Povezano s amlodipinom:

Učinak drugih lijekova na amlodipin:

Lijekovi koji inhibiraju CYP3A4: Istodobna primjena amlodopina s jakim ili umjerenim CYP3A4 inhibitorima (npr. inhibitori proteaze poput indinavira, sakvinavira i ritonavira; azolni antimikotici poput flukonazola i itrakonazola; makrolidi poput eritromicina ili klaritromicina; verapamil ili diltiazem) može značajno povisiti izloženost amlodipinu, što dovodi do povećanog rizika od hipotenzije. Klinički značaj ovih farmakokinetičkih promjena može biti izraženiji u starijih osoba. Stoga može biti potreban klinički nadzor i prilagođavanje doze.
Lijekovi koji induciraju CYP3A4: Pri istodobnoj primjeni poznatih induktora CYP3A4, koncentracija amlodipina u plazmi može se razlikovati. Stoga je potrebno pratiti krvni tlak i razmotriti reguliranje doze tijekom i nakon istodobnog liječenja, osobito s jakim induktorima CYP3A4 (npr. rifampicin, Hypericum perforatum).

Ne preporuča se primjena amlodipina s grejpom ili sokom od grejpa, jer se u nekih bolesnika može povećati bioraspoloživost dovodeći do pojačanog djelovanja na snižavanje krvnog tlaka.

Dantrolen (infuzija)

U životinja, nakon primjene verapamila i intravenskog dantrolena zabilježeni su ventrikularna fibrilacija sa smrtnim ishodom i kardiovaskularni kolaps povezan s hiperkalijemijom. Zbog rizika od hiperkalijemije, preporuča se izbjegavanje istovremene primjene blokatora kalcijevih kanala (kao što

je amlodipin) u bolesnika koji su podložni malignoj hipertermiji te u liječenju maligne hiHpertAermLije.M E D

Učinak amlodipina na druge lijekove:

Učinci amlodipina na smanjenje krvnoga tlaka zbrajaju se s učincima na smanjenje krvnoga tlaka drugih antihipertenzivnih lijekova.

Takrolimus

Postoji rizik od povišene razine takrolimusa u krvi kada se primjenjuje zajedno s amlodipinom ali farmakokinetički mehanizam ove interakcije nije u potpunosti razjašnjen . Kako bi se izbjegla toksičnost takrolimusa, kod istovremene primjene s amlodipinom, potrebno je pratiti razinu takrolimusa u krvi i ako je potrebno prilagoditi dozu takrolimusa.

Ciklosporin

Nisu provedena ispitivanja interakcije ciklosporina i amlodipina u zdravih dobrovoljaca

ili drugim skupinama osim u bolesnika s transplantacijom bubrega u kojih je opaženo varijabilno povećanje najniže koncentracije (prosječno 0% - 40%) ciklosporina. Potrebno je razmotriti praćenje razina ciklosporina u bolesnika s transplantacijom bubrega koji primaju amlodipin te po potrebi, smanjiti dozu ciklosporina.

Simvastatin

Istovremena primjena višekratnih doza od 10 mg amlodipina s 80 mg simvastatina dovela je do 77%-tnog povećanja izloženosti simvastatinu, u odnosu na simvastatin kao

monoterapiju. U bolesnika koji uzimaju amlodipin, dozu simvastatina treba ograničiti na 20 mg.

U kliničkim ispitivanjima interakcija, amlodipin nije utjecao na farmakokinetiku atorvastatina, digoksina ili varfarina.
Povezano s bisoprololom:
Kombinacije koje se ne savjetuju:
- Kalcijski antagonisti tipa verapamila i u manjem obimu tipa diltiazema: negativan utjecaj na kontraktilnost, atrioventrikularnu provodljivost i krvni tlak. Intravenska primjena verapamila kod pacijenata na terapiji beta-blokatorom može dovesti do naglašene hipotenzije i AV bloka.
- Antihipertenzivi centralnog djelovanja kao što su klonidin, metildopa, moksonidin, rilmenidin: istodobna primjena s antihipertenzivima koji imaju centralno djelovanje može dovesti do usporenja srčanog ritma, smanjenja srčanog izbačaja i vazodilatacije. Naglo ukidanje lijeka može povećati rizik od povratne „rebound“ hipertenzije.
  
  Kombinacije koje zahtijevaju oprez pri primjeni:
- Kalcijski antagonisti dihidropiridinskog tipa kao što je nifedipin: Istodobna primjena može povećati rizik od hipotenzije i pojačati rizik od daljnjeg pogoršanja rada ventrikularne pumpe kod bolesnika sa srčanim zatajenjem.
- Antiaritmici razreda IA (npr. disopiramid, kinidin, lidokain, fenitoin, flekanid, propafenon): utjecaj na vrijeme atrioventrikularnog provođenja i negativni inotropni učinak može biti pojačan.
- Antiaritmici razreda III (npr. amiodaron): moguća pojava produljenja vremena atrioventrikularnog provođenja.
- Parasimpatomimetici: istodobna primjena može produljiti atrioventrikularno vrijeme provođenja i pojačati rizik od bradikardije.
- Preparati koji sadrže topičke beta-blokatore (npr. kapi za oči za liječenje glaukoma): mogu
  H A L M E D
  pridonijeti sistemskom učinku bisoprolola.
- Inzulin i drugi oralni antidijabetici: Pojačani učinak snižavanja razine šećera u krvi. Blokada beta- adrenoreceptora može prikriti znakove hipoglikemije.
- Anestetici: Slabljenje refleksne tahikardije i povećan rizik od hipotenzije (za daljnje informacije o općoj anesteziji vidjeti dio 4.4.).
- Glikozidi digitalisa: Produljenje atrioventrikularnog vremena provođenja i usporenje srčanog ritma.
- Nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAIDs): Mogu umanjiti hipotenzivni učinak bisoprolola.
- Beta-simpatomimetici (npr. izoprenalin, dobutamin): Kombinacija s bisoprololom može reducirati učinak oba lijeka.
- Simpatomimetici koji aktiviraju i beta- i alfa-adrenoreceptore (npr. noradrenalin, adrenalin): U kombinaciji s bisoprolom može doći do izražaja alfa-adrenoreceptorima posredovano vazokonstrikcijsko djelovanje ovih tvari te dovesti do povišenja krvnog tlaka. Smatra se da se ovakve interakcije češće pojavljuju uz neselektivne beta-blokatore.
- Istodobna primjena s antihipertenzivima kao i drugim lijekovima koji mogu smanjiti krvni tlak (npr. triciklički antidepresivi, barbiturati, fenotiazini): Povećan rizik od hipotenzije.
  
  Kombinacije koje treba imati na umu:
- Meflokin: povećan rizik od bradikardije.
- Inhibitori monoaminoksidaze (osim MAO-B inhibitori): Pojačani hipotenzivni učinak beta blokatora, ali također rizik od hipertenzivnih kriza.