Memantin PharmaS 10 mg filmom obložene tablete

Memantin PharmaS namijenjen je liječenju bolesnika s umjerenom do teškom Alzheimerovom bolešću.

Doziranje

Liječenje treba započeti i nadzirati liječnik iskusan u dijagnostici i liječenju Alzheimerove demencije. Liječenje treba započeti samo ako postoji njegovatelj koji će redovito pratiti kako bolesnik uzima lijek. Dijagnozu valja postaviti u skladu s važećim smjernicama.

Podnošljivost i doziranje memantina treba redovito ponovno procjenjivati, po mogućnosti unutar tri mjeseca od početka liječenja. Nakon toga, klinička korist memantina i podnošljivost liječenja trebaju biti redovito ponovno procjenjivane u skladu s kliničkim smjernicama.

Terapija održavanja može se nastaviti toliko dugo dok je terapijska korist povoljna, i dok bolesnik dobro podnosi liječenje memantinom. Kada više ne postoji dokaz terapijskog učinka ili ako bolesnik ne podnosi liječenje, treba razmotriti prekid liječenja memantinom.

Odrasli

Titriranje doze

Najveća dnevna doza je 20 mg na dan. Da bi se smanjio rizik od nuspojava, doza održavanja postiže se povećavanjem doze za po 5 mg na tjedan tijekom prva tri tjedna, kako slijedi.

1. tjedan (1.-7. dan):

   Bolesnik treba uzimati polovicu filmom obložene tablete od 10 mg (5 mg) jedanput dnevno tijekom 7 dana.

2. tjedan (8.-14. dan):

Bolesnik treba uzimati jednu filmom obloženu tabletu od 10 mg (10 mg) jedanput dnevno tijekom 7 dana.

3. tjedan (15.-21. dan):

Bolesnik treba uzimati jednu i pol filmom obloženu tabletu od 10 mg (15 mg) jedanput dnevno tijekom 7 dana.

Od 4. tjedna nadalje:

Bolesnik treba uzimati dvije filmom obložene tablete od 10 mg (20 mg) jedanput dnevno.

Doza održavanja

Preporučena doza održavanja je 20 mg dnevno.

Starije osobe

Na temelju rezultata kliničkih ispitivanja, preporučena doza za bolesnike starije od 65 godina je 20 mg na dan (dvije filmom obložene tablete od 10 mg jednom dnevno), kao što je gore opisano.

Pedijatrijska populacija

Memantin se ne preporučuje djeci mlađoj od 18 godina zbog nedostatka podataka o neškodljivosti i učinkovitosti.

Oštećena funkcija bubrega

Bolesnicima s blago oštećenom funkcijom bubrega (klirens kreatinina 50 – 80 ml/min) dozu ne treba prilagođavati. U bolesnika s umjereno oštećenom funkcijom bubrega (klirens kreatinina 30 - 49 ml/min) dnevna doza treba biti 10 mg na dan. Ako se lijek dobro podnosi tijekom razdoblja liječenja od najmanje 7 dana, doza se može povećati do 20 mg/dan prema standardnoj shemi titracije. Kod bolesnika s teško oštećenom funkcijom bubrega (klirens kreatinina 5 – 29 ml/min) dnevna doza treba biti 10 mg na dan.

Oštećena funkcija jetre

Bolesnicima s blago do umjereno oštećenom funkcijom jetre (Child-Pugh A i Child-Pugh B) dozu ne treba prilagođavati. Nema podataka o primjeni memantina u bolesnika s teško oštećenom funkcijom jetre. Ne preporučuje se primjena memantina u bolesnika s teškim oštećenjem jetre.

Način primjene

Memanin PharmaS treba primjenjivati jedanput dnevno i potrebno ga je uzimati svaki dan u isto vrijeme. Tablete se mogu uzimati s hranom ili bez nje.

Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

Preporučuje se oprez u bolesnika s epilepsijom, konvulzijama u anamnezi te u bolesnika s predisponirajućim čimbenicima za epilepsiju.

Valja izbjegavati istodobnu primjenu s antagonistima N-metil-D-aspartata (NMDA) poput amantadina, ketamina i dekstrometorfana. Ti spojevi djeluju na isti receptorski sustav kao i memantin te stoga nuspojave (uglavnom one povezane s CNS-om) mogu biti učestalije i jače izražene (vidjeti također dio 4.5).

Primjena nekih čimbenika koji mogu povisiti pH urina (vidjeti dio 5.2. Eliminacija) zahtijeva pozorno praćenje bolesnika. Među te se čimbenike ubrajaju drastične promjene prehrane, npr. prijelaz s mesne na vegetarijansku prehranu, te unos velikih količina želučanih pufera za alkalinizaciju. Uz to, pH urina mogu pojačati stanja renalne tubularne acidoze (RTA), kao i teške infekcije mokraćnog sustava bakterijama roda Proteus.

U većinu ispitivanja nisu bili uključeni bolesnici s nedavnim infarktom miokarda, nekompenziranim zatajenjem srca (NYHA III-IV), ni bolesnici s nekontroliranom hipertenzijom. Zbog toga su dostupni samo ograničeni podaci, te bolesnike s tim stanjima treba pozorno pratiti.

Zbog farmakoloških učinaka i mehanizma djelovanja memantina, moguće su sljedeće interakcije.

• Način djelovanja L-dopa, dopaminergičnih antagonista i antikolinergika upućuje na mogućnost da se pojačaju njihovi učinci pri istodobnoj primjeni s NMDA antagonistima poput memantina. Učinci barbiturata i neuroleptika mogu oslabiti. Pri istodobnoj primjeni memantina sa spazmoliticima, dantrolenom ili baklofenom mogu se promijeniti njihovi učinci te se može pokazati potrebnim prilagoditi dozu.

• Zbog rizika od farmakotoksične psihoze, valja izbjegavati istodobnu primjenu memantina s amantadinom. Oba su spoja kemijski pripadaju NMDA antagonistima. Jednako bi moglo vrijediti i za ketamin i dekstrometorfan (vidjeti također dio 4.4). Objavljen je i jedan prikaz slučaja o mogućem riziku od kombinacije memantina i fenitoina.

• Drugi lijekovi, kao što su cimetidin, ranitidin, prokainamid, kinidin, kinin i nikotin, koji se prenose istim bubrežnim sustavom prijenosa kationa kao i amantadin, također bi mogli stupati u interakcije s memantinom i dovesti do potencijalnog rizika povišenja njegove koncentracije u plazmi.

• Kada se memantin daje istodobno s hidroklorotiazidom (HCT) ili bilo kojom kombinacijom koja uključuje HCT, postoji mogućnost da se smanji serumska razina HCT-a.

• Nakon stavljanja lijeka u promet bilo je izoliranih prijava porasta međunarodno ujednačenog omjera (INR-a) u bolesnika koji su istodobno uzimali varfarin. Premda nije dokazana uzročna povezanost, preporučuje se pozorno praćenje protrombinskog vremena ili INR-a u bolesnika koji istodobno uzimaju peroralne antikoagulanse.

  U ispitivanjima farmakokinetike jednokratnih doza, u mladih zdravih ispitanika nije uočena relevantna interakcija memantina s gliburidom/metforminom ni s donepezilom.

  U kliničkom ispitivanju kod mladih zdravih dragovoljaca nije uočen relevantan učinak memantina na farmakokinetiku galantamina.

  Memantin ne inhibira CYP 1A2, 2A6, 2C9, 2D6, 2E1, 3A, flavin monooksigenazu, epoksid hidrolazu ni sulfataciju in vitro.

Trudnoća

Nema kliničkih podataka o izloženosti memantinu u trudnoći ili su podaci o primjeni memantina u trudnica ograničeni. Ispitivanja u životinja pokazuju sposobnost usporavanja intrauterinog rasta pri razinama izloženosti jednakima ili malo većima od izloženosti u ljudi (vidjeti dio 5.3). Mogući rizik kod ljudi nije poznat. Memantin se ne smije davati u trudnoći, osim ako je to neophodno.

Dojenje

Ne zna se izlučuje li se memantin u majčino mlijeko, no imajući u vidu lipofilnost te tvari, vjerojatno se izlučuje. Žene koje uzimaju memantin ne smiju dojiti.

Plodnost

Nuspojave memantina vezane za plodnost muškaraca ili žena nisu bile opažene.

Umjerena do teška Alzheimerova bolest obično umanjuje sposobnost upravljanja vozilima i rada na strojevima. Nadalje, memantin može promijeniti sposobnost reagiranja, tako da bolesnike valja upozoriti da budu posebno oprezni pri upravljanju vozilima i strojevima.

U kliničkim ispitivanjima blage do teške demencije, koja su obuhvatila 1784 bolesnika liječenih memantinom te 1595 bolesnika koji su uzimali placebo, ukupna učestalost nuspojava pri uzimanju memantina nije se razlikovala od one pri uzimanju placeba; nuspojave su obično bile blage do umjerene težine. Najčešće nuspojave, čija je učestalost u skupini koja je uzimala memantin bila veća od one u skupini koja je uzimala placebo, bile su omaglica (6,3 % vs. 5,6 %,), glavobolja (5,2 % vs. 3,9 %), zatvor (4,6 % vs. 2,6 %), somnolencija (3,4 % vs. 2,2 %) i hipertenzija (4,1 % vs. 2,8 %).

U tablici niže navedeni su podaci o nuspojavama prikupljeni u kliničkim ispitivanjima memantina i nakon stavljanja lijeka u promet. Unutar pojedine skupine učestalosti, nuspojave su poredane od ozbiljnijih prema manje ozbiljnima.

Nuspojave su navedene prema organskim sustavima i prema učestalosti razvrstane na sljedeći način: vrlo često (≥1/10), često (≥1/100 i <1/10), manje često (≥1/1 000 i <1/100), rijetko (≥1/10 000 i <1/1 000), vrlo rijetko (<1/10 000), nepoznato (učestalost se ne može procijeniti na temelju dostupnih podataka).

1 Halucinacije su uglavnom uočene u bolesnika s teškom Alzheimerovom bolešću.

2 Izolirani slučajevi prijavljeni nakon stavljanja lijeka u promet.

Alzheimerova je bolest povezana s depresijom, suicidnim mislima i suicidom. Nakon stavljanja lijeka u promet ti su događaji prijavljivani u bolesnika liječenih memantinom.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika traži se da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Iz kliničkih ispitivanja i postmarketinškog iskustva dostupno je samo ograničeno iskustvo u vezi s predoziranjem.

Simptomi

Razmjerno jako predoziranje (200 mg, odnosno 105 mg/dan tijekom tri dana) bilo je povezano ili samo sa simptomima umora i slabosti i/ili s proljevom, ili simptoma uopće nije bilo. U slučajevima predoziranja dozom manjom od 140 mg ili nepoznatom dozom, u bolesnika su uočeni simptomi povezani sa središnjim živčanim sustavom (konfuzija, sanjivost, somnolencija, vrtoglavica, agitacija, agresija, halucinacije i poremećaj hoda) i/ili simptomi gastrointestinalnog podrijetla (povraćanje i proljev).

U najekstremnijem slučaju predoziranja, bolesnik je preživio unos ukupno 2000 mg memantina, uz učinke na središnji živčani sustav (koma tijekom 10 dana, kasnije diplopija i agitacija). Kod bolesnika su provedeni simptomatsko liječenje i plazmafereza. Bolesnik se oporavio bez trajnih posljedica.

U drugom slučaju jakog predoziranja bolesnik je također preživio i oporavio se. Uzeo je 400 mg memantina peroralno. Javili su se simptomi povezani sa središnjim živčanim sustavom, tj. nemir, psihoza, vizualne halucinacije, prokonvulzivnost, somnolencija, stupor i nesvjestica.

Liječenje

U slučaju predoziranja liječenje treba biti simptomatsko. Nema specifičnog antidota ni za intoksikaciju ni za predoziranje. Treba primijeniti standardne kliničke postupke za uklanjanje lijeka, npr. ispiranje želuca, aktivni ugljen (prekid moguće enterohepatične recirkulacije), zakiseljavanje urina i forsiranu diurezu, bude li prikladno.

U slučaju znakova i simptoma opće pretjerane stimulacije CNS-a valja pažljivo razmotriti simptomatsko kliničko liječenje.