Sogroya 5 mg/1,5 ml otopina za injekciju u napunjenoj brizgalici
Informacije o propisivanju
Lista
Režim izdavanja
Ograničenje primjene lijeka
Propisivanje
Ostale informacije
Naziv
Sastav
Farmaceutski oblik
Nositelj odobrenja
Zadnje ažuriranje SmPC-a
Koristite Mediately aplikaciju
Dobijte informacije o lijekovima brže.
Više od 36k ocjene
SmPC - Sogroya 5 mg/1,5 ml
Sogroya je indicirana kao nadomjesna terapija endogenog hormona rasta (HR) u djece u dobi od 3 i više godina i adolescenata s poremećajem rasta uzrokovanim nedostatkom hormona rasta (NHR u pedijatrijskih bolesnika) i u odraslih s nedostatkom hormona rasta (NHR u odraslih).
Liječenje somapacitanom trebaju započeti i nadzirati liječnici koji su kvalificirani i iskusni u dijagnosticiranju i liječenju bolesnika s nedostatkom hormona rasta (npr. endokrinolozi).
Doziranje
Tablica 1: Preporuka doze| NHR u pedijatrijskih bolesnika | Preporučena početna doza |
| Prethodno neliječeni pedijatrijski bolesnici i pedijatrijski bolesnici koji prelaze s drugih terapija HR-om | 0,16 mg/kg/tjedan |
| NHR u odraslih | Preporučena početna doza |
| Prethodno neliječeni bolesniciOdrasli (≥18 do <60 godina)Žene koje uzimaju terapiju peroralnim estrogenom (neovisno o dobi)Stariji (60 godina ili stariji) | 1,5 mg/tjedan2 mg/tjedan1 mg/tjedan |
| Bolesnici koji prelaze sa svakodnevne primjene HROdrasli (≥18 do <60 godina)Žene koje uzimaju terapiju peroralnim estrogenom (neovisno o dobi)Stariji (60 godina ili stariji) | 2 mg/tjedan4 mg/tjedan1,5 mg/tjedan |
NHR u pedijatrijskih bolesnika
Titracija doze
Doza somapacitana može se individualizirati te prilagoditi na temelju brzine rasta, nuspojava, tjelesne
težine i koncentracija inzulinu sličnog faktora rasta (IGF-I) u serumu.
Prosječni rezultat standardne devijacije (engl. standard deviation score, SDS) IGF-I (izmjeren 4 dana nakon doziranja) može služiti kao smjernica za titraciju doze. Prilagodbe doze trebaju težiti postizanju prosječnih vrijednosti IGF-I SDS u normalnom rasponu, tj. između -2 i +2 (poželjno blizu 0 SDS).
Ako je IGF-I (SDS) >2, trebalo bi ga ponovno procijeniti nakon naknadne primjene somapacitana. Ako vrijednost ostane >2, preporučuje se smanjiti dozu za 0,04 mg/kg/tjedan. U nekih bolesnika možda će biti potrebno više od jednog smanjenja doze.
U bolesnika kojima je doza smanjena, ali ne postižu odgovarajući rast doza se može postupno povećavati ovisno o podnošljivosti, do maksimalne doze od 0,16 mg/kg/tjedan. Povećanja doze ne smiju biti veća od 0,02 mg/kg/tjedan.
Procjena liječenja
U intervalima od otprilike 6 do 12 mjeseci treba razmotriti procjenu djelotvornosti i sigurnosti, analiziranjem auksoloških parametara, biokemijskih vrijednosti (razine IGF-I, hormona, glukoze i lipida) i pubertetskog statusa. Tijekom puberteta treba razmotriti češće procjene.
Liječenje treba prekinuti u bolesnika koji su postigli konačnu visinu ili gotovo konačnu visinu, tj. godišnju brzinu rasta <2 cm/godini i koštanu dob >14 godina u djevojčica ili >16 godina u dječaka, što odgovara zatvaranju epifiznih ploča rasta, vidjeti dio 4.3. Nakon što se epifize spoje, u bolesnika treba ponovno klinički procijeniti potrebu za liječenjem hormonom rasta.
Kada NHR postoji i nakon završetka rasta, liječenje hormonom rasta potrebno je nastaviti kako bi se postigao potpuni tjelesni razvoj u odrasloj dobi, uključujući nemasnu tjelesnu masu i prirast mineralne koštane mase (za smjernice u doziranju, vidjeti preporučenu dozu za odrasle (tablica 1)).
NHR u odraslih Titracija doze
Doza somapacitana mora se individualno prilagoditi za svakog bolesnika. Preporučuje se postupno povećavati dozu s razmacima od 2 do 4 tjedna u koracima od 0,5 mg do 1,5 mg na temelju kliničkog odgovora bolesnika i razvijenih nuspojava sve do doze od 8 mg somapacitana na tjedan.
Razine inzulinu sličnog faktora rasta I (IGF-I) u serumu (izmjerene 3–4 dana nakon doziranja) mogu služiti kao smjernice za titraciju doze. Ciljni rezultat standardne devijacije (engl. standard deviation score, SDS) IGF-I treba težiti gornjem normalnom rasponu koji ne prelazi 2 SDS. Razine IGF-I SDS u ciljnom rasponu su uglavnom postignute unutar 8 tjedana titracije doze. U nekih odraslih bolesnika s NHR-om može biti potrebna dulja titracija doze (vidjeti ispod i dio 5.1).
Procjena liječenja
Cilj je postići razine IGF-I SDS unutar gornjeg referentnog raspona prilagođenog za dob (IGF-I SDS gornji referentni raspon od 0 do +2) koristeći IGF-I SDS kao biomarker za titraciju doze unutar
12 mjeseci titracije. Ukoliko se ovaj ciljni raspon ne postigne unutar ovog razdoblja, ili bolesnik ne
postigne željeni klinički odgovor, treba razmotriti druge mogućnosti liječenja.
Tijekom terapije održavanja somapacitanom, procjenu djelotvornosti i sigurnosti treba razmotriti u intervalima od otprilike 6 do 12 mjeseci i mogu se procijeniti analiziranjem biokemijskih vrijednosti (razina IGF-I, glukoze i lipida), sastava tijela i indeksa tjelesne mase.
NHR u pedijatrijskih i odraslih bolesnika
Prijelaz s drugih terapija hormonom rasta
Bolesnicima koji prelaze s tjednog hormona rasta na somapacitan preporučuje se da nastave doziranje
na svoj uobičajeni dan doziranja jedanput na tjedan.
Bolesnici koji prelaze s dnevne primjene humanog hormona rasta na tjedni somapacitan trebaju odabrati željeni dan za tjednu dozu i injicirati posljednju dozu dnevne terapije dan prije (ili najmanje 8 sati prije) injiciranja prve doze tjednog somapacitana. Bolesnici trebaju slijediti upute za doziranje prikazane u tablici 1.
Liječenje peroralnim estrogenom
Žene koje uzimaju terapiju peroralnim estrogenom će možda imati niže razine IGF-I te će im možda
biti potrebna prilagodba doze hormona rasta kako bi postigle cilj liječenja (vidjeti dio 4.4).
U pedijatrijskih bolesnika s NHR-om doze veće od 0,16 mg/kg/tjedan nisu ispitivane te se ne
preporučuju.
Propuštena doza
Bolesnicima koji propuste dozu savjetuje se da čim to otkriju što prije injiciraju tjedni somapacitan, unutar 3 dana od propuštene doze, a zatim nastave svoj uobičajeni raspored doziranja jedanput na tjedan. Ako je prošlo više od 3 dana, propuštenu dozu potrebno je preskočiti, a sljedeću je dozu potrebno primijeniti prema uobičajenom rasporedu. Ako se propustilo dvije ili više doza, sljedeću dozu potrebno je primijeniti prema uobičajenom rasporedu.
Promjena dana doziranja
Dan tjedne injekcije može se mijenjati ako su između dvije doze protekla najmanje 4 dana. Nakon odabira novog dana doziranja, potrebno je nastaviti s doziranjem jedanput na tjedan.
Fleksibilno vrijeme doziranja
U slučajevima kad injiciranje na uobičajeni dan doziranja nije moguće, tjedni somapacitan može se primijeniti maksimalno 2 dana prije ili 3 dana nakon uobičajenog dana tjednog doziranja, sve dok su između dvije doze protekla barem 4 dana (96 sati). Doziranje jedanput na tjedan za sljedeću dozu može se nastaviti na uobičajeni dan doziranja.
Posebne populacije
Starije osobe (60 godina ili stariji)
Općenito, manje doze somapacitana mogu biti potrebne u starijih bolesnika. Za dodatne informacije
vidjeti dio 5.2.
Pedijatrijska populacija
Dostupni su ograničeni podaci o kliničkim učincima somapacitana u pedijatrijskih bolesnika mlađih od 3 godine s NHR-om. Trenutno dostupni podaci opisani su u dijelovima 5.1 i 5.2, ali preporuku za doziranje nije moguće dati.
Spol
Muškarci pokazuju povećanje osjetljivosti na IGF-I tijekom vremena. To znači kako u muškaraca postoji rizik od prekomjernog liječenja. Ženama, posebno onima koje uzimaju peroralni estrogen, mogu biti potrebne veće doze i dulje titracijsko razdoblje nego muškarcima, vidjeti dijelove 5.1 i 5.2. U žena koje uzimaju peroralni estrogen, treba razmotriti promjenu puta primjene estrogena (npr. transdermalni, vaginalni), vidjeti dio 4.4.
Oštećenje funkcije bubrega
Nije potrebno prilagođavati početnu dozu u bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega. Bolesnicima s oštećenjem funkcije bubrega mogu biti potrebne manje doze somapacitana, ali s obzirom da se doza somapacitana individualno prilagođava potrebama svakog bolesnika, nije potrebno dodatno prilagođavanje doze, vidjeti dio 5.2.
Oštećenje funkcije jetre
Nije potrebno prilagođavati početnu dozu u bolesnika s oštećenjem funkcije jetre. Bolesnicima s umjerenim oštećenjem funkcije jetre mogu biti potrebne veće doze somapacitana, ali s obzirom da se doza somapacitana individualno prilagođava potrebama svakog bolesnika, nije potrebno dodatno prilagođavanje doze. Nisu dostupni podaci o primjeni somapacitana u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije jetre. Oprez je potreban ako se ti bolesnici liječe somapacitanom, vidjeti dio 5.2.
Način primjene
Somapacitan se primjenjuje jedanput na tjedan u bilo koje doba dana.
Somapacitan se primjenjuje supkutanom injekcijom u abdomen, bedra, glutealno područje ili nadlaktice bez prilagođavanja doze.
Mjesto injiciranja treba mijenjati svaki tjedan kako bi se izbjegla lokalna lipoatrofija.
Sogroya 5 mg/1,5 ml otopina za injekciju u napunjenoj brizgalici
Sogroya 5 mg/1,5 ml (3,3 mg/ml) brizgalica isporučuje doze od 0,025 mg (0,0075 ml) do 2 mg
(0,6 ml) u koracima od 0,025 mg.
Sogroya 10 mg/1,5 ml otopina za injekciju u napunjenoj brizgalici
Sogroya 10 mg/1,5 ml (6,7 mg/ml) brizgalica isporučuje doze od 0,05 mg (0,0075 ml) do 4 mg
(0,6 ml) u koracima od 0,05 mg.
Sogroya 15 mg/1,5 ml otopina za injekciju u napunjenoj brizgalici
Sogroya 15 mg/1,5 ml (10 mg/ml) brizgalica isporučuje doze od 0,10 mg (0,01 ml) do 8 mg (0,8 ml) u koracima od 0,10 mg.
Za upute o lijeku prije primjene vidjeti dio 6.6.
Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.
Somapacitan se ne smije primjenjivati ako postoje bilo kakvi dokazi tumorske aktivnosti. Intrakranijalni tumori moraju biti inaktivni, a antitumorska terapija mora biti dovršena prije početka primjene terapije somapacitanom. Liječenje je potrebno prekinuti u slučaju dokazanog rasta tumora, vidjeti dio 4.4.
Somapacitan se ne smije upotrebljavati za poticanje longitudinalnog rasta u djece sa zatvorenim
epifizama, vidjeti dio 4.2.
Bolesnici s akutnom kritičnom bolešću koji imaju komplikacije nakon operacije na otvorenom srcu, abdominalne operacije, višestruke neočekivane traume, akutnog respiratornog zatajenja ili sličnih stanja ne smiju se liječiti somapacitanom (vezano uz bolesnike koji primaju nadomjesnu terapiju, vidjeti dio 4.4).
Sljedivost
Kako bi se poboljšala sljedivost bioloških lijekova, naziv i broj serije primijenjenog lijeka potrebno je
jasno evidentirati.
Insuficijencija nadbubrežne žlijezde
Uvođenje liječenja hormonom rasta može dovesti do inhibicije 11βHSD-1 i smanjenih koncentracija kortizola u serumu. U bolesnika liječenih hormonom rasta može se otkriti prethodno nedijagnosticirani centralni (sekundarni) hipoadrenalizam te može biti potrebna nadomjesna terapija glukokortikoidima. Pored toga, bolesnicima koji se liječe nadomjesnom terapijom glukokortikoidima zbog prethodno dijagnosticiranog hipoadrenalizma može biti potrebno povećati dozu održavanja ili dozu u stresnim situacijama nakon što započnu liječenje hormonom rasta. Potrebno je pratiti bolesnike s poznatim hipoadrenalizmom zbog moguće pojave sniženih razina kortizola u serumu i/ili potrebe za povećanjem doza glukokortikoida, vidjeti dio 4.5.
Poremećaj metabolizma glukoze
Liječenje hormonom rasta osobito pri većim dozama može smanjiti osjetljivost na inzulin u osjetljivih bolesnika i posljedično se može javiti hiperglikemija u osoba s nedovoljnom sposobnošću izlučivanja inzulina. Kao rezultat, tijekom liječenja hormonom rasta, može se otkriti prethodno nedijagnosticirana oštećena tolerancija na glukozu i očita šećerna bolest. Stoga je potrebno povremeno pratiti razine glukoze u svih bolesnika liječenih hormonom rasta, a posebno u onih koji imaju čimbenike rizika za razvoj šećerne bolesti, poput pretilosti ili šećerne bolesti u obiteljskoj anamnezi. Tijekom terapije hormonom rasta potrebno je pažljivo pratiti bolesnike s postojećom šećernom bolešću tipa 1 ili tipa 2 ili oštećenom tolerancijom na glukozu. Kada se u ovih bolesnika uvodi terapija hormonom rasta, može biti potrebna prilagodba doza antihiperglikemijskih lijekova.
Novotvorine
Nema dokaza o povećanom riziku od pojave novog primarnog raka u bolesnika liječenih hormonom
rasta.
U bolesnika s potpunom remisijom malignih bolesti ili u bolesnika u kojih su liječeni benigni tumori, terapija hormonom rasta nije povezana s povećanom stopom relapsa. Nakon započinjanja s terapijom hormonom rasta, bolesnike koji su postigli potpunu remisiju malignih bolesti ili bolesnike u kojih su liječeni benigni tumori potrebno je pažljivo pratiti zbog relapsa. Liječenje hormonom rasta treba prekinuti u slučaju bilo kakvog razvoja ili ponovne pojave malignog ili benignog tumora.
U bolesnika koji su liječeni hormonom rasta, a u dječjoj dobi su preboljeli rak, opažen je ukupan neznatan porast sekundarnih novotvorina pri čemu su najučestaliji intrakranijalni tumori. Čini se kako je ranija izloženost radijaciji dominantan rizičan faktor za sekundarne novotvorine.
Benigna intrakranijalna hipertenzija
U slučaju jake ili rekurentne glavobolje, simptoma povezanih s vidom, mučnine i/ili povraćanja, preporučuje se učiniti fundoskopiju zbog mogućnosti edema papile. Ako je edem papile potvrđen, potrebno je razmotriti dijagnozu benigne intrakranijalne hipertenzije, te ako je to prikladno, potrebno je prekinuti liječenje hormonom rasta. Zasad nema dovoljno dokaza kako bi se donijela klinička odluka o liječenju bolesnika s izliječenom intrakranijalnom hipertenzijom. Ako se liječenje hormonom rasta ponovno započne, nužno je pomno pratiti simptome intrakranijalne hipertenzije.
Funkcija štitnjače
Hormon rasta povećava perifernu konverziju T4 u T3 te se tako može otkriti početni hipotiroidizam. S obzirom na to da hipotiroidizam interferira s odgovorom na terapiju hormonom rasta, bolesnici trebaju redovito testirati funkciju štitnjače te, ako je indicirano, primati nadomjesnu terapiju hormonima štitnjače, vidjeti dijelove 4.5 i 4.8.
Primjena s peroralnim estrogenom
Peroralni estrogen utječe na odgovor IGF-I na hormon rasta uključujući somapacitan. Bolesnice koje uzimaju bilo koji oblik peroralnog estrogena (hormonska terapija ili kontracepcija) trebaju razmotriti promjenu puta primjene estrogena (npr. transdermalni, vaginalni hormonski lijekovi) ili primjenu drugog oblika kontracepcije. Ako žena koja uzima peroralni estrogen započinje terapiju somapacitanom, možda će biti potrebne veće početne doze i dulje titracijsko razdoblje (vidjeti dio 4.2).
Ako bolesnica koja uzima somapacitan započne peroralnu estrogensku terapiju, možda će biti potrebno povećati dozu somapacitana kako bi se razine IGF-I u serumu održale unutar normalnog raspona za dob. I obrnuto, ako bolesnica koja uzima somapacitan prekine peroralnu estrogensku terapiju, možda će biti potrebno smanjiti dozu somapacitana kako bi se izbjegao višak somapacitana i/ili nastanak nuspojava, vidjeti dijelove 4.2 i 4.5.
Poremećaji kože i potkožnog tkiva
Kada se somapacitan primjenjuje na istom mjestu tijekom duljeg vremenskog razdoblja, može doći do pojave lokalnih promjena potkožnog tkiva kao što su lipohipertrofija, lipoatrofija i stečena lipodistrofija. Mjesto injiciranja treba mijenjati kako bi se smanjio rizik, vidjeti dijelove 4.2 i 4.8.
Protutijela
U odraslih bolesnika s NHR-om nisu primijećena protutijela na somapacitan. Manji broj pedijatrijskih bolesnika s NHR-om bio je pozitivan na protutijela koja vežu somapacitan. Ta protutijela nisu bila neutralizirajuća i nije primijećen utjecaj na kliničke učinke. Testiranje na prisutnost protutijela na somapacitan potrebno je provesti u bolesnika koji ne odgovore na terapiju.
Akutna kritična bolest
Učinak hormona rasta na oporavak ispitan je u dva placebom kontrolirana ispitivanja koja su uključivala 522 kritično bolesna odrasla bolesnika s komplikacijama nakon operacije na otvorenom srcu, abdominalne operacije, višestruke neočekivane traume ili akutnog respiratornog zatajenja.
Smrtnost je bila veća u bolesnika liječenih s dozom od 5,3 mg ili 8 mg hormona rasta dnevno u usporedbi s bolesnicima koji su primali placebo, 42% naspram 19%. Na temelju tih informacija, ovakvi se bolesnici ne smiju liječiti somapacitanom. Budući da nema dostupnih informacija o sigurnosti primjene nadomjesne terapije hormonom rasta u akutnih kritično bolesnih bolesnika, potrebno je odvagnuti koristi od nastavka liječenja u takvoj situaciji u odnosu na moguće rizike koje to uključuje.
Nedostatak hormona rasta u odraslih je bolest za cijeli život i u skladu s time se treba liječiti, međutim iskustvo u bolesnika starijih od 60 godina i u bolesnika liječenih dulje od pet godina zbog nedostatka hormona rasta u odraslih je još uvijek ograničeno.
Pankreatitis
Postoji nekoliko prijava pankreatitisa tijekom liječenja drugim hormonima rasta te ga zato treba uzeti u obzir ukoliko bolesnik liječen somapacitanom razvije neobjašnjivu bol u abdomenu.
Iskliznuće epifize glave bedrene kosti
U djece s naglim rastom kao i u bolesnika s endokrinim poremećajima, uključujući nedostatak hormona rasta, može češće doći do iskliznuća epifize kuka nego u općoj populaciji. Djeca s trajnom boli u kuku/koljenu i/ili šepanjem tijekom liječenja somapacitanom trebaju biti klinički pregledana.
Natrij
Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija po dozi, tj. zanemarive količine natrija.
Lijekovi metabolizirani citokromom P450
Podaci iz ispitivanja interakcija provedenog u odraslih osoba s nedostatkom hormona rasta pokazuju da se primjenom hormona rasta može povećati klirens spojeva za koje je poznato da ih metaboliziraju izoenzimi citokroma P450. Klirens spojeva metaboliziranih putem citokroma P450 (npr. spolni hormoni, kortikosteroidi, antikonvulzivi i ciklosporin) se može osobito povećati rezultirajući niskom razinom tih spojeva u plazmi. Klinički značaj navedenog nije poznat.
Glukokortikoidi
Hormon rasta smanjuje pretvorbu kortizona u kortizol i može otkriti prethodno neotkriven centralni hipoadrenalizam ili dovesti do neučinkovitosti niskih doza nadomjesne terapije glukokortikoidima, vidjeti dio 4.4.
Peroralni estrogeni
U žena na peroralnoj estrogenskoj terapiji možda će biti potrebna veća doza somapacitana kako bi se postigao cilj liječenja, vidjeti dijelove 4.2 i 4.4.
Antihiperglikemijski lijekovi
Antihiperglikemijsko liječenje, uključujući inzulin, može zahtijevati prilagodbu doze u slučaju istodobne primjene somapacitana jer somapacitan može smanjiti osjetljivost na inzulin, vidjeti dijelove
4.4 i 4.8.
Drugo
Na metaboličke učinke somapacitana može utjecati i istodobna terapija drugim hormonima, npr. testosteronom i hormonima štitnjače, vidjeti dio 4.4.
Trudnoća
Nema podataka o primjeni somapacitana u trudnica.
Ispitivanja na životinjama pokazala su reproduktivnu toksičnost, vidjeti dio 5.3.
Ne preporučuje se koristiti lijek Sogroya tijekom trudnoće niti u žena reproduktivne dobi koje ne
koriste kontracepciju.
Dojenje
Nije poznato izlučuju li se somapacitan/metaboliti u majčino mlijeko.
Dostupni farmakodinamički/toksikološki podaci na životinjama ukazuju na izlučivanje somapacitana u mlijeko, vidjeti dio 5.3.
Ne može se isključiti rizik za novorođenčad/dojenčad na majčinom mlijeku.
Mora se donijeti odluka hoće li se prekinuti dojenje ili će se apstinirati/prekinuti terapija lijekom Sogroya uzimajući u obzir korist dojenja za dijete te korist terapije za ženu.
Plodnost
Nema kliničkog iskustva s primjenom somapacitana ni njegovim potencijalnim učinkom na plodnost. Nisu primijećeni štetni učinci na plodnost mužjaka i ženki štakora, vidjeti dio 5.3.
Sogroya ne utječe ili zanemarivo utječe na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima.
Sažetak sigurnosnog profila
Najčešće prijavljene nuspojave su (opadajućim redom [NHR u pedijatrijskih bolesnika, NHR u odraslih]) glavobolja (12%, 12%), bol u ekstremitetu (9%, NP), hipotiroidizam (5%, 2%), reakcije na
mjestu injiciranja (5%, 1%), periferni edem (3%, 4%), artralgija (2%, 7%), hiperglikemija (2%, 1%),
umor (2%, 6%) i insuficijencija nadbubrežne žlijezde (1,5%, 3%). Tablični popis nuspojava
Nuspojave navedene u tablici 2. temelje se na podacima o sigurnosti iz jednog pivotalnog ispitivanja faze 3 u pedijatrijskih bolesnika s NHR-om (početna dob: 2,5 do 11 godina) koje je u tijeku (52 tjedna) i na nuspojavama opaženim tijekom liječenja somapacitanom. Učestalosti nuspojava izračunate su na osnovu učestalosti u pivotalnom ispitivanju faze 3.
Nuspojave navedene u tablici 3. temelje se na prikupljenim podacima o sigurnosti iz triju završenih ispitivanja faze 3 u odraslih bolesnika s NHR-om (početna dob: 19 do 77 godina).
Nuspojave su navedene prema MedDRA klasifikaciji organskih sustava i kategoriji učestalosti definiranoj kao: vrlo često (≥1/10); često (≥1/100 i < 1/10); manje često (≥1/1000 i <1/100); rijetko (≥1/10 000 i <1/ 1000); vrlo rijetko (< 1/10 000).
Tablica 2: Nuspojave iz kliničkog ispitivanja faze 3 u pedijatrijskih bolesnika s NHR-om| MedDRA klasifikacijaorganskih sustava | Vrlo često | Često |
| Endokrini poremećaji | Hipotiroidizam*Insuficijencija nadbubrežne žlijezde | |
| Poremećaji metabolizma iprehrane | Hiperglikemija | |
| Poremećaji živčanog sustava | Glavobolja* | |
| Poremećaji mišićno-koštanogsustava i vezivnog tkiva | Artralgija |
| MedDRA klasifikacijaorganskih sustava | Vrlo često | Često |
| Bol u ekstremitetu** | ||
| Opći poremećaji i reakcije namjestu primjene | Periferni edem*Reakcije na mjestu injiciranja*#Umor |
*Općenito, navedene nuspojave nisu bile ozbiljne, bile su blage ili umjerene težine i prolazne
# Reakcije na mjestu injiciranja uključuju modrice na mjestu injiciranja (1,5%), bol na mjestu injiciranja (1,5%), hematom na mjestu injiciranja (1,5%), oteklinu na mjestu injiciranja (0,8%).
**Prvenstveno blaga bol u nogama
Tablica 3. Nuspojave iz triju završenih ispitivanja faze 3 u odraslih bolesnika s NHR-om| MedDRA klasifikacija organskih sustava | Vrlo često | Često | Manje često |
| Endokriniporemećaji | Insuficijencija nadbubrežne žlijezde Hipotiroidizam | ||
| Poremećaji metabolizma i prehrane | Hiperglikemija* | ||
| Poremećaji živčanogsustava | Glavobolja | Parestezija | Sindrom karpalnog tunela |
| Poremećaji kože i potkožnog tkiva | Osip* Urtikarija* | Lipohipertrofija*Pruritus* | |
| Poremećaji mišićno-koštanog sustava i vezivnog tkiva | Artralgija Mijalgija Ukočenost mišića* | Ukočenost zglobova | |
| Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene | Periferni edem Umor AstenijaReakcije na mjestu injiciranja* |
*Općenito, navedene nuspojave nisu bile ozbiljne, bile su blage ili umjerene težine i prolazne
Opis odabranih nuspojava
Periferni edem
Periferni edem često je primijećen (3% u pedijatrijskih bolesnika s NHR-om i 4% u odraslih s
NHR-om). Bolesnike s nedostatkom hormona rasta karakterizira deficit izvanstaničnog volumena. Kad se započne liječenje hormonima rasta, taj se deficit ispravlja. Može doći do zadržavanja tekućine s perifernim edemom. Simptomi su obično prolazni, ovisni o dozi i mogu zahtijevati prolazno smanjenje doze.
Insuficijencija nadbubrežne žlijezde
Insuficijencija nadbubrežne žlijezde često je primijećena, 1,5% u pedijatrijskih bolesnika s NHR-om i
3% u odraslih s NHR-om, vidjeti dio 4.4. Pedijatrijska populacija
Sigurnost somapacitana ustanovljena je u djece u dobi od 3 i više godina te adolescenata s poremećajem rasta uzrokovanim NHR-om. Sigurnosni profil somapacitana u djece mlađe od 3 godine s NHR-om nije ustanovljen.
Prijavljivanje sumnji na nuspojavu
Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.
Kliničko iskustvo predoziranja somapacitanom je ograničeno.
Na temelju iskustva u liječenju dnevnim hormonom rasta, može doći do kratkotrajnog predoziranja s početno niskim razinama glukoze u krvi, nakon čega slijede visoke razine glukoze u krvi. Ta smanjenja razina glukoze u krvi otkrivena su biokemijski, ali bez kliničkih znakova hipoglikemije. Dugotrajna primjena prevelikih doza može rezultirati znakovima i simptomima u skladu s poznatim učincima viška ljudskog hormona rasta.
Farmakološka svojstva - Sogroya 5 mg/1,5 ml
Farmakoterapijska skupina: hormoni hipofize i hipotalamusa i analozi, somatotropin i agonisti somatotropina, ATK oznaka: H01AC07.
Mehanizam djelovanja
Somapacitan je dugodjelujući rekombinantni derivat ljudskog hormona rasta. Sastoji se od 191 aminokiseline slične endogenom ljudskom hormonu rasta, s jednom jedinom supstitucijom u okosnici aminokiselina (L101C) za koju se veže dio za vezanje albumina. Dio za vezanje albumina (bočni lanac) sastoji se od skupine masnih kiselina i hidrofilnog razmaka pričvršćenog na mjesto 101 na proteinu.
Mehanizam djelovanja somapacitana je ili direktan putem receptora hormona rasta, i/ili indirektan
putem IGF-I, koji se stvara u tkivima cijelog organizma, a najviše u jetri.
Kada se nedostatak hormona rasta liječi somapacitanom normalizira se sastav tijela (tj. smanjuje se masa masnoga tkiva, povećava nemasna tjelesna masa) i metabolička aktivnost.
Somapacitan stimulira skeletni rast u pedijatrijskih bolesnika s NHR-om kao rezultat utjecaja na ploče rasta (epifize) kostiju, vidjeti dio 5.3.
Farmakodinamički učinci
IGF-I
IGF-I je opće prihvaćeni biomarker djelotvornosti liječenja NHR-a. Odgovor IGF-I ovisan o dozi nastaje nakon primjene somapacitana.
Obrazac stanja dinamičke ravnoteže odgovora IGF-I postignut je nakon 1-2 tjedne doze.
Razine IGF-I mijenjaju se tijekom tjedna. Odgovor IGF-I je maksimalan nakon 2 do 4 dana.
U usporedbi s dnevnom terapijom HR, IGF-I profil somapacitana se razlikuje, vidjeti sliku 1.
U pedijatrijskih bolesnika s NHR-om somapacitan proizvodi linearan odgovor IGF-I na dozu, s prosječnom promjenom od 0,02 mg/kg što rezultira promjenom u IGF-I rezultatu standardne devijacije (SDS) od 0,32.
somapacitan
somatropin
Dani u stanju dinamičke ravnoteže
Slika 1: Modelom izvedeni profili IGF-I u stanju dinamičke ravnoteže somapacitana i somatropina (na osnovu podataka u odraslih s NHR-om)Klinička djelotvornost i sigurnost
NHR u pedijatrijskih bolesnika
REAL 4 (faza 3)
Djelotvornost i sigurnost tjednog somapacitana, u 200 prethodno neliječenih pedijatrijskih bolesnika s NHR-om, procijenjene su u 52-tjednom randomiziranom, multicentričnom, otvorenom, aktivno kontroliranom ispitivanju faze 3 s usporednim skupinama (REAL 4). Bolesnici su randomizirani na somapacitan 0,16 mg/kg/tjedan koji se primjenjuje jednom tjedno (N=132) ili somatropin
0,034 mg/kg/dan koji se primjenjuje jednom dnevno (N=68).
Na početku, 200 bolesnika imalo je srednju vrijednost dobi od 6,4 godine (raspon: 2,5 do 11 godina).
74,5% bolesnika bilo je muškog spola.
Godišnja brzina rasta u 52. tjednu bila je slična za somapacitan i somatropin (tablica 4).
Tablica 4. Rezultati rasta u 52. tjednu u pedijatrijskih bolesnika s NHR-om| Somapacitan jednom tjedno (N=132) | Somatropin jednom dnevno (N=68) | Procjena razlike liječenja (95% CI) (somapacitanminus somatropin) | |
| Godišnja brzina rasta(cm/godina) | 11,2 | 11,7 | -0,5 [-1,1; 0,2] |
U skladu s navedenim, promjene u 52. tjednu u odnosu na početne vrijednosti SDS visine i IGF-I SDS također su bile slične za somapacitan i somatropin (tablica 5).
Tablica 5. SDS visine i IGF-I SDS u pedijatrijskih bolesnika s NHR-om – 52 tjedna liječenja| Somapacitan jednom tjedno(N=132) | Somatropin jednom dnevno(N=68) | Procjena razlike liječenja (95% CI) (somapacitan minussomatropin) | |
| SDS visine, početnavrijednosta | -2,99 | -3,47 | |
| SDS visine, promjena odpočetne vrijednosti | 1,25 | 1,30 | -0,05 [-0,18; 0,08] |
| IGF-I SDS, početnavrijednosta | -2,03 | -2,33 | |
| IGF-I SDS, 52. tjedana | 0,28 | 0,10 | |
| IGF-I SDS promjenarazine od početnevrijednosti | 2,36 | 2,33 | 0,03 [-0,30; 0,36] |
aZabilježena srednja vrijednost
Nakon 52 tjedna liječenja somapacitanom jednom tjedno, velika većina pedijatrijskih bolesnika (96,9%) je u ispitivanju dosegla prosječnu razinu IGF-I SDS unutar normalnog raspona (-2 do +2) (tablica 6). Manji broj bolesnika imao je prosječan IGF-I SDS iznad +2 (2,3%), a nijedan bolesnik nije imao prosječan IGF-I SDS iznad +3.
Tablica 6. Prosječne vrijednosti IGF-I SDS nakon 52 tjedna liječenja pedijatrijskih bolesnika s NHR-om primjenom somapacitana jednom tjedno| Kategorija IGF-I SDS | Prosjek u 52. tjednu(N=132) |
| <-2 | 0,8% |
| -2 do 0 | 21,2% |
| 0 do +2 | 75,8% |
| +2 do +3 | 2,3% |
| >+3 | 0 |
REAL 3 (faza 2)
Ukupno 59 pedijatrijskih bolesnika s nedostatkom hormona rasta, prethodno neliječenih hormonom rasta, završilo je 26-tjedno glavno razdoblje i 26-tjedni produžetak ispitivanja s 4 paralelne skupine, koje su primale tjedni somapacitan u dozama od 0,04; 0,08 i 0,16 mg/kg/tjedan odnosno
0,034 mg/kg/dan dnevnog somatropina u skupini aktivne kontrole. Bolesnici su nastavili liječenje u 104-tjednom otvorenom produžetku ispitivanja sigurnosti s paralelnim skupinama, koje su primale tjedni somapacitan 0,16 mg/kg/tjedan odnosno dnevni somatropin 0,034 mg/kg/dan. Svi bolesnici su zatim prebačeni na tjedni somapacitan 0,16 mg/kg/tjedan u 208-tjednom dugotrajnom produžetku ispitivanja sigurnosti.
Liječenje tjednim somapacitanom dovelo je do kontinuiranih koristi liječenja do najmanje 208. tjedna.
SDS visine je iznosio -1,06 (promjena od početne vrijednosti: 2,85) u 38 bolesnika.
Ishodi visine postignuti u 208. tjednu u bolesnika prebačenih s dnevnog somatropina 0,034 mg/kg/dan na tjedni somapacitan 0,16 mg/kg/tjedan u 156. tjednu ukazuju da se koristi liječenja dnevnim hormonom rasta održavaju nakon prebacivanja na tjedni somapacitan.
Srednja vrijednost IGF-I SDS je u svim skupinama ostala unutar normalnog raspona.
Odrasli s NHR-om
U 34-tjednom placebom kontroliranom (dvostruko slijepom) ispitivanju i aktivno kontroliranom (otvorenom) ispitivanju, 301 odrasli prethodno neliječeni bolesnik s NHR-om bio je randomiziran (u omjeru 2:1:2) i 300 bolesnika bilo je izloženo tjednom somapacitanu ili placebu ili dnevnom somatropinu u razdoblju od 34 tjedna liječenja (glavna faza ispitivanja). Populacija bolesnika imala je srednju vrijednost dobi od 45,1 godinu (raspon 23–77 godina; 41 bolesnik imao je 65 godina ili više), 51,7% bile su žene, a 69,7% imalo je pojavu NHR-a u odrasloj dobi.
Ukupno 272 odrasla bolesnika s NHR-om koji su završili glavnu fazu u trajanju od 34 tjedna, nastavili su sudjelovati u otvorenom produžetku ispitivanja u razdoblju od 53 tjedna. Ispitanici koji su primali placebo prebačeni su na somapacitan, a bolesnici na somatropinu ponovno su randomizirani (u omjeru 1:1) na somapacitan ili somatropin.
Zabilježeni klinički učinci glavnih mjera ishoda u glavnoj fazi liječenja (tablica 7) i fazi produžetka liječenja (tablica 8) prikazani su u nastavku.
Tablica 7: Rezultati ispitivanja u 34. tjednu| Promjena od početne vrijednosti u 34. tjednua | somapacitan | somatropin | placebo | Razlika somapacitan – placebo[95% CI]p-vrijednost | Razlika somapacitan – somatropin [95% CI] |
| Broj ispitanika (N) | 120 | 119 | 61 | ||
| Abdominalna mast % (Primarna mjera ishoda) | -1,06 | -2,23 | 0,47 | -1,53[-2,68; -0,38] 0,0090b | 1,17[0,23; 2,11] |
| Visceralno adipozno tkivo (cm2) | -10 | - 9 | 3 | -14[-21; -7] | -1[-7; 4] |
| Apendikularnamasa koštanih mišića (g) | 558 | 462 | -121 | 679[340; 1019] | 96[-182; 374] |
| Nemasna tjelesna masa (g) | 1394 | 1345 | 250 | 1144[459; 1829] | 49[-513; 610] |
| Razina IGF-I SDS | 2,40 | 2,37 | -0,01 | 2,40[2,09; 2,72] | 0,02[-0,23; 0,28] |
a Parametri sastava tijela temelje se na snimanju dvoenergetskom rendgenskom apsorpciometrijom (DXA).
b Primarna analiza bila je usporedba promjena u odnosu na početne vrijednosti za somapacitan i placebo u % abdominalne masti. Promjene u postotku abdominalne masti od početne vrijednosti do 34. tjedna mjerenja analizirane su korištenjem analize modela kovarijance s liječenjem, početnim poremećajem hormona rasta prema tipu, spolom, regijom, šećernom bolešću i interakcijama između spola, regije i šećerne bolesti kao faktorima i početnom vrijednosti kao kovarijantom koristeći se tehnikom višestrukog pripisivanja pri čemu su vrijednosti koje nedostaju u 34. tjednu bile pripisane na temelju podataka iz skupine koja je primala placebo.
Post-hoc analiza promjena u podskupinama od početne vrijednosti u postotku (%) abdominalne masti uspoređeno s placebom u 34. tjednu pokazala je procijenjenu razliku u liječenju (somapacitan-placebo) od -2,49% [-4,19; -0,79] u muškaraca, -0,80% [-2,99; 1,39] u žena koje ne uzimaju peroralni
estrogen, -1,44% [-3,97; 1,09] u žena koje uzimaju peroralni estrogen.
Tablica 8: Rezultati u 87. tjednu ispitivanja
| Promjena od početne vrijednosti u87. tjednua | somapacitan/ somapacitan | somatropin/ somatropin | placebo/ somapacitan | somatropin/ somapacitan | Razlika somapacitan/ somapacitan naspram somatropin/somatropin [95% CI] |
| Broj ispitanika (N) | 114 | 52 | 54 | 51 | |
| Abdominalna mast % | -1,52 | -2,67 | -2,28 | -1,35 | 1,15[-0,10; 2,40] |
| Visceralno | 0,22 | ||||
| adipozno tkivo | -6,64 | -6,85 | -10,21 | -8,77 | [-10; 10] |
| (cm2) | |||||
| Apendikularna | 97,02 | ||||
| masa koštanih | 546,11 | 449,09 | 411,05 | 575,80 | [-362; 556] |
| mišića (g) | |||||
| Nemasna tjelesna masa (g) | 1739,05 | 1305,73 | 1660,56 | 1707,82 | 433,32[-404; 1271] |
a Parametri sastava tijela temelje se na snimanju DXA.
Opažene i simulirane razine IGF-I SDS u kliničkim ispitivanjima
U glavnoj fazi kliničkog ispitivanja, nakon 8-tjednog razdoblja titracije doze, IGF-I SDS vrijednosti 0 i iznad ukupno su postignute u 53% odraslih bolesnika s NHR-om u ispitivanju liječenih somapacitanom. Ovaj udio je ipak bio manji u određenih podskupina kao što su žene koje uzimaju peroralni estrogen (32%) i bolesnici s pojavom NHR-a u djetinjstvu (39%) (tablica 9). Post-hoc simulacijske analize ukazivale su kako se očekuje da će udio odraslih bolesnika s NHR-om koji su postigli razine IGF-I SDS iznad 0 biti veći ukoliko će biti dopuštena titracija doze somapacitana nakon 8 tjedana. U ovoj simulacijskoj analizi pretpostavilo se da se titracija doze somapacitana dobro podnosila u svih bolesnika do ciljnog raspona IGF-I SDS ili do postignuća doze somapacitana od 8 mg na tjedan.
Tablica 9: Udjeli odraslih bolesnika s NHR-om liječenih somapacitanom s razinama IGF-I SDS iznad 0| Podskupine | Muškarci | Žene koje ne uzimaju peroralni estrogen | Žene koje uzimaju peroralni estrogen | Odrasli s NHR-om koji se pojavio u djetinjstvu | Odrasli s NHR-om koji se pojavio uodrasloj dobi | Svi |
| Zabilježenoa | 71% | 46% | 32% | 39% | 60% | 53% |
| Post-hocsimulacije | 100% | 96% | 70% | 84% | 92% | 90% |
a Ispitivanje je osmišljeno s titriranjem prema razinama IGF-I SDS iznad -0,5
Doza održavanja
Doza održavanja varira od osobe do osobe te između muških i ženskih bolesnika. Prosječna doza održavanja somapacitana zabilježena u kliničkim ispitivanjima faze 3 bila je 2,4 mg/tjedan.
NHR u pedijatrijskih bolesnika i NHR u odraslih
Klinička sigurnost
Sigurnosni profil somapacitana je sličan dobro poznatom sigurnosnom profilu somatropina. Nisu
identificirani novi sigurnosni signali, vidjeti dio 4.8.
Imunogenost
Protutijela na lijek otkrivena su s učestalošću „manje često“ u pedijatrijskih bolesnika (16 od 132). Ta protutijela nisu bila neutralizirajuća. Nije zabilježen dokaz da protutijela na lijek utječu na farmakokinetiku, djelotvornost ili sigurnost. Protutijela na lijek nisu otkrivena u odraslih bolesnika.
Pedijatrijska populacija
Europska agencija za lijekove izuzela je obvezu podnošenja rezultata ispitivanja lijeka Sogroya u svim podskupinama pedijatrijske populacije s nedostatkom hormona rasta (vidjeti dio 4.2 za informacije o pedijatrijskoj primjeni).
Somapacitan ima farmakokinetička svojstva kompatibilna s primjenom jedanput na tjedan. Reverzibilno vezanje na endogeni albumin odgađa eliminaciju somapacitana i time produžuje in vivo poluvijek i trajanje djelovanja.
Farmakokinetika somapacitana nakon supkutane primjene ispitivana je pri razinama doze od 0,02 do
0,16 mg/kg/tjedan u pedijatrijskoj populaciji (2,5 do 14 godina), pri razinama doze od 0,01 do
0,32 mg/kg u zdravih odraslih te u dozama do 0,12 mg/kg u odraslih bolesnika s NHR-om.
Ukupno, somapacitan pokazuje nelinearnu farmakokinetiku u ispitivanom rasponu doza. Međutim, u klinički relevantnom rasponu doza somapacitana u odraslih s NHR-om, farmakokinetika somapacitana približno je linearna.
U pedijatrijskih bolesnika s NHR-om, doza somapacitana od 0,16 mg/kg/tjedan odgovara prosječnoj koncentraciji od 80,2 ng/ml, dok u odraslih bolesnika s NHR-om, doze somapacitana u klinički relevantnom rasponu odgovaraju prosječnoj koncentraciji od 0,1-36,2 ng/ml.
Apsorpcija
U odraslih i pedijatrijskih bolesnika s NHR-om medijan tmax je bio u rasponu od 4 do 25,5 sati pri dozama od 0,02 mg/kg/tjedan do 0,16 mg/kg/tjedan.
Izloženost u stanju dinamičke ravnoteže postignuta je nakon 1-2 tjedne primjene.
Apsolutna bioraspoloživost somapacitana u ljudi nije ispitivana.
Distribucija
Somapacitan se u velikoj mjeri veže (>99%) za proteine u plazmi i očekuje se da će distribucija biti slična distribuciji albumina. Na temelju analiza populacijske farmakokinetike, procijenjeni volumen distribucije (V/F) bio je 1,7 l u pedijatrijskih bolesnika s NHR-om i 14,6 l u odraslih bolesnika s NHR-om.
Eliminacija
Nakon jednokratne doze i ponovljenog doziranja s 0,16 mg/kg/tjedan, terminalni poluvijek u pedijatrijskih bolesnika s NHR-om iznosio je probližno 34 sata.
Terminalni poluvijek procijenjen je geometrijskom srednjom vrijednosti u rasponu od približno 2 do 3 dana u stanju dinamičke ravnoteže u pedijatrijskih i odraslih bolesnika s NHR-om (doze: 0,02 do 0,12 mg/kg).
Somapacitan će biti prisutan u cirkulaciji oko 2 tjedna nakon posljednje doze. Primijećena je mala ili nikakva akumulacija (srednja vrijednost omjera akumulacije: 1-2) somapacitana nakon višestrukog doziranja.
Biotransformacija
Somapacitan se u velikoj mjeri metabolizira proteolitičkom razgradnjom i cijepanjem vezne sekvence između peptida i dijela koji veže albumin.
Somapacitan se u velikoj mjeri metabolizira prije izlučivanja, a nepromijenjeni somapacitan nije pronađen ni u urinu, koji je bio glavni put izlučivanja (81%), niti u stolici gdje je pronađeno 13% materijala povezanoga sa somapacitanom, što ukazuje na potpunu biotransformaciju prije izlučivanja.
Posebne populacije
Pedijatrijski bolesnici s NHR-om
Temeljem analiza populacijske farmakokinetike, spol, rasa i tjelesna težina nemaju klinički značajan učinak na farmakokinetiku doziranja temeljenog na težini.
Odrasli bolesnici s NHR-om Dob
Ispitanici stariji od 60 godina imaju veću izloženost (29%) od mlađih ispitanika pri istoj dozi somapacitana. Manja početna doza za ispitanike iznad 60 godina opisana je u dijelu 4.2.
Spol
Žene, a posebno žene koji uzimaju peroralni estrogen, imaju manju izloženost (53% za žene koje uzimaju peroralni estrogen i 30% za žene koje ne uzimaju peroralni estrogen) u odnosu na muškarce koji primaju istu dozu somapacitana. Veća početna doza za žene koje uzimaju peroralni estrogen opisana je u dijelu 4.2.
Rasa
Nije bilo razlike u izloženosti somapacitanu i odgovoru IGF-I između ispitanika Japanaca i bijelaca. Unatoč većoj izloženosti ispitanika Azijata koji nisu Japanci u usporedbi s bijelcima pri istim dozama somapacitana, bijelcima, Japancima i Azijatima koji nisu Japanci potrebne su iste doze kako bi se dostigle slične razine IGF-I. Stoga ne postoji preporuka prilagodbe doze koja se temelji na rasi.
Etničko porijeklo
Utjecaj etničkog porijekla (hispano ili latino skupine 4,5% (15 ispitanika primilo je somapacitan)) nije
ispitivan zbog male veličine uzorka u programu razvoja.
Tjelesna težina
Unatoč većoj izloženosti u ispitanika s malom tjelesnom težinom u usporedbi s ispitanicima s velikom tjelesnom težinom pri istoj dozi somapacitana, ispitanicima su bile potrebne iste doze kako bi dostigli slične razine IGF-I u rasponu tjelesne težine od 35 kg do 150 kg. Zbog toga ne postoji preporuka prilagođavanja doze koja se temelji na tjelesnoj težini.
Oštećenje funkcije bubrega
Doza somapacitana od 0,08 mg/kg u stanju dinamičke ravnoteže rezultirala je većom izloženošću ispitanika s oštećenjem funkcije bubrega, najizraženije u ispitanika s teškim oštećenjem funkcije bubrega te u ispitanika kojima je potrebna hemodijaliza, gdje su omjeri AUC0-168h u odnosu na normalnu funkciju bubrega bili 1,75 odnosno 1,63. Općenito, izloženost somapacitanu obično se povećavala sa smanjenjem glomerularne filtracije (GFR).
Više razine IGF-IAUC0-168h primijećene su u ispitanika s umjerenim i teškim oštećenjem funkcije bubrega te u ispitanika koji zahtijevaju hemodijalizu, uz omjere u odnosu na normalnu funkciju bubrega od 1,35, 1,40 i 1,24.
Zbog primijećenog blagog porasta IGF-I u kombinaciji s niskim preporučenim početnim dozama i individualnom titracijom doze somapacitana, ne postoji preporuka za prilagodbu doze u bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega.
Oštećenje funkcije jetre
Doza somapacitana od 0,08 mg/kg u stanju dinamičke ravnoteže rezultirala je većom izloženošću ispitanika s umjerenim oštećenjem jetre s omjerima od 4,69 za AUC0-168h i 3,52 za Cmax u odnosu na normalnu funkciju jetre.
Niža razina IGF-I stimuliranog somapacitanom uočena je u ispitanika s blagim i umjerenim oštećenjem funkcije jetre u usporedbi s ispitanicima s normalnom funkcijom jetre (omjer u odnosu na normalni bio je 0,85 za blago i 0,75 za umjereno oštećenje).
Zbog primijećenog blagog smanjenja u razinama IGF-I u kombinaciji s individualnom titracijom doze somapacitana, ne postoji preporuka za prilagodbu doze u bolesnika s oštećenjem funkcije jetre.
Farmaceutski podaci - Sogroya 5 mg/1,5 ml
histidin manitol
poloksamer 188
fenol
voda za injekcije
kloridna kiselina (za podešavanje pH) natrijev hidroksid (za podešavanje pH)
Zbog nedostatka ispitivanja kompatibilnosti, ovaj lijek se ne smije miješati s drugim lijekovima.
2 godine.
Nakon prvog otvaranja:
6 tjedana. Čuvati u hladnjaku (2ºC–8ºC).
Ne zamrzavati. Držati dalje od odjeljka za zamrzavanje.
Lijek Sogroya čuvati u vanjskom pakiranju s pričvršćenim zatvaračem brizgalice radi zaštite od
svjetlosti.
Prije i nakon prvog otvaranja:
Ako nije moguće čuvanje u hladnjaku (npr. tijekom putovanja), Sogroya se može privremeno čuvati na temperaturi do 30°C do ukupno 72 sata (3 dana). Nakon čuvanja na navedenoj temperaturi, lijek Sogroya treba ponovno vratiti u hladnjak. Ako se čuva izvan hladnjaka i onda ponovno vraća u hladnjak, to pažljivo bilježite jer ukupno zbrojeno vrijeme izvan hladnjaka ne smije prijeći 3 dana. Sogroya brizgalicu treba baciti ako se čuva na temperaturi do 30°C dulje od 72 sata (3 dana) ili iznad 30°C neovisno o vremenskom periodu.
Čuvati u hladnjaku (2°C–8°C). Ne zamrzavati. Držati dalje od odjeljka za zamrzavanje.
Lijek Sogroya čuvati u vanjskom pakiranju s pričvršćenim zatvaračem brizgalice radi zaštite od
svjetlosti.
Uvjete čuvanja nakon prvog otvaranja lijeka vidjeti u dijelu 6.3.
Napunjena brizgalica sastoji se od 1,5 ml otopine u staklenom ulošku (bezbojno staklo tipa I) s klipom izrađenim od klorobutil gume i čepom od bromobutil/izopren gume zatvorenom aluminijskim zatvaračem. Uložak se nalazi u jednokratnoj, višedoznoj brizgalici od polipropilena, poliacetala, polikarbonata i akrilonitrilbutadienstirena i sadrži dvije metalne opruge. Uložak je trajno zatvoren u napunjenoj brizgalici.
Sogroya 5 mg/1,5 ml otopina za injekciju u napunjenoj brizgalici
Bojom označena napunjena brizgalica s gumbom za doziranje na brizgalici plavozelene boje.
Sogroya 10 mg/1,5 ml otopina za injekciju u napunjenoj brizgalici
Bojom označena napunjena brizgalica s gumbom za doziranje na brizgalici žute boje.
Sogroya 15 mg/1,5 ml otopina za injekciju u napunjenoj brizgalici
Bojom označena napunjena brizgalica s gumbom za doziranje na brizgalici rubinsko crvene boje.
Veličine pakiranja su 1 napunjena brizgalica i višestruko pakiranje koje sadrži 5 (5 pakiranja po 1) napunjenih brizgalica. Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.
i druga rukovanja lijekom
Brizgalica je namijenjena za uporabu samo jedne osobe.
Sogroya se ne smije koristiti ako otopina nije bistra do blago opalescentna, bezbojna do blago žuta i bez vidljivih čestica.
Sogroya se ne smije koristiti ako je lijek bio zamrznut.
Uložak ne smije se izvaditi iz napunjene brizgalice i ponovno napuniti.
Igla uvijek mora biti pričvršćena prije uporabe. Igle se ne smiju ponovno koristiti. Injekcijska igla se mora skinuti nakon svakog injiciranja i brizgalica se mora čuvati bez pričvršćene igle. Time možete spriječiti začepljenje igala, onečišćenje, infekciju, istjecanje otopine i neispravno doziranje.
U slučaju začepljenih igala, bolesnici moraju slijediti upute opisane u uputama za uporabu priloženim
uz uputu o lijeku.
Igle nisu priložene. Sogroya napunjena brizgalica namijenjena je za primjenu s jednokratnim iglama duljine od 4 mm do 8 mm te promjera između 30G i 32G.
Neiskorišteni lijek ili otpadni materijal potrebno je zbrinuti sukladno nacionalnim propisima.