Strimvelis 1-10 x 10 stanica/ml disperzija za infuziju
Informacije o propisivanju
Lista
Režim izdavanja
Ograničenje primjene lijeka
Propisivanje
Ostale informacije
Naziv
Sastav
Farmaceutski oblik
Nositelj odobrenja
Zadnje ažuriranje SmPC-a
Koristite Mediately aplikaciju
Dobijte informacije o lijekovima brže.
Više od 36k ocjene
SmPC - Strimvelis 10 stanica/ml
Strimvelis je indiciran za liječenje bolesnika s teškom kombiniranom imunodeficijencijom uzrokovanom nedostatkom adenozin deaminaze (engl. severe combined immunodeficiency due to adenosine deaminase deficiency, ADA-SCID), za koje nije dostupan prikladan davatelj matičnih stanica s podudarnim ljudskim leukocitnim antigenom (engl. human leukocyte antigen, HLA) (vidjeti dijelove 4.2 i 4.4).
Strimvelis se mora primijeniti u specijalističkom transplantacijskom centru i mora ga primijeniti liječnik koji već ima iskustva u liječenju i zbrinjavanju bolesnika s ADA-SCID-om te primjeni ex vivo
pripravljenih genskih lijekova s autolognim CD34+ stanicama. Od bolesnika se očekuje da se uključe u registar liječenih bolesnika i da ih se dugoročno prati.
Strimvelis je namijenjen samo za autolognu primjenu (vidjeti dio 4.4).
Potreban je rezervni uzorak CD34+ matičnih stanica koji sadrži najmanje 1 x 106 CD34+ stanica po kilogramu. Taj uzorak treba uzeti od bolesnika najmanje 3 tjedna prije liječenja lijekom Strimvelis. Rezervne matične stanice prikupljaju se za spasonosno liječenje u slučaju neuspjeha tijekom proizvodnje lijeka, neuspješnog presađivanja ili dugotrajne aplazije koštane srži nakon liječenja.
Od bolesnika se mora moći prikupiti dovoljno CD34+ stanica kako bi se dobilo najmanje 4 x 106
pročišćenih CD34+ stanica/kg potrebnih za proizvodnju lijeka Strimvelis.
Kondicioniranje prije liječenja
Preporučuje se primijeniti intravenski busulfan u dozi od 0,5 mg/kg svakih 6 sati tijekom dva uzastopna dana, počevši tri dana prije primjene lijeka Strimvelis. Ukupna doza busulfana je 4 mg/kg, podijeljeno na 8 doza od 0,5 mg/kg. Vrijednosti busulfana u plazmi treba odrediti nakon prve doze svakog dana serijskim uzorkovanjem krvi primjenom odgovarajuće metode. Ako AUC busulfana premaši 4000 nanograma/ml*h (974 µmol/l*min), dozu treba u odgovarajućoj mjeri smanjiti na temelju AUC-a.
Premedikacija
Preporučuje se primijeniti intravenski antihistaminik 15-30 minuta prije infuzije lijeka Strimvelis. Doziranje
Preporučena doza lijeka Strimvelis kreće se u rasponu od 2 do 20 x 106 CD34+ stanica/kg. Dozu za infuziju treba definirati nadležni liječnik na temelju ukupnog broja isporučenih CD34+ stanica, tjelesne težine bolesnika u vrijeme liječenja i činjenice da svaku korištenu vrećicu treba primijeniti u cijelosti.
Vidjeti priloženi list s informacijama o seriji (LIS) za dodatne informacije o dozi.
Ako lijek sadrži manje od 2 x 106 CD34+ stanica/kg, nadležni liječnik treba odlučiti hoće li nastaviti s njegovom primjenom na temelju ocjene koristi i rizika za pojedinog bolesnika. U kliničkim je ispitivanjima zabilježen terapijski neuspjeh u jednog bolesnika liječenog dozom od < 2 x 106
CD34+ stanica/kg.
Strimvelis se smije primijeniti samo jedanput. Posebne populacije
Starije osobe
Ovaj lijek nije namijenjen za primjenu u bolesnika u dobi od > 65 godina i nije se ispitivao u toj dobnoj skupini.
Oštećenje funkcije bubrega
Ovaj lijek nije ispitivan u bolesnika s oštećenjem bubrežne funkcije. Ne očekuje se da će biti potrebno
prilagoditi dozu.
Oštećenje funkcije jetre
Ovaj lijek nije ispitivan u bolesnika s oštećenjem jetrene funkcije. Ne očekuje se da će biti potrebno
prilagoditi dozu.
Način primjene
Strimvelis se primjenjuje isključivo intravenskom infuzijom.
Prije primjene, mora se potvrditi odgovara li identitet bolesnika jedinstvenim informacijama o bolesniku na naljepnicama infuzijske vrećice lijeka Strimvelis i u pratećoj dokumentaciji. Kada je potrebno više od jedne vrećice Strimvelisa, istodobno se smije infundirati samo jedna vrećica lijeka. Ukupan broj infuzijskih vrećica koje treba primijeniti mora se također potvrditi prema podacima koji se odnose na konkretnog bolesnika na listu s informacijama o seriji (LIS) (vidjeti dio 4.4).
Potrebno je koristiti set za transfuziju s filtrom. Treba koristiti samo filtre namijenjene za uporabu sa
setovima za transfuziju, kako bi se spriječilo nehotično uklanjanje stanica iz lijeka.
Brzina infuzije ne smije biti veća od 5 ml/kg/h. Vrijeme primjene iznosi približno 20 minuta (vidjeti dio 6.6). Nakon primjene, vrećicu treba isprati uz pomoć štrcaljke volumena 50 ml napunjene otopinom natrijevog klorida 9 mg/ml (0,9 %) za injekciju.
Mjere opreza koje je potrebno poduzeti prije rukovanja ili primjene lijeka
Zdravstveni radnici trebaju poduzeti odgovarajuće mjere opreza (nošenje rukavica i naočala) kako bi izbjegli mogući prijenos zaraznih bolesti kada rukuju lijekom.
Za upute o pripremi, nehotičnom izlaganju i zbrinjavanju lijeka Strimvelis vidjeti dio 6.6.
Preosjetljivost na lijek ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.
Postojeća ili prijašnja leukemija ili mijelodisplazija.
Pozitivan nalaz virusa humane imunodeficijencije (HIV) ili prisutnost bilo kojeg drugog prenosivog infektivnog agensa navedenog u trenutno važećoj Direktivi EU-a o stanicama i tkivima prije prikupljanja koštane srži.
Prethodna genska terapija.
Sljedivost
Moraju se primjenjivati zahtjevi u pogledu sljedivosti lijekova za naprednu terapiju temeljenu na stanicama. Kako bi se osigurala sljedivost, naziv lijeka, broj serije i ime liječenog bolesnika potrebno je čuvati u razdoblju od 30 godina nakon isteka roka valjanosti lijeka.
Autologna primjena
Strimvelis je namijenjen isključivo za autolognu primjenu i nikada se ne smije primijeniti u nijednog drugog bolesnika osim onoga koji je bio izvorni davatelj CD34+ stanica. Strimvelis se ne smije primijeniti ako se podaci na naljepnicama lijeka i listu s informacijama o seriji (LIS) ne podudaraju s identitetom bolesnika.
Rizik od insercijske onkogeneze
Prijavljen je jedan slučaj limfoidne leukemije T stanica u djeteta s ADA SCID-om 4,7 godina nakon
liječenja lijekom Strimvelis (vidjeti dio 4.8).
U bolesnika liječenih Strimvelisom mogu se razviti sekundarne zloćudne bolesti. Bolesnike treba doživotno pratiti zbog sekundarnih zloćudnih bolesti. U slučaju pojave sekundarne zloćudne bolesti, treba kontaktirati tvrtku radi dobivanja uputa o prikupljanju uzoraka bolesnika za testiranje.
Općenito
Dugoročni učinci i trajanje odgovora na Strimvelis kod ADA-SCID-a nisu sustavno procijenjeni dalje
od 8 godina nakon liječenja (vidjeti dio 5.1).
Neimunološke manifestacije ADA-SCID-a možda neće odgovoriti na Strimvelis.
Prijavljeni su slučajevi kožnih papiloma, odstupanja u nalazima elektroforeze serumskih proteina i po jedan slučaj lipofibroma, mase u plućima i smanjenja V beta repertoara receptora T stanica. Nisu ustanovljeni dokazi uzročne povezanosti s lijekom.
U nekim slučajevima bolesnik možda neće moći primiti Strimvelis zbog problema u proizvodnji. Nakon primitka obavijesti, nadležni će liječnik možda morati prilagoditi bolesnikov program liječenja u skladu s time (npr. prekinuti kondicioniranje busulfanom i/ili primijeniti rezervne matične stanice, ako je to potrebno).
Moraju se uzeti u obzir upozorenja i mjere opreza lijeka za mijeloablativno kondicioniranje.
Imunološka rekonstitucija
Tijekom kliničkih ispitivanja broj T-limfocita (CD3+) i NK (CD56+) stanica poboljšao se nakon liječenja. Medijani vrijednosti 3 godine nakon genske terapije bili su ispod raspona normalnih vrijednosti. Preporučuje se kontinuirano praćenje.
Komplikacije povezane s uporabom centralnih venskih katetera (CVK) uključujući infekcije i
tromboze
Prijavljeni su štetni događaji povezani s uporabom centralnih venskih katetera (CVK) (npr. ozbiljne infekcije na mjestu CVK-a, tromboza u uređaju). Bolesnike treba pomno nadzirati zbog mogućih događaja povezanih s kateterima.
Preosjetljivost i reakcije povezane s infuzijom
Ovaj lijek treba primjenjivati uz oprez u bolesnika s preosjetljivošću na aminoglikozide ili goveđi
serumski albumin.
Neuspješno usađivanje
U nekim je slučajevima liječenje bilo neuspješno. Neki su bolesnici morali nastaviti dugoročno liječenje nadomjesnom enzimskom terapijom i/ili primiti presadak matičnih stanica (vidjeti dio 5.1). Bolesnike treba pažljivo nadzirati zbog moguće pojave teških i oportunističkih infekcija, parametara imunološke rekonstitucije i potrebe za nadomjesnom terapijom intravenskim imunoglobulinom (IVIG); u slučaju izostanka odgovora, preporučuje se uvesti druga liječenja za ADA-SCID pod nadzorom liječnika.
Prijenos infektivnog agensa
Postoji mali rizik od prijenosa infektivnih agenasa. Zdravstveni radnici koji primjenjuju lijek Strimvelis stoga trebaju nadzirati bolesnike zbog moguće pojave znakova i simptoma infekcija nakon liječenja i liječiti ih na odgovarajući način, ako je potrebno.
Autoimunost i imunogenost
Bolesnici s ADA-SCID-om mogu razviti autoimunost. U kliničkim ispitivanjima 67 % (12 od 18) liječenih bolesnika imalo je ili autoimuna protutijela ili neke druge manifestacije (npr. autoimunu trombocitopeniju, autoimunu aplastičnu anemiju, autoimuni hepatitis i Guillain-Barréov sindrom) (vidjeti dio 4.8). Preporučuje se redoviti nadzor zbog moguće pojave kliničkih znakova i simptoma autoimunosti.
Nije provedeno ispitivanje imunogenosti lijeka Strimvelis.
Liječenje bolesnika mlađih od 6 mjeseci i starijih od 6 godina i 7 mjeseci
Lijek treba primjenjivati uz oprez u bolesnika mlađih od 6 mjeseci i starijih od 6 godina i 7 mjeseci jer nema kliničkih podataka za te dobne skupine. U starijih je bolesnika mogućnost donacije velikih količina CD34+ stanica u načelu manja, što može značiti da se stariji bolesnici neće moći liječiti. Na uspješno stvaranje T stanica nakon liječenja vjerojatno će utjecati i rezidualna funkcija timusa koja se u starije djece može narušiti. Primjenu ovog lijeka u bolesnika starijih od dosad ispitivane populacije treba pažljivo razmotriti i rezervirati samo za one slučajeve u kojima su sve druge razumne terapijske mogućnosti iscrpljene.
Serološke pretrage
U svih bolesnika treba obaviti test na HIV-1/2, HTLV-1/2, HBV, HCV i mikoplazmu prije prikupljanja koštanje srži kako bi se osiguralo prihvaćanje izvornog staničnog materijala za proizvodnju lijeka Strimvelis. Bolesnici koji su prethodno bili pozitivni na hepatitis C mogu se liječiti lijekom Strimvelis pod uvjetom da je dokazana odsutnost postojeće infekcije primjenom testa nukleinske kiseline s limitom kvantifikacije od ≤15 internacionalnih jedinica/ml. Negativni rezultati testa potrebni su u najmanje 3 uzastopna testiranja tijekom razdoblja od najmanje 4 tjedna nakon završetka liječenja hepatitisa C, a zadnji test treba biti obavljen ne više od 3 dana prije prikupljanja stanica.
Darivanje krvi, organa, tkiva i stanica
Bolesnici liječeni lijekom Strimvelis nikada u budućnosti ne smiju darovati krv, organe, tkiva ni stanice za presađivanje. Ova informacija navedena je u Kartici s upozorenjima za bolesnika.
Nakon primjene lijeka Strimvelis
Rezultati kontrole kakvoće druge faze bit će dostupni tek nakon infuzije lijeka. Ako se nakon infuzije lijeka utvrde klinički značajni problemi s kakvoćom, poput rezultata koji nisu u skladu sa specifikacijama, nadležni će liječnik biti obaviješten o tome. Liječnik treba nadzirati i/ili liječiti bolesnika sukladno potrebi.
Sadržaj natrija
Ovaj lijek sadrži 42 do 137 mg natrija po dozi, što odgovara 2 do 7 % maksimalnog dnevnog unosa od
2 g natrija prema preporukama SZO za odraslu osobu.
Nisu provedena ispitivanja interakcija. Ne očekuje se da će Strimvelis ulaziti u interakcije s jetrenim
enzimima iz obitelji citokroma P450 niti prijenosnicima lijekova.
Živa cjepiva
Sigurnost imunizacije živim virusnim cjepivima nakon liječenja lijekom Strimvelis nije ispitana. Cijepljenje živim virusnim cjepivima ne preporučuje se tijekom 6 tjedana koji prethode početku nemijeloablativnog kondicioniranja i do hematološkog i imunološkog oporavka nakon liječenja lijekom Strimvelis.
Budući da Strimvelis nije namijenjen za uporabu u odraslih osoba, podaci o uporabi tijekom trudnoće
ili dojenja u ljudi i ispitivanja utjecaja na reprodukciju u životinja nisu dostupni.
U pogledu plodnosti pogledajte sažetak opisa svojstava lijeka za kondicioniranje. Potrebno je napomenuti da nadležni liječnik treba obavijestiti roditelje/njegovatelje bolesnika o mogućnostima krioprezervacije spermatogonijskih matičnih stanica ili tkiva jajnika.
Strimvelis ne utječe ili ima zanemariv dugotrajan utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa
strojevima.
Sažetak sigurnosnog profila
Ozbiljne nuspojave uključuju akutnu T-staničnu leukemiju i autoimunost (npr. autoimunu hemolitičku anemiju, autoimunu aplastičnu anemiju, autoimuni hepatitis, autoimunu trombocitopeniju i Guillain-Barréov sindrom). Najčešće prijavljena nuspojava bila je pireksija.
Tablični popis nuspojava
Sigurnost lijeka Strimvelis ocjenjivala se u 33 ispitanika, tj. 22 bolesnika liječena u sklopu programa kliničkog razvoja i 11 bolesnika liječenih u uvjetima komercijalne primjene, uz medijan trajanja praćenja od 12 godina za bolesnike liječene u kliničkim ispitivanjima i 1,5 godina za bolesnike liječene u uvjetima komercijalne primjene.
S obzirom na malu populaciju bolesnika i veličinu kohorti, nuspojave navedene u tablici u nastavku možda ne pružaju cjelovit uvid u prirodu i učestalost tih događaja.
Nuspojave u nastavku navedene su prema MedDRA klasifikaciji organskih sustava i učestalosti. Korištene kategorije učestalosti su: vrlo često (> 1/10) i često (≥ 1/100 i < 1/10).
Unutar svake skupine učestalosti nuspojave su prikazane u padajućem nizu prema ozbiljnosti.
| Klasifikacija organskih sustava | Vrlo često | Često | |
| Poremećaji krvi i limfnogsustava | Anemijaa, Neutropenijaa | Autoimuna hemolitičkaanemija,Autoimuna aplastičnaanemija, Autoimuna trombocitopenija | |
| Dobroćudne, zloćudne inespecificirane novotvorine | Akutna leukemija T stanica | ||
| Endokrini poremećaji | Hipotireoza | Autoimuni tireoiditis | |
| Poremećaji živčanog sustava | Guillain-Barréov sindrom | ||
| Krvožilni poremećaji | Hipertenzijaa | ||
| Poremećaji dišnog sustava, prsišta i sredoprsja | Astma, Alergijski rinitis | ||
| Poremećaji jetre i žuči | Autoimuni hepatitis | ||
| Poremećaji kože i potkožnogtkiva | Atopijski dermatitis, Ekcem | ||
| Opći poremećaji i reakcije namjestu primjene | Pireksija | ||
| Pretrage | Povišene vrijednosti jetrenih enzimaa, Pozitivan nalaz na antinuklearna protutijela, Pozitivan nalaz na protutijela na glatkemišiće | Pozitivan nalaz na antineutrofilna citoplazmatska protutijela | |
aNuspojave za koje se smatra da bi mogle biti povezane s kondicioniranjem busulfanom Opis odabranih nuspojava
Limfoidna leukemija T-stanica uslijed insercijske onkogeneze
Od 33 bolesnika s ADA-SCID-om koji su liječeni lijekom Strimvelis prijavljen je jedan slučaj limfoidne leukemije T stanica u jednog djeteta (učestalost: 3 %). Do ovog događaja došlo je 4,7 godina nakon liječenja lijekom Strimvelis. Analizom mjesta retrovirusnog umetanja (engl. retroviral insertion site, RIS) utvrđen je samo jedan dominantni klon smješten približno 40 kb uzlazno od gena LMO2 poznatog onkogena, s visokim udjelom ≥ 98 %.
Imunološka rekonstitucija
Zbog svoje se prirode i vremena nastupa sve identificirane nuspojave navedene u tablici (osim onih koje bi mogle biti povezane s primjenom busulfana) smatraju povezanima s imunološkom rekonstitucijom. Te autoimune nuspojave prijavljene su u ispitanika nakon genske terapije. Većina ih je prijavljena tijekom razdoblja praćenja u trajanju od 3 mjeseca do 3 godine i većina ih se povukla, osim hipotireoze i pozitivnih nalaza testova na antinuklearna protutijela. Osim toga, nuspojave povezane s alergijom navedene u tablici također su prijavljene uglavnom tijekom razdoblja praćenja u trajanju od 3 mjeseca do 3 godine.
Prijavljivanje sumnji na nuspojavu
Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.
Farmakološka svojstva - Strimvelis 10 stanica/ml
Farmakoterapijska skupina: Imunostimulatori, ostali imunostimulatori, ATK oznaka: L03AX Mehanizam djelovanja
Nakon infuzije, CD34+ stanice usađuju se u koštanu srž, gdje regeneriraju hematopoetski sustav udjelom stanica koje eksprimiraju farmakološki aktivne razine enzima ADA.
Nakon uspješnog usađivanja bolesniku, očekuje se da će učinci lijeka biti doživotni. Farmakodinamički učinci
Medijani postotaka genetski modificiranih stanica u perifernoj krvi godinu dana i 3 godine nakon liječenja, za bolesnike uključene u pivotalno ispitivanje, iznosili su 28 % (raspon: 6 %-92 %) odnosno 30 % (raspon: 8 %-101 %) za CD19+ stanice te 73 % (raspon: 20 %-100 %) odnosno 67 % (raspon: 39
%-82 %) za CD3+ stanice. Medijani postotaka genetski modificiranih stanica u perifernoj krvi 8 godina nakon liječenja, za bolesnike uključene u dugoročno praćenje, iznosili su 97 % (raspon: 1 %-101 %) za CD19+ stanice te 101% (raspon: 1 %-101 %) za CD3+ stanice.
Prisutnost transgena dovodi do povećane ekspresije enzima ADA. Godinu dana nakon liječenja, medijan aktivnosti enzima ADA (adenozin deaminaza u mononuklearnim stanicama) u limfocitima iz periferne krvi iznosio je 181,2 (raspon: 42,1 - 1678,2) nmol/h/mg proteina, u usporedbi s početnim medijanom koji je iznosio 80,6 (raspon: 30,5 - 92,3) nmol/h/mg proteina. Aktivnost enzima ADA ostala je povećana tijekom čitavog 8-godišnjeg razdoblja praćenja.
Klinička djelotvornost i sigurnost
Ukupno je 18 bolesnika s ADA-SCID-om bilo liječeno lijekom Strimvelis u sklopu jednog otvorenog pivotalnog ispitivanja (AD1115611; N=12), dva rana otvorena pilot ispitivanja (AD1117054/AD1117056; N=3) i programa milosrdne primjene lijeka (AD1117064; N=3). U ispitivanjima se ocjenjivala primjena lijeka Strimvelis u rasponu od 0,9 x 106 do 18,2 x 106
CD34+ stanica/kg. U svih se bolesnika prije genske terapije provelo kondicioniranje busulfanom, pri čemu je većina primila ukupnu dozu od 4 mg/kg intravenski tijekom 2 uzastopna dana prije infuzije CD34+ stanica. Četiri ispitanika prethodno su neuspješno bila podvrgnuta presađivanju matičnih stanica od haploidentičnog davatelja, dok je 15 od 18 ispitanika prethodno primalo nadomjesnu enzimsku terapiju goveđom adenozin deaminazom modificiranom polietilenglikolom
(engl. polyethylene-glycol-modified bovine adenosine deaminase, PEG-ADA). Bolesnicima koji su prethodno primali PEG-ADA ta je terapija prekinuta 10 do 22 dana prije liječenja lijekom Strimvelis. Medijan dobi u cjelokupnom programu iznosio je 1,7 godina (raspon: od 0,5 do 6,1), a 61 % ispitanika bilo je muškog spola. Osamdeset i tri posto ispitanika bili su bijelci (56 % bijele rase/europskog podrijetla, a 28 % arapskog/sjevernoafričkog podrijetla), 11 % Afroamerikanci/Afrikanci, a
6 % Azijci.
Bolesnici liječeni u pivotalnom ispitivanju
Djelotvornost lijeka Strimvelis ocjenjivala se u 3-godišnjem otvorenom, prospektivnom ispitivanju provedenom u djece koja nisu imala HLA-podudarnog brata ili sestru koji bi bili davatelji matičnih stanica i koji nisu uspješno odgovorili na PEG-ADA ili ga nisu podnosili ili im nije bio dostupan.
Rezultati zabilježeni nakon 3 godine u bolesnika liječenih u sklopu pivotalnog ispitivanja prikazani su u Tablici 1. Liječenje lijekom Strimvelis rezultiralo je stopom preživljenja od 100 % 3 godine nakon terapije, smanjenjem stope teških infekcija i povećanjem broja T-limfocita (CD3+), te je u svih ispitanika nakon početka ispitivanja dovelo do vrijednosti deoksiadenozin nukleotida u eritrocitima u venskoj krvi (engl. red blood cell deoxyadenosine nucleotide, RBC dAXP) koje su bile ispod patoloških vrijednosti (> 100 nmol/ml).
Tablica 1. Rezultati nakon 3 godine u populaciji koju se namjeravalo liječiti (engl. intent-to-treat, ITT) u pivotalnom ispitivanju*
| Mjera ishoda | Početakispitivanja/prijeliječenjaa | 3. godina/3 godinenakon liječenjab |
| Preživljenjen% | nije primjenjivo | 12100 % |
| Teške infekcijenStopa teških infekcija po osoba-godini promatranja (interval pouzdanosti od95 %) | 121,01 (0,68 – 1,46) | 120,38c (0,21 – 0,65) |
| T-limfociti (x 106/l) nmedijan (raspon) | 1188,0 (19 – 2718) | 11828,0 (309 – 2458) |
| % ispitanika s vrijednošću RBC dAXP u venskoj krvi < 100 nmol/ml nakon primjene lijeka Strimvelisdn% | nije primjenjivoe | 11100 % |
* Uključujući podatke za jednog bolesnika prikupljene nakon intervencije primjenom PEG-ADA (≥ 3 mjeseca
liječenja) ili presađivanja hematopoetskih matičnih stanica
a Teške infekcije: na temelju čitavog razdoblja prije liječenja (retrospektivno prikupljanje); T-limfociti: podaci su
prikupljeni pri posjetu na početku ispitivanja. Bolesnik 10 nije imao početnu vrijednost za T-limfocite.
b Preživljenje i teške infekcije: na temelju 3-godišnjeg razdoblja nakon liječenja; T-limfociti i dAXP: podaci su prikupljeni pri posjetu nakon 3 godine. Bolesnik 8 povukao se iz ispitivanja prije posjeta u 3. godini i stoga za njega nisu postojali podaci za T-limfocite i dAXP.
c Teške infekcije su one koje zahtijevaju ili produljuju hospitalizaciju. U izračun nije uključeno 3-mjesečno
razdoblje hospitalizacije neposredno nakon genske terapije.
d dAXP=dAMP+dADP+dATP. Rezultati za dAXP temelje se na analizi onog postotka bolesnika s odgovorom na gensku terapiju koji su zadovoljili definiciju odgovarajuće metaboličke detoksikacije i stoga početna vrijednost nije primjenjiva.
e Na početku ispitivanja, 9 od 11 (82 %) bolesnika imalo je dAXP < 100 nmol/ml. Svi ti bolesnici prethodno su primali PEG-ADA.
Funkcija T stanica: U bolesnika liječenih u pivotalnom ispitivanju je godinu dana nakon genske terapije zabilježena proliferacija T stanica kao odgovor na stimulaciju anti-CD3 protutijelima (medijan: 62 629 cpm, raspon: od 4531 do 252 173) i fitohemaglutininom (medijan: 140 642 cpm, raspon: od 11 119 do 505 607), a ti su se odgovori održali do 3. godine. Nalazi koji pokazuju da su vrijednosti kružnih molekula DNA izdvojenih iz T staničnih receptora (engl. T-cell receptor excision circles, TREC) u limfocitima u perifernoj krvi bile iznad početnih vrijednosti (medijan: 141, raspon: od 56 do 1542 kopija/100 ng DNA) nakon godinu dana i da su se ta povišenja održala do 3 godine nakon liječenja te da su svi ispitanici imali dokaze poliklonskih V-beta lanaca u jednoj ili više
vremenskih točaka nakon genske terapije dodatno potvrđuju razvoj funkcionalnih T stanica.
Funkcija B stanica: Svih 12 ispitanika liječenih u pivotalnim ispitivanjima primalo je terapiju IVIG-om u trenutku probira, a 7 ispitanika (58 %) prekinulo je primjenu IVIG-a tijekom razdoblja praćenja od 0 do 3 godine nakon genske terapije.
Dugoročno praćenje
U svih 12 ispitanika liječenih u pivotalnim ispitivanjima, kao i u 18 ispitanika uključenih u integriranu analizu, primijećena je stopa preživljenja od 100%, uz medijan praćenja od približno 12 godina.
Preživljenje bez intervencije u toj populaciji iz pivotalnog ispitivanja (koje se definiralo kao preživljenje bez potrebe za dugoročnim [≥ 3 mjeseca] ponovnim uvođenjem PEG-ADA ili presađivanjem matičnih stanica) iznosilo je 92 % (11/12 ispitanika) (82 % [14/17 ispitanika] u populaciji uključenoj u integriranu analizu). Za jednog ispitanika liječenog u pilot ispitivanju nisu postojali podaci o ponovnom uvođenju PEG-ADA i stoga on nije bio uključen u analizu preživljenja bez intervencije u integriranoj populaciji. PEG-ADA se primjenjivao dugoročno (više od 3 mjeseca neprekidnog liječenja) u tri ispitanika; dva od ta tri ispitanika naknadno su primila presadak matičnih stanica od podudarnog brata ili sestre, dok je jedan nastavio primati kroničnu terapiju PEG-ADA-om. Još je jednom ispitaniku bila potrebna privremena primjena PEG-ADA zbog autoimunog događaja (vidjeti dio 4.4).
U tih bolesnika liječenih u pivotalnom ispitivanju i dugoročnom praćenju (engl. long-term follow-up, LTFU), stopa teških infekcija smanjivala se tijekom čitavog razdoblja praćenja (Tablica 2).
Tablica 2 Kumulativna stopa teških infekcija po osoba-godini izloženosti (kombinirana ITT populacija iz pivotalnog ispitivanja i dugoročnog praćenja)*
| Prijeliječenja | Nakon liječenja | ||||||||
| Vremensko razdoblje | n/p | 3 mj.-1 god. | Do 2 godine | Do 3 godine | Do 4 godine | Do 5 godina | Do 6 godina | Do 7 godina | Do 8 godina |
| Broj ispitanika | 17 | 17 | 17 | 17 | 16 | 15 | 15 | 15 | 15 |
| Broj teškihinfekcija | 40 | 11 | 18 | 18 | 20 | 20 | 21 | 21 | 21 |
| Stopa teških infekcija po osoba-godini | 1,08 | 0,73 | 0,56 | 0,35 | 0,30 | 0,24 | 0,22 | 0,19 | 0,17 |
*Isključeni su podaci za jednog bolesnika iz Pilot 1 ispitivanja koji nije praćen do 13. godine nakon genske
terapije. n/p: nije primjenjivo
Farmaceutski podaci - Strimvelis 10 stanica/ml
Zbog nedostatka ispitivanja kompatibilnosti, ovaj lijek se ne smije miješati s drugim lijekovima.
Čuvati u uvjetima na hladnom (2 °C-8 °C) dok bolesnik ne bude spreman za liječenje.
Ne odlagati u hladnjak (2 °C-8 °C) nakon držanja na sobnoj temperaturi (15 °C-25 °C).
Etilenvinilacetatna (EVA) infuzijska vrećica volumena 50 ml s luer priključkom sa šiljkom zatvorenim luer lock zatvaračem, zapakirana u vanjski spremnik za višekratnu uporabu.
i druga rukovanja lijekom
Mjere opreza koje je potrebno poduzeti prilikom rukovanja ili primjene lijeka
Ovaj lijek sadrži ljudske krvne stanice. Zdravstveni radnici koji rukuju lijekom Strimvelis trebaju poduzeti odgovarajuće mjere opreza (nošenje rukavica, zaštitne odjeće i zaštite za oči) kako bi izbjegli mogući prijenos zaraznih bolesti.
Strimvelis se isporučuje izravno u zdravstvenu ustanovu u kojoj će se primijeniti infuzija. Infuzijska vrećica/e stavlja/ju se u zatvoren vanjski spremnik. Vrećice se moraju čuvati u vanjskom spremniku dok sve ne bude spremno za njihovu primjenu.
Strimvelis je namijenjen isključivo za autolognu primjenu. Identitet bolesnika mora se usporediti s osnovnim jedinstvenim informacijama o bolesniku navedenima na primarnom i/ili vanjskom spremniku i listu s informacijama o seriji (LIS) prije infuzije. Ne primjenjujte Strimvelis infuzijom ako podaci bolesnika na naljepnici na vrećici za infuziju ne odgovaraju predviđenom bolesniku.
Ukupan broj vrećica za infuziju koje treba primijeniti mora se također potvrditi prema podacima koji se odnose na bolesnika na listu s informacijama o seriji (LIS).
Nakon pažljivog uklanjanja iz metalne kasete vrećicu za infuziju u hermetički zatvorenom omotu grijati na sobnoj temperaturi (15 °C – 25 °C) u laminarnom kabinetu najmanje 7 minuta. Nježno protresite infuzijsku vrećicu da bi se moguće nakupine stanica ponovno disperzirale, a zatim primijenite njezin sadržaj uz pomoć seta za transfuziju s filtrom kako bi se uklonile eventualne preostale nakupine stanica.
Mjere opreza koje treba poduzeti za zbrinjavanje lijeka
Za zbrinjavanje neiskorištenog lijeka ili otpadnog materijala treba se pridržavati nacionalnih smjernica o rukovanju materijalom ljudskog podrijetla. Svim materijalom koji je bio u doticaju s lijekom Strimvelis (čvrst ili tekući otpad) treba rukovati i zbrinjavati ga kao potencijalno infektivni otpad u skladu s nacionalnim smjernicama o rukovanju materijalom ljudskog podrijetla.
Nehotično izlaganje
Nehotično izlaganje lijeku Strimvelis mora se izbjegavati. U slučaju nehotičnog izlaganja treba slijediti nacionalne smjernice o rukovanju materijalima ljudskog podrijetla, što može uključivati pranje kontaminirane kože i odstranjivanje kontaminirane odjeće. Radne površine i materijali koji su možda bili u doticaju s lijekom Strimvelis moraju se dekontaminirati odgovarajućim dezinfekcijskim sredstvom.