Moždani edem (samo sa simptomima intrakranijalnog tlaka dokazanima kompjutoriziranom tomografijom) uzrokovan tumorom mozga, neurokirurškim zahvatom, moždanim apscesom

Teški akutni napad astme

Oralno početno liječenje opsežnih, teških, akutnih kožnih bolesti koje reagiraju na glukokortikoide, primjerice eritrodermija, pemphigus vulgaris, akutni ekcem

Oralno početno liječenje autoimunih poremećaja kao što je sistemski eritemski lupus, osobito visceralni oblici.

Aktivne faze sistemskih vaskulitisa kao što je nodozni poliarteritis (trajanje liječenja mora se ograničiti na dva tjedna u slučajevima istodobne serologije pozitivne na hepatitis B)

Teški progresivni tijek aktivnog reumatoidnog artritisa, primjerice brzo napredujući destruktivni oblici i/ili izvanzglobne manifestacije

Teški sistemski oblik juvenilnog idiopatskog artritisa (Stillova bolest) ili iridociklitis na koji se ne može utjecati lokalno.

Reumatska groznica s karditisom

Teške zarazne bolesti s toksičnim stanjima (npr. tuberkuloza, tifus; samo uz istodobnu antiinfektivnu terapiju)

Palijativno liječenje malignih tumora

Profilaksa i liječenje povraćanja induciranog citostaticima u sklopu antiemetičkog liječenja

Deksametazon Pliva 4 mg tablete su indicirane za liječenje bolesti koronavirusa 2019 (COVID-19) u odraslih bolesnika i adolescenata (u dobi od 12 i više godina tjelesne težine od najmanje 40 kg), kojima je potrebna dodatna terapija kisikom.

Doziranje ovisi o prirodi i težini bolesti te o individualnom odgovoru bolesnika na liječenje. Općenito se primjenjuju relativno visoke početne doze koje kod akutnih teških oblika moraju biti značajno veće nego kod kroničnih bolesti.

Deksametazon je dostupan u obliku tableta od 0,5, 2, 4 i 8 mg. Najprikladnija jačina doze odredit će se na temelju početne doze i broja doza raspoređenih tijekom dana.

Osim ako nije drugačije propisano, vrijede sljedeće preporuke za doziranje:

Moždani edem

Ovisno o uzroku i ozbiljnosti, početna doza od 8–10 mg (do 80 mg) intravenski, a potom 16–24 mg (do 48 mg) dnevno intravenski ili oralno, podijeljeno na 3–4 (do 6) pojedinačne doze tijekom 4–8 dana.

Dugotrajna primjena niže doze deksametazona može biti potrebna tijekom zračenja te kod konzervativnog liječenja neoperabilnih tumora mozga.

8–20 mg što prije, zatim 8 mg svaka 4 sata ako je potrebno.

Djeca

0,15–0,3 mg/kg tjelesne težine intravenski ili oralno odnosno 1,2 mg/kg tjelesne težine kao početni bolus nakon čega slijedi 0,3 mg/kg tjelesne težine svakih 4–6 sati.

Akutne kožne bolesti

Ovisno o prirodi i proširenosti bolesti, dnevne doze od 8-40 mg, u nekim slučajevima do 100 mg. Potom daljnje liječenje sa snižavanjem doze.

Nodozni poliarteritis

6–16 mg/dan (trajanje liječenja mora biti ograničeno na 2 tjedna u slučaju istodobnog pozitivnog serološkog testa na hepatitis B).

Aktivna faza reumatskih sistemskih poremećaja

Sistemski eritemski lupus 6-16 mg/dan.

Aktivni reumatoidni artritis teškog progresivnog tijeka

Napredovanje u brzim destruktivnim oblicima 12–16 mg/dan, s izvanzglobnim manifestacijama 6–12 mg/dan.

Teški sistemski oblik juvenilnog idiopatskog artritisa (Stillova bolest) ili iridociklitis na koji se ne može utjecati lokalno

12–16 mg/dan.

Reumatska groznica s karditisom

12–16 mg/dan.

Teške zarazne bolesti, toksična stanja (npr. tuberkuloza, tifus; samo uz odgovarajuću antiinfektivnu terapiju)

4–20 mg/dan intravenski ili oralno tijekom nekoliko dana, samo uz odgovarajuću antiinfektivnu terapiju.

Palijativno liječenje malignih tumora

U početku 8–16 mg/dan, kod produženog liječenja 4–12 mg/dan.

Profilaksa i liječenje povraćanja induciranog citostaticima u sklopu antiemetičkog liječenja

10–20 mg prije početka kemoterapije, a zatim 4–8 mg dva do tri puta dnevno, ako je potrebno tijekom 1–3 dana (umjereno emetogena kemoterapija) ili do 6 dana (jaka emetogena kemoterapija).

Deksametazon Pliva 4 mg tablete

Odrasli bolesnici 6 mg intravenski ili peroralno, jednom dnevno tijekom najviše 10 dana.

Pedijatrijska populacija

Pedijatrijskim bolesnicima (adolescenti u dobi od 12 i više godina) preporučuje se uzimanje doze od 6 mg intravenski ili peroralno jednom dnevno tijekom najviše 10 dana.

Trajanje liječenja potrebno je odrediti prema kliničkom odgovoru i potrebama pojedinačnog bolesnika.

Starije osobe, oštećenje funkcije bubrega, oštećenje funkcije jetre

Nije potrebna prilagodba doze.

Način primjene

Tablete je potrebno progutati cijele s dovoljno tekućine tijekom ili nakon obroka. Kada je moguće, terapiju je potrebno uzimati kao jednu dnevnu dozu ujutro (između 6 i 8 sati) (cirkadijalna terapija). Kod bolesnika s bolestima koje zahtijevaju terapiju visokim dozama često su potrebne višestruke doze tijekom dana radi postizanja maksimalnog učinka.

Ovisno o osnovnoj bolesti, kliničkim simptomima i odgovoru na liječenje, doza se može smanjivati

različitim tempom i može se završiti liječenje ili se bolesniku može dati što nižu dozu održavanja, ako je potrebno uz praćenje osi hipotalamus-hipofiza-nadbubrežna žlijezda. Opće je pravilo da doza mora biti onoliko visoka koliko je potrebno, ali što manja odnosno da trajanje liječenja mora biti onoliko dugo koliko je potrebno, ali što kraće. Doza se općenito mora smanjivati polako i postupno do prekida liječenja.

H A L M E D

Ako je nakon početne terapije potrebna dugotrajna terapija održavanja, potrebno je prijeći na liječenje prednizonom/prednizolonom jer je supresija nadbubrežne žlijezde manje izražena.

Kod hipotireoze ili ciroze jetre mogu biti dovoljne relativno niske doze ili može biti potrebno smanjenje doze.

Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

Adrenokortikalna insuficijencija koju uzrokuje liječenje glukokortikoidima može, ovisno o dozi i duljini liječenja, potrajati više mjeseci, a u nekim slučajevima i dulje od godinu dana nakon prekida liječenja. Tijekom liječenja deksametazonom zbog određenih stanja fizičkog stresa (traume, operacije, porođaja, itd.), može biti potrebno privremeno povećati dozu. Zbog mogućeg rizika kod stresnih stanja treba izraditi ID karticu s naznačenom kortikosteroidnom terapijom za bolesnike koji su na dugotrajnom liječenju.

U slučajevima dugotrajne adrenokortikalne insuficijencije, nakon prekida liječenja može biti potrebna primjena glukokortikoida u situacijama fizičkog stresa. Akutna adrenokortikalna insuficijencija

izazvana terapijom može se minimizirati sporim smanjivanjem doze do planiranog vremena prekida.

Kroz imunosupresiju, liječenje deksametazonom može dovesti do povećanog rizika od bakterijskih, virusnih, parazitskih, oportunističkih i gljivičnih infekcija. Može prikriti simptome postojeće infekcije ili infekcije u razvoju, što otežava dijagnozu.

Liječenje deksametazonom treba provoditi samo u slučaju najjačih indikacija i, po potrebi, primijeniti dodatno ciljano antiinfektivno liječenje za sljedeće bolesti:

• akutne virusne infekcije (herpes zoster, herpes simpleks, vodene kozice, herpetični keratitis)

• HBsAg-pozitivan kronični aktivni hepatitis

• približno 8 tjedana prije i do 2 tjedna nakon cijepljenja živim cjepivima

• sistemske mikoze i parazitoze (npr. nematode)

• u bolesnika kod kojih se sumnja na strongiloidijazu (infekcija oblim glistama, odnosno nematodama) ili im je ona potvrđena, glukokortikoidi mogu dovesti do aktivacije i masovne proliferacije ovih parazita

• poliomijelitis

• limfadenitis nakon cijepljenja BCG-om

• akutne i kronične bakterijske infekcije

• kod preboljele tuberkuloze (rizik od ponovne aktivacije) primjenjivati samo pod tuberkulostatskom zaštitom

  Osim toga, liječenje deksametazonom smije se provoditi samo kod jakih indikacija i, po potrebi, provoditi dodatno specifično liječenje za:

• gastrointestinalne ulkuse

• osteoporozu

• teško srčano zatajenje

• visoki krvni tlak koji je teško regulirati

• dijabetes melitus koji je teško regulirati

• psihijatrijske poremećaje (uključujući povijest istih), kao i suicidalnost: preporučuje se neurološko ili psihijatrijsko praćenje

• glaukom zatvorenog kuta i glaukom otvorenog (širokog) kuta, preporučuje se oftalmološko praćenje i pomoćna terapija

• ulceracije rožnice i ozljede rožnice, preporučuje se oftalmološko praćenje i pomoćna terapija

  Zbog rizika od perforacije crijeva, deksametazon se smije primjenjivati samo u slučaju hitne indikacije i pod primjerenim nadzorom za:

  H A L M E D

  • teški ulcerativni kolitis s rizikom od perforacije

  • divertikulitis

  • enteroanastomozu (odmah nakon operacije)

Znakovi nadraženosti peritoneuma nakon gastrointestinalne perforacije mogu biti odsutni u bolesnika koji primaju visoke doze glukokortikoida.

Kada se deksametazon primjenjuje dijabetičarima, mora se uzeti u obzir veća potreba za inzulinom ili oralnim antidijabetičkim lijekovima.

Potrebno je redovito pratiti krvni tlak tijekom liječenja deksametazonom, a posebice tijekom primjene većih doza te u bolesnika s visokim krvnim tlakom koji je teško regulirati.

Zbog rizika od pogoršanja treba redovito pratiti bolesnike s teškom insuficijencijom srca. Moguća je bradikardija u bolesnika koji se liječe visokim dozama deksametazona.

Moguće su ozbiljne anafilaktičke reakcije.

Rizik od poremećaja tetive, tendinitisa i puknuća tetive povećan je u bolesnika koji se istodobno liječe fluorokinolonima i glukokortikoidima.

Na početku liječenja deksametazonom moguće je inicijalno pogoršanje već postojeće miastenije gravis.

Cijepljenja inaktiviranim cjepivima uglavnom su moguća. Međutim, treba imati na umu da na imunološku reakciju, a stoga i na uspjeh cijepljenja, mogu utjecati veće doze kortikosteroida.

Savjetuju se redoviti liječnički pregledi (uključujući pregled vida svaka tri mjeseca) tijekom dugotrajnog liječenja deksametazonom.

Kod primjene visokih doza treba pratiti dovoljan unos kalcija i ograničeni unos natrija, kao i razine kalija u serumu.

Ovisno o duljini i režimu doziranja, može se očekivati negativan utjecaj na metabolizam kalcija, pa se preporučuje profilaksa za osteoporozu. Ovo se prije svega odnosi na koegzistirajuće faktore rizika,

kao što su obiteljska sklonost, starija dob, razdoblje poslije menopauze, nedovoljan unos proteina i kalcija, intenzivno pušenje, prekomjeran unos alkohola, kao i nedovoljna tjelovježba. Prevencija se sastoji od dovoljnog unosa kalcija i vitamina D te fizičke aktivnosti. Treba razmotriti dodatno

liječenje u slučaju već prisutne osteoporoze.

Nakon pauze ili prekida dugotrajne primjene glukokortikoida potrebno je razmotriti sljedeće rizike: pogoršanje ili ponovno pojavljivanje osnovne bolesti, akutnu insuficijenciju nadbubrežne žlijezde, sindrom ustezanja kortizona.

Određene virusne bolesti (vodene kozice, ospice) mogu biti vrlo teške za bolesnike koji se liječe glukokortikoidima. Tom su riziku osobito izloženi bolesnici s oslabljenim imunitetom koji još nisu bili zaraženi vodenim kozicama ili ospicama. Ako ti bolesnici tijekom liječenja deksametazonom dođu u kontakt s osobama zaraženima ospicama ili vodenim kozicama, po potrebi se mora uvesti preventivno liječenje.

Nakon stavljanja lijeka u promet, sindrom lize tumora (TLS, engl. tumour lysis syndrome) prijavljen je u bolesnika s hematološkim zloćudnim bolestima, nakon primjene deksametazona samog ili u kombinaciji s drugim kemoterapijskim lijekovima. Bolesnici s visokim rizikom od razvoja TLS-a, poput bolesnika s visokom stopom proliferacije, velikim tumorskim opterećenjem i jakom

H A L M E D

osjetljivošću prema citotoksičnim lijekovima, trebali bi biti pažljivo praćeni uz prikladne mjere opreza.

Poremećaj vida

Pri sustavnoj i topikalnoj uporabi kortikosteroida moguća je pojava poremećaja vida. Ako bolesnik ima simptome kao što su zamućen vid ili neke druge poremećaje vida, treba razmotriti potrebu da ga se uputi oftalmologu radi procjene mogućih uzroka, koji mogu uključivati kataraktu, glaukom ili rijetke bolesti kao što je centralna serozna korioretinopatija (CSCR) koja je zabilježena nakon sustavne i topikalne uporabe kortikosteroida.

Feokromocitomska kriza

Feokromocitomska kriza, koja može biti smrtonosna, zabilježena je nakon primjene sistemskih kortikosteroida. Kortikosteroide treba primjenjivati samo u bolesnika u kojih postoji sumnja na

feokromocitom ili potvrđeni feokromocitom, i to nakon primjerene procjene omjera rizika i koristi.

Liječenje bolesti COVID-19 (Deksametazon Pliva 4 mg tablete)

Ne smije se prekidati primjena sistemskih kortikosteroida u onih bolesnika koji se već liječe sistemskim (oralnim) kortikosteroidima iz drugih razloga (npr. u bolesnika s kroničnom opstruktivnom plućnom bolešću), ali im nije potreban dodatni kisik.

Pedijatrijska populacija

U fazi rasta djece potrebno je pažljivo odvagnuti omjer koristi i rizika liječenja deksametazonom. Terapija mora biti ograničenog trajanja, a dugotrajna terapija mora se primjenjivati naizmjenično.

Prijevremeno rođena djeca

Dostupni podaci sugeriraju na dugoročne nuspojave na razvoj živčanog sustava nakon ranog liječenja (< 96 sati) prijevremeno rođene djece s bronhopulmonarnom displazijom u početnoj dozi od 0,25 mg/kg tjelesne težine dva puta na dan.

Starije osobe

Budući da su stariji bolesnici izloženi povećanom rizikom od osteoporoze, potrebno je pažljivo odvagnuti omjer koristi i rizika liječenja deksametazonom.

Doping

Upotreba testova na doping kada se uzima deksametazon može dovesti do pozitivnih rezultata.

Laktoza

Bolesnici s rijetkim nasljednim poremećajima nepodnošenja galaktoze, nedostatkom ukupne laktaze ili malapsorpcijom glukoze-galaktoze ne smiju uzimati ovaj lijek.

Estrogeni (npr. inhibitori ovulacije)

Poluvijek glukokortikoida može biti produljen. Učinak kortikoida stoga može biti povećan.

Antacidi

Istodobni unos aluminijevog ili magnezijevog hidroksida može dovesti do smanjene apsorpcije glukokortikoida uz smanjenu učinkovitost deksametazona. Stoga je potrebno ostaviti razmak (2 sata) između uzimanja oba lijeka.

CYP3A4 induktori kao što su rifampicin, fenitoin, karbamazepin, barbiturati i primidon

Učinak kortikoida može biti smanjen.

CYP3A4 inhibitori kao što su ketokonazol i itrakonazol

Učinak kortikoida može biti povećan.

Očekuje se da će istodobno liječenje inhibitorima CYP3A, uključujući lijekove koji sadrže kobicistat, povećati rizik od sistemskih nuspojava. Navedena kombinacija mora se izbjegavati, osim ako korist

nadmašuje povećani rizik od sistemskih nuspojava kortikosteroida, u kojem slučaju se bolesnici moraju nadzirati radi uočavanja sistemskih nuspojava kortikosteroida.

Efedrin

Metabolizam glukokortikoida može biti ubrzan, a time može biti smanjena njihova učinkovitost.

Inhibitori enzima koja pretvara angiotenzin (ACE)

Postoji povećan rizik od promjena krvne slike.

Srčani glikozidi

Nedostatak kalija može pojačati učinak glikozida.

Saluretici, laksativi

Izlučivanje kalija može biti povećano.

Antidijabetici

Hipoglikemijski učinak može biti smanjen.

Derivati kumarina

Antikoagulantni učinak može biti smanjen. Kod istodobne primjene može biti potrebna prilagodba doze antikoagulansa.

Nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAID-i), salicilati i indometacin

Povećan je rizik od gastrointestinalnih ulkusa i krvarenja.

Nedepolarizirajući mišićni relaksansi

Učinak mišićnog relaksansa može trajati dulje (vidjeti dio 4.8).

Atropin, drugi antikolinergici

Moguća su povećanja intraokularnog tlaka tijekom istodobne primjene s deksametazonom.

Prazikvantel

Kortikosteroidi mogu uzrokovati smanjenje koncentracije prazikvantela u krvi.

Klorokin, hidroksiklorokin, meflokin

Postoji povećan rizik od miopatija i kardiomiopatija.

Somatotropin

Dugotrajnim liječenjem može se smanjiti učinak somatropina (hormona rasta).

Protirelin

Moguće je smanjeno povećanje hormona TSH tijekom primjene protirelina.

Imunosupresivi

Povećana osjetljivost na infekcije i moguće pogoršanje ili manifestacija latentnih infekcija. Dodatno, za ciklosporin

Razine ciklosporina u krvi su povećane: postoji povećan rizik od napadaja.

Fluorokinoloni

Fluorokinoloni mogu povećati rizik od poremećaja tetiva.

Učinci na metode istraživanja

Kožne reakcije na alergijskim testovima mogu biti umanjene.

Trudnoća

Deksametazon prolazi kroz posteljicu. Tijekom trudnoće, a osobito u prvom tromjesečju, ovaj lijek treba propisivati samo ako je korist veća od rizika za majku i dijete.

Kod dugotrajnog liječenja glukokortikoidima tijekom trudnoće ne mogu se isključiti poremećaji rasta fetusa. Primjena glukokortikoida u gravidnih životinja može uzrokovati abnormalnosti u fetalnom

razvoju, uključujući rascjep nepca, intrauterino zaostajanje u rastu i negativne učinke na rast i razvoj mozga. Ne postoji dokaz da kortikosteroidi dovode do povećane incidencije kongenitalnih abnormalnosti, poput rascjepa nepca/usne u ljudi (vidjeti dio 5.3). Ako se glukokortikoidi primjenjuju pred kraj trudnoće, kod fetusa postoji rizik od atrofije kore nadbubrežne žlijezde, zbog čega kod novorođenčeta može biti potrebna nadomjesna terapija koja se mora polako smanjivati.

Dojenje

Deksametazon se izlučuje u majčino mlijeko. Još nisu zabilježeni štetni učinci na dojenčad. Indikaciju je ipak potrebno vrlo pažljivo razmotriti tijekom dojenja. Ako bolest zahtijeva veće doze, dojenje se mora prekinuti.

Zasad nema dokaza da deksametazon utječe na sposobnost upravljanja vozilom i rada sa strojevima ili rada bez sigurnog uporišta.

Mogu se pojaviti sljedeće nuspojave; one izrazito ovise o dozi i trajanju liječenja te se njihova učestalost stoga ne može odrediti:

Infekcije i infestacije

Prikrivanje infekcija, manifestacija i pogoršanje virusnih infekcija, gljivičnih infekcija, bakterijskih, parazitskih i oportunističkih infekcija, aktivacija strongiloidijaze.

Poremećaji krvi i limfnog sustava

Umjerena leukocitoza, limfopenija, eozinopenija, policitemija.

Poremećaji imunološkog sustava

Reakcije preosjetljivosti (npr. medikamentozni osip), teške anafilaktičke reakcije kao što su aritmije, bronhospazam, hipotenzija ili hipertenzija, cirkulacijski kolaps, srčani zastoj, slabljenje imunološkog sustava.

Endokrini poremećaji

Supresija nadbubrežne žlijezde i pojava Cushingovog sindroma (tipični simptomi uključuju okruglo lice nalik mjesecu, pretilost u području trupa i punokrvnost (pletora)).

Poremećaji metabolizma i prehrane

Zadržavanje natrija uz nastanak edema, povećano izlučivanje kalija (rizik od aritmija), povećanje tjelesne težine, smanjena tolerancija glukoze, dijabetes melitus, hiperkolesterolemija i hipertrigliceridemija, povećan apetit.

Psihijatrijski poremećaji

Depresija, iritabilnost, euforija, pojačan nagon, psihoze, manija, halucinacije, afektivna labilnost, anksioznost, poremećaji spavanja, suicidalnost.

Poremećaji živčanog sustava

Pseudotumor cerebri, manifestacija latentne epilepsije, povećanje sklonosti napadajima kod manifestne epilepsije.

Poremećaji oka

Katarakta, osobito sa stražnjim supkapsularnim zamućenjem, glaukom, pogoršanje simptoma povezanih s ulkusom rožnice, učestalija pojava virusne, gljivične i bakterijske infekcije oka, pogoršanje bakterijske upale rožnice, ptoza, midrijaza, kemoza, jatrogena perforacija bjeloočnice, korioretinopatija, zamućen vid (vidjeti također dio 4.4).

Srčani poremećaji

Hipertenzija, pojačana ateroskleroza i rizik od tromboze, vaskulitis (također kao sindrom ustezanja nakon dugotrajne terapije), povećana krhkost kapilara.

Poremećaji dišnog sustava, prsišta i sredoprsja

Štucanje.

Poremećaji probavnog sustava

Želučani ulkusi, gastrointestinalno krvarenje, pankreatitis, nelagoda u želucu.

Poremećaji kože i potkožnog tkiva

Strije, atrofija kože, telangiektazija, petehije, ekhimoza, hipertrihoza, steroidne akne, (perioralni) dermatitis (nalik rozacei), promjene pigmentacije kože.

Poremećaji mišićno-koštanog sustava i vezivnog tkiva

Miopatija, atrofija i slabost mišića, osteoporoza (ovisno o dozi, moguća i kod kratkotrajne primjene), aseptična nekroza kosti, poremećaji tetiva, tendinitis, ruptura tetive, epiduralna lipomatoza, inhibicija rasta kod djece.

Važno:

Ako se doza prebrzo smanji nakon dugotrajnog liječenja, mogu se pojaviti simptomi poput bolova u mišićima i zglobovima.

Poremećaji reproduktivnog sustava i dojki

Poremećaji lučenja spolnih hormona (posljedično: neredovita menstruacija sve do pojave amenoreje, hirzutizam, impotencija).

Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene

Odgođeno cijeljenje rana.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Simptomi

Akutne intoksikacije deksametazonom nisu poznate. U slučaju kroničnog predoziranja, može se očekivati povećani broj nuspojava, osobito onih koji se odnose na endokrini sustav, metabolizam i elektrolite (vidjeti dio 4.8).

Liječenje

Antidot za deksametazon nije poznat.