Ospamox 1 g tablete za oralnu suspenziju
Informacije o propisivanju
Lista
Režim izdavanja
Ograničenje primjene lijeka
Propisivanje
Indikacija po HZZO
Smjernice
Ostale informacije
Naziv
Sastav
Farmaceutski oblik
Nositelj odobrenja
Zadnje ažuriranje SmPC-a

Koristite Mediately aplikaciju
Dobijte informacije o lijekovima brže.
Više od 36k ocjene
SmPC - Ospamox 1 g
Ospamox tablete za oralnu suspenziju indicirane su za liječenje sljedećih infekcija u odraslih i djece (vidjeti dijelove 4.2., 4.4. i 5.1.):
-
akutni bakterijski sinusitis
-
akutni otitis media
-
akutni streptokokni tonzilitis i faringitis
-
akutne egzacerbacije kroničnog bronhitisa
-
izvanbolnički stečena pneumonija
-
akutni cistitis
-
asimptomatska bakteriurija u trudnoći
-
akutni pijelonefritis
-
tifusna i paratifusna groznica
-
dentalni apsces praćen celulitisom koji se širi
-
infekcije umjetnih zglobova
-
eradikacija bakterije Helicobacter pylori
-
lajmska bolest.
Ospamox je također indiciran za profilaksu endokarditisa.
Potrebno je uzeti u obzir službene smjernice o primjerenoj uporabi antibakterijskih lijekova.
Doziranje
Kod odabira doze lijeka Ospamox za liječenje pojedine infekcije potrebno je uzeti u obzir:
-
očekivane patogene i njihovu vjerojatnu osjetljivost na antibakterijske lijekove (vidjeti dio 4.4.)
-
težinu i mjesto infekcije
-
dob, tjelesnu težinu i bubrežnu funkciju bolesnika, kao što je prikazano u nastavku.
Ovim lijekom nije moguće postići dozu manju od 1000 mg amoksicilina.
Trajanje liječenja potrebno je odrediti prema vrsti infekcije i bolesnikovu odgovoru, a načelno bi trebalo biti što je kraće moguće. Neke infekcije zahtijevaju dulja razdoblja liječenja (vidjeti dio 4.4. za produljenu terapiju).
Odrasli i djeca tjelesne težine ≥ 40 kg
Indikacija* Doza* Akutni bakterijski sinusitis 250 mg do 500 mg svakih 8 sati ili 750 mgdo 1 g, svakih 12 satiZa teške infekcije: 750 mg do 1 g, svakih 8 satiAkutni cistitis može se liječiti dozom od 3 g dvaput na dan, tijekom jednog dana Asimptomatska bakteriurija u trudnoći Akutni pijelonefritis Dentalni apsces praćen celulitisom koji se širi Akutni cistitis Akutni otitis media 500 mg svakih 8 sati ili 750 mg do 1 g svakih12 satiZa teške infekcije: 750 mg do 1 g, svakih 8 sati, tijekom 10 dana Akutni streptokokni tonzilitis i faringitis Akutne egzacerbacije kroničnog bronhitisa Izvanbolnički stečena pneumonija 500 mg do 1 g, svakih 8 sati Tifusna i paratifusna groznica 500 mg do 2 g, svakih 8 sati Infekcije umjetnih zglobova 500 mg do 1 g, svakih 8 sati Profilaksa endokarditisa 2 g peroralno, jednokratna doza 30 do 60 minuta prije zahvata Eradikacija bakterije Helicobacter pylori 750 mg do 1 g dvaput na dan u kombinaciji s inhibitorom protonske pumpe (npr. omeprazolom, lanzoprazolom) i još jednim antibiotikom (npr. klaritromicinom, metronidazolom), tijekom 7 dana Lajmska bolest (vidjeti dio 4.4) Rani stadij: 500 mg do 1 g svakih 8 sati do maksimalno 4 g/dan podijeljeno napojedinačne doze, tijekom 14 dana (10 do 21 dan)Kasni stadij (sistemska zahvaćenost): 500 mg do 2 g svakih 8 sati do maksimalno 6 g/dan podijeljeno na pojedinačne doze, tijekom 10 do 30 dana *Potrebno je uzeti u obzir službene smjernice za liječenje svake pojedine indikacije. Djeca tjelesne težine < 40 kg
Djeca se mogu liječiti amoksicilinom.
Ospamox 1g tablete za oralnu suspenziju nisu prikladne za liječenje djece kada je potrebna pojedinačna doza manja od 1000 mg.
Djeci tjelesne težine ≥ 40 kg treba propisati dozu za odrasle.
Preporučene doze:
Indikacija+ Doza+ Akutni bakterijski sinusitis 20 do 90 mg/kg/dan, podijeljeno na pojedinačne doze* Akutni otitis media Izvanbolnički stečena pneumonija Akutni cistitis Akutni pijelonefritis Dentalni apsces praćen celulitisom koji se širi Akutni streptokokni tonzilitis i faringitis 40 do 90 mg/kg/dan, podijeljeno napojedinačne doze* Tifusna i paratifusna groznica 100 mg/kg/dan, podijeljeno na tripojedinačne doze Profilaksa endokarditisa 50 mg/kg peroralno, jednokratna doza 30 do60 minuta prije zahvata Lajmska bolest (vidjeti dio 4.4) Rani stadij: 25 do 50 mg/kg/dan, podijeljeno na tri pojedinačne doze tijekom 10 do21 danaKasni stadij (sistemska zahvaćenost):100 mg/kg/dan podijeljeno na tri pojedinačne doze, tijekom 10 do 30 dana + Potrebno je uzeti u obzir službene smjernice za liječenje svake pojedine indikacije.*Režime doziranja dvaput na dan treba razmotriti samo kad se primjenjuje doza u gornjem dijelu raspona. Starije osobe
Nije potrebno prilagođavati dozu.
Oštećenje bubrežne funkcije
Ospamox 1g tablete za oralnu suspenziju nisu prikladne za liječenje bolesnika s oštećenjem bubrežne funkcije kada je potrebna pojedinačna doza manja od 1000 mg.
Brzina glomerularne filtracije(ml/min) Odrasli i djeca tjelesne težine≥ 40 kg Djeca tjelesne težine< 40 kg# više od 30 nije potrebno prilagođavati dozu nije potrebno prilagođavati dozu 10 do 30 maksimalno 500 mg, dvaput na dan 15 mg/kg dvaput na dan(maksimalno 500 mg dvaput na dan) manje od 10 maksimalno 500 mg/dan 15 mg/kg u jednoj dnevnoj dozi(maksimalno 500 mg) # U većini se slučajeva prednost daje parenteralnoj terapiji. U bolesnika na hemodijalizi
Amoksicilin se iz cirkulacije može izlučiti hemodijalizom.
Hemodijaliza Odrasli i djeca tjelesne težine≥ 40 kg 500 mg svaka 24 sata.Prije hemodijalize treba primijeniti jednu dodatnu dozu od 500 mg. Kako bi se ponovno uspostavile odgovarajuće razine lijeka u cirkulaciji, nakon hemodijalize treba primijeniti još jednu dozu od 500 mg. Hemodijaliza Djeca tjelesne težine < 40 kg 15 mg/kg/dan u jednoj dnevnoj dozi (maksimalno 500 mg).Prije hemodijalize treba primijeniti jednu dodatnu dozu od 15 mg/kg. Kako bi se ponovno uspostavile odgovarajuće razine lijeka u cirkulaciji, nakon hemodijalize treba primijeniti još jednu dozu od 15 mg/kg. U bolesnika na peritonejskoj dijalizi Maksimalna doza amoksicilina je 500 mg/dan. Oštećenje funkcije jetre
Ospamox 1g tablete za oralnu suspenziju treba primjenjivati uz oprez i nadzirati jetrenu funkciju u redovitim intervalima (vidjeti dijelove 4.4. i 4.8.).
Način primjene
Ospamox 1 g tablete za oralnu suspenziju su namijenjene za primjenu kroz usta. Hrana ne utječe na apsorpciju lijeka Ospamox 1 g tableta za oralnu suspenziju.
Terapija može započeti parenteralno sukladno preporukama za doziranje intravenske formulacije, a zatim se može nastaviti pripravkom za peroralnu primjenu.
Tablete se mogu uzeti na dva načina: dispergirati u vodi i zatim odmah popiti ili progutati cijele s vodom. Tableta se može prelomiti radi lakšeg gutanja.
Preosjetljivost na djelatnu tvar, bilo koji penicilin ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.
Teška trenutačna reakcija preosjetljivosti (npr. anafilaksija) na neki drugi beta-laktamski lijek (npr. cefalosporin, karbapenem ili monobaktam) u anamnezi.
Reakcije preosjetljivosti
Prije početka terapije amoksicilinom treba prikupiti detaljne podatke o prethodnim reakcijama preosjetljivosti na peniciline, cefalosporine ili druge beta-laktamske lijekove (vidjeti dijelove 4.3. i 4.8.).
U bolesnika liječenih penicilinom prijavljene su ozbiljne reakcije preosjetljivosti (uključujući anafilaktoidne reakcije i teške kožne nuspojave) koje su u nekim slučajevima imale smrtni ishod. Reakcije preosjetljivosti mogu progredirati i do Kounisova sindroma, ozbiljne alergijske reakcije koja može dovesti do infarkta miokarda (vidjeti dio 4.8). Vjerojatnije je da će te reakcije nastupiti u bolesnika koji u anamnezi imaju reakciju preosjetljivosti na penicilin i u bolesnika s atopijom. Ako se pojavi alergijska reakcija, mora se prekinuti liječenje amoksicilinom i uvesti prikladna alternativna terapija.
Prijavljeni su slučajevi sindroma enterokolitisa izazvanog lijekom (engl. drug-induced enterocolitis syndrome, DIES), prvenstveno u djece liječene amoksicilinom (vidjeti dio 4.8). DIES je alergijska reakcija čiji je glavni simptom dugotrajno povraćanje (1-4 sata nakon uzimanja lijeka) uz izostanak alergijskih kožnih ili respiratornih simptoma. Dodatni simptomi mogu uključivati bol u abdomenu, proljev, hipotenziju ili leukocitozu praćenu neutrofilijom. Zabilježeni su teški slučajevi, uključujući progresiju do šoka.
Neosjetljivi organizmi
Amoksicilin nije prikladan za liječenje određenih vrsta infekcija, osim ako je patogen već utvrđen i zna se da je osjetljiv na amoksicilin ili ako postoji vrlo velika vjerojatnost da će liječenje amoksicilinom djelovati na taj patogen (vidjeti dio 5.1). Ovo je osobito važno kada se razmatra liječenje bolesnika s infekcijama mokraćnih puteva i teškim infekcijama uha, nosa i grla.
Konvulzije
Konvulzije se mogu pojaviti u bolesnika s oštećenom bubrežnom funkcijom ili onih koji primaju visoke doze te u bolesnika s predisponirajućim čimbenicima (npr. konvulzijama u anamnezi, liječenom epilepsijom ili poremećajima moždanih ovojnica) (vidjeti dio 4.8.).
Oštećenje funkcije bubrega
U bolesnika s oštećenjem bubrežne funkcije dozu treba prilagoditi sukladno stupnju oštećenja (vidjeti dio 4.2.).
Kožne reakcije
Pojava generaliziranog eritema praćenog vrućicom i pustulama na početku liječenja može biti simptom akutne generalizirane egzantematozne pustuloze (AGEP, vidjeti dio 4.8.). Ta reakcija zahtijeva prekid liječenja amoksicilinom i kontraindikacija je za svaku njegovu daljnju primjenu.
Amoksicilin treba izbjegavati ako se sumnja na infektivnu mononukleozu jer se kod te bolesti primjena amoksicilina povezuje s pojavom morbiliformnog osipa.
Jarisch-Herxheimerova reakcija
Nakon primjene amoksicilina u liječenju lajmske bolesti primijećena je Jarisch-Herxheimerova reakcija (vidjeti dio 4.8.). Ona je izravna posljedica baktericidnog djelovanja amoksicilina na
bakteriju koja uzrokuje lajmsku bolest, spirohetu Borrelia burgdorferi. Bolesnicima treba objasniti da je to česta i obično samoograničavajuća posljedica liječenja lajmske bolesti antibioticima.
Prekomjeran rast neosjetljivih organizama
Dugotrajna primjena ponekad može dovesti do prekomjernog rasta neosjetljivih mikroorganizama.
Kod gotovo svih antibakterijskih lijekova prijavljen je kolitis povezan s primjenom antibiotika, koji se može kretati u rasponu od blagog do opasnog po život (vidjeti dio 4.8.). Stoga je važno razmotriti ovu dijagnozu u bolesnika kod kojih se tijekom ili nakon primjene bilo kojeg antibiotika pojavi proljev. Nastupi li kolitis povezan s primjenom antibiotika, mora se odmah prekinuti primjena amoksicilina, konzultirati liječnika i uvesti odgovarajuću terapiju. U toj su situaciji kontraindicirani antiperistalitički lijekovi.
Dugotrajno liječenje
Tijekom dugotrajnog liječenja preporučuje se periodički nadzirati funkciju organskih sustava, uključujući bubrežnu, jetrenu i hematopoetsku funkciju. Prijavljene su povišene vrijednosti jetrenih enzima i promjene u broju krvnih stanica (vidjeti dio 4.8.).
Antikoagulansi
U bolesnika koji su primali amoksicilin rijetko je prijavljeno produljenje protrombinskog vremena. Kada se istodobno primjenjuju antikoagulansi, mora se provoditi odgovarajući nadzor. Možda će biti potrebno prilagoditi dozu antikoagulansa radi održavanja željene razine inhibicije koagulacije (vidjeti dijelove 4.5. i 4.8.).
Kristalurija
U bolesnika sa smanjenim izlučivanjem mokraće vrlo je rijetko zabilježena kristalurija (uključujući akutno oštećenje bubrega), pretežno kod parenteralne terapije. Tijekom primjene visokih doza amoksicilina preporučuje se održavati odgovarajući unos tekućine i izlučivanje mokraće kako bi se smanjila mogućnost razvoja kristalurije uzrokovane primjenom amoksicilina. U bolesnika s mokraćnim kateterom treba redovito provjeravati prohodnost katetera (vidjeti dijelove 4.8. i 4.9.).
Utjecaj na dijagnostičke testove
Povišene razine amoksicilina u serumu i mokraći vjerojatno će utjecati na nalaze određenih laboratorijskih pretraga. Zbog visokih koncentracija amoksicilina u mokraći česti su lažno pozitivni nalazi pretraga u kojima se koriste kemijske metode.
Kada se tijekom liječenja amoksicilinom provodi test na prisutnost glukoze u mokraći, preporučuje se koristiti enzimske metode određivanja uz pomoć glukoza-oksidaze.
Prisutnost amoksicilina može utjecati na nalaze testova kojima se određuje razina estriola u trudnica. Važne informacije o pomoćnim tvarima
Ovaj lijek sadrži 5,2 mg aspartama (E951) u jednoj tableti za oralnu suspenziju. Aspartam je izvor fenilalanina i treba ga primjenjivati uz oprez u bolesnika s fenilketonurijom. U homozigotnih bolesnika s fenilketonurijom, kod određivanja dijete, treba uzeti u obzir količinu fenilalanina koju sadržava aspartam.
Nisu dostupni neklinički ni klinički podaci za ocjenu primjene aspartama u dojenčadi mlađe od 12 tjedana.
Ovaj lijek sadrži do 0,60 mg benzilnog alkohola u jednoj tableti za oralnu suspenziju. Benzilni alkohol može uzrokovati alergijske reakcije.
Veliki volumeni trebaju se primjenjivati s oprezom i samo ako je neophodno, osobito u trudnica, dojilja, osoba s oštećenjem funkcije jetre ili bubrega zbog rizika od akumulacije i toksičnosti (metabolička acidoza).
Benzilni alkohol povezan je s rizikom od teških nuspojava, uključujući poteškoće s disanjem (zvane
„sindrom dahtanja“) u male djece.
Ovaj lijek sadrži do 0,29 mg benzilbenzoata u jednoj tableti za oralnu suspenziju. Benzil benzoat može
pojačati žuticu (žutilo kože i očiju) u novorođenčadi (do 4 tjedna starosti).
Ovaj lijek sadrži male količine etanola, manje od 100 mg u jednoj tableti za oralnu suspenziju.
Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija u jednoj tableti za oralnu suspenziju, tj. zanemarive količine natrija.
Ovaj lijek sadrži 0,064 mg sorbitola u jednoj tableti za oralnu suspenziju.
Ovaj lijek sadrži 48 ng sumporovog dioksida. Rijetko može uzrokovati teške reakcije preosjetljivosti i bronhospazam.
Probenecid
Istodobna primjena probenecida se ne preporučuje. Probenecid smanjuje bubrežnu tubularnu sekreciju amoksicilina. Istodobna primjena probenecida može dovesti do povišenih i produljenih razina amoksicilina u krvi.
Alopurinol
Istodobna primjena alopurinola tijekom liječenja amoksicilinom može povećati vjerojatnost razvoja alergijskih kožnih reakcija.
Tetraciklini
Tetraciklini i drugi bakteriostatski lijekovi mogu utjecati na baktericidne učinke amoksicilina.
Oralni antikoagulansi
Oralni antikoagulansi i penicilinski antibiotici široko se primjenjuju zajedno u praksi bez prijavljenih interakcija. Međutim, u literaturi se navode slučajevi povećanja internacionalnog normaliziranog omjera u bolesnika koji su se liječili acenokumarolom ili varfarinom i kojima je propisan ciklus liječenja amoksicilinom. Ako je istodobna primjena neophodna, kod uvođenja ili prekida primjene amoksicilina treba pažljivo nadzirati protrombinsko vrijeme ili internacionalni normalizirani omjer. Osim toga, možda će trebati prilagoditi dozu oralnih antikoagulansa (vidjeti dijelove 4.4. i 4.8.).
Metotreksat
Penicilini mogu smanjiti izlučivanje metotreksata, što može dovesti do povećanja toksičnosti.
Trudnoća
Istraživanja na životinjama ne ukazuju na izravne ili neizravne štetne učinke s obzirom na
reproduktivnu toksičnost. Ograničeni podaci o primjeni amoksicilina tijekom trudnoće u ljudi ne ukazuju na povećani rizik od prirođenih malformacija. Amoksicilin se može primjenjivati u trudnoći kada moguće koristi nadmašuju moguće rizike povezane s liječenjem.
Dojenje
Amoksicilin se u malim količinama izlučuje u majčino mlijeko pa postoji rizik od senzitizacije dojenčeta. Zbog toga se kod dojenčeta mogu razviti proljev i gljivična infekcija sluznica, pa će možda trebati prekinuti dojenje. Amoksicilin se tijekom dojenja smije primjenjivati samo nakon što nadležni liječnik ocijeni omjer koristi i rizika.
Plodnost
Nema podataka o učincima amoksicilina na plodnost u ljudi. Ispitivanja reprodukcije na životinjama nisu pokazala učinke na plodnost.
Nisu provedena ispitivanja o djelovanju lijeka na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima. Međutim, moguće su nuspojave (npr. alergijske reakcije, vrtoglavica, konvulzije) koje mogu utjecati na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima (vidjeti dio 4.8.).
Najčešće prijavljene nuspojave na lijek su proljev, mučnina i kožni osip.
U nastavku se navode nuspojave na lijek primijećene u kliničkim ispitivanjima amoksicilina i tijekom praćenja nakon njegova stavljanja u promet, prikazane prema MedDRA organskim sustavima.
Za klasifikaciju učestalosti nuspojava korištena je sljedeća terminologija: vrlo često (≥ 1/10)
često (≥1/100 i <1/10)
manje često (≥1/1000 i <1/100) rijetko (≥1/10 000 i <1/1000) vrlo rijetko (<1/10 000)
nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka)
| Infekcije i infestacije | |
| vrlo rijetko | mukokutana kandidijaza |
| Poremećaji krvi i limfnog sustava | |
| vrlo rijetko | reverzibilna leukopenija (uključujući tešku neutropeniju ili agranulocitozu), reverzibilna trombocitopenija i hemolitička anemijaproduljenje vremena krvarenja i protrombinskog vremena (vidjeti dio 4.4.). |
| Poremećaji imunološkog sustava | |
| vrlo rijetko | teške alergijske reakcije, uključujućiangioneurotski edem, anafilaksiju, serumsku bolest i hipersenzitivni vaskulitis (vidjeti dio 4.4.). |
| Nepoznato | Jarisch-Herxheimerova reakcija (vidjeti dio 4.4.). |
| Poremećaji živčanog sustava | |
| vrlo rijetko | hiperkinezija, vrtoglavica i konvulzije (vidjeti dio 4.4.) |
| nepoznato | aseptični meningitis |
| Srčani poremećaji | |
| nepoznato | Kounisov sindrom |
| Poremećaji probavnog sustava | |
| Podaci iz kliničkih ispitivanja | |
| *često | proljev i mučnina |
| *manje često | povraćanje |
| Podaci prikupljeni nakon stavljanja lijeka u promet | |
| vrlo rijetko | kolitis uzrokovan primjenom antibiotika (uključujući pseudomembranozni kolitis i hemoragični kolitis, vidjeti dio 4.4.)crni dlakavi jezikpovršinska promjena boje zuba # |
| nepoznato | sindrom enterokolitisa izazvanog lijekom |
| Poremećaji jetre i žuči | |
| vrlo rijetko | hepatitis i kolestatska žuticaumjereno povećanje razine AST i/ili ALT |
| Poremećaji kože i potkožnog tkiva | |
| Podaci iz kliničkih ispitivanja | |
| *često | kožni osip |
| *manje često | urtikarija i pruritus |
| nepoznato | linearna IgA bolest |
| Podaci prikupljeni nakon stavljanja lijeka u promet | |
| vrlo rijetko | kožne reakcije poput multiformnog eritema,Stevens-Johnsonova sindroma, toksičneepidermalne nekrolize, buloznog i eksfolijativnog dermatitisa, akutne generaliziraneegzantematozne pustuloze (AGEP) (vidjetidio 4.4.) i reakcije na lijek s eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS) |
| Poremećaji bubrega i mokraćnog sustava | |
| vrlo rijetko | intersticijski nefritis |
| nepoznato | kristalurija (uključujući akutno oštećenje bubrega) (vidjeti dijelove 4.4. i 4.9. “Predoziranje”) |
| * Incidencija tih nuspojava utvrđena je na temelju kliničkih ispitivanja u kojima je ukupno sudjelovalo približno 6000 odraslih i pedijatrijskih bolesnika liječenih amoksicilinom.#U djece je prijavljena površinska promjena boje zuba. Dobra oralna higijena može pomoći spriječiti promjenu boje zuba jer se obično može ukloniti četkanjem. | |
Prijavljivanje sumnji na nuspojavu
Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika traži se da
prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava navedenog u Dodatku V.
Simptomi i znakovi predoziranja
Mogu se javiti gastrointestinalni simptomi (poput mučnine, povraćanja i proljeva) te poremećaj ravnoteže tekućina i elektrolita. Zabilježena je amoksicilinom izazvana kristalurija, koja u nekim slučajevima može dovesti do zatajenje bubrega (vidjeti dio 4.4.). U bolesnika s oštećenom bubrežnom funkcijom ili onih koji primaju visoke doze lijeka moguće su konvulzije (vidjeti dijelove 4.4. i 4.8.).
Liječenje trovanja
Gastrointestinalni simptomi mogu se liječiti simptomatski, a potrebno je obratiti pažnju na ravnotežu tekućine i elektrolita.
Amoksicilin se iz cirkulacije može ukloniti hemodijalizom.
Farmakološka svojstva - Ospamox 1 g
Farmakoterapijska skupina: Pripravci za liječenje bakterijskih infekcija za sustavnu primjenu, penicilini širokog spektra
ATK oznaka: J01CAO4
Mehanizam djelovanja
Amoksicilin je polusintetski penicilin (beta-laktamski antibiotik) koji inhibira jedan ili više enzima (koji se često nazivaju penicilin-vezujućim proteinima [penicillin-binding proteins, PBP]) u putu biosinteze bakterijskog peptidoglikana, sastavnog strukturnog dijela bakterijske stanične stijenke. Inhibicija sinteze peptidoglikana oslabljuje staničnu stijenku, nakon čega obično dolazi do lize i smrti stanice.
Budući da beta-laktamaze koje proizvode rezistentne bakterije mogu razgraditi amoksicilin, spektar njegova djelovanja kada se primjenjuje samostalno ne obuhvaća organizme koji proizvode te enzime.
Farmakokinetički/farmakodinamički odnos
Vrijeme iznad minimalne inhibicijske koncentracije (T>MIK) smatra se najznačajnijom odrednicom djelotvornosti amoksicilina.
Mehanizam rezistencije
Glavni mehanizmi rezistencije na amoksicilin su:
-
inaktivacija uzrokovana djelovanjem bakterijskih beta-laktamaza
-
izmjena PBP-a, koja umanjuje afinitet antibakterijskog lijeka za ciljno mjesto
Mehanizmi bakterijske nepropusnosti ili efluksne pumpe mogu uzrokovati ili pospješiti bakterijsku rezistenciju, osobito kod Gram-negativnih bakterija.
Granične vrijednosti
Granične vrijednosti MIK-a za amoksicilin određene su verzijom 5.0 standarda Europskog odbora za ispitivanje osjetljivosti na antibiotike (European Committee on Antimicrobial Susceptibility Testing, EUCAST).
| Mikroorganizam | Granična vrijednost MIK-a (mg/l) |
| Osjetljiv ≤ | Rezistentan > | |
| Enterobakterije | 81 | 8 |
| Vrste roda Staphylococcus | Napomena2 | Napomena2 |
| Vrste roda Enterococcus3 | 4 | 8 |
| Streptokoki iz skupina A, B, C i G | Napomena4 | Napomena4 |
| Streptococcus pneumoniae | Napomena5 | Napomena5 |
| Streptokoki iz skupine Viridans | 0,5 | 2 |
| Haemophilus influenzae | 26 | 26 |
| Moraxella catarrhalis | Napomena7 | Napomena7 |
| Neisseria meningitidis | 0,125 | 1 |
| Gram-pozitivni anaerobi, osimClostridium difficile8 | 4 | 8 |
| Gram-negativni anaerobi8 | 0,5 | 2 |
| Helicobacter pylori | 0,1259 | 0,1259 |
| Pasteurella multocida | 1 | 1 |
| Granične vrijednosti nevezane za pojedinu vrstu10 | 2 | 8 |
| 1Enterobakterije divljeg tipa kategoriziraju se kao osjetljive na aminopeniciline. Neke zemlje radije kategoriziraju izolate bakterija E. coli i P. mirabilis divljeg tipa kao umjereno osjetljive. U tom je slučaju granična vrijednost MIK-a za osjetljive bakterije ≤ 0,5 mg/l.2Većina staflokoka proizvodi penicilinaze, i stoga su rezistentni na amoksicilin. Izolati rezistentnina meticilin, uz nekoliko iznimaka, rezistentni su na sve beta-laktamske lijekove.3Osjetljivost na amoksicilin može se utvrditi na temelju osjetljivosti na ampicilin.4Osjetljivost streptokoka iz skupina A, B, C i G na peniciline može se utvrditi na temelju njihove osjetljivosti na benzilpenicilin.5Granične vrijednosti odnose se samo na izolate koji ne potječu od bolesnika s meningitisom. Kod izolata koji se kategoriziraju kao umjereno osjetljivi na ampicilin treba izbjegavati peroralno liječenje amoksicilinom. Osjetljivost se može utvrditi na temelju MIK-a ampicilina.6 Granične se vrijednosti temelje na intravenskoj primjeni. Izolate pozitivne na beta-laktamazu treba prijaviti kao rezistentne.7Bakterije koje proizvode beta-laktamazu treba prijaviti kao rezistentne.8Osjetljivost na amoksicilin može se utvrditi na temelju osjetljivosti na benzilpenicilin.9Granične se vrijednosti temelje na epidemiološkim graničnim vrijednostima (engl. epidemiological cut-off values, ECOFF), koje razlikuju izolate divljeg tipa od onih smanjene osjetljivosti.10Granične vrijednosti nevezane za pojedinu vrstu temelje se na dozama od najmanje 0,5 g x 3 ili 4 doze na dan (1,5 do 2 g/dan). | ||
Prevalencija rezistencije za određene vrste može se razlikovati po geografskim regijama i vremenskim razdobljima pa je poželjno imati lokalne podatke o rezistenciji, osobito kod liječenja teških infekcija. Prema potrebi treba potražiti savjet stručnjaka ako je lokalna prevalencija rezistencije takva da je korist lijeka upitna barem kod nekih vrsta infekcija.
| In vitro osjetljivost mikroorganizama na amoksicilin |
| Vrste koje su obično osjetljive |
| Gram-pozitivni aerobi:Enterococcus faecalisBeta-hemolitički streptokoki (skupine A, B, C i G)Listeria monocytogenes | |
| Vrste kod kojih stečena rezistencija može predstavljati problem | |
| Gram-negativni aerobi: Escherichia coli Haemophilus influenzae Helicobacter pylori Proteus mirabilis Salmonella typhi Salmonella paratyphi Pasteurella multocida | |
| Gram-pozitivni aerobi: Koagulaza-negativni stafilokoki Staphylococcus aureus£ Streptococcus pneumoniae | |
| Streptokoki iz skupine Viridans | |
| Gram-pozitivni anaerobi:Vrste roda Clostridium | |
| Gram-negativni anaerobi:Vrste roda Fusobacterium | |
| Ostali:Borrelia burgdorferi | |
| Inherentno rezistentni organizmi† | |
| Gram-pozitivni aerobi:Enterococcus faecium† | |
| 12 | H A L M E D09 - 06 - 2023O D O B R E N O |
| Gram-negativni aerobi:Vrste roda Acinetobacter Vrste roda Enterobacter Vrste roda Klebsiella Vrste roda Pseudomonas |
| Gram-negativni anaerobi:Vrste roda Bacteroides (nekoliko sojeva bakterije Bacteroides fragilis je rezistentno) |
| Ostali:Vrste roda Chlamydia Vrste roda Mycoplasma Vrste roda Legionella |
| † Prirodna umjerena osjetljivost u odsustvu stečenih mehanizama rezistencije.£ Gotovo su svi S. aureus rezistentni na amoksicilin zbog proizvodnje penicilinaze. Osim toga, svi sojevi rezistentni na meticilin rezistentni su i na amoksicilin. |
Apsorpcija
Amoksicilin se potpuno razgrađuje u vodenoj otopini pri fiziološkom pH. Apsorbira se brzo i dobro nakon peroralne primjene. Bioraspoloživost amoksicilina nakon peroralne primjene iznosi približno 70%. Vrijeme do postizanja vršne koncentracije u plazmi (Tmax) iznosi približno jedan sat.
U nastavku se navode farmakokinetički rezultati iz ispitivanja u kojem je amoksicilin u dozi od 250 mg triput na dan primjenjivan natašte skupinama zdravih dobrovoljaca.
| Cmax | Tmax * | AUC (0-24h) | T ½ |
| (µg/ml) | (h) | (µg.h/ml) | (h) |
| 3,3 ± 1,12 | 1,5 (1,0-2,0) | 26,7 ± 4,56 | 1,36 ± 0,56 |
| *Medijan (raspon) | |||
U rasponu doza od 250 do 3000 mg, bioraspoloživost je linearna u odnosu na dozu (mjereno vrijednošću Cmax i AUC-a). Istodobno uzimanje hrane ne utječe na apsorpciju.
Za eliminaciju amoksicilina može se primijeniti hemodijaliza. Distribucija
Približno 18% ukupnog amoksicilina u plazmi vezuje se za proteine, a prividni volumen distribucije
iznosi približno 0,3 do 0,4 l/kg.
Amoksicilin je nakon intravenske primjene pronađen u žučnom mjehuru, abdominalnom tkivu, koži, masnom i mišićnom tkivu, sinovijskoj i peritonejskoj tekućini, žuči i gnoju. Amoksicilin se ne distribuira odgovarajuće u cerebrospinalnu tekućinu.
U ispitivanjima na životinjama nisu pronađeni dokazi značajnog zadržavanja tvari koje su potekle od lijeka u tkivima. Kao i većina penicilina, amoksicilin se može pronaći u majčinu mlijeku (vidjeti dio 4.6).
Pokazalo se da amoksicilin prolazi kroz placentarnu barijeru (vidjeti dio 4.6.).
Biotransformacija
Amoksicilin se djelomično izlučuje u mokraću u obliku neaktivne peniciloične kiseline, u količinama koje odgovaraju 10 do 25% početne doze.
Eliminacija
Glavni put eliminacije amoksicilina je putem bubrega.
Amoksicilin ima srednje poluvrijeme eliminacije od približno jednog sata i srednji ukupan klirens od približno 25 l/sat u zdravih ispitanika. Približno 60 do 70% amoksicilina izluči se u neizmijenjenom obliku u mokraću tijekom prvih 6 sati nakon primjene jedne doze amoksicilina od 250 mg ili 500 mg. U različitim je ispitivanjima utvrđeno da se tijekom 24 sata u mokraću izluči 50-85% amoksicilina.
Istodobna primjena probenecida usporava izlučivanje amoksicilina (vidjeti dio 4.5.). Dob
Poluvrijeme eliminacije amoksicilina slično je u djece u dobi od približno 3 mjeseca do 2 godine i
starije djece i odraslih. U vrlo male djece (uključujući nedonoščad) lijek se tijekom prvog tjedna života ne smije primjenjivati više od dvaput na dan jer mehanizam bubrežne eliminacije nije još dovoljno razvijen. Budući da u starijih bolesnika postoji veća vjerojatnost smanjene bubrežne funkcije, treba pažljivo odabrati dozu, a bilo bi korisno nadzirati bubrežnu funkciju.
Spol
Nakon peroralne primjene amoksicilina zdravim muškarcima i ženama utvrđeno je da spol nema značajnog utjecaja na farmakokinetiku amoksicilina.
Oštećenje funkcije bubrega
Ukupan klirens amoksicilina iz seruma smanjuje se proporcionalno smanjenju bubrežne funkcije (vidjeti dijelove 4.2 i 4.4).
Oštećenje funkcije jetre
U bolesnika s oštećenjem jetrene funkcije dozu treba primjenjivati uz oprez i treba redovito kontrolirati jetrenu funkciju.
Farmaceutski podaci - Ospamox 1 g
celuloza, mikrokristalična magnezijev stearat aspartam (E951)
karmelozanatrij, umrežena manitol (E421)
silicijev dioksid, koloidni, bezvodni maltodekstrin
graškov škrob, hidroksipropilni, prethodno geliran titanijev dioksid (E171)
talk
aroma breskve-marelice (sadrži benzil benzoat, etanol, sorbitol (E 420), sumporov dioksid (E 220)) aroma naranče (sadrži benzilni alkohol).