Maxalt RPD 10 mg oralni liofilizati
Informacije o propisivanju
Lista
Režim izdavanja
Ograničenje primjene lijeka
Propisivanje
Indikacija po HZZO
Smjernice
Ostale informacije
Naziv
Sastav
Farmaceutski oblik
Nositelj odobrenja
Zadnje ažuriranje SmPC-a
Koristite Mediately aplikaciju
Dobijte informacije o lijekovima brže.
Više od 36k ocjene
SmPC - Maxalt 10 mg
Način primjene
MAXALT RPD oralni liofilizati ne smiju se uzimati profilaktički. MAXALT RPD oralne liofilizate nije potrebno uzimati s tekućinom.
MAXALT RPD oralni liofilizat pakiran je u blister koji se nalazi unutar aluminijske vrećice.
Bolesnike je potrebno uputiti da aluminijsku vrećicu otvore neposredno prije uporabe. Blister se tada izvadi i otvori suhim rukama. Oralni liofilizat se položi na jezik, pričeka dok se ne otopi i proguta sa slinom.
MAXALT RPD oralni liofilizati mogu se koristiti u slučajevima kad tekućina nije dostupna ili kako bi se izbjegla mučnina i povraćanje koji se mogu javiti kod uzimanja tableta s tekućinom.
Doziranje
Odrasli od navršenih 18 godina i stariji
Preporučena doza je 10 mg.
Ponavljanje doze: Razmak između doza mora biti najmanje 2 sata, u bilo kojem razdoblju od 24 sata ne smiju se uzeti više od 2 doze.
-
Ponovna glavobolja koja se pojavi unutar 24 sata: ako se glavobolja ponovno pojavi nakon što je ublažen početni napadaj, može se primijeniti još jedna doza. Treba imati na umu gore navedenu najveću dozu.
-
Nakon nepostizanja odgovora: u kontroliranim kliničkim ispitivanjima nije ispitana učinkovitost druge doze lijeka u liječenju istog napadaja u slučaju kad prva doza nije učinkovita. Zbog toga se, ako bolesnik nije reagirao na prvu dozu, ne bi trebala uzeti nova doza lijeka za isti napad.
Klinička su ispitivanja pokazala da bolesnici koji nisu reagirali na terapiju u jednom napadaju migrene mogu povoljno reagirati u sljedećim napadajima.
Neki bolesnici trebaju uzimati nižu dozu (5 mg) MAXALT RPD oralnih liofilizata, posebno sljedeće skupine bolesnika:
-
bolesnici koji uzimaju propranolol; primjenu rizatriptana treba odgoditi za najmanje 2 sata nakon uzimanja propranolola (vidjeti dio 4.5.),
-
bolesnici s blagom do srednje teškom insuficijencijom bubrega,
-
bolesnici s blagom do srednje teškom insuficijencijom jetre.
Razmak između uzimanja dviju doza ne smije biti manji od 2 sata; ne smiju se primijeniti više od 2 doze u bilo kojem razdoblju od 24 sata.
Pedijatrijska populacija
Djeca i adolescenti (mlađi od 18 godina)
Sigurnost i djelotvornost MAXALT RPD oralnih liofilizata u djece i adolescenata mlađih od 18 godina nije još ustanovljena.
Trenutno dostupni podaci opisani su u dijelovima 5.1. i 5.2., međutim nije moguće dati preporuku o doziranju.
Starije osobe
Sigurnost i djelotvornost rizatriptana u bolesnika starijih od 65 godina nije u potpunosti ispitana.
Preosjetljivost na rizatriptan ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.
Istodobna primjena s MAO (monoaminooksidaza) inhibitorima ili primjena unutar dva tjedna nakon prestanka terapije MAO inhibitorima (vidjeti dio 4.5.).
MAXALT RPD oralni liofilizati kontraindicirani su u bolesnika s teškom insuficijencijom bubrega ili jetre.
MAXALT RPD oralni liofilizati kontraindicirani su u bolesnika s prethodnim cerebrovaskularnim događajima (CVA, engl. cerebrovascular accident) ili tranzitornom ishemijskom atakom (TIA).
Srednje teška hipertenzija, teška hipertenzija ili neliječena blaga hipertenzija.
Dokazana koronarna bolest, uključujući ishemijsku bolest srca (angina pektoris, infarkt miokarda u anamnezi ili potvrđena “tiha” ishemija), znakovi ili simptomi ishemijske bolesti srca ili Prinzmetalova angina.
Periferna vaskularna bolest.
Istodobna primjena rizatriptana i ergotamina, derivata ergota (uključujući metisergid) ili drugih agonista receptora 5HT1B/1D (vidjeti dio 4.5.).
MAXALT RPD oralne liofilizate smiju uzimati samo bolesnici u kojih je dijagnoza migrene jasno utvrđena. MAXALT RPD oralni liofilizati ne smiju se davati bolesnicima s bazilarnom ili hemiplegičnom migrenom.
MAXALT RPD oralni liofilizati ne smiju se koristiti u liječenju atipičnih glavobolja, tj. glavobolja koje mogu biti povezane s potencijalno ozbiljnim medicinskim stanjima (npr. cerebrovaskularni događaj, ruptura aneurizme) u kojima bi sužavanje moždanih krvnih žila moglo štetiti.
Rizatriptan može biti povezan s prolaznim simptomima boli i stezanja u prsima koji mogu biti intenzivni i zahvatiti vrat (vidjeti dio 4.8.). Postoji li sumnja da je riječ o ishemičnoj bolesti srca, potrebno je prekinuti terapiju i napraviti odgovarajuću procjenu.
Kao i kod drugih agonista receptora 5HT1B/1D, rizatriptan se ne smije dati bez prethodne procjene bolesnicima kod kojih je vjerojatna neprepoznata srčana bolest ili bolesnicima s rizikom od koronarne bolesti srca (CAD, engl. Coronary Artery Disease) (npr. bolesnici s hipertenzijom, dijabetičari, pušači ili osobe koje uzimaju nadomjestke nikotina, muškarci stariji od 40 godina, žene u postmenopauzi, bolesnici s blokom Hissovog snopa, kao i osobe s naglašenom obiteljskom anamnezom koronarne bolesti srca). Kardijalna evaluacija ne mora identificirati svakog bolesnika s bolešću srca, i u vrlo rijetkim slučajevima, teški srčani događaji su se javili u bolesnika bez postojeće kardiovaskularne bolesti kada su se uzimali agonisti receptora 5HT1. Bolesnicima u kojih je utvrđena koronarna bolest srca ne smiju se davati MAXALT RPD oralni liofilizati (vidjeti dio 4.3.).
Agonisti receptora 5HT1B/1D povezuju se s nastankom koronarnog vazospazma. U rijetkim slučajevima kod uzimanja agonista receptora 5HT1B/1D uključujući MAXALT RPD oralne liofilizate bili su prijavljeni ishemija ili infarkt miokarda (vidjeti dio 4.8.).
Drugi 5-HT1B/1D agonisti (npr. sumatriptan) ne smiju se davati istodobno s MAXALT RPD oralnim liofilizatima (vidjeti dio 4.5.).
Nakon uzimanja rizatriptana savjetuje se pričekati najmanje 6 sati prije uzimanja ergotaminskih lijekova (npr. ergotamin, dihidroergotamin ili metisergid). Rizatriptan se smije uzeti nakon najmanje 24 h od uzimanja lijekova koji sadrže ergotamin. Iako u kliničko-farmakološkim ispitivanjima u 16 zdravih muškaraca koji su peroralno uzimali rizatriptan, a parenteralno ergotamin, nije uočen dodatni vazospastički učinak, takvi su dodatni učinci teoretski mogući (vidjeti dio 4.3.).
Serotoninski sindrom (uključujući promijenjeni mentalni status, nestabilnost autonomnog živčanog sustava i neuromuskularne abnormalnosti) bio je prijavljen nakon istodobne primjene triptana i selektivnih inhibitora ponovnog unosa serotonina (SSRI, engl. Selective Serotonin Reuptake Inhibitors) ili inhibitora ponovnog unosa serotonina i noradrenalina (SNRI, engl. Serotonin Noradrenaline Reuptake Inhibitors). Ove reakcije mogu biti teške. Ukoliko je istodobna primjena
rizatriptana i SSRI ili SNRI klinički neophodna, preporuča se pozorno pratiti bolesnika, osobito pri početku terapije, povišenju doze lijeka ili pri uvođenju drugih serotoninergika u terapiju (vidjeti dio 4.5.).
Nuspojave mogu biti češće pri istodobnoj primjeni triptana (agonista receptora 5HT1B/1D) i biljnih preparata koji sadrže gospinu travu (Hypericum perforatum).
Angioedem (npr. edem lica, jezika ili ždrijela) može se pojaviti u bolesnika koji uzimaju triptane, uključujući i rizatriptan. Ako se pojavi angioedem jezika ili ždrijela, bolesnik mora biti pod medicinskim nadzorom dok simptomi u potpunosti ne nestanu. Terapiju je potrebno odmah prekinuti i zamijeniti lijekom iz druge skupine.
Aspartam
MAXALT RPD oralni liofilizati sadrže aspartam, izvor fenilalanina. Jedan oralni liofilizat od 5 mg sadrži 1,88 mg aspartama, što odgovara 1,1 mg fenilalanina. Jedan oralni liofilizat od 10 mg sadrži 3,75 mg aspartama, što odgovara 2,1 mg fenilalanina. To može biti štetno za bolesnike s fenilketonurijom.
Može se posumnjati na moguću interakciju u bolesnika koji uzimaju rizatriptan istodobno s CYP 2D6 supstratima (vidjeti dio 4.5.).
Glavobolje uzrokovane pretjeranim uzimanjem lijekova
Produljeno uzimanje bilo kojeg analgetika za liječenje glavobolje može dovesti do pojačavanja glavobolje. Pri sumnji na takav uzrok ili pri pojavi takvog stanja, potrebno je zatražiti savjet liječnika te je potrebno prekinuti liječenje. U dijagnozu glavobolje uzrokovane pretjeranim uzimanjem lijekova može se posumnjati u bolesnika koji imaju učestale ili dnevne glavobolje, unatoč (ili zbog) redovitog uzimanja lijekova protiv glavobolje.
Ergotamin, derivati ergota (uključujući metisergid), drugi agonisti 5-HT1B/1Dreceptora:
Zbog aditivnog učinka, istodobna primjena rizatriptana i ergotamina, derivata ergota (uključujući metisergid) ili drugih agonista receptora 5-HT1B/1D (npr. sumatriptan, zolmitriptan, naratriptan) povećava rizik od stezanja koronarnih arterija i hipertenzije. Ova kombinacija je kontraindicirana (vidjeti dio 4.3.).
Inhibitori monoaminooksidaze:
Rizatriptan se pretežno metabolizira preko enzima monoaminooksidaze podtipa A (MAO-A). Pri istodobnoj primjeni sa selektivnim reverzibilnim MAO-A inhibitorima došlo je do povišenja koncentracije rizatriptana i njegova aktivna metabolita N-monodesmetila u plazmi. Slični ili jači učinci mogu se očekivati pri primjeni neselektivnih, reverzibilnih (npr. linezolid) i ireverzibilnih MAO inhibitora. Zbog rizika vazokonstrikcije koronarnih arterija i hipertenzivnih epizoda, kontraindicirana je primjena MAXALT RPD oralnih liofilizata u bolesnika koji uzimaju MAO inhibitore (vidjeti
dio 4.3.).
Beta blokatori:
Istodobna primjena MAXALT RPD oralnih liofilizata i propranolola može povisiti koncentraciju rizatriptana u plazmi. Ovo je povišenje koncentracije vjerojatno posljedica metaboličke interakcije između dva lijeka kod prvog prolaza jer MAO-A sudjeluje u metabolizmu rizatriptana i propranolola. Ta interakcija uzrokuje prosječno povišenje AUC-a i Cmax od 70 do 80%. U bolesnika koji uzimaju propranolol treba primijeniti MAXALT RPD u dozi od 5 mg (vidjeti dio 4.2.).
U ispitivanju interakcija lijekova nadolol i metoprolol nisu utjecali na koncentraciju rizatriptana u plazmi.
Selektivni inhibitori ponovnog unosa serotonina (SSRI)/ inhibitori ponovnog unosa serotonina i noradrenalina (SNRI) i serotoninski sindrom:
Prijavljeni su slučajevi sa opisom simptoma koji odgovaraju serotoninskom sindromu (uključujući promijenjen mentalni status, nestabilnost autonomnog živčanog sustava i neuromuskularne abnormalnosti) pri istodobnoj primjeni selektivnih inhibitora ponovnog unosa serotonina (SSRI) ili inhibitora ponovnog unosa serotonina i noradrenalina (SNRI) i triptana (vidjeti dio 4.4.).
In vitro ispitivanja ukazuju da rizatriptan inhibira citokrom P450 2D6 (CYP 2D6). Klinički podaci o interakcijama nisu dostupni. Pri istodobnoj primjeni rizatriptana sa supstratima CYP 2D6 treba razmotriti mogućnost interakcije.
Trudnoća
Umjerena količina podataka u trudnica (između 300 i 1000 ishoda trudnoća) ne ukazuje na malformacijsku toksičnost nakon izlaganja lijeku u prvom tromjesečju trudnoće. Ispitivanja na životinjama ne ukazuju na reproduktivnu toksičnost (vidjeti dio 5.3.).
Dostupni su ograničeni podaci o primjeni rizatriptana u drugom i trećem tromjesečju trudnoće. Primjena rizatriptana tijekom trudnoće može se razmotriti ako je klinički potrebna.
Dojenje
Rizatriptan se izlučuje u majčino mlijeko u niskim koncentracijama, pri čemu prosječna relativna doza za dojenče iznosi < 1% (< 6% u najgorem slučaju na temelju vrijednosti Cmax u majčinom mlijeku).
Potreban je oprez pri propisivanju rizatriptana ženama koje doje. Izloženost dojenčeta može se maksimalno smanjiti izbjegavanjem dojenja 12 sati nakon uzimanja rizatriptana.
Plodnost
Učinak na plodnost ljudi nije ispitivan. Ispitivanja na životinjama pokazala su samo minimalne učinke na plodnost kod koncentracija u plazmi koje daleko premašuju terapijske koncentracije u ljudi (više od 500 puta).
Migrena ili primjena MAXALT RPD oralnih liofilizata može u nekih osoba uzrokovati somnolenciju. U nekih je bolesnika koji su uzimali MAXALT RPD oralne liofilizate također prijavljena omaglica. Bolesnici zato trebaju procijeniti svoje sposobnosti izvođenja složenih zadataka u vrijeme napadaja migrene te nakon uzimanja MAXALT RPD oralnih liofilizata.
MAXALT (u obliku tableta i oralnih liofilizata) je ispitivan u kontroliranim kliničkim ispitivanjima u više od 8630 odraslih bolesnika u trajanju do godinu dana. Najčešće nuspojave procijenjene u kliničkim ispitivanjima bile su omaglica, somnolencija, astenija/umor. Ostale nuspojave procijenjene tijekom kliničkih ispitivanja i nakon stavljanja u promet su:
[vrlo često (≥1/10); često (≥1/100 i <1/10), manje često (≥1/1000 i <1/100); rijetko (≥1/10 000 i
<1/1000), vrlo rijetko (< 1/10 000), nepoznato (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka)]
Poremećaji imunološkog sustava:
Rijetko: reakcije preosjetljivosti, anafilaksija/anafilaktoidna reakcija.
Psihijatrijski poremećaji:
Često: nesanica.
Manje često: dezorijentacija, nervoza.
Poremećaji živčanog sustava:
Često: omaglica, somnolencija, parestezija, glavobolja, hipoestezija, smanjenje mentalne oštrine.
Manje često: ataksija, vrtoglavica, disgeuzija/neugodan osjet okusa, tremor, sinkopa.
Nepoznato: napadaj, serotoninski sindrom.
Poremećaji oka:
Manje često: zamućenje vida.
Srčani poremećaji:
Često: palpitacije.
Manje često: aritmija, EKG abnormalnosti, tahikardija.
Rijetko: cerebrovaskularni događaj (većina takvih nuspojava je prijavljena u bolesnika s rizičnim čimbenicima prediktivnim za koronarne bolesti srca), bradikardija.
Nepoznato: ishemija miokarda ili infarkt miokarda (većina takvih nuspojava je prijavljena u bolesnika s rizičnim čimbenicima prediktivnim za koronarne bolesti srca).
Krvožilni poremećaji:
Manje često: hipertenzija, navale vrućine/crvenilo praćeno osjećajem vrućine.
Nepoznato: periferna vaskularna ishemija.
Poremećaji dišnog sustava, prsišta i sredoprsja:
Često: osjećaj nelagode u ždrijelu.
Manje često: dispneja.
Rijetko: piskanje pri disanju.
Poremećaji probavnog sustava:
Često: mučnina, suhoća usta, povraćanje, proljev, dispepsija.
Manje često: žeđ.
Nepoznato: ishemijski kolitis.
Poremećaji kože i potkožnog tkiva:
Često: crvenilo praćeno osjećajem vrućine.
Manje često: pruritus, urtikarija, angioedem (npr. oteklina lica, jezika i ždrijela) (za angioedem vidjeti također dio 4.4), osip, znojenje.
Nepoznato: toksična epidermalna nekroliza.
Poremećaji mišićno-koštanog sustava i vezivnog tkiva:
Često: osjećaj težine u pojedinim dijelovima tijela, bolovi u vratu, ukočenost.
Manje često: osjećaj stezanja u pojedinim dijelovima tijela, slabost mišića, bol u području lica, mijalgija.
Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene:
Često: astenija/umor, bol u abdomenu ili prsima.
Prijavljivanje sumnji na nuspojavu
Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.
Rizatriptan se u dozi od 40 mg (primijenjen kao pojedinačna doza ili podijeljen u dvije doze u razmaku od 2 sata) u 300 odraslih bolesnika općenito dobro podnosio. Najčešće nuspojave vezane uz primjenu lijeka bile su omaglica i somnolencija.
U kliničkom ispitivanju u kojem je 12 odraslih osoba primilo ukupnu dozu od 80 mg unutar četiri sata dvije su osobe doživjele sinkopu i/ili bradikardiju. Jedna je žena u dobi od 29 godina povraćala, imala bradikardiju i omaglicu koje su počele tri sata nakon uzimanja ukupne doze od 80 mg rizatriptana (primjenjene tijekom dva sata). Jedan sat nakon pojave ovih simptoma uočen je AV blok trećeg stupnja koji je povoljno reagirao na terapiju atropinom. Drugi je slučaj 25-godišnjeg muškarca koji je nakon bolne venepunkcije osjetio prolaznu omaglicu, sinkopu, inkontinenciju, a u EKG zapisu uočena je sistolička stanka u trajanju od pet sekundi. Venepunkcija je učinjena dva sata nakon što je bolesnik primio ukupnu dozu od 80 mg rizatriptana (primijenjenu tijekom četiri sata).
Poznavajući farmakologiju rizatriptana, nakon predoziranja može doći do hipertenzije ili drugih, ozbiljnijih kardiovaskularnih simptoma. U slučaju sumnje na predoziranje MAXALT RPD oralnim liofilizatima može se razmotriti dekontaminacija gastrointestinalnog sustava (npr. ispiranje želuca nakon čega se daje aktivni medicinski ugljen). Tijekom najmanje sljedećih 12 sati bolesnike je potrebno pratiti klinički i elektrokardiografski, i onda kad nema kliničkih simptoma predoziranja.
Nije poznat učinak hemodijalize i peritonealne dijalize na koncentraciju rizatriptana u plazmi.
Farmakološka svojstva - Maxalt 10 mg
Farmakoterapijska skupina: Selektivni agonisti 5HT1 - receptora, ATK oznaka: N02CC04 Mehanizam djelovanja: selektivni agonisti serotonina (5-HT1B/1D)
Rizatriptan se selektivno i s velikim afinitetom veže za ljudske 5-HT1B i 5-HT1D receptore i ima mali ili neznatni učinak na farmakološku aktivnost na 5-HT2 ili 5-HT3 kao i na adrenergične alfa1, alfa2 ili beta, D1, D2, dopaminergične, histaminske H1, muskarinske ili benzodiazepinske receptore.
Terapijsko djelovanje rizatriptana u liječenju migrene može se pripisati njegovom agonističkom djelovanju na 5-HT1B i 5-HT1D receptore smještene na ekstracerebralnim intrakranijalnim krvnim žilama, za koje se pretpostavlja da se šire tijekom napadaja migrene te na trigeminalnim osjetilnim živcima koji ih inerviraju. Aktivacija ovih 5-HT1B 5-HT1D receptora rizatriptanom može rezultirati konstrikcijom intrakranijalnih krvnih žila koje stvaraju bol i spriječiti otpuštanje neuropeptida, što dovodi do smanjenja upalne reakcije u osjetljivom tkivu i smanjenja centralnog provođenja trigeminalne boli.
Farmakodinamički učinci
Odrasli
Učinak MAXALT RPD oralnih liofilizata u akutnom liječenju napadaja migrene utvrđen je u dva multicentrična, randomizirana, placebom kontrolirana ispitivanja sličnog dizajna kao i za MAXALT tablete. U jednom je ispitivanju (n=311), dva sata nakon doze, stopa ublažavanja glavobolje iznosila približno 66% za rizatriptan u bolesnika koji su primali dozu od 5 i 10 mg, u usporedbi sa 47% u placebo skupini. U jednom većem ispitivanju (n=547) dva sata nakon primjene doze do ublažavanja glavobolje došlo je u 59% bolesnika koji su uzimali 5 mg i u 74% onih koji su uzimali 10 mg, u usporedbi sa 28% bolesnika u placebo skupini. Primjena MAXALT RPD oralnih liofilizata ublažila je opću nesposobnost, mučninu, fotofobiju i fonofobiju koji obično prate napadaje migrene. Značajan učinak na smanjenje boli je nastupio 30 minuta nakon primjene doze u dva klinička ispitivanja za dozu od 10 mg (vidjeti dio 5.2.).
Na temelju rezultata ispitivanja tableta, rizatriptan je i dalje učinkovit kod migrena koje prate menstruaciju tj. kod migrena koje se javljaju unutar 3 dana prije početka menstruacije ili nakon početka menstruacije.
Pedijatrijska populacija
Adolescenti (12 do 17 godina)
Djelotvornost MAXALT RPD oralnih liofilizata u pedijatrijskih bolesnika (12 do 17 godina) procijenjena je u multicentričnom, randomiziranom, dvostruko slijepom, placebom kontroliranom ispitivanju s paralelnim grupama (n= 570). Populacija bolesnika trebala je u anamnezi imati nikakav odgovor na terapiju NSAID i terapiju acetaminofenom. Bolesnici s odgovarajućom migrenom inicijalno su primili placebo ili rizatriptan 30 minuta nakon pojave migrene. Nakon 15 minuta od početka djelovanja placeba, u bolesnika koji nisu odgovorili na terapiju placebom primijenjen je placebo ili rizatriptan kako bi se liječio jedan napad migrene. Koristeći strategiju baziranu na tjelesnoj težini, bolesnici čija je tjelesna težina bila između 20 i 40 kilograma primili su 5 mg rizatriptana dok su bolesnici čija je tjelesna težina ≥40 kg primili 10 mg rizatriptana.
U ovom ispitivanju s obogaćenom populacijom, razlika od 9% između aktivnog liječenja i placeba bila je zapažena u primarnoj točki ishoda bez boli (smanjenje boli s umjerene ili jake boli na bez boli)
2 sata nakon primjene lijeka (31% za rizatriptan naspram 22% u skupini koja je primila placebo (p=0,025)). Nema značajne razlike za sekundarnu točku ishoda za ublažavanje boli (smanjenje s umjerene ili jake boli na blagu ili bez boli).
Djeca (6 do 11 godina)
U istome je akutnom placebom kontroliranom kliničkom ispitivanju djelotvornost MAXALT RPD oralnih liofilizata bila procijenjena i u pedijatrijskih bolesnika u dobi od 6 do 11 godina (n=200). Postotak bolesnika koji su postigli stanje bez boli 2 sata nakon primjene lijeka nije bila statistički značajno različita u bolesnika koji su primali MAXALT oralne liofilizate od 5 i 10 mg, u usporedbi s onima koji su primali placebo (39,8% naspram 30,4%, p=0,269).
MAXALT RPD oralni liofilizati omogućavaju liječenje napadaja migrene bez upotrebe tekućine. Zbog toga se lijek može uzeti ranije i u situacijama kad tekućina nije dostupna ili kako bi se izbjeglo moguće pogoršanje gastrointestinalnih simptoma nastalo zbog uzimanja tekućine.
Apsorpcija
Rizatriptan se nakon oralne primjene brzo i u potpunosti apsorbira. Srednja vrijednost biološke raspoloživosti nakon oralne primjene lioofilizata je 40 do 45%, dok se srednja, vršna koncentracija (Cmax) lijeka u plazmi postiže približno za 1,58 sati (Tmax). Vrijeme postizanja maksimalne koncentracije u plazmi nakon uzimanja rizatriptana u formi oralnih liofilizata je odgođeno za
30-60 minuta u odnosu na tablete.
Učinak hrane: Učinak hrane na resorpciju rizatriptana iz oralnih liofilizata nije bio proučavan. Za tablete rizatriptana, Tmax se produljuje približno 1 sat kada se tableta uzima u stanju sitosti. Primjena rizatriptana u obliku oralnih liofilizata nakon jela može dovesti do daljnjeg produljenja vremena resorpcije.
Distribucija
Rizatriptan se u vrlo maloj mjeri (14%) veže za proteine plazme. Volumen raspodjele je oko 140 litara u muškaraca i 110 litara u žena.
Biotransformacija
Rizatriptan se biotransformira pretežno oksidativnom deaminacijom uz pomoć monoaminooksidaze-A (MAO-A) do metabolita indolne kiseline, koji nije farmakološki aktivan. U manjim količinama nastaje i N-monodesmetil-rizatriptan koji djeluje na 5-HT1B/1D receptore slično kao i nepromijenjen lijek, ali to ne utječe na farmakodinamička svojstva rizatriptana. Koncentracije N-monodesmetil-rizatriptana u plazmi približno su 14% koncentracije nepromijenjene tvari, a iz organizma se odstranjuje istim putem. Ostali, manje važni metaboliti su N-oksid 6-hidroksi derivat i sulfatni konjugat 6-hidroksi metabolita. Niti jedan od ovih metabolita nije farmakološki aktivan. Nakon oralne primjene radioaktivno označenog (14C) rizatriptana utvrđeno je da se 17% radioaktivnosti u plazmi odnosi na rizatriptan.
Eliminacija
AUC rizatriptana nakon intravenske primjene doza 10-60 µg/kg raste proporcionalno u muškaraca i gotovo proporcionalno u žena, dok nakon peroralne primjene AUC rizatriptana raste gotovo proporcionalno pri dozama od 2,5–10 mg. Poluvrijeme života rizatriptana u plazmi u muškaraca i u žena u prosjeku iznosi dva do tri sata. Prosječni klirens rizatriptana je u muškaraca 1000 do
1500 ml/min i oko 900 do 1100 ml/min za žene, od čega je 20 do 30% bubrežni klirens. Nakon oralne primjene rizatriptana označenog sa 14C, 80% radioaktivnosti izluči se urinom, a 10% doze izluči se stolicom. Ovaj podatak ukazuje na to da se veći dio metabolita izlučuje putem bubrega.
U skladu s metabolizmom prvog prolaza, putem urina izluči se oko 14% oralne doze nepromijenjeno, 51% se izlučuje u obliku metabolita indolne kiseline, dok se kao aktivni N-monodesmetil metabolit ne izluči više od 1% lijeka.
Ako se rizatriptan primjeni u skladu s maksimalnim režimom doziranja ne dolazi do nakupljanja lijeka u plazmi.
Osobine lijeka u bolesnika
Podaci su temeljeni na ispitivanjima s MAXALT tabletama.
Bolesnici s napadajem migrene: Napadaj migrene ne utječe na farmakokinetiku rizatriptana.
Spol: AUC nakon primjene peroralne doze od 10 mg rizatriptana na dan oko 25% je niža u muškaraca nego u žena, Cmax je 11% niži, a Tmax se pojavljuje gotovo u isto vrijeme. Navedene farmakokinetičke razlike nisu bile klinički značajne.
Starije osobe: Koncentracije rizatriptana u plazmi u starijih osoba (od 65 do 77 godina) nisu se razlikovale od onih u mlađih osoba.
Pedijatrijska populacija: ispitivanje farmakokinetike rizatriptana (u obliku oralnih lilofilizata) provedeno je u pedijatrijskih bolesnika s migrenama u dobi od 6 do 17 godina. Srednje vrijednosti ekspozicije nakon primjene jednokratne doze od 5 mg rizatriptan liofilizata peroralno u pedijatrijskih bolesnika tjelesne težine 20 do 39 kg ili primjene peroralne doze od 10 mg rizatriptan oralnih liofilizata u pedijatrijskih bolesnika ≥ 40 kg bile su 15% niže odnosno 17% više u odnosu na ekspoziciju zabilježenu nakon primjene jednokratne doze od 10 mg rizatriptan oralnih liofilizata u odraslih. Klinička značajnost ovih razlika je nejasna.
Oštećenje funkcije jetre (Child-Pugh 5-6): Nakon oralne primjene rizatriptana u osoba s oštećenjem funkcije jetre, zbog blage alkoholne ciroze, koncentracije rizatriptana u plazmi bile su slične onima izmjerenim u mladih muškaraca i žena. Značajno povišenje AUC (50%) i Cmax (25%) primijećeno je u bolesnika s umjerenim oštećenjem funkcije jetre (Child-Pugh 7). Farmakokinetika nije bila proučavana u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije jetre (Child-Pugh >7).
Oštećenje funkcije bubrega: U bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega (klirens kreatinina od 10 do 60 ml/min/1,73m2) AUC rizatriptana nakon primjene tableta nije se bitno razlikovao od onoga u zdravih pojedinaca. U bolesnika na hemodijalizi AUC rizatriptana bio je oko 44% veći nego u bolesnika s normalnom bubrežnom funkcijom. Najviše koncentracije rizatriptana u plazmi u bolesnika s različitim stupnjevima oštećenja bubrežne funkcije bile su slične onima u zdravih osoba.
Farmaceutski podaci - Maxalt 10 mg
želatina manitol (E421) glicin
aspartam (E951)
aroma peperminta (sastoji se od ulja paprene metvice, maltodekstrina i dekstrina).
Ne čuvati na temperaturi iznad 30°C.
Čuvati u originalnom pakiranju radi zaštite od vlage.
MAXALT RPD 5 mg oralni liofilizati i MAXALT RPD 10 mg oralni liofilizati dostupni su u kartonskoj kutiji koja sadrži plastičnu kutijicu unutar koje se nalazi zaštitna vrećica koja sadrži Al/PVC/PVDC blister s jednim oralnim liofilizatom.
Maxalt RPD 5 mg: Pakiranje od 2 oralna liofilizata.
Maxalt RPD 10 mg: Pakiranje od 2 ili 6 oralnih liofilizata. Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.