Apidra 100 jedinica/ml otopina za injekciju u ulošku
Informacije o propisivanju
Lista
Režim izdavanja
Ograničenje primjene lijeka
Propisivanje
Interakcije sa
Ograničenja upotrebe
Ostale informacije
Naziv
Sastav
Farmaceutski oblik
Nositelj odobrenja
Zadnje ažuriranje SmPC-a
Koristite Mediately aplikaciju
Dobijte informacije o lijekovima brže.
Više od 36k ocjene
SmPC - Apidra 100 jedinica/ml
Liječenje odraslih, adolescenata i djece u dobi od 6 ili više godina koji boluju od šećerne bolesti i potrebno im je liječenje inzulinom.
Doziranje
Jačina ovoga lijeka izražena je u jedinicama. Ove se jedinice odnose isključivo na lijek Apidra i nisu istovjetne internacionalnim jedinicama (IU) ili jedinicama koje se koriste za izražavanje jačine drugih inzulinskih analoga (vidjeti dio 5.1).
Apidra se treba uzimati u režimima liječenja koji uključuju srednjedugodjelujući ili dugodjelujući
inzulin ili bazalni inzulinski analog, a može se uzimati i s oralnim hipoglikemicima.
Dozu lijeka Apidra treba prilagoditi pojedinom bolesniku.
Posebne populacije bolesnika
Oštećenje funkcije bubrega
Farmakokinetička svojstva inzulina glulizina u načelu ostaju nepromijenjena u bolesnika s oštećenom bubrežnom funkcijom. Ipak, potrebe za inzulinom mogu biti smanjene u slučaju oštećenja bubrega (vidjeti dio 5.2).
Oštećenje funkcije jetre
Farmakokinetička svojstva inzulina glulizina nisu ispitana u bolesnika sa smanjenom jetrenom funkcijom. U bolesnika s oštećenom jetrenom funkcijom potrebe za inzulinom mogu biti smanjene zbog smanjenog kapaciteta glukoneogeneze i smanjenog metabolizma inzulina.
Starije osobe
Farmakokinetički podaci o starijim osobama sa šećernom bolešću su ograničeni. Poremećaj funkcije bubrega može dovesti do smanjene potrebe za inzulinom.
Pedijatrijska populacija
Nema dovoljno kliničkih podataka o primjeni lijeka Apidra u djece mlađe od 6 godina. Način primjene
Apidra 100 jedinica/ml otopina za injekciju u bočici
Intravenska primjena
Apidra se može primjenjivati intravenski. U tom slučaju lijek mora primijeniti zdravstveni djelatnik.
Apidra se ne smije miješati s glukozom, Ringerovom otopinom ni drugim inzulinima.
Kontinuirana supkutana infuzija inzulina
Apidra se može upotrijebiti za kontinuiranu supkutanu infuziju inzulina uz pomoć pumpnog sustava prikladnog za infuziju inzulina s odgovarajućim kateterima i spremnicima. Bolesnike koji koriste kontinuiranu supkutanu infuziju inzulina treba detaljno obučiti za uporabu pumpnog sustava.
Set za infuziju i spremnik koji se koriste s lijekom Apidra moraju se mijenjati najmanje svakih 48 sati uz primjenu aseptičke tehnike. Ove se upute mogu razlikovati od općih uputa u priručniku za inzulinsku pumpu. Važno je da bolesnici slijede specifične upute za lijek Apidra prilikom njegovog korištenja. Nepridržavanje specifičnih uputa za lijek Apidra može dovesti do ozbiljnih nuspojava.
Kada se primjenjuje uz pomoć pumpe za supkutanu infuziju inzulina, Apidra se ne smije miješati s
otapalima ni drugim inzulinima.
Bolesnici koji primaju lijek Apidra kontinuiranom supkutanom infuzijom inzulina moraju imati dostupan alternativni sustav za primjenu inzulina, u slučaju kvara pumpe (vidjeti dijelove 4.8).
Apidra 100 jedinica/ml otopina za injekciju u bočici
Za dodatne informacije o rukovanju, vidjeti dio 6.6.
Apidra 100 jedinica/ml otopina za injekciju u ulošku
Apidra 100 jedinica/ml u ulošcima je prikladna samo za potkožne injekcije iz brizgalice za višekratnu uporabu. Ako je potrebna primjena pomoću štrcaljke, intravenske injekcije ili infuzijske pumpe, potrebno je koristiti bočicu (vidjeti dio 4.4). Za dodatne informacije o rukovanju, vidjeti dio 6.6.
Apidra SoloStar 100 jedinica/ml otopina za injekciju u napunjenoj brizgalici
Apidra Solostar 100 jedinica/ml u napunjenoj brizgalici je prikladna samo za potkožne injekcije. Ako je potrebna primjena pomoću štrcaljke, intravenske injekcije ili infuzijske pumpe, potrebno je koristiti bočicu (vidjeti dio 4.4).
Supkutana primjena
Apidra se treba primijeniti supkutanom injekcijom neposredno (0-15 minuta) prije ili ubrzo nakon
obroka ili kontinuiranom supkutanom infuzijom uz pomoć inzulinske pumpe.
Apidra se treba primijeniti supkutano u abdominalnu stijenku, bedro ili područje deltoideusa ili kontinuiranom infuzijom u abdominalnu stijenku. Pri svakoj primjeni treba unutar odgovarajućeg područja tijela (abdomen, bedro ili područje deltoideusa) promijeniti mjesto u koje se daje injekcija ili infuzija kako bi se smanjio rizik od lipodistrofije i kožne amiloidoze (vidjeti dijelove 4.8).
Na brzinu apsorpcije lijeka i samim time na početak i trajanje djelovanja inzulina mogu utjecati mjesto injiciranja, tjelovježba i drugi čimbenici. Supkutana injekcija u abdominalnu stijenku osigurava nešto bržu apsorpciju nego ostala mjesta predviđena za injiciranje (vidjeti dio 5.2).
Treba paziti da se iglom ne uđe u krvnu žilu. Mjesto injekcije se ne smije masirati nakon injiciranja.
Bolesnike se mora poučiti ispravnim tehnikama davanja injekcije.
Miješanje s inzulinima
Kad se primjenjuje supkutanom injekcijom, Apidra se ne smije miješati s drugim lijekovima, osim s ljudskim NPH inzulinom.
Za dodatne informacije o rukovanju, vidjeti dio 6.6.
Prije uporabe brizgalice SoloStar moraju se pažljivo pročitati Upute za uporabu koje su sastavni dio Upute o lijeku (vidjeti dio 6.6).
Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1. Hipoglikemija.
Sljedivost
Kako bi se poboljšala sljedivost bioloških lijekova, naziv i broj serije primijenjenog lijeka potrebno je jasno evidentirati.
Prebacivanje bolesnika na drugu vrstu inzulina ili inzulin drugog proizvođača treba provesti pod strogim medicinskim nadzorom. Promjene u jačini, nazivu inzulina (proizvođač), vrsti (obični, neutralni protamin Hagedorn [NPH], lente, dugodjelujući itd.), podrijetlu (životinjski, ljudski, analog ljudskog inzulina) i/ili načinu proizvodnje mogu rezultirati potrebom za promjenom doze. Možda će trebati prilagoditi i dozu oralnih antidijabetika koji se istodobno primjenjuju.
Bolesnike se mora savjetovati da neprekidno mijenjaju mjesto injiciranja kako bi se smanjio rizik od nastanka lipodistrofije i kožne amiloidoze. Na područjima na kojima su se javile te reakcije moguć je potencijalni rizik od odgode apsorpcije inzulina i pogoršanja regulacije glikemije nakon primjene injekcija inzulina. Zabilježeno je da iznenadna promjena mjesta injekcije i primjena na nezahvaćenom području dovode do hipoglikemije. Nakon promjene mjesta injiciranja preporučuje se praćenje razine glukoze u krvi, a može se razmotriti prilagodba doze antidijabetika.
Hiperglikemija
Primjena nedovoljnih doza ili prekid liječenja, posebno u bolesnika ovisnih o inzulinu, može dovesti do hiperglikemije i dijabetičke ketoacidoze, stanja koja su potencijalno opasna po život.
Hipoglikemija
Vrijeme pojave hipoglikemije ovisi o profilu djelovanja primijenjenih inzulina i stoga se može
promijeniti kad se mijenja režim liječenja.
Među stanja koja mogu promijeniti neke rane upozoravajuće simptome hipoglikemije ili ih učiniti manje izraženima ubrajaju se dugotrajna šećerna bolest, intenzivirana inzulinska terapija, dijabetička
neuropatija, primjena lijekova poput beta-blokatora te prijelaz sa inzulina životinjskog podrijetla na
ljudski inzulin.
Prilagođavanje doze može biti potrebno i ako bolesnik pojača tjelesnu aktivnost ili promijeni uobičajeni raspored obroka. Vježbanje neposredno nakon obroka može povećati rizik od hipoglikemije.
U usporedbi s topljivim ljudskim inzulinom, hipoglikemija se može pojaviti ranije nakon injekcije brzodjelujućih analoga.
Ako se ne liječe, hipoglikemijske ili hiperglikemijske reakcije mogu izazvati gubitak svijesti, komu ili
smrt.
Potrebe za inzulinom mogu se promijeniti tijekom bolesti ili emocionalnih poremećaja.
Apidra 100 jedinica/ml otopina za injekciju u ulošku
Brizgalice koje se koriste s lijekom Apidra 100 jedinica/ml otopina za injekciju u ulošku
Apidra 100 jedinica/ml u ulošcima je prikladna samo za potkožne injekcije iz brizgalice za višekratnu uporabu. Ako je potrebna primjena pomoću štrcaljke, intravenske injekcije ili infuzijske pumpe, potrebno je koristiti bočicu.
Apidra ulošci smiju se upotrebljavati samo sa sljedećim brizgalicama:
-
JuniorSTAR, kojim se može dozirati lijek Apidra u koracima od 0,5 jedinica
-
ClikSTAR, Tactipen, Autopen 24, AllStar i AllStar PRO kojima se može dozirati lijek Apidra u
koracima od 1 jedinice.
Ovi ulošci ne smiju se upotrebljavati niti s jednom drugom brizgalicom za višekratnu primjenu jer je
preciznost doziranja utvrđena samo s navedenim brizgalicama (vidjeti dijelove 4.2 i 6.6). Neke od navedenih brizgalica možda se neće nalaziti na tržištu u Vašoj zemlji.
Pogrešna primjena lijekova
Prijavljene su pogreške pri primjeni lijekova kad su umjesto inzulina glulizina slučajno primijenjeni drugi inzulini, osobito dugodjelujući inzulini. Prije svake injekcije uvijek se mora provjeriti naljepnica na inzulinu kako ne bi došlo do pogrešaka u primjeni zbog zamjene inzulina glulizina i drugih inzulina.
Apidra 100 jedinica/ml otopina za injekciju u bočici
Kontinuirana supkutana infuzija inzulina
Nepravilan rad inzulinske pumpe ili seta za infuziju ili pogrešno rukovanje mogu brzo dovesti do razvoja hiperglikemije, ketoze ili dijabetičke ketoacidoze. Nužna je pravovremena identifikacija i uklanjanje uzroka hiperglikemije ili ketoze ili dijabetičke ketoacidoze.
Prijavljeni su slučajevi dijabetičke ketoacidoze prilikom primjene lijeka Apidra putem kontinuirane supkutane infuzije inzulina uz pomoć pumpnog sustava. Većina ovih slučajeva bila je povezana s pogrešnim rukovanjem ili kvarom pumpnog sustava.
U međuvremenu mogu biti potrebne supkutane injekcije lijeka Apidra. Bolesnici koji koriste kontinuiranu supkutanu infuziju inzulina uz pomoć inzulinske pumpe moraju biti obučeni za primjenu inzulina pomoću injekcije te imati na raspolaganju alternativni sustav za primjenu inzulina, u slučaju kvara pumpnog sustava (vidjeti dijelove 4.8).
Pomoćne tvari
Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija, odnosno praktički ne sadržava natrij. Apidra sadrži metakrezol koji može izazvati alergijske reakcije.
Kombinacija Apidre s pioglitazonom
Zabilježeni su slučajevi zatajivanja srca kod primjene pioglitazona u kombinaciji s inzulinom, osobito u bolesnika koji su imali rizične faktore za razvoj zatajivanja srca. Ovo treba imati na umu ako se razmatra liječenje kombinacijom pioglitazona i lijeka Apidra. U slučaju primjene ove kombinacije, u bolesnika je potrebno pratiti znakove i simptome zatajivanja srca, porasta tjelesne težine i edema.
Liječenje pioglitazonom treba prekinuti ako dođe do bilo kakvog pogoršanja srčanih simptoma.
Apidra SoloStar 100 jedinica/ml otopina za injekciju u napunjenoj brizgalici
Rukovanje SoloStar napunjenom brizgalicom
Apidra 100 jedinica/ml u napunjenoj brizgalici je prikladna samo za potkožne injekcije. Ako je potrebna primjena pomoću štrcaljke, intravenske injekcije ili infuzijske pumpe, potrebno je koristiti bočicu.
Prije uporabe brizgalice SoloStar moraju se pažljivo pročitati upute za uporabu koje su sastavni dio upute o lijeku. SoloStar se mora koristiti sukladno uputama za uporabu (vidjeti dio 6.6).
Nisu provedena ispitivanja farmakokinetičkih interakcija. Na temelju empirijskog znanja o sličnim lijekovima nisu vjerojatne klinički značajne farmakokinetičke interakcije.
Brojne tvari utječu na metabolizam glukoze i mogu zahtijevati prilagođavanje doze inzulina glulizina i vrlo pažljiv nadzor bolesnika.
Tvari koje mogu pojačati učinak na snižavanje razine glukoze u krvi i povećati sklonost hipoglikemiji obuhvaćaju oralne antidijabetike, inhibitore angiotenzin konvertirajućeg enzima (ACE), dizopiramid, fibrate, fluoksetin, inhibitore monoaminooksidaze (MAO inhibitore), pentoksifilin, propoksifen, salicilate i sulfonamidske antibiotike.
Tvari koje mogu smanjiti učinak na snižavanje razine glukoze u krvi obuhvaćaju kortikosteroide, danazol, diazoksid, diuretike, glukagon, izoniazid, derivate fenotiazina, somatropin, simpatomimetičke lijekove (npr. epinefrin [adrenalin], salbutamol, terbutalin), hormone štitnjače, estrogene, progestine (npr. u oralnim kontraceptivima), inhibitore proteaze i atipične antipsihotike (npr. olanzapin i klozapin).
Beta-blokatori, klonidin, soli litija odnosno alkohol mogu pojačati ili oslabiti učinak inzulina na snižavanje razine glukoze u krvi. Pentamidin može uzrokovati hipoglikemiju, nakon koje ponekad može uslijediti hiperglikemija.
Osim toga, pod utjecajem simpatolitika, poput beta-blokatora, klonidina, gvanetidina i rezerpina,
mogu oslabjeti ili potpuno izostati znakovi adrenergičke proturegulacije.
Trudnoća
Podaci o primjeni inzulina glulizina u trudnica ne postoje ili su malobrojni (manje od 300 ishoda
trudnoća).
Istraživanja reprodukcije kod životinja nisu pokazala razliku između inzulina glulizina i ljudskog inzulina što se tiče trudnoće, embrionalnog/fetalnog razvoja, poroda ili postnatalnog razvoja (vidjeti dio 5.3).
Potreban je oprez kod propisivanja ovoga lijeka trudnicama. Vrlo je važno pomno kontrolirati razinu
glukoze.
Vrlo je bitno da bolesnice s postojećim ili gestacijskim dijabetesom održavaju dobru metaboličku kontrolu tijekom trudnoće. Potrebe za inzulinom mogu se smanjiti tijekom prvog tromjesečja, a u pravilu se povećavaju u drugom i trećem tromjesečju trudnoće. Neposredno nakon poroda potrebe za inzulinom naglo se smanjuju.
Dojenje
Nije poznato izlučuje li se inzulin glulizin u majčino mlijeko u ljudi, ali inzulin u načelu ne prelazi u
mlijeko i ne apsorbira se nakon oralne primjene.
Kod dojilja će možda biti potrebno prilagoditi dozu inzulina i prehranu.
Plodnost
Ispitivanja reprodukcije kod životinja nisu otkrila štetne učinke inzulina glulizina na plodnost.
Bolesnikova sposobnost koncentracije i reakcije može biti umanjena zbog hipoglikemije ili hiperglikemije ili, primjerice, zbog oštećenja vida. To može predstavljati rizik u situacijama u kojima su takve sposobnosti posebno važne (primjerice, vožnja ili rukovanje strojevima).
Bolesnicima treba savjetovati da poduzmu mjere opreza kako bi izbjegli hipoglikemiju tijekom vožnje. To je osobito važno u osoba u kojih su upozoravajući simptomi hipoglikemije slabije izraženi ili izostaju te u osoba s čestim epizodama hipoglikemije. Treba razmotriti je li u takvim okolnostima preporučljivo upravljati vozilom ili rukovati strojevima.
Sažetak profila sigurnosti primjene
Hipoglikemija, najčešća nuspojava liječenja inzulinom, može nastupiti ako je doza inzulina previsoka
u odnosu na potrebu za inzulinom.
Tablični prikaz nuspojava
Sljedeće nuspojave povezane s primjenom lijeka zabilježene u kliničkim ispitivanjima prikazane su
prema organskim sustavima i u padajućem nizu prema incidenciji (vrlo često: ≥ 1/10; često: ≥ 1/100 i
< 1/10; manje često: ≥ 1/1000 i < 1/100; rijetko: ≥ 1/10 000 i < 1/1000; vrlo rijetko: < 1/10 000;
nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).
Unutar svake skupine učestalosti nuspojave su prikazane u padajućem nizu prema ozbiljnosti.
| MedDRA organski sustav | Vrlo često | Često | Manje često | Rijetko | Nepoznato |
| Poremećaji metabolizma i prehrane | hipoglikemija | hiperglikemija (može dovesti do dijabetičke ketoacidoze(1)) | |||
| Poremećaji kože i potkožnog tkiva | reakcije na mjestu injiciranja lokalne reakcije preosjetljivosti | lipodistrofija | kožna amiloidoza | ||
| Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene | sistemske reakcije preosjetljivosti | ||||
| (1)Apidra 100 jedinica/ml otopina za injekciju u bočici: Većina slučajeva bila je povezana s pogrešnim rukovanjem ili kvarom pumpnog sustava prilikom primjene lijeka Apidra putem kontinuirane supkutane infuzije inzulina. | |||||
Opis odabranih nuspojava
-
Poremećaji metabolizma i prehrane
Simptomi hipoglikemije obično se pojavljuju iznenada, a mogu uključivati hladan znoj, hladnu blijedu kožu, umor, nervozu ili tremor, anksioznost, neuobičajen umor ili slabost, konfuziju, poteškoće s koncentracijom, omamljenost, izrazitu glad, promjene vida, glavobolju, mučninu i palpitacije.
Hipoglikemija može postati teška i izazvati nesvjesticu i/ili konvulzije te rezultirati prolaznim ili trajnim slabljenjem moždane funkcije ili čak smrću.
Apidra 100 jedinica/ml otopina za injekciju u bočici
Prijavljeni su slučajevi hiperglikemije koja je uzrokovala dijabetičku ketoacidozu (DKA) kada je lijek Apidra primjenjivan putem kontinuirane supkutane infuzije inzulina (vidjeti dio 4.4); većina ovih slučajeva bila je povezana s pogrešnim rukovanjem ili kvarom pumpnog sustava. Bolesnik uvijek treba slijediti specifične upute za lijek Apidra te imati na raspolaganju alternativni sustav za primjenu inzulina, u slučaju kvara pumpnog sustava.
-
Poremećaji kože i potkožnog tkiva
Tijekom liječenja inzulinom mogu se pojaviti lokalne reakcije preosjetljivosti (crvenilo, oticanje i svrbež na mjestu injiciranja). Te su reakcije obično prolazne i u načelu se povlače tijekom kontinuiranog liječenja.
Na mjestu injiciranja može doći do lipodistrofije i kožne amiloidoze koja može odgoditi lokalnu apsorpciju inzulina. Neprestano mijenjanje mjesta injiciranja unutar preporučenih injekcijskih područja može pomoći u ublažavanju ili sprečavanju takvih reakcija (vidjeti dio 4.4).
-
Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene
Sistemske reakcije preosjetljivosti mogu uključivati urtikariju, pritisak u prsima, dispneju, alergijski dermatitis i svrbež. Teški slučajevi generalizirane alergije, uključujući anafilaktičke reakcije, mogu biti opasni po život.
Prijavljivanje sumnji na nuspojavu
Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih djelatnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.
Simptomi
Kao posljedica prekomjernog djelovanja inzulina u odnosu na unos hrane i potrošnju energije može
nastupiti hipoglikemija.
Nema specifičnih podataka koji se odnose na predoziranje inzulinom glulizinom. Međutim, hipoglikemija se može razviti kroz nekoliko uzastopnih faza.
Liječenje
Blage epizode hipoglikemije mogu se liječiti oralnom primjenom glukoze ili uzimanjem proizvoda koji sadrže šećer. Stoga se preporučuje da osoba sa šećernom bolešću stalno uz sebe ima kocke šećera, slatkiše, kekse ili zaslađeni voćni sok.
Teške epizode hipoglikemije u kojima bolesnik ostane bez svijesti mogu se liječiti glukagonom (0,5 do 1 mg) koji intramuskularno ili supkutano daje osoba upoznata s načinom primjene glukagona, ili glukozom koju intravenski daje zdravstveni djelatnik. Također se mora intravenski primijeniti glukoza ako bolesnik nakon 10 do 15 minuta ne reagira na glukagon.
Nakon povratka svijesti preporučuje se oralni unos ugljikohidrata da bi se spriječio recidiv
hipoglikemije.
Nakon injekcije glukagona bolesnika je potrebno nadzirati u bolnici kako bi se otkrio razlog pojave
teške hipoglikemije i spriječile druge slične epizode.
Farmakološka svojstva - Apidra 100 jedinica/ml
Farmakoterapijska skupina: Lijekovi za liječenje šećerne bolesti; inzulini i analozi za injiciranje, brzog
djelovanja. ATK oznaka: A10AB06 Mehanizam djelovanja
Inzulin glulizin je rekombinantni analog ljudskog inzulina koji je ekvipotentan običnom ljudskom inzulinu. Inzulin glulizin počinje djelovati brže i djeluje kraće u odnosu na obični ljudski inzulin.
Primarno djelovanje inzulina i inzulinskih analoga, uključujući inzulin glulizin, je regulacija metabolizma glukoze. Inzulini snižavaju razinu glukoze u krvi potičući perifernu pohranu glukoze, posebice u poprečno-prugaste mišiće i masno tkivo te inhibirajući stvaranje glukoze u jetri. Inzulin inhibira lipolizu u adipocitima, inhibira proteolizu i povećava sintezu proteina.
Ispitivanja u zdravih dobrovoljaca i bolesnika koji boluju od šećerne bolesti pokazala su da inzulin glulizin počinje djelovati brže i djeluje kraće u odnosu na obični ljudski inzulin kad se daje supkutano. Kad se inzulin glulizin injicira supkutano, sniženje razine glukoze u krvi započinje nakon 10–
20 minuta. Nakon intravenske primjene uočen je brži početak i kraće trajanje djelovanja te veći vršni odgovor u usporedbi sa supkutanom primjenom. Kad se primjenjuju intravenski, inzulin glulizin i obični ljudski inzulin imaju istovjetan učinak na sniženje glukoze. Jedna jedinica inzulina glulizina ima jednak učinak na sniženje razine glukoze kao i jedna jedinica običnog ljudskog inzulina.
Proporcionalnost doza
U ispitivanju s 18 muških ispitanika sa šećernom bolešću tipa 1, u dobi između 21 i 50 godina, inzulin glulizin je imao učinak na sniženje glukoze u krvi proporcionalan dozi u terapijski relevantnom
rasponu doza od 0,075 do 0,15 jedinica/kg te povećanje učinka manje od proporcionalnog pri dozama
od 0,3 jedinica/kg naviše, jednako kao i ljudski inzulin.
Inzulin glulizin počinje djelovati otprilike dvostruko brže te prestaje djelovati na sniženje razine
glukoze u krvi oko 2 sata ranije nego obični ljudski inzulin.
U ispitivanju faze I s bolesnicima koji boluju od šećerne bolesti tipa 1 procjenjivao se profil sniženja razine glukoze u krvi djelovanjem inzulina glulizina i običnog ljudskog inzulina, primijenjenih supkutano u dozi od 0,15 jedinica/kg u različito vrijeme u odnosu na 15-minutni standardni obrok. Podaci pokazuju da inzulin glulizin primijenjen 2 minute prije obroka ima sličan učinak na postprandijalnu regulaciju glikemije kao i obični ljudski inzulin primijenjen 30 minuta prije obroka. Kad se inzulin glulizin daje 2 minute prije obroka, postiže se bolja postprandijalna regulacija razine glikemije nego kad se obični ljudski inzulin primijeni 2 minute prije obroka. Inzulin glulizin primijenjen 15 minuta nakon početka obroka ostvaruje slične rezultate kao i obični ljudski inzulin primijenjen 2 minute prije obroka (vidjeti sliku 1).
220
200
180
GLUKOZA - mg/dL
160
140
120
100
80
60
GLULIZIN - prije
OBIČNI - 30 min
220
200
180
GLUKOZA - mg/dL
160
140
120
100
80
60
GLULIZIN - prije
OBIČNI - prije
220
200
180
GLUKOZA- mg/dL
160
140
120
100
80
60
GLULIZIN - poslije
OBIČNI - prije
-1 0 1 2 3 4 5 6 7
VRIJEME - sati
-1 0 1 2 3 4 5 6 7
VRIJEME - sati
-1 0 1 2 3 4 5 6 7
VRIJEME - sati
Slika 1A Slika 1B Slika 1C
Slika 1: Prosječni učinak na sniženje razine glukoze tijekom 6 sati u 20 bolesnika sa šećernom bolešću tipa 1. Inzulin glulizin primijenjen 2 minute (GLULIZIN prije) prije početka obroka u usporedbi s običnim ljudskim inzulinom primijenjenim 30 minuta (OBIČNI 30 min) prije početka obroka
(slika 1A) i u usporedbi s običnim ljudskim inzulinom primijenjenim 2 minute (OBIČNI prije) prije obroka (slika 1B). Inzulin glulizin primijenjen 15 minuta (GLULIZIN poslije) nakon početka obroka u usporedbi s običnim ljudskim inzulinom primijenjenim 2 minute (OBIČNI prije) prije početka obroka (slika 1C). Na osi x nula (strelica) označava početak 15-minutnog obroka.
Pretilost
Rezultati ispitivanja faze I provedenog s inzulinom glulizinom, inzulinom lispro i običnim ljudskim inzulinom u pretilih osoba pokazali su da inzulin glulizin zadržava svojstva brzog djelovanja. U tom je ispitivanju vrijeme do postizanja 20% ukupnog AUC-a i AUC-a (0-2 h), koje predstavlja rano djelovanje na snižavanje razine glukoze, iznosilo 114 minuta i 427 mg/kg za inzulin glulizin,
121 minutu i 354 mg/kg za inzulin lispro i 150 minuta i 197 mg/kg za obični ljudski inzulin (vidjeti sliku 2.)
GLULIZIN LISPRO OBIČNI
12
10
8
GIR - mg/kg/min
6
4
2
0
0 2 4 6 8 10
VRIJEME - sati
Slika 2: Brzina infuzije glukoze (engl. glucose infusion rate, GIR) nakon supkutane injekcije
0,3 jedinica/kg inzulina glulizina (GLULIZIN), inzulina lispro (LISPRO) ili običnog ljudskog inzulina (OBIČNI) u pretiloj populaciji.
Drugo ispitivanje faze I s inzulinom glulizinom i inzulinom lispro u 80 ispitanika sa širokim rasponom indeksa tjelesne mase (18-46 kg/m2) u populaciji koja ne boluje od šećerne bolesti pokazala je da je brzo djelovanje inzulina uglavnom očuvano u širokom rasponu indeksa tjelesne mase (ITM), dok se ukupan učinak sniženja razine glukoze u krvi smanjuje s povećanjem pretilosti.
Prosječna ukupna GIR AUC između 0-1 sata iznosila je 102 ± 75 mg/kg odnosno 158 ± 100 mg/kg nakon primjene 0,2 odnosno 0,4 jedinica/kg inzulina glulizina te 83,1 ± 72,8 mg/kg odnosno
112,3 ± 70,8 mg/kg nakon primjene 0,2 odnosno 0,4 jedinica/kg inzulina lispro.
Ispitivanje faze I u 18 pretilih bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2 (ITM između 35 i 40 kg/m2) s inzulinom glulizinom i inzulinom lispro [90% CI: 0,81, 0,95 (p = < 0,01)] pokazala je da inzulin glulizin učinkovito kontrolira postprandijalne skokove glukoze tijekom dana.
Klinička djelotvornost i sigurnost
Šećerna bolest tipa 1 – odrasli bolesnici
U kliničkom ispitivanju faze III koje je trajalo 26 tjedana uspoređivani su inzulin glulizin i inzulin lispro, oba primijenjena supkutano neposredno prije obroka (0-15 minuta) u bolesnika koji boluju od šećerne bolesti tipa 1 i uzimaju inzulin glargin kao bazalni inzulin. Inzulin glulizin bio je usporediv s inzulinom lispro u regulaciji glikemije, što se očitovalo promjenama koncentracije glikiranog hemoglobina (izraženo ekvivalentom HbA1c) od početnih do konačnih vrijednosti. Zabilježene su usporedive vrijednosti glukoze u krvi koje su određivali sami bolesnici. Za razliku od inzulina lispro, kod primjene inzulina glulizina nije trebalo povećavati dozu bazalnog inzulina.
U 12-tjednom kliničkom ispitivanju faze III provedenom u bolesnika sa šećernom bolešću tipa 1 koji su primali inzulin glargin kao bazalnu terapiju pokazalo se da je primjena inzulina glulizina neposredno nakon obroka jednako učinkovita kao i kad se inzulin glulizin ili obični inzulin primijene neposredno prije obroka (inzulin glulizin 0-15 min prije, a obični inzulin 30-45 minuta prije obroka).
U populaciji prema protokolu zabilježeno je značajno veće smanjenje vrijednosti glikiranog hemoglobina (GHb) u skupini koja je prije obroka dobivala glulizin u odnosu na skupinu koja je dobivala obični inzulin.
Šećerna bolest tipa 1 – pedijatrijska populacija
U kliničkom ispitivanju faze III koje je trajalo 26 tjedana uspoređivani su inzulin glulizin i inzulin lispro, oba primijenjena supkutano neposredno (0-15 minuta) prije obroka u djece (4-5 godina: n=9; 6-7 godina: n=32 i 8-11 godina: n=149) i adolescenata (12-17 godina: n=382) koji boluju od šećerne bolesti tipa 1 i uzimaju inzulin glargin ili NPH inzulin kao bazalni inzulin. Inzulin glulizin bio je usporediv s inzulinom lispro u regulaciji glikemije, što se očitovalo promjenama koncentracije glikiranog hemoglobina (izraženo ekvivalentom HbA1c) od početnih do konačnih vrijednosti te u vrijednosti glukoze u krvi koju su određivali sami bolesnici.
Nema dovoljno kliničkih podataka o primjeni lijeka Apidra u djece mlađe od 6 godina.
Šećerna bolest tipa 2 – odrasli
Kako bi se usporedio inzulin glulizin (primijenjen supkutano 0-15 minuta prije obroka) s običnim ljudskim inzulinom (primijenjenim supkutano 30-45 minuta prije obroka) provedeno je 26-tjedno kliničko ispitivanje faze III te produžetak istoga ispitivanja u trajanju od 26 tjedana u svrhu praćenja sigurnosti u bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2 koji su također uzimali NPH inzulin kao bazalni inzulin. Prosječan indeks tjelesne mase (ITM) bolesnika iznosio je 34,55 kg/m2. Inzulin glulizin bio je usporediv s običnim ljudskim inzulinom što se tiče promjene koncentracije glikiranog hemoglobina (izraženo ekvivalentom HbA1c) od početnih do konačnih vrijednosti nakon 6 mjeseci (-0,46% za inzulin glulizin i -0,30% za obični ljudski inzulin, p=0,0029) te od početnih do konačnih vrijednosti nakon 12 mjeseci (-0,23% za inzulin glulizin i -0,13% za obični ljudski inzulin, razlika nije statistički značajna). U ovom je ispitivanju većina bolesnika (79%) miješala kratkodjelujući inzulin s NPH inzulinom neposredno prije injiciranja, a 58% bolesnika je u trenutku randomizacije koristilo oralne hipoglikemike te su dobili uputu da ih nastave uzimati u istoj dozi.
Rasa i spol
U kontroliranim kliničkim ispitivanjima u odraslih nisu zabilježene razlike s obzirom na sigurnost i djelotvornost inzulina glulizina u analizama podskupina prema spolu i rasi.
Zamjena aminokiseline asparagina ljudskog inzulina na poziciji B3 lizinom i lizina na poziciji B29
glutaminskom kiselinom potiče bržu apsorpciju inzulina glulizina.
U ispitivanju s 18 muškaraca sa šećernom bolešću tipa 1 u dobi od 21 do 50 godina inzulin glulizin pokazao je proporcionalnost dozi kad je u pitanju rana, najveća i ukupna izloženost lijeku u rasponu doza od 0,075 do 0,4 jedinica/kg.
Apsorpcija i bioraspoloživost
Farmakokinetički profil u zdravih dobrovoljaca i bolesnika sa šećernom bolešću (tipa 1 i 2) pokazao je da inzulin glulizin ima dvostruko bržu apsorpciju i postiže dva puta višu vršnu koncentraciju u odnosu na obični ljudski inzulin.
U ispitivanju s bolesnicima sa šećernom bolešću tipa 1 nakon supkutane primjene 0,15 jedinica/kg Tmax inzulina glulizina iznosio je 55 minuta, a Cmax 82 ± 1,3 mikrojedinica/ml, dok je za obični ljudski inzulin Tmax iznosio 82 minute, a Cmax 46 ± 1,3 mikrojedinica/ml. Prosječno vrijeme zadržavanja za inzulin glulizin bilo je kraće (98 min) u odnosu na obični ljudski inzulin (161 min) (vidjeti sliku 3).
GLULIZIN OBIČNI
VRIJEME - sati
KONC. INZULINA - mikrojedinica/ml
Slika 3: Farmakokinetički profil inzulina glulizina i običnog ljudskog inzulina u bolesnika sa šećernom bolešću tipa 1 nakon primjene doze od 0,15 jedinica/kg.
U ispitivanju s bolesnicima sa šećernom bolešću tipa 2 nakon supkutane primjene 0,2 jedinica/kg inzulina glulizina, Cmax je iznosio 91 mikrojedinicu/ml, s interkvartilnim rasponom od 78 do
104 mikrojedinice/ml.
Kad se inzulin glulizin davao supkutano u abdomen, nadlakticu ili bedro, vrijednosti profila koncentracija-vrijeme bile su podjednake, uz nešto bržu apsorpciju nakon primjene u abdomen u odnosu na bedro. Apsorpcija iz deltoidne regije bila je između tih vrijednosti (vidjeti dio 4.2).
Apsolutna bioraspoloživost (70%) inzulina glulizina bila je podjednaka kod svih mjesta injiciranja i imala je malu intraindividualnu varijabilnost (11% CV). Intravenska bolusna primjena inzulina glulizina rezultirala je višim sustavnim izlaganjem u usporedbi sa supkutanom injekcijom, a Cmax je bio približno 40 puta veći.
Pretilost
Drugo ispitivanje faze I s inzulinom glulizinom i inzulinom lispro u 80 ispitanika sa širokim rasponom indeksa tjelesne mase (18-46 kg/m2) u populaciji koja ne boluje od šećerne bolesti pokazalo je da su brza apsorpcija inzulina i ukupna izloženost uglavnom očuvani u širokom rasponu indeksa tjelesne mase.
Vrijeme do postizanja 10% ukupne izloženosti inzulinu dosegnuto je otprilike 5-6 minuta ranije s inzulinom glulizinom.
Distribucija i eliminacija
Distribucija i eliminacija inzulina glulizina i običnog ljudskog inzulina nakon intravenske primjene su
podjednake, s volumenom distribucije od 13 l odnosno 22 l i poluvijekom od 13 odnosno 18 minuta.
Nakon supkutane primjene inzulin glulizin se eliminira brže nego obični ljudski inzulin, uz prividni poluvijek od 42 minute u odnosu na 86 minuta za obični ljudski inzulin. U analizama svih ispitivanja inzulina glulizina, bilo u zdravih ispitanika ili ispitanika sa šećernom bolešću tipa 1 ili tipa 2, prividni poluvijek se kretao u rasponu od 37 do 75 minuta (interkvartilni raspon).
Inzulin glulizin u malom se postotku veže za proteine u plazmi, slično kao ljudski inzulin.
Posebne populacije bolesnika
Oštećenje funkcije bubrega
U kliničkom ispitivanju s bolesnicima koji ne boluju od šećerne bolesti sa širokim rasponom bubrežne funkcije (CrCl > 80 ml/min, 30-50 ml/min, < 30 ml/min), svojstva brzog djelovanja inzulina glulizina u načelu su bila održana. Ipak, potrebe za inzulinom mogu biti smanjene u slučaju oštećenja bubrežne funkcije.
Oštećenje funkcije jetre
Farmakokinetička svojstva nisu ispitana u bolesnika s oštećenom jetrenom funkcijom.
Starije osobe
Farmakokinetički podaci za starije bolesnike sa šećernom bolešću vrlo su oskudni.
Djeca i adolescenti
Farmakokinetička i farmakodinamička svojstva inzulina glulizina ispitana su u djece (7-11 godina) i adolescenata (12-16 godina) sa šećernom bolešću tipa 1. U obje se skupine inzulin glulizin brzo apsorbirao, pri čemu su vrijednosti Tmax i Cmax bile podjednake onima u odraslih bolesnika (vidjeti
dio 4.2). Primijenjen neposredno prije testnog obroka, inzulin glulizin ostvario je bolju postprandijalnu regulaciju u odnosu na obični ljudski inzulin, jednako kao u odraslih bolesnika (vidjeti dio 5.1). Skok razine glukoze (AUC0-6h) iznosio je 641 mg.h.dl-1 za inzulin glulizin odnosno 801 mg.h.dl-1 za obični ljudski inzulin.
