Cerdelga 21 mg tvrde kapsule

Farmakoterapijska skupina: Ostali lijekovi za probavni sustav i metabolizam, različiti lijekovi za probavni sustav i metabolizam, ATK oznaka: A16AX10

Mehanizam djelovanja

Eliglustat je potentan i specifičan inhibitor glukozilceramid sintaze i djeluje kao terapija redukcijom supstrata (engl. substrate reduction therapy, SRT) kod GD1. SRT ima za cilj smanjiti brzinu sinteze glavnog supstrata glukozilceramida (GL-1) kako bi se uskladila s njegovom smanjenom brzinom kataboliziranja u bolesnika s GD1 te tako sprječava nakupljanje glukozilceramida i ublažava kliničke manifestacije.

Farmakodinamički učinci

U kliničkim ispitivanjima s prethodno neliječenim bolesnicima s GD1, razine GL-1 u plazmi bile su povišene u većine tih bolesnika i snizile su se nakon liječenja eliglustatom. Osim toga, u kliničkom ispitivanju na bolesnicima s GD1 stabiliziranima na enzimskoj nadomjesnoj terapiji (engl. enzyme replacement therapy, ERT) (tj. koji su već postigli terapijske ciljeve na ERT-u prije početka liječenja eliglustatom), razine GL-1 u plazmi bile su normalne u većine bolesnika i smanjile su se nakon liječenja eliglustatom.

Klinička djelotvornost i sigurnost

Preporučeni režim doziranja (vidjeti dio 4.2) temelji se na modeliranju ili PK/PD podataka iz režima titracije doza primijenjenog u kliničkim ispitivanjima za IM-e i EM-e ili fiziološki temeljenim PK podacima za SM-e .

Pivotalno ispitivanje eliglustata u prethodno neliječenih bolesnika s GD1 - ispitivanje 02507 (ENGAGE)

Ispitivanje 02507 bilo je randomizirano, dvostruko slijepo, placebom kontrolirano, multicentrično kliničko ispitivanje na 40 bolesnika s GD1. U skupini liječenoj eliglustatom, 3 (15%) bolesnika primala su početnu dozu od 42 mg eliglustata dva puta dnevno tijekom 9-mjesečnog razdoblja primarne analize, a 17 (85%) bolesnika primalo je dozu koja se povećavala do 84 mg dva puta dnevno na temelju najniže koncentracije u plazmi.

Tablica 5: Promjena od početka do 9. mjeseca (razdoblje primarne analize) u prethodno

neliječenih bolesnika s GD1 koji su u ispitivanju 02507 liječeni eliglustatom

MN = višekratnik normalne vrijednosti (engl. Multiples of Normal), CI = interval pouzdanosti (engl. confidence interval)

a Na početku ispitivanja, srednje vrijednosti volumena slezene bile su 12,5 MN u skupini s placebom i 13,9 MN u skupini s eliglustatom, a srednje vrijednosti volumena jetre bile su

1,4 MN za obje skupine. Srednje vrijednosti razine hemoglobina bile su 12,8 g/dl (7,954 mmol/l) i 12,1 g/dl (7,51 mmol/l), dok je broj trombocita bio 78,5 odnosno 75,1 x 10⁹/l.

b Procjene i p-vrijednosti temelje se na modelu ANCOVA

*Svi bolesnici prešli su na liječenje eliglustatom nakon 9. mjeseca

U otvorenom razdoblju dugoročnog liječenja eliglustatom (faza produžetka ispitivanja), svi bolesnici s potpunim podacima koji su nastavili primati eliglustat pokazali su daljnja poboljšanja tijekom faze produžetka ispitivanja. Rezultati (promjena od početnih vrijednosti) nakon 18 mjeseci, 30 mjeseci i 4,5 godina izloženosti eliglustatu za sljedeće mjere ishoda bile su: apsolutna promjena razine hemoglobina iznosila je 1,1 g/dl (1,03) [0,68 mmol/l (0,64); n=39], 1,4 g/dl (0,93) [0,87 mmol/l (0,58); n=35] i 1,4 g/dl (1,31) [0,87 mmol/l (0,81); n=12]; srednja vrijednost povećanja broja trombocita (mm³) iznosila je 58,5% (40,57%) [n=39], 74,6% (49,57%) [n=35] i 86,8% (54,20%) [n=12]; srednja vrijednost

smanjenja volumena slezene (MN) iznosila je 46,5% (9,75%) [n=38], 54,2% (9,51%) [n=32] i 65,6% (7,43%) [n=13] te srednja vrijednost smanjenja volumena jetre (MN) iznosila je 13,7% (10,65%) [n=38], 18,5% (11,22%) [n=32] i 23,4% (10,59%) [n=13].

Dugoročni klinički ishodi u prethodno neliječenih bolesnika s GD1 - ispitivanje 304

Ispitivanje 304 bilo je otvoreno, multicentrično ispitivanje jedne skupine s eliglustatom na

26 bolesnika, od kojih je 19 bolesnika dovršilo 4 godine liječenja. Od tih bolesnika je njih 15 (79%) primalo dozu koja se povećavala do 84 mg eliglustata dva puta dnevno; 4 (21%) bolesnika nastavilo je primati 42 mg dva puta dnevno.

U ispitivanju je 18 bolesnika dovršilo 8 godina liječenja. Od tih 18 bolesnika je jedan bolesnik (6%) primio daljnje povećanje doze do 127 mg dva puta dnevno; 14 (78%) ih je nastavilo s 84 mg eliglustata dva puta dnevno; 3 (17%) bolesnika nastavilo je primati 42 mg dva puta dnevno. U 8. godini 16 bolesnika imalo je ocjenu mjere ishoda djelotvornosti.

Eliglustat je pokazao kontinuirano poboljšanje u volumenu organa i hematološkim parametrima tijekom osmogodišnjeg razdoblja liječenja (vidjeti Tablicu 6).

Tablica 6: Promjena od početne vrijednosti do 8. godine u ispitivanju 304

MN = višekratnik normalne vrijednosti

Pivotalno ispitivanje eliglustata u bolesnika s GD1 koji su prešli s ERT-a - ispitivanje 02607 (ENCORE)

Ispitivanje 02607 bilo je randomizirano, otvoreno, multicentrično kliničko ispitivanje neinferiornosti s aktivnom kontrolom na 159 bolesnika prethodno stabiliziranih s ERT-om. U skupini liječenoj eliglustatom, 34 (32%) bolesnika primalo je dozu koja se povećavala do 84 mg eliglustata dva puta dnevno, a 51 (48%) bolesnik dozu koja se povećavala do 127 mg dva puta dnevno tijekom

12-mjesečnog razdoblja primarne analize, a 21 (20%) bolesnik je nastavio primati 42 mg dva puta dnevno.

Temeljem ukupnih podataka svih doza testiranih u ovom ispitivanju, eliglustat je zadovoljio kriterije neinferiornosti postavljene u ovom ispitivanju u odnosu na imiglucerazu u održavanju stabilnosti bolesnika. Nakon 12 mjeseci liječenja, postotak bolesnika koji su postigli primarnu kompozitnu mjeru ishoda (koja se sastoji od sve četiri komponente navedene u Tablici 7) iznosio je 84,8% [95% interval pouzdanosti 76,2% - 91,3%] za skupinu liječenu eliglustatom u usporedbi s 93,6% [95% interval pouzdanosti 82,5% - 98,7 %] za skupinu liječenu imiglucerazom. Od bolesnika koji nisu zadovoljili kriterije stabilnosti za pojedine komponente, 12 od 15 bolesnika liječenih eliglustatom i 3 od

3 bolesnika liječenih imiglucerazom ostalo je unutar terapijskih ciljeva za GD1.

Nije bilo klinički značajnih razlika između skupina za bilo koji od četiri pojedinačna parametra bolesti

(vidjeti Tablicu 7).

Tablica 7: Promjene od početne vrijednosti do 12. mjeseca (razdoblje primarne analize) u

bolesnika s GD1 koji su prešli na eliglustat u ispitivanju 02607

MN = višekratnik normalne vrijednosti, CI = interval pouzdanosti

* Isključuje bolesnike s potpunom splenektomijom.

** Svi bolesnici prešli su na liječenje eliglustatom nakon 52 tjedna

a Kriteriji stabilnosti temeljeni na promjenama između početne vrijednosti i vrijednosti u 12. mjesecu: sniženje razine hemoglobina ≤ 1,5 g/dl (0,93 mmol/l), smanjenje broja trombocita ≤ 25%, povećanje volumena jetre ≤ 20% i povećanje volumena slezene ≤ 25%.

Broj svih bolesnika (N) = Populacija liječena prema planu ispitivanja

Tijekom otvorenog razdoblja dugoročnog liječenja eliglustatom (faza produžetka ispitivanja) postotak bolesnika s potpunim podacima koji su postigli kompozitnu mjeru ishoda stabilnosti održan je na 84,6% (n=136) nakon 2 godine; 84,4% (n=109) nakon 3 godine i 91,1% (n=45) nakon 4 godine.

Većina prekida liječenja u fazi produžetka dogodila se zbog prelaska na komercijalni lijek u 3. godini i nadalje. Pojedinačni parametri bolesti: volumen slezene, volumen jetre, razina hemoglobina i broj trombocita ostali su stabilni tijekom 4 godine (vidjeti Tablicu 8).

Tablica 8: Promjene od 12. mjeseca (razdoblje primarne analize) do 48. mjeseca u bolesnika s GD1 u razdoblju dugoročnog liječenja lijekom Cerdelga u ispitivanju 02607

6 (75,0)

76; 0,927]

MN = višekratnik normalne vrijednosti, CI = interval pouzdanosti

* Isključuje bolesnike s potpunom splenektomijom.

a imigluceraza/eliglustat - početno randomizirani na imiglucerazu

b eliglustat – početno randomizirani na lijek eliglustat

Kliničko iskustvo kod SM-a i UBM-a CYP2D6

Iskustvo s liječenjem eliglustatom bolesnika koji su SM-i ili UBM-i je ograničeno. U periodima primarne analize tri klinička ispitivanja ukupno je 5 SM-a i 5 UBM-a liječeno eliglustatom. Svi SM-i primili su 42 mg eliglustata dva puta dnevno, a četvero od njih (80%) je imalo adekvatan klinički odgovor. Većina UBM-a (80%) primila je dozu koja se povećavala do 127 mg eliglustata dva puta dnevno i svi su imali adekvatan klinički odgovor. Jedan UBM koji je primio 84 mg dva puta dnevno nije imao adekvatan odgovor.

Očekuje se da će predviđena izloženost dozi od 84 mg eliglustata jednom dnevno u bolesnika koji su SM-i biti slična izloženosti opaženoj s dozom od 84 mg eliglustata dva puta dnevno kod IM-a CYP2D6. Bolesnici koji su UBM-i možda neće postići adekvatne koncentracije za postizanje terapijskog učinka. Ne može se dati preporuka doze za UBM-e.

Učinci na patologiju kostiju

Nakon 9 mjeseci liječenja, u ispitivanju 02507, infiltracija koštane srži Gaucherovim stanicama, određena ukupnim rezultatom opterećenja koštane srži (engl. Bone Marrow Burden, BMB) (procijenjen MR-om lumbalne kralježnice i bedrene kosti) smanjila se za srednju vrijednost od

1,1 boda u bolesnika liječenih eliglustatom (n=19) u usporedbi s izostankom promjene u bolesnika koji su primali placebo (n=20). Pet bolesnika liječenih eliglustatom (26%) postiglo je smanjenje od najmanje 2 boda u rezultatu BMB-a.

Nakon 18 i 30 mjeseci liječenja, rezultat BMB-a se smanjio za prosječno 2,2 boda (n=18) i 2,7 bodova (n=15) za bolesnike koji su početno randomizirani na eliglustat u odnosu na srednju vrijednost smanjenja za 1 bod (n=20) i 0,8 (n=16) u onih koji su početno randomizirani na placebo.

Nakon 18 mjeseci liječenja eliglustatom u otvorenoj fazi produžetka ispitivanja, srednja vrijednost (SD) T-vrijednosti mineralne gustoće kosti (engl. bone mineral density, BMD) povećala se s početne vrijednosti -1,14 (1,0118) (n=34) na -0,918 (1,1601) (n=33) u normalnom rasponu. Nakon 30 mjeseci i

4,5 godina liječenja, T-vrijednost dodatno se povećala na -0,722 (1,1250) (n=27) odnosno -0,533

(0,8031) (n=9).

Rezultati ispitivanja 304 upućuju da je poboljšanje kostiju održano ili se nastavilo poboljšavati tijekom najmanje 8 godina liječenja eliglustatom.

U ispitivanju 02607, T- i Z-vrijednosti mineralne gustoće kosti lumbalne kralježnice i bedrene kosti

bile su održane unutar normalnog raspona vrijednosti u bolesnika liječenih eliglustatom do 4 godine. Elektrokardiografska procjena

Nije zabilježen klinički značajan učinak produljenja QTc intervala za jednokratne doze eliglustata do 675 mg.

QT interval korigiran prema srčanoj frekvenciji primjenom Fridericijeve metode korekcije (QTcF) bio je ocijenjen u randomiziranom, placebom i aktivno (moksifloksacinom od 400 mg) kontroliranom ukriženom ispitivanju s jednokratnom dozom na 47 zdravih ispitanika. U ovom ispitivanju s dokazanom sposobnošću za otkrivanje malih učinaka, gornja granica jednostranog 95%-tnog intervala pouzdanosti za najveći QTcF, prilagođen za placebo i korigiran za početnu vrijednost, bila je ispod

10 ms, praga za regulatornu zabrinutost. Iako nije bilo očitog učinka na srčanu frekvenciju, povećanja koja su povezana s koncentracijom opažena su za placebom korigiranu promjenu u odnosu na početnu vrijednost u intervalima PR, QRS i QTc. Temeljem PK/PD modela, očekuje se da će koncentracije eliglustata u plazmi 11 puta više od predviđenog Cmax za ljude uzrokovati srednja (gornja granica 95%-tnog intervala pouzdanosti) produljenja intervala PR, QRS i QTcF od 18,8 (20,4); 6,2 (7,1), odnosno 12,3 (14,2) ms.

Starije osobe

Broj bolesnika uključenih u klinička ispitivanja u dobi od 65 ili više godina bio je ograničen (n=10).

Nisu pronađene značajne razlike u profilima djelotvornosti i sigurnosti u starijih i mlađih bolesnika.

Pedijatrijska populacija

Pedijatrijski bolesnici (od 2 do < 18 godina)

Ispitivanje EFC13738 (ELIKIDS) je otvoreno, multicentrično ispitivanje faze 3, s dvije skupine, koje je u tijeku za procjenu sigurnosti i farmakokinetike samog eliglustata (skupina 1) ili u kombinaciji s imiglucerazom (skupina 2) u pedijatrijskih bolesnika u dobi od 2 do manje od 18 godina s GD1 i GD3. U skupinu 1 uključeni su bolesnici s GD1 i GD3 koji su primali ERT najmanje 24 mjeseca i postigli unaprijed određene terapijske ciljeve s obzirom na njihovu razinu hemoglobina (u dobi od 2 do < 12 godina: ≥ 11,0 g/dl (6,827 mmol/l); u dobi od 12 godina do <18 godina: ≥ 11,0 g/dl (6,827 mmol/l) za ženske bolesnike i ≥ 12,0 g/dl (7,452 mmol/l) za muške bolesnike), broj trombocita (≥ 100 000/mm³) i volumen slezene (< 10,0 MN) i volumen jetre (< 1,5 MN), te nije bilo plućne bolesti povezane s Gaucherovom bolesti, teške bolesti kostiju ili perzistentne trombocitopenije. U skupinu 2 uključeni su bolesnici s GD1 i GD3 koji su, unatoč kontinuiranom liječenju ERT-om ≥ 36 mjeseci, imali najmanje jednu tešku kliničku manifestaciju GD-a (npr. plućnu bolest, simptomatsku bolest kostiju ili trajnu trombocitopeniju).

U skupini 1 bio je 51 bolesnik (n=46 GD1 i n=5 GD3), a u skupini 2 bilo je 6 bolesnika (n=3 GD1 i n=3 GD3). Bolesnici su dobivali doze prema njihovom predviđenom fenotipu CPY2D6 (EM, IM, SM) i tjelesnoj težini s potencijalnim povećanjem doze zbog povećane tjelesne težine i niže farmakokinetičke izloženosti (na temelju rezultata pojedinačnih farmakokinetičkih analiza i farmakokinetičkih analiza podskupine). Nijedan bolesnik koji je na početku imao manje od 15 kg nije bio uključen u ispitivanje. Tijekom razdoblja od 52 tjedna, 28 bolesnika (49,2%) imalo je barem jedno povećanje doze.

Sigurnosni profil eliglustata uočen u ovom ispitivanju u skladu je sa sigurnosnim profilom eliglustata u odraslih i nisu opažene nove nuspojave (vidjeti dio 4.8).

Glavne mjere ishoda djelotvornosti za skupinu 1 uključivale su promjenu od početne vrijednosti do

52. tjedna (razdoblje primarne analize) za hemoglobin (g/dl), trombocite (%), volumen slezene (%) i volumen jetre (%). Većina bolesnika u ispitivanju (96%) na monoterapiji eliglustatom zadržala je svoje kliničke parametre povezane s Gaucherovom bolesti (Tablica 9) unutar unaprijed određenih terapijskih ciljeva za ulazak u ispitivanje. Od tri bolesnika mlađa od 6 godina na monoterapiji eliglustatom, dvoje je prešlo na imiglucerazu. Od 51 bolesnika, njih 47 u skupini 1 ostalo je na monoterapiji eliglustatom kroz 52 tjedna.

Četiri bolesnika (n=2 GD1, n=2 GD3) bilo je potrebno prebaciti na liječenje imiglucerazom zbog pogoršanja kliničkih parametara povezanih s Gaucherovom bolesti. Od ta 4 bolesnika, jedan (GD3) je prekinuo ispitivanje, a 3 su započela liječenje lijekovima za hitno ublažavanje simptoma (engl. rescue therapy). Nadalje, jedan (GD1) od 3 bolesnika koji su započeli liječenje lijekovima za hitno ublažavanje simptoma izašao je iz ispitivanja tijekom razdoblja primarne analize.

Od pet bolesnika s GD3 na monoterapiji eliglustatom, jedan je prekinuo ispitivanje zbog COVID-a 19, a 2 bolesnika su prešla na liječenje lijekovima za hitno ublažavanje simptoma; od dvoje bolesnika liječenih lijekovima za hitno ublažavanje simptoma, jedan je bolesnik prekinuo ispitivanje, a jedan je završio razdoblje primarne analize liječen lijekovima za hitno ublažavanje simptoma kao što je gore navedeno. Podaci o djelotvornosti eliglustata u monoterapiji u pedijatrijskih bolesnika mlađih od 6 godina (n=3) i s GD3 (n=5) su ograničeni; ne može se doći do klinički značajanog zaključka.

Glavna mjera ishoda djelotvornosti za bolesnike u skupini 2 bio je postotak bolesnika s poboljšanjem teških manifestacija zbog kojih je bolesnik bio pogodan za uključivanje u skupinu 2 nakon 52 tjedna liječenja. Što se tiče djelotvornosti kombinirane terapije, 4 od 6 bolesnika nije dosegnulo glavnu mjeru ishoda; ne može se doći do zaključka o primjeni kombinirane terapije u pedijatrijskoj populaciji.

Tablica 9: Promjene od početne vrijednosti do 52. tjedna (razdoblje primarne analize) u bolesnika s GD-om na monoterapiji eliglustatom (skupina 1) u ispitivanju EFC13738

Europska agencija za lijekove izuzela je obvezu podnošenja rezultata ispitivanja eliglustata u svim podskupinama pedijatrijske populacije u Gaucherovoj bolesti tipa 2 (vidjeti dio 4.2 za informacije o pedijatrijskoj primjeni).

Apsorpcija

Medijan vremena za postizanje maksimalnih koncentracija u plazmi pojavljuje se 1,5 do 6 sati nakon doziranja s niskom oralnom bioraspoloživošću (< 5%) zbog značajnog metabolizma prvog prolaza. Eliglustat je supstrat efluksnog transportera P-gp-a. Hrana nema klinički značajan učinak na farmakokinetiku eliglustata. Nakon ponovljenog doziranja eliglustata od 84 mg dva puta dnevno kod bolesnika koji nisu SM-i i jednom dnevno kod SM-a stanje dinamičke ravnoteže dosegnuto je za

4 dana, s omjerom nakupljanja od 3 puta ili manje. Distribucija

Eliglustat se umjereno veže za ljudske proteine plazme (76% do 83%) i uglavnom se distribuira u plazmi. Nakon intravenske primjene, volumen distribucije bio je 816 l, što upućuje na široku distribuciju u tkiva kod ljudi. Neklinička ispitivanja pokazala su široku distribuciju eliglustata u tkiva, uključujući koštanu srž.

Biotransformacija

Eliglustat se opsežno metabolizira uz visoki klirens, uglavnom putem CYP2D6 i u manjoj mjeri CYP3A4. Primarni metabolički putevi eliglustata uključuju sekvencijalnu oksidaciju oktanoilne skupine nakon čega slijedi oksidacija 2,3-dihidro-1,4-benzodioksanske skupine ili kombinacija ta dva puta što rezultira višestrukim oksidativnim metabolitima.

Eliminacija

Nakon peroralne primjene, većina primijenjene doze izlučuje se mokraćom (41,8%) i stolicom (51,4%), uglavnom u obliku metabolita. Nakon intravenske primjene, ukupni tjelesni klirens eliglustata bio je 86 l/h. Nakon ponovljenih peroralnih doza eliglustata od 84 mg dva puta dnevno poluvrijeme eliminacije eliglustata približno je 4-7 sati kod bolesnika koji nisu SM-i i 9 sati kod SM-a.

Značajke u posebnim skupinama

Fenotip CYP2D6

Populacijska farmakokinetička analiza pokazuje da je predviđen fenotip CYP2D6 temeljen na genotipu najvažniji čimbenik koji utječe na farmakokinetičku varijabilnost. Osobe s predviđenim fenotipom slabog metabolizatora CYP2D6 (približno 5 do 10% populacije) pokazuju više koncentracije eliglustata od intermedijarnih ili ekstenzivnih metabolizatora CYP2D6.

Spol, tjelesna težina, dob i rasa

Temeljem populacijske farmakokinetičke analize, spol, tjelesna težina, dob i rasa imali su ograničen ili nikakav učinak na farmakokinetiku eliglustata.

Pedijatrijska populacija

U pedijatrijskih bolesnika liječenih režimima doziranja prema tjelesnoj težini (vidjeti dio 4.2), izloženosti u stanju dinamičke ravnoteže (Cmax i AUC) bile su usporedive i unutar promatranog raspona kao u odraslih bolesnika.

Oštećenje funkcije jetre

Učinci blagog i umjerenog oštećenja funkcije jetre procijenjeni su u ispitivanju faze 1 s primjenom jednokratne doze. Nakon jednokratne doze od 84 mg, Cmax eliglustata bio je 1,2 i AUC također 1,2 puta viši u ekstenzivnih metabolizatora (EM) CYP2D6 s blagim oštećenjem funkcije jetre te 2,8 odnosno 5,2 puta viši u EM-a CYP2D6 s umjerenim oštećenjem funkcije jetre u usporedbi sa zdravim EM-ima CYP2D6.

Nakon ponovljenih doza eliglustata od 84 mg dva puta dnevno, predviđa se da će Cmax i AUC0-12 biti 2,4 odnosno 2,9 puta viši u EM-a CYP2D6 s blagim oštećenjem funkcije jetre te 6,4 odnosno 8,9 puta viši u EM-a CYP2D6 s umjerenim oštećenjem funkcije jetre u usporedbi sa zdravim EM-ima CYP2D6.

Nakon ponovljenih doza eliglustata od 84 mg jednom dnevno, predviđa se da će Cmax i AUC0-12 biti 3,1 odnosno 3,2 puta viši u EM-a CYP2D6 s umjerenim oštećenjem funkcije jetre u usporedbi sa zdravim EM-ima CYP2D6 koji primaju 84 mg eliglustata dva puta dnevno (vidjeti dijelove 4.2 i 4.4).

Farmakokinetička izloženost u stanju dinamičke ravnoteže ne može se predvidjeti u IM-a i SM-a CYP2D6 s blagim i umjerenim oštećenjem funkcije jetre zbog ograničenih podataka ili nepostojanja podataka koji se odnose na jednokratnu dozu. Učinak teškog oštećenja funkcije jetre nije proučavan u ispitanika s bilo kojim CYP2D6 fenotipom (vidjeti dijelove 4.2, 4.3 i 4.4).

Oštećenje funkcije bubrega

Učinak teškog oštećenja funkcije bubrega procijenjen je u ispitivanju faze 1 primjenom jednokratne doze. Nakon jednokratne doze od 84 mg, Cmax i AUC eliglustata bili su slični u EM-a CYP2D6 s teškim oštećenjem funkcije bubrega i zdravih EM-a CYP2D6.

Dostupni podaci bili su ograničeni ili nije bilo dostupnih podataka u bolesnika s ESRD-om i u IM-a ili SM-a CYP2D6 s teškim oštećenjem funkcije bubrega (vidjeti dio 4.2).

Sadržaj kapsule

celuloza, mikrokristalična (E460) laktoza hidrat

hipromeloza 15 mPa.S, 2910 gliceroldibehenat

Ovojnica kapsule

21 mg tvrda kapsula

želatina (E441)

kalijev aluminijev silikat (E555) titanijev dioksid (E171)

84 mg tvrda kapsula

želatina (E441)

kalijev aluminijev silikat (E555) titanijev dioksid (E171) željezov oksid, žuti (E172) indigotin (E132)

Tinta za označavanje

šelak

željezov oksid, crni (E172)

propilenglikol (E1520)

amonijak, koncentrirana otopina (E527)

Nije primjenjivo.

Cerdelga 21 mg tvrda kapsula

3 godine

Cerdelga 84 mg tvrda kapsula

3 godine

Lijek ne zahtijeva posebne uvjete čuvanja.

PETG/COC.PETG/PCTFE-aluminijski blister Cerdelga 21 mg tvrda kapsula

Jedan blister sadrži 14 tvrdih kapsula. Jedno pakiranje sadrži 56 tvrdih kapsula.

Veličina pakiranja: 56 tvrdih kapsula u 4 blistera s 14 kapsula Cerdelga 84 mg tvrda kapsula

Jedan blister ovitak sadrži 14 tvrdih kapsula.

Jedno pakiranje sadrži 14, 56 ili 196 tvrdih kapsula.

Veličina pakiranja: 14 tvrdih kapsula u 1 blister ovitku, 56 tvrdih kapsula u 4 blister ovitka s po 14 kapsula ili 196 tvrdih kapsula u 14 blister ovitaka s po 14 kapsula.

Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.

Neiskorišteni lijek ili otpadni materijal potrebno je zbrinuti sukladno nacionalnim propisima.