodnevni protokol snimanja

srca u stanju mirovanja i pod opterećenjem. Za jednodnevni protokol snimanja srca početna aktivnost je 28 MBq u mirovanju te 84 MBq pod opterećenjem. Minimalna aktivnost za bilo koju pretragu oslikavanjem je 80 MBq.

Način primjene

Za intravensku primjenu.

Zbog mogućeg oštećenja tkiva, ektravazalnu injekciju ovog radiofarmaceutika treba strogo izbjegavati.

Za višedoznu primjenu.

Mjere opreza koje je potrebno poduzeti prije rukovanja ili primjene lijeka

Ovaj lijek treba rekonstituirati prije primjene u bolesnika. Za upute o pripremi i kontroli radiokemijske čistoće lijeka prije primjene vidjeti dio 12.

Za pripremu bolesnika vidjeti dio 4.4. Postupci oslikavanja

Scintigrafija srca:

Scintigrafiju je potrebno započeti otprilike 30-60 minuta nakon injekcije kako bi se omogućio hepatobilijarni klirens. Za scintigrafiju u mirovanju i za stres izazvan samo vazodilatatorima moguće je da će biti potrebno dulje čekanje zbog rizika od visoke subdijafragmalne aktivnosti tehnecija [^99mTc]. S obzirom da nema dokaza o značajnim promjenama u koncentraciji ili redistribuciji miokardijalnih obilježivača, moguće je provesti snimanje čak do 6 sati nakon injekcije. Snimanje se može provesti prema jednodnevnom ili dvodnevnom protokolu.

Po mogućnosti, treba provesti tomografsko snimanje (SPECT) s EKG-om ili bez njega.

Scintigrafija dojke optimalno se započinje 5 do 10 minuta nakon injiciranja s bolesnicom koja leži s licem okrenutim prema dolje i s dojkom slobodno obješenom.

Lijek treba primijeniti u venu ruke suprotne od dojke sa suspektnom abnormalnošću. Ako je bolest obostrana, injekciju treba primijeniti u dorzalnu venu na nozi.

Konvencionalna gama kamera

Nakon toga je potrebno bolesnicu premjestiti u položaj tako da suprotna dojka slobodno visi te ju snimiti u lateralnoj projekciji. Nakon toga se može snimiti sprijeda dok bolesnica drži ruke iza glave.

Detektor namijenjen oslikavanju dojke

Ako se koristi detektor namijenjen oslikavanju dojke, potrebno je pridržavati se protokola specifičnog za uređaj kako bi se dobila najkvalitetnija snimka.

Scintigrafija paratireoidnih žlijezda ovisi o odabranom protokolu. Većina ispitivanja je rađena subtrakcijskom i/ili tehnikama dvostruke dozimetrije, koje je moguće provesti zajedno.

Kod subtrakcijske tehnike moguće je rabiti [¹²³I] ili [^99mTc] za snimanje štitnjače, jer radiofarmaceutici ostaju zarobljeni u funkcionalnom tkivu štitnjače. Slika se subtrahira iz sklopa nakon primjene tehnecij [^99mTc] sestamibija, a patološko hiperfunkcionalno tkivo paratireoideje ostaje vidljivo nakon subtrakcije. Kada se koristi natrijev jodid [¹²³I], 10-20 MBq primjenjuje se peroralno. Četiri sata nakon primjene mogu se napraviti snimke vrata i prsnog koša. Nakon pretrage oslikavanjem natrijevim jodidom [¹²³I] injicira se 200-700 MBq tehnecij [^99mTc] sestamibija i snimke se prave 10 minuta nakon injekcije u dvostrukoj akviziciji s 2 fotoelektrična vrha (140 keV za tehnecij [^99mTc] i 159 keV za [¹²³I]). Kada se koristi natrijev pertehnetat [^99mTc], injicira se 40-150 MBq, a snimke vrata i toraksa prave se 30 minuta kasnije. Zatim se injicira

200-700 MBq tehnecij [^99mTc] sestamibija, a drugo snimanje izvrši 10 minuta kasnije.

Ako se rabi tehnika dvostruke dozimetrije, injicira se 400 do 700 MBq [^99mTc] sestamibija i prve slike vrata i medijastinuma snimaju se nakon 10 minuta. Nakon razdoblja ispiranja u trajanju od 1 do 2 sata ponovno se snimaju vrat i medijastinum.

Planarna snimanja moguće je dopuniti ranim i odgođenim SPECT ili SPECT/CT snimanjima.

Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

U ispitivanju scintigrafije miokarda pod opterećenjem, treba uzeti u obzir opće kontraindikacije povezane s uvođenjem ergometrijskog ili farmakološkog stresa.

Moguća preosjetljivost ili anafilaktičke reakcije

Ako se pojave reakcije preosjetljivosti ili anafilaktičke reakcije, potrebno je odmah prekinuti primjenu lijeka te, prema potrebi, započeti intravensko liječenje. Kako bi se omogućile hitne mjere, potrebno je imati dostupnu opremu za takve slučajeve (endotrahealna cijev i sustav za ventilaciju pluća).

Procjena individualnog omjera koristi i rizika

Izlaganje ionizirajućem zračenju za svakog bolesnika mora biti opravdano temeljem vjerojatne koristi. Primijenjena aktivnost mora biti takva da je rezultirajuća doza zračenja najniža moguća u odnosu prema željenom dijagnostičkom učinku.

Oštećenje bubrega ili jetre

Potrebno je pažljivo razmotriti omjer koristi i rizika, budući da je u ovih bolesnika moguća povećana izloženost ionizirajućem zračenju (vidjeti dio 4.2.).

Pedijatrijska populacija

Za primjenu u pedijatrijskoj populaciji vidjeti dio 4.2.

Potrebno je pažljivo odrediti indikaciju, jer je efektivna doza u MBq viša nego u odraslih (vidjeti dio 11.).

Priprema bolesnika

Prije početka pregleda bolesnik mora biti dobro hidriran, a učestalo pražnjenje prvih nekoliko sati nakon pregleda smanjit će izlaganje bolesnika zračenju.

Snimanje srca

Ako je moguće, bolesnik ne bi trebao jesti barem 4 sata prije pretrage. Preporučuje se da bolesnik

pojede lagano masni obrok ili popije jednu do dvije šalice mlijeka nakon svake injekcije, a prije snimanja. To će potaknuti brzo hepatobilijarno uklanjanje tehnecij [^99mTc] sestamibija, što će rezultirati smanjenom aktivnošću u jetri na scintigramu.

Interpretacija snimki tehnecij [^99mTc] sestamibijem

Interpretacija mamografskih snimki

S obzirom na to da je osjetljivost detekcije lezija u dojci promjera manjeg od 1 cm za tehnecij [^99mTc] sestamibi niska, moguće je da se scintimamografijom neće detektirati sve takve lezije. Negativan nalaz pretraga ne isključuje karcinom dojke, posebice kod tako malih lezija.

Nakon pretrage

Prvih 24 sata nakon pretrage treba izbjegavati bliske kontakte s djecom i trudnicama.

Posebna upozorenja

Kod pretrage scintigrafije miokarda pod opterećenjem potrebno je razmotriti kontraindikacije i opće mjere opreza vezane uz poticanje ergometrijskog ili farmakološkog stresa.

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija po jednoj dozi, tj. zanemarive količine natrija. Ovisno o vremenu kad ste primijenili injekciju, sadržaj natrija primijenjen bolesniku može biti veći od 1 mmol u nekim slučajevima. To treba uzeti u obzir u bolesnika na prehrani s niskim udjelom natrija.

Za mjere opreza u vezi s opasnostima za okoliš vidjeti dio 6.6.

Lijekovi koji utječu na funkciju miokarda i/ili protok krvi u miokardu mogu uzrokovati lažno negativne nalaze u dijagnostici bolesti koronarnih arterija. Beta-blokatori i antagonisti kalcija osobito mogu smanjiti potrošnju kisika te tako utjecati na perfuziju, a beta-blokatori inhibiraju porast srčane frekvencije i krvni tlak u stanju stresa. Zbog čega je potrebno prilikom interpretacije nalaza scintigrafskih pretraga uzeti u obzir utjecaj navedenih lijekova. Potrebno je slijediti preporuke iz primjenjivih smjernica za ispitivanje ergometrijskog ili farmakološkog stresa.

Kad se subtrakcijska tehnika koristi za snimanje hiperfunkcionalnog tkiva paratireoideje, nedavna primjena radiofarmaceutika koji sadrži jod, lijeka koji se koristi za liječenje hiper- i hipotireoidoze, ili nekih drugih lijekova vjerojatno će smanjiti kvalitetu snimki štitnjače i čak onemogućiti subtrakciju. Za cjeloviti popis lijekova koji mogu stupiti u interakciju molimo vidjeti sažetak opisa svojstava lijeka za natrijev jodid [¹²³I] ili natrijev pertehnetat [^99mTc].

Pedijatrijska populacija

Ispitivanja interakcija provedena su samo u odraslih.

Žene u reproduktivnoj dobi

Kada se planira primjena radiofarmaceutika u žena reproduktivne dobi, potrebno je isključiti moguću trudnoću. Za svaku ženu kojoj je izostala mjesečnica treba pretpostaviti da je trudna dok se ne dokaže suprotno. U slučaju sumnje na trudnoću (ako je u žene izostala mjesečnica, ako je mjesečnica neredovita itd.), bolesnici je potrebno ponuditi druge tehnike koje ne uključuju primjenu ionizirajućeg zračenja (ako su iste dostupne).

Trudnoća

Postupci koji uključuju primjenu radionuklida provedeni na trudnicama uzrokuju i ozračivanje fetusa. Tijekom trudnoće stoga se preporučuje provođenje samo nužno potrebnih pretraga, kod kojih očekivana korist uvelike premašuje rizik za majku i fetus.

Dojenje

Prije primjene radiofarmaceutika majci koja doji potrebno je razmotriti mogućnost odgode primjene radionuklida sve dok majka ne prekine dojenje te izabrati najprikladniji radiofarmaceutik, imajući na umu količinu radioaktivnosti koja se izluči u majčino mlijeko. Ako se primjena smatra nužnom, dojenje je potrebno prekinuti na 24 sata, a izdojeno mlijeko baciti.

Prvih 24 sata nakon pretrage potrebno je ograničiti bliske kontakte s djetetom. Plodnost

Ispitivanja plodnosti nisu provedena.

MEDI-MIBI 500 mikrograma ne utječe ili zanemarivo utječe na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima.

Sljedeća tablica pokazuje kakva je učestalost određenih nuspojava opisanih u ovom dijelu:

Poremećaji imunološkog sustava

Rijetko: teške reakcije preosjetljivosti sa dispnejom, hipotenzijom, bradikardijom, astenijom i povraćanjem (obično unutar 2 sata od primjene), angioedem. Ostale reakcije preosjetljivosti (alergijske reakcije na koži i sluznicama s egzantemom (pruritus, urtikarija, edem), vazodilatacija).

Vrlo rijetko: ostale reakcije preosjetljivosti su opisane u bolesnika s predispozicijom.

Poremećaji živčanog sustava

Manje često: glavobolja

Rijetko: napadaji (ubrzo nakon primjene), sinkopa

Srčani poremećaji

Manje često: bol u prsima/angina pectoris, nenormalan EKG Rijetko: aritmija

Poremećaji probavnog sustava Manje često: mučnina Rijetko: bol u trbuhu

Poremećaji kože i potkožnog tkiva

Rijetko: lokalne reakcije na mjestu primjene, hipoestezija i parestezija, navale crvenila Nepoznato: multiformni eritem

Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene:

Često: odmah nakon injekcije može se osjetiti metalni ili gorki okus, djelomično u kombinaciji sa suhoćom usta i poremećajem osjeta njuha

Rijetko: vrućica, umor, omaglica, prolazna bol nalik onoj kod artritisa, dispepsija

Ostali poremećaji

Izlaganje ionizirajućem zračenju povezano je s nastankom raka i mogućim razvojem nasljednih oštećenja. Budući da kod primjene maksimalne preporučene aktivnosti od 2000 MBq (500 u stanju mirovanja i 1500 MBq pod opterećenjem) u jednodnevnom protokolu efektivna doza zračenja iznosi 16,4 mSv, pojava navedenih nuspojava je malo vjerojatna.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika traži se da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

U slučaju primjene prevelike doze zračenja s tehnecij [^99mTc] sestamibijem, dozu koju je bolesnik apsorbirao potrebno je, kad je moguće, smanjiti ubrzavanjem eliminacije radionuklida iz tijela čestom mikturicijom i defekacijom. Procjena efektivne doze koja je primijenjena može biti od pomoći.