Tegretol 200 mg tablete

• Epilepsija: generalizirani toničko-klonički i parcijalni napadaji

  Tegretol obično nije učinkovit u liječenju apsansa (petit mal) i miokloničkih napadaja (vidjeti dio 4.4.). Štoviše, napadaji se mogu pogoršati u bolesnika s atipičnim apsansom.

• Profilaksa manično-depresivne psihoze u bolesnika koji ne odgovaraju na terapiju litijem

• Sindrom ustezanja od alkohola

• Neuralgija trigeminusa

• Idiopatska neuralgija glosofaringeusa

• Bolna dijabetička neuropatija

Doziranje

Prije uvođenja terapije karbamazepinom kod određenih populacijskih skupina (Kina, Tajvan) preporučuje se učiniti screening na HLA-B^* 1502 zbog toga što je taj alel snažan prediktor rizika za nastanak teškog oblika Stevens-Johnsonova sindroma (SJS) (vidjeti dio 4.4.).

Epilepsija

Kad je to moguće, karbamazepin se primjenjuje kao monoterapija. Liječenje valja započeti s manjim dozama uz postupno povećavanje dok se postigne terapijski učinak.

Određivanju optimalne doze može pomoći određivanje plazmatskih koncentracija lijeka. U liječenju epilepsije, u svrhu postizanja adekvatne kontrole napadaja, dozu karbamazepina treba individualno prilagoditi bolesniku. To obično zahtijeva postizanje ukupne koncentracije karbamazepina u plazmi u rasponu od 4 do 12 mikrograma/ml. Ako se karbamazepin dodaje već postojećoj antiepileptičkoj terapiji, to treba činiti postupno, održavajući ili ako je potrebno, prilagođavajući dozu drugog antiepileptika (vidjeti dio 4.5.).

Odrasli

Sa svim formulacijama karbamazepina, savjetuje se postupno povećanje sheme doziranja koje se mora prilagoditi na način da odgovara potrebama pojedinog bolesnika.

Preporučena početna doza iznosi 100 do 200 mg karbamazepina (1/2 do 1 tableta Tegretola) jedanput ili dvaput na dan. Dnevna se doza postupno povećava do postizanja optimalnog terapijskog odgovora, obično do 400 mg 2-3 puta na dan (800 do 1200 mg na dan). Nekim je bolesnicima potrebno do 1600 ili čak 2000 mg na dan.

Pedijatrijska populacija (mlađi od 18 godina)

Sa svim formulacijama karbamazepina, savjetuje se postupno povećanje sheme doziranja koje se mora prilagoditi na način da odgovara potrebama pojedinog bolesnika. Određivanju optimalne doze može pomoći određivanje plazmatskih koncentracija lijeka.

Uobičajena dnevna doza je 10-20 mg/kg tjelesne težine, podijeljeno u više pojedinačnih doza. Tegretol tablete se ne preporučuje davati djeci mlađoj od 6 godina.

Djeca u dobi od 6 do 10 godina: 400 do 600 mg na dan (2 do 3 tablete Tegretola), podijeljeno u 2 do 3 pojedinačne doze.

Djeca u dobi od 11 do 15 godina: 600 do 1000 mg na dan (3 do 5 tableta Tegretola), podijeljeno u 2 do 3 pojedinačne doze.

Djeca starija od 15 godina: 800 do 1200 mg na dan (isto kao u odraslih). Maksimalna preporučena doza:

Djeca u dobi do 6 godina: 35 mg/kg na dan Djeca u dobi od 6 do 15 godina: 1000 mg na dan Djeca starija od 15 godina: 1200 mg na dan.

Kad je to moguće, karbamazepin se primjenjuje kao monoterapija, ali ukoliko se koristi u kombinaciji s drugim antiepilepticima, savjetuje se na isti način povećavati dozu. Ako se karbamazepin dodaje već postojećoj antiepileptičkoj terapiji, to treba činiti postupno, održavajući ili ako je potrebno, prilagođavajući dozu drugog antiepileptika (vidjeti dio 4.5.).

Starije osobe (u dobi od 65 i više godina)

Zbog interakcije lijekova i različite farmakokinetike antiepileptičkih lijekova, u starijih je bolesnika potreban oprez pri odabiru doze karbamazepina.

Neuralgija trigeminusa, neuralgija glosofaringeusa i ostali bolni sindromi

Početna se doza od 200 do 400 mg na dan (od 1/2 do 1 tablete Tegretola dvaput na dan) postupno povećava do prestanka boli. Uobičajena je doza 200 mg (1 tableta Tegretola) 3 do 4 puta na dan. Maksimalna preporučena dnevna doza je 1200 mg.. Kada se postigne zadovoljavajuća kontrola boli, treba pokušati postupno smanjiti i, ukoliko je to moguće, prekinuti terapiju, sve do eventualne pojave drugog napadaja. U starijih se bolesnika liječenje preporučuje započeti dozom od 100 mg dvaput na dan.

U bolesnika s bolnom dijabetičkom neuropatijom prosječna doza karbamazepina iznosi 200 mg (1 tableta Tegretola) 2-4 puta na dan. U bolesnika s bolnom dijabetičkom neuropatijom terapija se ne smije primjenjivati u trajanju dužem od 4 tjedna.

Sindrom ustezanja od alkohola

Prosječna doza održavanja iznosi 200 mg (1 tableta Tegretola) triput na dan. U ozbiljnijim se slučajevima doza tijekom prvih dana liječenja može povećati na 400 mg (2 tablete Tegretola) triput na dan. U bolesnika s težim apstinencijskim simptomima karbamazepin se u početku liječenja kombinira sa sedativima-hipnoticima (npr. oksazepam, klometiazol, klordiazepoksid). Nakon prolaska akutnog stadija liječenje se može nastaviti samo karbamazepinom.

Profilaksa manično-depresivne psihoze u bolesnika koji ne odgovaraju na terapiju litijem

Početna doza karbamazepina je 400 mg podijeljeno u 2 doze (1 tableta Tegretola dva puta na dan); ona se postepeno povećava do postizanja kontrole simptoma ili do postizanja maksimalne dnevne doze od 1600 mg, koja se daje u više pojedinačnih doza. Uobičajena dnevna doza je 400-600 mg (1 tableta Tegretola dva ili tri puta na dan).

Način primjene

Kroz usta. Tegretol tablete uzimaju se s malo tekućine tijekom obroka, nakon obroka ili između obroka.

• Preosjetljivost na djelatnu tvar, druge lijekove slične strukture (npr. triciklički antidepresivi) ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

• AV blok

• Anamneza depresije koštane srži

• Anamneza hepatične porfirije (npr. akutna intermitentna porfirija, porfirija variegata, porfirija cutanea tarda).

• Istodobna primjena s inhibitorima monoaminooksidaze (MAO inhibitori). Prije primjene karbamazepina, MAO inhibitori se trebaju ukinuti najmanje 2 tjedna ranije, ako to dopušta kliničko stanje bolesnika (vidjeti dio 4.5.).

Tegretol se smije davati samo pod liječničkim nadzorom. Tegretol se smije propisati samo nakon kritične procjene odnosa koristi i rizika te nakon pažljivog praćenja bolesnika s anamnezom srčanog, jetrenog ili bubrežnog oštećenja, hematoloških nuspojava na druge lijekove ili na prijašnji prekid liječenja Tegretolom.

Hematološki učinci

Agranulocitoza i aplastična anemija su opisani kod liječenja s karbamazepinom. Ipak zbog niske incidencije ovih bolesti, vrlo je teško procijeniti stvarni rizik. Opći rizik u neliječenoj populaciji je procijenjen na 4,7 osoba na milijun na godinu za agranulocitozu, odnosno 2,0 osoba na milijun na godinu za aplastičnu anemiju.

Povezano s uporabom Tegretola, povremeno do često dolazi do prolaznog ili trajnog smanjenja broja trombocita ili leukocita. No, u većini se slučajeva pokaže da su ti učinci prolazni i da ne signaliziraju početak bilo aplastične anemije bilo agranulocitoze. Međutim, prije početka liječenja, a nakon toga periodički, potrebno je učiniti kompletnu krvnu sliku uključujući broj trombocita te ako je moguće i broj retikulocita te razinu serumskog željeza.

Ako se tijekom liječenja broj leukocita ili krvnih pločica trajno smanji ili se nastavi smanjivati, liječnik treba detaljno nadzirati bolesnika i kompletnu krvnu sliku. Uzimanje Tegretola treba prekinuti, ako se pojavi leukopenija koja je ozbiljna, progresivna ili je praćena kliničkim manifestacijama kao što su vrućica ili bolnost grla. Uzimanje Tegretola treba prekinuti u slučaju dokaza značajne depresije koštane srži.

Bolesnike i njihove rođake treba upozoriti na rane znakove i simptome potencijalnog hematološkog poremećaja, kao i na simptome kožnih ili jetrenih reakcija. Ako se jave reakcije poput temperature, grlobolje, osipa, ulceracija u ustima, lake pojave modrica, petehijalnog ili purpuričnog krvarenja, bolesniku se mora savjetovati da se odmah konzultira s liječnikom.

Ozbiljne kožne reakcije

Pri uzimanju Tegretola u vrlo rijetkim su slučajevima zabilježene ozbiljne kožne reakcije, uključujući toksičnu epidermalnu nekrolizu (TEN, također poznatu i kao Lyellov sindrom) i Stevens-Johnsonov sindrom (SJS). Bolesnici sa ozbiljnim kožnim reakcijama mogu zahtijevati hospitalizaciju, jer ta stanja mogu biti po život opasna i imati smrtan ishod. Većina se SJS/TEN slučajeva javlja u prvih nekoliko mjeseci liječenja s Tegretolom. Druge teške kožne nuspojave, uključujući generaliziranu buloznu fiksnu medikamentoznu erupciju (GBFDE) i akutnu generaliziranu egzantematoznu pustulozu (AGEP), također su prijavljene tijekom primjene lijeka Tegretol. Ako se pojave znakovi i simptomi koji navode na zaključak da je riječ o teškim kožnim reakcijama (npr. SJS, Lyellov sindrom/TEN), uzimanje Tegretola potrebno je odmah prekinuti i razmotriti zamjensko liječenje.

Farmakogenomika

Postoji sve više dokaza o ulozi različitih HLA alela u predisponiranju bolesnika nuspojavama koje su posredovane imunološkim sustavom (vidjeti dio 4.2.). Ovdje navedene učestalosti alela predstavljaju postotak kromosoma u određenoj populaciji koja nosi određeni alel, što znači da je postotak bolesnika koji nose kopiju alela na barem jednom od dva kromosoma gotovo dvostruko veći od postotka učestalosti alela. Stoga, postotak bolesnika koji mogu biti izloženi riziku je gotovo dvostruko veći od postotka učestalosti alela.

Poveznica s HLA-B*1502 u pojedinaca tajlandskog i kineskog (skupine Han) te u pojedinaca iz jugoistočne Azije

Pokazalo se da je prisutnost HLA-B*1502 alela u pojedinaca kineskog (etničke skupine Han) i tajlandskog podrijetla, kada se liječe karbamazepinom, snažno povezana s rizikom od nastanka teških kožnih reakcija koje su poznate kao Stevens-Johnsonov sindrom (SJS) i toksična epidermalna nekroliza (TEN). Učestalost HLA-B * 1502 alela kreće se od 2 do 12% u Han kineskoj populaciji te oko 8% u tajlandskoj populaciji. U nekim zemljama Azije (npr. Tajvan, Malezija i Filipini) zabilježene su veće stope prijavljivanja SJS-a (rijetko, a ne vrlo rijetko) u kojima postoji veća učestalost HLA-B * 1502 alela u populaciji (npr. iznad 15 % na Filipinima i među malezijskom populacijom). U Koreji i Indiji zabilježena je učestalost alela do oko 2%, odnosno 6%. Učestalost HLA-B * 1502 alela zanemariva je u osoba europskog podrijetla, nekoliko afričkih populacija, autohtonih naroda Amerike, ispitivanoj populaciji hispanskog podrijetla te u Japanaca (< 1%). Uvijek kada je to moguće, prije nego što se započne liječenje karbamazepinom, u pojedinaca navedenog porijekla treba učiniti tipizaciju alela HLA-B*1502 (vidjeti dio 4.2). Ako je rezultat testa pozitivan, ne smije se započinjati liječenje s karbamazepinom, osim ako ne postoji nikakva druga terapijska opcija. Ispitani bolesnici za koje je utvrđeno da su negativni na HLA-B* 1502, izloženi su malome riziku od nastanka SJS/TEN, iako se u vrlo rijetkim slučajevima još uvijek mogu javiti reakcije. HLA-B * 1502 alel je mogući rizični faktor za razvijanje SJS/TEN u bolesnika kineskog podrijetla koji uzimaju druge antiepileptike povezane sa SJS/TEN, te je u tih bolesnika potrebno razmotriti izbjegavanje ovih lijekova. Probir bolesnika koji se već liječe Tegretolom se općenito ne preporučuje, jer je rizik od SJS/TEN uglavnom ograničen na prvih nekoliko mjeseci terapije, bez obzira na status HLA-B * 1502.

Zbog pomanjkanja podataka još uvijek se ne zna definitivno, jesu li riziku izloženi svi pojedinci istočno-azijskog podrijetla. Pokazalo se da u bijele rase alel HLA-B*1502 nije povezan sa SJS .

Poveznica s HLA-A*3101 u pojedinaca europskog i japanskog podrijetla

HLA-A*3101 može biti faktor rizika za razvoj ozbiljnih kožnih reakcija kao što su SJS, TEN, reakcija na lijek s eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS, od eng. Drug Rash with Eosinophilia and Systemic Symptoms), akutna generalizirana egzantematozna pustuloza (AGEP, od eng. Acute Generalized Exanthematous Pustulosis) i makulopapularni osip u pojedinaca europskog i japanskog podrijetla. U retrospektivnim cjelogenomskim ispitivanjima japanske i sjevernoeuropskih populacija zabilježena je povezanost između teških kožnih reakcija (SJS, TEN, DRESS, AGEP i makulopapularni osip) povezanih s primjenom karbamazepina i prisutnosti alela HLA-A*3101 u tih bolesnika. Učestalost alela HLA-A*3101 uvelike se razlikuje između etničkih populacija i njegova je učestalost oko 2 do 5% u europskim populacijama te oko 10% u japanskoj populaciji. U većini australskih, azijskih, afričkih i sjevernoameričkih populacija procjenjuje se da je učestalost ovog alela manja od 5%. Prevalencija iznad 15% procijenjena je u nekim etničkim grupama u Južnoj Americi, Sjevernoj Americi i Južnoj Indiji.

Testiranje prisutnosti HLA-A * 3101 alela prije započinjanja liječenja Tegretolom treba uzeti u obzir kod bolesnika s podrijetlom iz genetski rizičnih populacija (na primjer, Japanci, bijelci, bolesnici koji pripadaju autohtonoj populaciji Amerikanaca, populacija hispanskog podrijetla, populacije južne Indije i arapskog podrijetla). Potrebno je izbjegavati primjenu Tegretola u bolesnika koji su pozitivni na HLA-A*3101, osim ako koristi očito nadmašuju rizike. Probir bolesnika koji se već liječe Tegretolom se općenito ne preporučuje, jer je rizik od SJS, TEN, DRESS; AGEP i makulopapularni osip uglavnom ograničen na prvih nekoliko mjeseci terapije, bez obzira na status HLA-A*3101.

Druge dermatološke reakcije

Također se mogu pojaviti blage kožne reakcije, npr. izolirani makularni ili makulopapularni egzantem, a uglavnom su prolazne i nisu opasne. Obično nestanu u roku od nekoliko dana ili tjedana, bilo tijekom kontinuirane terapije ili nakon smanjenja doze. No, s obzirom na činjenicu da može biti teško razlikovati rane znakove ozbiljnih kožnih reakcija od blagih prolaznih reakcija, liječnik treba držati bolesnika pod detaljnim nadzorom i biti spreman odmah ukinuti primjenu lijeka, ako se reakcije pri kontinuiranoj uporabi pogoršaju.

Utvrđeno je da je HLA-A * 3101 alel povezan s manje teškim kožnim nuspojavama karbamazepina i može predvidjeti rizik od tih reakcija na karbamazepin, kao što je sindrom preosjetljivosti na antiepileptike ili blage kožne reakcije (makulopapularna erupcija).

Nije utvrđeno da alel HLA-B* 1502 povećava rizik od manje teških kožnih reakcija na karbamazepin, kao što su sindrom preosjetljivosti na antikonvulzive ili blage kožne reakcije (makulopapularna erupcija).

Preosjetljivost

Prijavljene su (rane) reakcije preosjetljivosti tipa I uključujući osip, svrbež, koprivnjaču, angioedem i izvješća o anafilaksiji s Tegretolom. Ako bolesnik razvije ove reakcije nakon liječenja Tegretolom, liječenje se mora prekinuti te započeti zamjensko liječenje.

Karbamazepin može uzrokovati reakcije preosjetljivosti uključujući DRESS, odgođene multi-organske reakcije preosjetljivosti u kojima može biti zahvaćena koža, jetra (uključujući intrahepatalne žučne vodove), hematopoetski organi, limfni sustav i drugi organi, bilo pojedinačno ili u sklopu sistemske reakcije (vidjeti dio 4.8.).

Bolesnicima koji su imali reakcije preosjetljivosti na karbamazepin treba reći da otprilike 25 -30% njih može ponovo doživjeti reakciju preosjetljivosti kod uzimanja okskarbazepina.

Između karbamazepina i aromatskih antiepileptika (npr. fenitoina, primidona i fenobarbitala) se može javiti križna preosjetljivost.

Općenito, u slučaju pojave simptoma i znakova reakcije preosjetljivosti, liječenje karbamazepinom treba odmah prekinuti.

Epileptički napadaji

Tegretol treba oprezno primjenjivati u bolesnika s miješanim epileptičkim napadajima koji uključuju apsanse, bilo tipične, bilo atipične. Kod svih tih stanja Tegretol može pogoršati napadaje. U slučaju pogoršanja napadaja, potrebno je prekinuti primjenu Tegretola.

Kod prelaska sa oralnih oblika na supozitorij, postoji povećana mogućnost pojave epileptičkih napadaja.

Jetrena funkcija

Prije početka liječenja i periodično tijekom liječenja Tegretolom liječnik mora ocijeniti funkciju jetre, osobito u bolesnika s anamnezom bolesti jetre te u starijih bolesnika. U slučaju pogoršanja jetrene disfunkcije ili akutne jetrene bolesti, liječenje karbamazepinom mora se odmah prekinuti.

U bolesnika koji uzimaju karbamazepin može doći do povišenja razine jetrenih enzima, posebno gama-glutamil transferaze (GGT), što je najvjerojatnije posljedica indukcije enzima. Indukcija enzima može

dovesti i do umjerenog povećanja vrijednosti alkalne fosfataze. Navedena povećanja jetrenog metaboličkog kapaciteta nisu indikacija za prekid terapije karbamazepinom.

Kod uzimanja karbamazepina vrlo rijetko dolazi do teških jetrenih reakcija. Ako se uoče simptomi i znakovi smanjenja funkcije jetre ili aktivne jetrene bolesti, oni se moraju odmah ispitati, a liječenje karbamazepinom treba odmah prekinuti, dok se ne sazna uzrok jetrenog oštećenja.

Bubrežna funkcija

Prije početka liječenja i periodički tijekom liječenja karbamazepinom savjetuje se raditi kompletnu analizu urina i testove bubrežne funkcije.

Hiponatrijemija

Za hiponatrijemiju je poznato da se može pojaviti uz primjenu karbamazepina. U bolesnika s već postojećim bolestima bubrega povezanim s niskom razinom natrija ili u bolesnika koji se istodobno liječe lijekovima koji snižavaju natrij (npr. diuretici, lijekovi povezani s neprimjerenom sekrecijom ADH), potrebno je izmjeriti razine natrija u serumu prije početka liječenja karbamazepinom. Nakon toga, razine natrija u serumu potrebno je izmjeriti nakon otprilike dva tjedna, a zatim svakih mjesec dana tijekom prva tri mjeseca terapije, ili prema kliničkim potrebama. Ti bi faktori rizika mogli biti osobito relevantni za starije bolesnike. Ako se opazi hiponatrijemija, ograničenje vode važna je protumjera ako je klinički indicirano.

Hipotireoza

Karbamazepin bi mogao smanjiti koncentracije hormona štitnjače u serumu putem indukcije enzima, što zahtijeva povećanje doze nadomjesne terapije hormona štitnjače u bolesnika s hipotireozom. Stoga se predlaže praćenje funkcije štitnjače kako bi se prilagodila doza nadomjesne terapije hormona štitnjače.

Antikolinergički učinci

Tegretol ima blago antikolinergičko djelovanje. Zbog toga bolesnike s povišenim intraokularnim tlakom i zadržavanjem urina treba upoznati s mogućim opasnostima i tijekom terapije detaljno nadzirati (vidjeti dio 4.8.).

Psihijatrijski učinci

Liječnik treba imati na umu mogućnost aktivacije latentne psihoze, a u starijih bolesnika, konfuzije ili agitacije.

Suicidalne ideje i ponašanje

Suicidalne ideje i ponašanje zabilježeni su u bolesnika liječenih antiepilepticima u nekoliko indikacija. Meta-analiza randomiziranih, placebom kontroliranih ispitivanja antiepileptika također je pokazala da postoji malo povećani rizik od suicidalnih ideja i ponašanja. Raspoloživi podaci ne isključuju mogućnost da i kod karbamazepina postoji povećani rizik. Zbog toga bolesnike treba nadzirati na pojavu znakova i simptoma suicidalnih ideja i ponašanja, te razmisliti o odgovarajućem obliku liječenja. Bolesnike (i osobe koje ih njeguju) treba uputiti da potraže pomoć liječnika, ako se pojave znakovi suicidalnih ideja ili ponašanja.

Žene reproduktivne dobi

Karbamazepin može uzrokovati oštećenje fetusa kada se primjenjuje u trudnica. Prenatalna izloženost karbamazepinu može povećati rizik od velikih urođenih malformacija i drugih štetnih razvojnih ishoda (vidjeti dio 4.6).

Karbamazepin se ne smije primjenjivati u žena reproduktivne dobi osim ako se procijeni da korist premašuje rizike nakon pažljivog razmatranja prikladnih zamjenskih mogućnosti liječenja.

Žene reproduktivne dobi treba u potpunosti informirati o mogućim rizicima za fetus ako uzimaju karbamazepin tijekom trudnoće.

Prije početka liječenja karbamazepinom u žena reproduktivne dobi potrebno je razmotriti provođenje testa na trudnoću.

Žene reproduktivne dobi moraju koristiti učinkovitu kontracepciju tijekom liječenja i do dva tjedna nakon prekida liječenja. Zbog indukcije enzima, karbamazepin može dovesti do izostanka terapijskog učinka hormonskih kontraceptiva, stoga je potrebno savjetovati žene reproduktivne dobi o primjeni drugih

učinkovitih kontracepcijskih metoda (vidjeti dijelove 4.5 i 4.6).

Žene reproduktivne dobi treba upozoriti na potrebu savjetovanja s njihovim liječnikom čim počnu planirati trudnoću kako bi se razmotrio prelazak na zamjensko liječenje prije začeća i prije prekida primjene kontracepcije (vidjeti dio 4.6).

Žene reproduktivne dobi treba savjetovati da se odmah obrate liječniku ako zatrudne ili misle da bi mogle biti trudne, a uzimaju karbamazepin.

Učinci karbamazepina na estrogenske i/ili progesteronske preparate

Zbog indukcije enzima, Tegretol može uzrokovati izostanak terapijskog učinka lijekova koji sadržavaju estrogen i/ili progesteron. To može dovesti do neuspjeha kontracepcije, povratka simptoma, pojave probojnog ili točkastog krvarenja.

Bolesnice koje uzimaju Tegretol i zahtijevaju hormonsku kontraceptivnu terapiju, trebaju primati pripravak koji sadržava barem 50 µg estrogena ili koristiti druge, nehormonske metode kontracepcije.

Praćenje plazmatskih razina

Iako su korelacije između doze i plazmatskih razina karbamazepina te između plazmatskih razina i kliničke učinkovitosti ili podnošljivosti prilično slabe, praćenje plazmatskih razina može se pokazati korisnim u sljedećim situacijama: dramatičan porast učestalosti napadaja/verifikacije suradljivosti bolesnika; tijekom trudnoće; u liječenju djece ili adolescenata; kod suspektnih poremećaja apsorpcije; kod suspektne toksičnosti, kada je primijenjeno više od jednoga lijeka (vidi dio 4.5.).

Smanjenje doze i ukidanje primjene

Naglo ukidanje primjene Tegretola može precipitirati epileptičke napadaje te se stoga karbamazepin treba ukidati postupno tijekom razdoblja od 6 mjeseci. Ako se liječenje Tegretolom mora naglo ukinuti u bolesnika s epilepsijom, prijelaz na novi antiepileptik treba provesti pod zaštitom nekog prikladnog lijeka (npr. diazepam i.v., rektalno; ili fenitoin i.v.).

Interakcije

Istodobna primjena CYP3A4 inhibitora ili inhibitora epoksidne hidrolaze i karbamazepina može inducirati nuspojave (povećanje koncentracija karbamazepina odnosno karbamazepin-10,11 epoksida u plazmi). Potrebno je sukladno tome prilagoditi dozu Tegretola i/ili pratiti razine u plazmi.

Istodobna primjena CYP3A4 induktora i karbamazepina može smanjiti koncentracije karbamazepina u plazmi i njegove terapijske učinke, a prekid primjene CYP3A4 induktora može povećati koncentracije karbamazepina u plazmi. Možda će biti potrebno prilagoditi dozu Tegretola.

Karbamazepin je potentni induktor CYP3A4 i drugih enzimskih sustava u jetri faze I i faze II te stoga može smanjiti plazmatske koncentracije istodobno primijenjenih lijekova koji se uglavnom metaboliziraju putem CYP3A4 indukcijom njihovog metabolizma (vidjeti dio 4.5.).

Žene reproduktivnog potencijala potrebno je upozoriti da bi istodobna primjena Tegretola s hormonskim kontraceptivima mogla učiniti ovu vrstu kontraceptiva neučinkovitim (vidjeti dijelove 4.5. i 4.6.). Potrebno je razmotriti druge ne-hormonske metode kontracepcije.

Padovi

Liječenje Tegretolom povezano je s ataksijom, omaglicom, somnolencijom, hipotenzijom, stanjem konfuzije, sedacijom (vidjeti dio 4.8.) koje mogu dovesti do pada, a time i prijeloma ili drugih ozljeda. Za bolesnike s bolestima, stanjima ili lijekovima koji bi mogli pogoršati te učinke potrebno je ponavljati potpunu procjenu rizika od pada u slučaju dugotrajnog liječenja Tegretolom.

Važne informacije o nekim sastojcima Tegretola

Tegretol sadrži natrij iz umreženog karmelozanatrija. Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija po tableti, tj. zanemarive količine natrija.

Citokrom P450 3A4 (CYP3A4) je glavni enzim koji katalizira stvaranje aktivnog metabolita karbamazepina 10,11-epoksida. Istovremeno uzimanje inhibitora CYP3A4 može povećati plazmatsku koncentraciju karbamazepina i vjerojatnost nastanka nuspojava. Istovremeno uzimanje induktora CYP3A4 može povećati metabolizam karbamazepina, smanjiti njegovu koncentraciju u serumu i terapijski učinak. Također, prestankom uzimanja induktora CYP3A4, može se smanjiti metabolizam karbamazepina i povećanje njegovih koncentracija u krvi.

Karbamazepin je snažni induktor CYP3A4 i drugi enzimskih sustava u jetri faze I i faze II te stoga može smanjiti plazmatske koncentracije istovremeno primijenjenih lijekova koji se uglavnom metaboliziraju istim sustavom enzima.

Humana mikrosomalna epoksidna hidrolaza utvrđena je kao enzim koji je odgovoran za stvaranje derivata 10,11-transdiola iz karbamazepin-10,11 epoksida. Istovremena primjena inhibitora humane mikrosomalne epoksidne hidrolaze može rezultirati povišenim koncentracijama karbamazepin-10,11 epoksida u plazmi.

Interakcije koje su rezultirale kontraindikacijom

S obzirom na to da je karbamazepin strukturalno sličan tricikličkim antidepresivima, kontraindicirana je njegova istodobna primjena s MAO inhibitorima; karbamazepin se smije primijeniti nakon što je prošlo najmanje 2 tjedna od zadnje doze MAO inhibitora.

Lijekovi koji mogu povećati plazmatsku razinu karbamazepina:

Budući da povećana razina karbamazepina u serumu može za posljedicu imati nuspojave (npr. omaglica, pospanost, ataksija, diplopia), dozu Tegretola treba prilagoditi razini u plazmi i nastaviti je pratiti u slučajevima istodobne primjene sa sljedećim lijekovima:

Analgetici: dekstropropoksifen, ibuprofen Androgeni: danazol

Antibiotici: makrolidi (eritromicin, klaritromicin, ciprofloksacin)

Antidepresivi: dezipramin, fluoksetin, fluvoksamin, nefazodon, paroksetin, trazodon, viloksazin Antiepileptici: stiripentol, vigabatrin

Protugljivični lijekovi; azoli (itrakonazol, ketokonazol, flukonazol, vorikonazol) Antihistaminici: terfenadin

Antipsihotici: olanzapin Antituberkulotici: izoniazid

Antivirusni lijekovi: inhibitori proteaze za liječenje infekcije HIV-om (npr. ritonavir) Inhibitori karboanhidraze: acetazolamid

Kardiovaskularni lijekovi: diltiazem, verapamil Gastrointestinalni lijekovi: cimetidin, omeprazol Mišićni relaksansi: oksibutinin, dantrolen Antiagregacijski lijekovi: tiklopidin

Druge interakcije: sok od grejpa, nikotinamid (kod odraslih, samo u većim dozama)

Lijekovi koji mogu povećati plazmatske razine aktivnog metabolita karbamazepin-10,11-epoksida

S obzirom na to da povišene plazmatske razine karbamazepin-10,11-epoksida mogu rezultirati nuspojavama (npr. omaglicom, pospanošću, ataksijom, diplopijom), dozu Tegretola valja adekvatno prilagođavati i/ili pratiti razine u plazmi, kada se lijek koristi istovremeno sa sljedećim lijekovima: Antiepileptici: primidon, progabid, valproična kiselina, valnoktamid, valpromid i brivaracetam.

Antipsihotici: loksapin i kvetiapin

Lijekovi koji mogu smanjiti plazmatske razine karbamazepina:

Možda će biti potrebno prilagoditi dozu Tegretola prilikom istovremene uporabe sa sljedećim lijekovima: Antiepileptici: felbamat, metsuksimid, okskarbazepin, fenobarbiton, fensuksimid, fenitoin i fosfenitoin, primidon i, iako su podaci djelomično kontradiktorni, eventualno klonazepam.

Antineoplastici: cisplatin ili doksorubicin

Antimalarici: meflokin može antagonizirati antiepileptički učinak Tegretola. Antituberkulotici: rifampicin

Bronhodilatatori: teofilin, aminofilin

Dermatološki lijekovi: izotretinoin može promijeniti bioraspoloživost i/ili klirens karbamazepina i karbamazepin-10,11-epoksida. Potrebno je pratiti serumske razine karbamazepina.

Druge interakcije: biljni pripravci koji sadrže Gospinu travu (Hypericum perforatum)

Učinak Tegretola na plazmatske razine istovremeno primijenjenih lijekova:

Karbamazepin može smanjiti plazmatsku razinu, umanjiti ili čak poništiti učinak niže navedenih lijekova, stoga će možda biti potrebno prilagoditi njihovu dozu kod istovremene primjene.

Analgetici: buprenorfin, metadon, paracetamol, fenazon, tramadol Antibiotici: doksiciklin, rifabutin

Antikoagulansi: oralni antikoagulansi (varfarin, fenoprokumon, dikumarol, acenokumarol, rivaroksaban, dabigatran, apiksaban, edoksaban)

Antidepresivi: bupropion, citalopram, sertralin, mianserin, nefazodon, trazodon, triciklički antidepresivi (npr. imipramin, amitriptilin, nortriptilin, klomipramin)

Antiemetici: aprepitant

Antiepileptici: klobazam, klonazepam, etosuksimid, felbamat, lamotrigin, eslikarbazepin, okskarbazepin, primidon, tiagabin, topiramat, valproična kiselina, zonisamid. Plazmatske razine fenitoina se mogu smanjiti i povećati prilikom istovremene uporabe s karbamazepinom, isto tako, kod istodobne primjene opisane su povećane koncentracije mefenitoina. Da bi se izbjegla intoksikacija fenitoinom i subterapijska koncentracija karbamazepina, preporučuje se da se vrijednost koncentracije fenitoina u plazmi namjesti na 13 mikrograma/ml prije nego što se u liječenje uvede karbamazepin.

Antimikotici: itrakonazol, vorikonazol. Zamjenski antikonvulzivi mogu se preporučiti u bolesnika liječenih vorikonazolom ili itrakonazolom.

Antihelmintici: prazikvantel, albendazol

Antineoplastici: imatinib, ciklofosfamid, lapatinib, temsirolimus

Antipsihotici: klozapin, haloperidol i bromperidol, olanzapin, kvetiapin, risperidon, ziprasidon, aripiprazol, paliperidon

Antivirotici: inhibitori proteaze kod liječenja HIV-a (npr. ritonavir, indinavir, sakvinavir) Anksiolitici: alprazolam, midazolam

Bronhodilatatori: teofilin

Kardiovaskularni lijekovi: antagonisti kalcijskih kanala (dihidropiridini npr. felodipin, isradipin), digoksin, simvastatin, atorvastatin, lovastatin, cerivastatin, ivabradin

Imunosupresivi: ciklosporin, everolimus, takrolimus, sirolimus

Hormoni: kortikosteroidi (prednizolon, deksametazon), gestrinon, tibolon, toremifen

Hormonski kontraceptivi: lijekovi koji sadrže estrogen i/ili progesteron (potrebno je razmotriti druge metode kontracepcije)

Lijekovi za štitnjaču: levotiroksin

Lijekovi za liječenje erektilne disfunkcije: tadalafil

Kombinacije koje zahtijevaju specifičnu prosudbu:

Zabilježeno je da istovremena uporaba karbamazepina i levetiracetama uzrokuje povećanje toksičnosti inducirane karbamazepinom.

Zabilježeno je da istovremena primjena karbamazepina i izonijazida povećava hepatotoksičnost induciranu izonijazidom.

Istovremena primjena karbamazepina i litija može pojačati neurotoksičnost litija unatoč njegovim plazmatskim razinama unutar terapijskih vrijednosti. Kombinacija karbamazepina i metoklopramida ili karbamazepina i neuroleptika (haloperidol, tioridazin), može rezultirati povećanjem neuroloških nuspojava (čak i kod terapijskih doza).

Istovremena uporaba s nekim diureticima (hidroklorotiazidi, furosemid) može dovesti do simptomatske hiponatrijemije.

Karbamazepin može antagonizirati učinke nedepolarizirajućih mišićnih relaksansa (npr. pankuronija). Može se pokazati da je potrebno povećati njihovu dozu, a bolesnike valja pažljivo nadzirati, jer oporavak od neuromuskularne blokade može uslijediti brže nego što se očekuje.

Karbamazepin, kao i drugi psihoaktivni lijekovi mogu smanjiti toleranciju na alkohol. Stoga se tijekom primjene karbamazepina preporučuje apstinirati od alkohola.

Istodobna primjena karbamazepina i oralnih antikoagulansa s izravnim djelovanjem (rivaroksaban, dabigatran, apiksaban i edoksaban) može dovesti do smanjenih plazmatskih koncentracija oralnih antikoagulansa s izravnim djelovanjem, što povlači za sobom rizik od tromboze. Stoga se, ako je nužna istodobna primjena, preporučuje pažljivo praćenje znakova i simptoma tromboze.

Interferencija sa serološkim testiranjem

Karbamazepin može zbog interferencije dati lažno pozitivan rezultat koncentracije perfenazina u HPLC analizi.

Karbamazepin i njegov metabolit 10,11-epoksid mogu dati lažno pozitivan nalaz određivanja koncentracije tricikličkih antidepresiva pomoću fluorescentne imunopolarizacije (FPIA, eng. fluorescence polarized immunoassay method).

Trudnoća

Rizici povezani s antiepilepticima općenito

Svim ženama reproduktivne dobi koje primaju terapiju za liječenje epilepsije, a posebno ženama koje planiraju trudnoću i trudnicama, potrebno je pružiti savjet specijalista u vezi s mogućim rizicima za fetus izazvanim epileptičkim napadajima i antiepilepticima.

Treba izbjegavati nagli prekid terapije antiepileptičkim lijekovima jer to može dovesti do pojave napadaja koji bi mogli imati ozbiljne posljedice za ženu i nerođeno dijete.

Monoterapija se preporučuje za liječenje epilepsije u trudnoći kad god je to moguće jer bi terapija s više antiepileptika mogla biti povezana s većim rizikom od urođenih malformacija nego monoterapija, ovisno o antiepilepticima koji se koriste.

Rizici povezani s karbamazepinom

Postoje dokazi o povećanom mortalitetu embrija, pobačaju i zastoju u rastu u istraživanjima na životinjama tijekom primjene karbamazepina (vidjeti dio 5.3.).

Zna se da su potomci neliječenih majki oboljelih od epilepsije skloniji razvojnim poremećajima, uključujući malformacije. Postoji mogućnost da karbamazepin, kao i svi drugi antiepileptici, povećava taj rizik, ali kontroliranim kliničkim studijama nije ustanovljena uzročna povezanost. Ipak, prijavljeni su razvojni poremećaji i malformacije, uključujući spinu bifidu kao i ostale kongenitalne anomalije (npr. kraniofacijalni defekti, kardiovaskularne malformacije, hipospadija i anomalije raznih tjelesnih sustava), koji se povezuju s karbamazepinom. Na temelju podataka u Sjevernoameričkom registru trudnoće, stopa glavnih kongenitalnih malformacija, definirana kao strukturna abnormalnost s kirurškim, medicinskim ili kozmetičkim značajem, dijagnosticirana unutar 12 tjedana od rođenja bila je 3,0% (95% CI 2,1 do 4,2%) u djece čije su majke bile izložene monoterapiji karbamazepinom u prvom tromjesečju i 1,1% (95% CI 0,35 do 2,5%) u djece čije majke nisu uzimale nikakav antiepileptički lijek.

Lijek Tegretol prolazi kroz posteljicu u ljudi. Prenatalna izloženost karbamazepinu može povećati rizik od urođenih malformacija i drugih štetnih razvojnih ishoda. U ljudi se izloženost karbamazepinu tijekom trudnoće povezuje s 2 do 3 puta većom učestalošću velikih malformacija nego u općoj populaciji, u kojoj je učestalost 2 do 3 %. Malformacije kao što su defekti neuralne cijevi (spina bifida), kraniofacijalne anomalije kao što je rascjep usne/nepca, kardiovaskularne malformacije, hipospadija, hipoplazija prstiju, mikrocefalija i druge anomalije koje zahvaćaju različite tjelesne sustave, zabilježene su kod djece koju su rodile žene koje su koristile karbamazepin tijekom trudnoće. Podaci iz opservacijskog ispitivanja populacije na temelju podataka iz registra nordijskih zemalja upućuju na povećan rizik od rađanja novorođenčadi male za gestacijsku dob (engl. small for gestational age, SGA; definirano kao porođajna tjelesna težina ispod 10. percentila, korigirano za spol i gestacijsku dob) nakon prenatalne izloženosti karbamazepinu. Rizik od SGA-a u djece žena s epilepsijom koje primaju karbamazepin iznosio je 12,8 %, u usporedbi s 10,9 % u djece žena s epilepsijom koje ne primaju antiepileptik. Preporučuje se specijalistički prenatalni nadzor za te malformacije i ograničenja rasta. Neurorazvojni poremećaji zabilježeni su kod djece koju su rodile žene s epilepsijom koje su tijekom trudnoće koristile samo karbamazepin ili karbamazepin u kombinaciji s drugim antiepilepticima. Rezultati ispitivanja koja su istraživala rizik od neurorazvojnih poremećaja u djece izložene karbamazepinu tijekom trudnoće proturječni su te se rizik ne može isključiti.

Karbamazepin se ne smije primjenjivati tijekom trudnoće osim ako se procijeni da korist nadmašuje rizike nakon pažljivog razmatranja prikladnih zamjenskih mogućnosti liječenja. Žena treba biti potpuno informirana i razumjeti rizike uzimanja karbamazepina tijekom trudnoće.

Dokazi upućuju na to da bi stopa rizika od malformacija uzrokovanih karbamazepinom mogla ovisiti o dozi. Ako se na temelju pažljive procjene rizika i koristi ocijeni da ne postoji mogućnost odgovarajućeg zamjenskog liječenja, a liječenje karbamazepinom se nastavlja, treba koristiti najnižu učinkovitu dozu karbamazepina u monoterapiji te se preporučuje praćenje razina u plazmi. Koncentracija u plazmi može se održavati u donjem dijelu terapijskog raspona od 4 do 12 mikrograma/ml pod uvjetom da se kontrola napadaja održava.

Za neke antiepileptike, kao što je karbamazepin, zabilježeno je da smanjuju razine folata u serumu. Taj nedostatak može doprinijeti povećanoj učestalosti urođenih mana kod djece koju su rodile žene liječene antiepilepticima. Preporučuje se uzimanje nadomjestaka folne kiseline prije i tijekom trudnoće. Kako bi se spriječili poremećaji krvarenja u djece, također se preporučuje davanje vitamina K1 trudnici tijekom posljednjih tjedana trudnoće i novorođenčetu.

Ako žena planira trudnoću, potrebno je uložiti sve napore kako bi prešla na odgovarajuće zamjensko liječenje prije začeća i prije prekida primjene kontracepcije. Ako žena zatrudni tijekom liječenja karbamazepinom, potrebno ju je uputiti liječniku specijalistu radi ponovne procjene liječenja karbamazepinom i razmatranja mogućnosti zamjenskog liječenja.

U obzir treba uzeti sljedeće podatke:

• Posebno oprezno valja liječiti trudnice sa epilepsijom.

• Ako žene koje primaju karbamazepin zatrudne ili planiraju trudnoću, ili ako potreba za započinjanjem liječenja s karbamazepinom se javi tijekom trudnoće, liječnik mora pažljivo odvagati potencijalne koristi od lijeka u odnosu na opasnosti od njega, osobito u prva 3 mjeseca trudnoće.

• Kod žena reproduktivne dobi karbamazepin se treba, kad je to god moguće, davati kao monoterapija zbog toga što je veća mogućnost kongenitalnih anomalija kod djece u slučajevima kad su majke bile na kombiniranoj terapiji.

• Potrebno je davati minimalne učinkovite doze i pratiti plazmatske razine lijeka. Koncentracije u plazmi mogu se održavati u donjem dijelu terapijskog raspona od 4 do 12 mikrograma/mL pod uvjetom da se održava kontrola napadaja. Postoje dokazi koji ukazuju na to da bi rizik od malformacija uz karbamazepin mogao biti ovisan o dozi, tj. pri dozi od < 400 mg na dan stope malformacija bile su niže nego pri višim dozama karbamazepina.

• Bolesnice je potrebno savjetovati u vezi mogućnosti povećanog rizika od nastanka malformacija i ponuditi im mogućnost prenatalne dijagnostike.

Tijekom trudnoće, učinkovita antiepileptička terapije ne smije se prekidati, s obzirom da pogoršanje bolesti djeluje štetno i za majku i za plod.

Žene reproduktivne dobi

Karbamazepin se ne smije primjenjivati u žena reproduktivne dobi osim ako se procijeni da potencijalna korist nadmašuje rizike nakon pažljivog razmatranja prikladnih zamjenskih mogućnosti liječenja. Žena treba biti u potpunosti informirana i razumjeti rizik od mogućeg oštećenja fetusa ako se karbamazepin uzima tijekom trudnoće te stoga i važnost planiranja trudnoće. Prije početka liječenja karbamazepinom potrebno je razmotriti testiranje na trudnoću u žena reproduktivne dobi.

Žene reproduktivne dobi moraju koristiti učinkovitu kontracepciju tijekom liječenja i do dva tjedna nakon liječenja. Zbog indukcije enzima, karbamazepin može dovesti do izostanka terapijskog učinka hormonskih kontraceptiva (vidjeti dio 4.5), pa je stoga potrebno savjetovati žene reproduktivne dobi o uporabi drugih učinkovitih kontracepcijskih metoda. Potrebno je koristiti najmanje jednu učinkovitu metodu kontracepcije (kao što je intrauterini uređaj) ili dva komplementarna oblika kontracepcije, uključujući mehaničku metodu. Pri odabiru metode kontracepcije potrebno je u svakom od slučaja procijeniti individualne okolnosti uključivanjem bolesnika u razgovor.

Novorođenčad

Zabilježeno je nekoliko slučajeva neonatalnih konvulzija i/ili respiracijske depresije, koji su bili povezani s majčinim uzimanjem Tegretola i drugog antiepileptika. Zabilježeno je također nekoliko slučajeva povraćanja, proljeva i/ili oslabljenog hranjenja u novorođenčadi majki koje su uzimale Tegretol. Te reakcije mogu predstavljati neonatalni apstinencijski sindrom.

Dojenje

Karbamazepin prelazi u mlijeko dojilja (oko 25 – 60% plazmatskih koncentracija). Treba dobro razmisliti o koristi dojenja naspram nuspojava koje se mogu javiti kod dojenčeta. Majke mogu dojiti samo u slučajevima ako se dojenče može odgovarajuće pratiti zbog mogućnosti nastanka nuspojava (npr. pospanost, alergijske kožne reakcije). Bilo je zabilježenih slučajeva kolestatskog hepatitisa u novorođenčadi izložene karbamazepinu prije poroda i/ili tijekom dojenja. Zato je potrebno pažljivo nadzirati dojenu djecu majki liječenih karbamazepinom zbog mogućih hepatobilijarnih nuspojava.

Plodnost

Opisani su vrlo rijetki slučajevi oštećene fertilnosti i/ili abnormalne spermatogeneze kod muškaraca.

Tegretol može uzrokovati omaglicu i pospanost, osobito na početku liječenja i nakon prilagodbe doze, zbog čega sposobnost reagiranja može biti oslabljena. Stoga bolesnike treba obavijestiti o potencijalnoj opasnosti tijekom upravljanja vozilima i rada sa strojevima za vrijeme uzimanja karbamazepina.

U početku liječenja, ako je početna doza previsoka ili pri liječenju starijih bolesnika, neke nuspojave nastaju često ili vrlo često: npr. nuspojave središnjeg živčanog sustava (omaglica, glavobolja, ataksija, pospanost, umor i diplopija), gastrointestinalni poremećaji (mučnina i povraćanje) i alergijske kožne reakcije.

Nuspojave ovisne o dozi uobičajeno nestaju nakon nekoliko dana, spontano ili nakon smanjenja doze. Nuspojave središnjeg živčanog sustava manifestacije su relativnog predoziranja ili značajnih fluktuacija razina u plazmi. U tim se slučajevima preporučuje praćenje plazmatskih koncentracija i podjela ukupne dnevne doze u nekoliko manjih pojedinačnih doza (npr. 3-4).

Nuspojave razvrstane po učestalosti možemo klasificirati kao:

Vrlo česte ≥1/10; česte ≥1/100 i < 1/10; manje česte ≥1/1000 i < 1/100; rijetke ≥1/10 000 i < 1/1000 te vrlo rijetke < 1/10 000, uključujući pojedinačna izvješća.

Tablica 1

Dodatne nuspojave iz spontanih prijava (učestalost nepoznata)

Tablica 2

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Prvi znakovi i simptomi pojavljuju se 1-3 sata nakon predoziranja. Znakovi i simptomi predoziranja uključuju središnji živčani sustav, kardiovaskularni ili respiratorni sustav.

Središnji živčani sustav:

• depresija središnjeg živčanog sustava, dezorijentiranost, smanjena razina svijesti, pospanost, agitacija, halucinacije, koma, zamućen vid, poremećen govor, dizartrija, nistagmus, ataksija, diskinezija, u početku hiperrefleksija, a kasnije hiporefleksija, konvulzije, psihomotorni poremećaji, mioklonus, hipotermija i midrijaza.

  Respiratorni sustav:

• respiratorna depresija, plućni edem.

  Kardiovaskularni poremećaji:

• tahikardija, hipotenzija i hipertenzija, poremećaji provođenja s produženjem QRS kompleksa, sinkopa povezana sa srčanim arestom.

  Probavni sustav:

• povraćanje, produženo gastrično pražnjenje, smanjen motilitet crijeva.

  Mišićno-koštani sustav:

• prijavljeni su slučajevi rabdomiolize povezani s toksičnošću karbamazepina.

  Funkcija bubrega:

• retencija urina, oligurija ili anurija, retencija tekućine, intoksikacija vodom zbog neprimjerene sekrecije ADH.

  Laboratorijski nalazi:

• hiponatrijemija, moguća metabolička acidoza, moguća hiperglikemija, povećana mišićna kreatinin-fosfokinaza.

Liječenje

Specifični antidot ne postoji.

Liječenje ovisi o bolesnikovu kliničkom stanju i obično podrazumijeva hospitalizaciju. Da bi se potvrdila dijagnoza i odredila težina predoziranja, treba izmjeriti plazmatsku koncentraciju karbamazepina. Preporučuje se ispiranje želuca i primjena aktivnog ugljena. Najvažnije su suportivne mjere, kontinuirano nadziranje srčanog rada i pažljivo korigiranje ravnoteže elektrolita u jedinici intenzivne skrbi. Zbog odgođene apsorpcije, drugog i trećeg dana nakon predoziranja treba očekivati relaps i pogoršanje simptoma.

Posebne preporuke

Hipotenzija: primjena dopamina ili dobutamina intravenski. Poremećaji srčanog ritma: liječenje na individualnoj osnovi.

Konvulzije: primjena benzodiazepina (diazepam) ili nekog drugog antikonvulziva npr. fenobarbitona (ali s oprezom zbog moguće depresije disanja) ili paraldehida.

Hiponatrijemija (otrovanje vodom): smanjeni unos tekućine i spora i pažljiva infuzija 0,9% NaCl.

Preporučuje se hemoperfuzija s aktivnim ugljenom. Forsirana diureza, hemodijaliza i peritonealna dijaliza nisu učinkovite.

Zbog odgođene apsorpcije, drugog i trećeg dana nakon predoziranja treba očekivati relaps i pogoršanje simptoma.