Klindamicin-MIP 300 mg filmom obložene tablete

Klindamicin je namijenjen liječenju teških infekcija uzrokovanih mikroorganizmima osjetljivim na klindamicin kod kojih primjena drugih, manje toksičnih antibiotika nije primjerena:

• infekcije dišnih puteva

• infekcije kože i mekih tkiva

• infekcije kostiju i zglobova

• infekcije male zdjelice

• sepse

• intraabdominalne infekcije, uključujući peritonitis i abdominalne apscese uz istodobnu primjenu antibiotika s izraženim djelovanjem protiv gram-negativnih aerobnih uzročnika

• teške infekcije (izuzev cerebrospinalnih) uzrokovane gram-pozitivnim mikroorganizmima, posebice one uzrokovane stafilokokima, streptokokima (uz izuzetak E. faecalis) i pneumokokima.

Potrebno je voditi računa o službenim smjernicama o pravilnoj primjeni antibiotika.

Doziranje

Doziranje i način primjene se trebaju odrediti na temelju ozbiljnosti infekcije, stanja bolesnika i osjetljivosti mikroorganizma koji uzrokuje bolest.

Klindamicin-MIP 300 mg filmom obložene tablete
U ovisnosti o mjestu i težini infekcije odrasli i adolescenti stariji od 14 godina dnevno uzimaju 0,6 do 1,8 g klindamicina. Dnevna doza se dijeli na četiri pojedinačne doze. Dakle, dnevno se uzima 2 do 6 Klindamicin-MIP 300 mg filmom obloženih tableta (što odgovara 0,6 do 1,8 g klindamicina).

Klindamicin-MIP 600 mg filmom obložene tablete
U ovisnosti o mjestu i težini infekcije odrasli i adolescenti stariji od 14 godina dnevno uzimaju 0,6 do 1,8 g klindamicina. Dnevna doza se u pravilu dijeli na 3 pojedinačne doze. Pri srednje teškim infekcijama i osjetljivim uzročnicima (posebice streptokokima i Bacterioides fragilis) moguća je i podjela u dvije pojedinačne doze. Kod prisutnosti Staphylococcus aureus preporuča se uzimanje lijeka u tri doze. U tom slučaju se, dakle, dnevno uzimaju 2-3 Klindamicin-MIP 600 mg filmom obložene tablete.

Djeca (starija od 1 mjeseca)
Klindamicin filmom obložene tablete su primjerene samo za djecu koja ih mogu progutati. U ovisnosti o težini infekcije, djeca dobivaju 8-25 mg klindamicina/kg tjelesne težine podijeljeno u 3-4 pojedinačne doze.
Klindamicin treba dozirati ovisno o ukupnoj tjelesnoj težini, bez obzira na pretilost.

Stariji bolesnici: Može biti potrebno smanjenje doze klindamicina u odraslih bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega zbog produljenja poluvremena lijeka u serumu.

Doziranje i duljina primjene za određene indikacije

Liječenje upalnih bolesti zdjelice
Bolničko liječenje upalnih procesa male zdjelice kod žena odrasle dobi (između ostalog i salpingitisa): klindamicinfosfat intravenski 900 mg svakih 8 sati u kombinaciji s odgovarajućim antibiotikom koji djeluje na gram-negativne uzročnike (npr. gentamicin 2 mg/kg u početnoj dozi, a zatim 1,5 mg/kg svakih 8 sati) kod bolesnica s urednom funkcijom bubrega. Ova kombinacija se primjenjuje tijekom najmanje 4 dana. Nakon što je uočeno kliničko poboljšanje, liječenje je potrebno nastaviti još 2 dana. Potom se može prijeći na klindamicinhidroklorid (kapsule) 1800 mg dnevno podijeljeno u više doza, uz ukupno trajanje liječenja od 10 do 14 dana.

Doziranje kod poremećene funkcije bubrega i jetre (vidjeti dio 5.2)
Dozu nije potrebno prilagođavati kod bolesnika s blagim do umjereno teškim poremećajem funkcije bubrega. Hemodijaliza i peritonealna dijaliza nisu učinkovite u uklanjanju klindamicina iz seruma.
Kod bolesnika s umjerenim do teškim poremećajem funkcije jetre uočeno je produljenje poluvremena klindamicina. Primjenjivanjem klindamicina u vremenskim razmacima od 8 sati rijetko može doći do njegove akumulacije. Stoga se smatra da nije neophodno smanjivanje doze.
U slučajevima teških poremećaja funkcija bubrega i jetre preporučuje se kontrola koncentracije u krvi.

Način primjene

Kako bi se izbjegla moguća iritacija jednjaka, Klindamicin-MIP filmom obložene tablete uzimaju se nesažvakane s dovoljnom količinom tekućine (npr. jednom čašom vode).

Klindamicin-MIP je kontraindiciran u bolesnika:

• preosjetljivih na klindamicin, linkomicin ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

• koji istodobno primaju eritromicin (vidjeti dio 4.5)

• koji u povijesti bolesti imaju upalne bolesti crijeva ili kolitis povezan s primjenom antibiotika.

Teške reakcije preosjetljivosti, uključujući ozbiljne kožne reakcije kao što su reakcija na lijek s eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS), Stevens-Johnsonov sindrom (SJS), toksična epidermalna nekroliza (TEN) i akutna generalizirana egzantemna pustuloza (AGEP), su prijavljene u bolesnika koji su liječeni klindamicinom. Ukoliko se pojavi preosjetljivost ili teška kožna reakcija, treba prekinuti liječenje klindamicinom te započeti odgovarajuće liječenje (vidjeti dijelove 4.3. i 4.8.). Teške alergijske reakcije mogu se javiti odmah nakon prve primjene. U tom slučaju, liječenje ovim lijekom treba odmah obustaviti i poduzeti uobičajene hitne mjere.

Kao i kod svih ostalih antibiotika, u slučajevima teških infekcija potrebno je in vitro ispitati osjetljivost uzročnika.

Liječenje antibakterijskim lijekovima mijenja normalnu floru kolona dovodeći do pretjeranog rasta bakterije Clostridium difficile. To je opisano kod primjene gotovo svih antibakterijskih lijekova, uključujući klindamicin. Bakterija Clostridium difficile proizvodi toksine A i B koji doprinose razvoju proljeva povezanog s Clostridium difficile (CDAD) i primarni je uzrok “kolitisa povezanog s primjenom antibiotika”. Prekomjerno stvaranje toksina koje proizvode sojevi Clostridium difficile mogu dovesti do morbiditeta i mortaliteta, a budući da ove infekcije mogu biti neosjetljive na antimikrobnu terapiju, kolektomija može biti neophodna. Na CDAD treba posumnjati u svakog bolesnika u kojeg se javi proljev nakon primjene antibiotika. To može napredovati do kolitisa, uključujući pseudomembranozni kolitis (vidjeti dio 4.8) koji može varirati od blagog do fatalnog kolitisa. Nužno je pažljivo uzeti podrobnu anamnezu budući ima izvješća da se CDAD javlja čak 2 i više mjeseca nakon primjene ili uzimanja antimikrobnih lijekova. Klinička slika kolitisa varira od blagog vodenastog proljeva do teškog dugotrajnog proljeva, leukocitoze, povišene temperature i jakih grčeva u trbuhu koji mogu biti praćeni pojavom krvi i sluzi u stolici. Ovi potonji simptomi mogu uznapredovati do peritonitisa, šoka i toksičnog megakolona i mogu imati fatalan ishod.

Preporučuje se obratiti posebnu pozornost svakoj pojavi proljeva u razdoblju od 2 - 3 tjedna nakon liječenja. Ako se sumnja na proljev ili kolitis povezan s primjenom antibiotika, ili je on potvrđen, liječenje antibakterijskim lijekovima, uključujući klindamicin, potrebno je odmah prekinuti i poduzeti prikladne terapijske mjere. Lijekovi koji inhibiraju peristaltiku kontraindicirani su u ovoj situaciji. Liječenje kolitisa je specifično, npr. primjenom vankomicina (peroralno, 125 do 250 mg šest puta dnevno tijekom 7 - 10 dana) uz istodobnu nadoknadu tekućine, elektrolita i proteina. Potrebno je izbjegavati lijekove koji usporavaju peristaltiku crijeva.

Kolitis i proljev povezani s primjenom antibiotika pojavljuju se češće i težeg su oblika kod oslabljelih i/ili starijih bolesnika (> 60 godina).

Budući da se klindamicin ne prelazi u dovoljnoj mjeri u cerebrospinalni likvor, ne smije se primjenjivati u liječenju meningitisa.

Kod produljenog liječenja klindamicinom, potrebno je nadzirati funkciju jetre i bubrega.

Prijavljeni su rijetki slučajevi akutnog oštećenja bubrega, uključujući akutno zatajenje bubrega. U bolesnika koji otprije boluju od oštećenja funkcije bubrega ili istodobno uzimaju nefrotoksične lijekove potrebno je razmotriti praćenje funkcije bubrega (vidjeti dio 4.8).

Primjena klindamicina može dovesti do prekomjernog rasta rezistentnih organizama, posebice gljivica.

U određenim okolnostima, liječenje klindamicinom može biti alternativa za bolesnike preosjetljive (alergične) na penicilin. Nema podataka o unakrsnoj alergiji između penicilina i klindamicina te se na temelju strukturalne razlike među djelatnim tvarima takvo što i ne očekuje. Međutim, u pojedinim slučajevima razvila se anafilaksija na klindamicin kod bolesnika alergičnih na penicilin.

U bolesnika s teškim oštećenjem funkcije bubrega i/ili jetre koji su praćeni i izraženim metaboličkim poremećajima, klindamicin treba primjenjivati uz krajnji oprez; ako se radi o stanjima koja zahtijevaju primjenu visokih doza, potrebno je odrediti koncentraciju klindamicina u serumu (vidjeti dio 4.2.).

Pokazalo se da klindamicin posjeduje svojstva neuromuskularnog blokatora, što može pojačati aktivnost drugih neuromuskularnih blokatora. Zbog toga se klindamicin mora primjenjivati s oprezom u bolesnika koji se liječe neuromuskularnim blokatorima. Uočeno je postojanje in vitro antagonizma između klindamicina i eritromicina. Zbog mogućeg kliničkog značaja ove interakcije, ne preporučuje se njihova istodobna primjena (vidjeti dio 4.3).

Makrolidi mogu inducirati rezistenciju na klindamicin kod određenih sojeva rezistentnih na makrolide, stoga se klindamicin u tim slučajevima ne smije primjenjivati sa makrolidima. Klindamicin se pretežno metabolizira putem CYP3A4, a manjim dijelom putem CYP3A5 u glavni metabolit klindamicin sulfoksid i sporedni metabolit N-desmetilklindamicin. Stoga inhibitori CYP3A4 i CYP3A5 mogu smanjiti klirens klindamicina, a induktori tih izoenzima mogu povećati klirens klindamicina. U prisutnosti snažnih induktora CYP3A4, poput rifampicina, potrebno je pratiti gubitak učinkovitosti.

In vitro ispitivanja upućuju da klindamicin ne inhibira CYP1A2, CYP2C9, CYP2C19, CYP2E1 ili CYP2D6 te samo umjereno inhibira CYP3A4. Stoga klinički važne interakcije između klindamicina i istodobno korištenih lijekova koje metaboliziraju ti CYP enzimi nisu vjerojatne.

Antagonisti Vitamina K

Povišene vrijednosti testova koagulacije (PV/INR) i/ili povećano krvarenje, prijavljeni su u bolesnika liječenih klindamicinom u kombinaciji s antagonistom vitamina K (npr. varfarinom, acenokumarolom i fluindionom). Testove koagulacije je, stoga, potrebno učestalo provoditi u bolesnika liječenih antagonistima vitamina K.

Trudnoća

Ograničeni su podaci o sigurnosti primjene klindamicina tijekom trudnoće. Ispitivanja oralne i subkutane reproduktivne toksičnosti u štakora i kunića, nisu pokazala smanjenu plodnost ili štetan utjecaj na fetus povezanog s klindamicinom, osim pri dozama koje su uzrokovale toksičnost za ženku.

Ispitivanja reproduktivne toksičnosti na životinjama ne mogu se uvijek koristiti za procjenu odgovora u ljudi.

Klindamicin prolazi placentarnu barijeru. Nakon primjene višestrukih doza, koncentracije u amnionskoj tekućini bile su približno 30% od izmjerene koncentracije u majčinoj krvi.

U kliničkim ispitivanjima s trudnicama, sistemska primjena klindamicina tijekom drugog i trećeg tromjesečja nije bila povezana s povećanom učestalošću kongenitalnih malformacija. Nema prikladnih niti dobro kontroliranih ispitivanja u trudnica tijekom prvog tromjesečja trudnoće.

Klindamicin-MIP se smije primijeniti tijekom trudnoće samo ako je neophodno.

Dojenje

Zabilježena je pojava peroralno i parenteralno primijenjenog klindamicina u majčinom mlijeku u rasponu koncentracija od 0,7 do 3,8 μg/mL.

Klindamicin može imati štetan učinak na gastrointestinalnu floru dojenčeta i uzrokovati pojavu proljeva, krvi u stolici ili osipa. Peroralna ili intravenska primjena klindamicina u dojilje, ako je neophodna, nije razlog za prekid dojenja, ali može se dati prednost zamjenskom lijeku. Potrebno je razmotriti korist dojenja za razvoj i zdravlje dojenčeta u odnosu na kliničku potrebu majke za primjenom klindamicina, kao i sve moguće štetne učinke koje na dojenče može imati primjena klindamicina ili osnovna bolest majke.

Plodnost

Ispitivanja utjecaja na plodnost u štakora, uz primjenu oralnih doza klindamicina, ne ukazuju na učinke na plodnost ili sposobnost parenja.

Klindamicin-MIP ne utječe ili zanemarivo utječe na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima.

Nuspojave su navedene prema klasama organskih sustava prema MedDRA-i.

U donjoj tablici navedene su nuspojave koje su se javile u kliničkim ispitivanjima i nakon stavljanja lijeka u promet u skladu s klasifikacijom organskih sustava unutar skupine učestalosti. Skupine učestalosti pojavljivanja definirane su na sljedeći način: vrlo često (≥1/10); često (≥1/100 i <1/10); manje često (≥1/1000 i <1/100); rijetko (≥1/10 000 i <1/1000); vrlo rijetko (<1/10 000) i nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka). Unutar svake skupine učestalosti, nuspojave su poredane prema padajućem nizu ozbiljnosti.

# Vidjeti dio 4.4.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih djelatnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava navedenog u Dodatku V

U slučaju predoziranja nisu prijavljeni posebni toksični učinci. Nisu opisani slučajevi predoziranja visokim dozama. Mogu se javiti gastrointestinalni simptomi kao što su bol u abdomenu, ezofagitis, mučnina, povraćanje i proljev. Ne postoji specifični antidot. Hemodijaliza i peritonealna dijaliza nisu učinkovite u uklanjanju klindamicina iz seruma.