Linezolid Krka 2 mg/ml otopina za infuziju
Informacije o propisivanju
Lista
Režim izdavanja
Ograničenje primjene lijeka
Propisivanje
Indikacija po HZZO
Smjernice
Ostale informacije
Naziv
Sastav
Farmaceutski oblik
Nositelj odobrenja
Zadnje ažuriranje SmPC-a
Koristite Mediately aplikaciju
Dobijte informacije o lijekovima brže.
Više od 36k ocjene
SmPC - Linezolid 2 mg/ml
Bolničke pneumonije Izvanbolnički stečene pneumonije
Linezolid Krka je indiciran u liječenju izvanbolničke stečene pneumonije i bolničke pneumonije odraslih bolesnika koje su uzrokovane ili se sumnja da su uzrokovane osjetljivim sojevima Gram pozitivnih bakterija. Prilikom utvrđivanja je li Linezolid Krka dobar odabir, važno je uzeti u obzir rezultate mikrobioloških testova ili informacije o prevalenciji rezistencije na antimikrobne lijekove među Gram pozitivnim bakterijama (vidjeti dio 5.1 za odgovarajuće organizme).
Linezolid nije učinkovit u liječenju infekcija uzrokovanih Gram negativnim uzročnicima. Neophodna je istodobna primjena specifične terapije protiv Gram negativnih uzročnika ako je potvrđena ili se sumnja na istodobnu infekciju Gram negativnim bakterijama.
Komplicirane infekcije kože i potkožnog tkiva (vidjeti dio 4.4).
Linezolid Krka je indiciran za liječenje kompliciranih infekcija kože i potkožnog tkiva odraslih bolesnika samo u slučajevima kada je mikrobiološkim testovima utvrđena infekcija Gram pozitivnim bakterijama osjetljivim na linezolid.
Linezolid nije učinkovit u liječenju infekcija uzrokovanih Gram negativnim uzročnicima. U slučaju kompliciranih infekcija kože i potkožnog tkiva kad postoji istodobna infekcija Gram negativnim bakterijama, linezolid bi se trebao primjenjivati samo ako ne postoji druga alternativna terapija (vidjeti dio 4.4). U tom slučaju se mora istodobno započeti i terapija protiv Gram negativnih bakterija.
Liječenje linezolidom smije započeti samo u bolničkim uvjetima, nakon konzultacije s liječnikom specijalistom kao što je mikrobiolog ili infektolog.
Treba uzeti u obzir i važeće službene smjernice o pravilnoj primjeni antimikrobne terapije.
Doziranje
Linezolid otopina za infuziju, filmom obložene tablete ili suspenzija za oralnu primjenu mogu se primijeniti kao početna terapija. Bolesnicima koji su započeli liječenje parenteralnim oblikom linezolida, terapija se može zamijeniti peroralnom formulacijom kada je to klinički indicirano. Pri tome nije potrebna prilagodba doze jer je bioraspoloživost linezolida nakon peroralne primjene oko 100%.
Preporučeno doziranje i trajanje liječenja za odrasle osobe:
Trajanje liječenja ovisi o uzročniku, mjestu i težini infekcije te o kliničkom odgovoru bolesnika.
U nastavku prikazane preporuke o dužini liječenja temeljene su na rezultatima kliničkih ispitivanja. Kraće liječenje može biti dovoljno za neke infekcije, ali to nije evaluirano u kliničkim ispitivanjima.
Maksimalno preporučeno trajanje liječenja je 28 dana. Djelotvornost i sigurnost primjene linezolida u razdoblju duljem od 28 dana nisu utvrđene (vidjeti dio 4.4).
Za infekcije koje su popraćene bakterijemijom nije potrebno povećavati preporučenu dozu niti trajanje liječenja.
Preporučena doza za infuzijsku otopinu kao i za tablete/granule za oralnu suspenziju je identična i iznosi:
| Infekcije | Doziranje | Trajanje liječenja |
| Bolnička pneumonija | 600 mg dva puta na dan | 10-14 dana uzastopno |
| Izvanbolnički stečena pneumonija | ||
| Komplicirane infekcije kože i potkožnog tkiva | 600 mg dva puta na dan |
Pedijatrijska populacija
Nije utvrđena sigurnost i djelotvornost linezolida u djece i adolescenata u dobi od < 18 godina. Trenutačno dostupni podaci opisani su u dijelovima 4.8, 5.1 i 5.2, ali nije moguće dati preporuke za doziranje.
Starije osobe
Nije potrebno prilagođavanje doze.
Oštećenje funkcije bubrega
Nije potrebno prilagođavanje doze (vidjeti dijelove 4.4 i 5.2).
Teško oštećenje funkcije bubrega (tj. klirens kreatinina < 30 ml/min):
Nije potrebno prilagođavanje doze. Budući da nije poznat klinički značaj veće izloženosti (do 10-puta) dvama primarnim metabolitima linezolida u bolesnika s teškom insuficijencijom bubrega, preporučuje se osobit oprez, odnosno primjena linezolida samo u slučaju kad je očekivana korist veća od mogućeg rizika.
Kako se oko 30% primijenjene doze izlučuje tijekom 3-satne hemodijalize, linezolid je potrebno primjenjivati nakon dijalize u bolesnika koji primaju ovakvu terapiju. Primarni metaboliti linezolida se također, u određenoj mjeri, mogu odstraniti dijalizom, ali je koncentracija tih metabolita i nakon dijalize značajno veća nego u bolesnika s normalnom funkcijom bubrega ili u onih s blagom do umjerenom insuficijencijom bubrega.
Stoga je linezolid potrebno primjenjivati s posebnim oprezom u bolesnika s teškom insuficijencijom bubrega koji su podvrgnuti hemodijalizi, odnosno samo onda kad je očekivana korist veća od mogućeg rizika.
Do sada nema dovoljno iskustva s primjenom linezolida u bolesnika koji su podvrgnuti kontinuiranoj ambulantnoj peritonealnoj dijalizi (CAPD) ili alternativnim postupcima liječenja zatajivanja bubrega (osim hemodijalize).
Teško oštećenje funkcije jetre:
Nije potrebno prilagođavanje doze. Međutim, budući da su klinički podaci o primjeni ograničeni, preporučuje se linezolid primijeniti samo ako očekivana korist nadmašuje mogući rizik (vidjeti dijelove 4.4 i 5.2).
Način primjene
Preporučenu dozu linezolida potrebno je dati intravenski dva puta dnevno. Put primjene: intravenska primjena.
Otopina za infuziju se primjenjuje tijekom 30 do120 minuta.
Preosjetljivost na linezolid ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.
Linezolid se ne smije primjenjivati u bolesnika koji uzimaju lijekove koji inhibiraju monoaminooksidazu A ili B (npr. fenelzin, izokarboksazid, selegilin, moklobemid), odnosno tijekom najmanje dva tjedna po prestanku uzimanja istih.
Osim u slučaju ustanova koje posjeduju mogućnost stalnog nadzora i monitoriranja krvnog tlaka, linezolid se ne smije primjenjivati u bolesnika sa sljedećim bolestima ili istodobno sa sljedećom terapijom:
-
nekontrolirana hipertenzija, feokromocitom, karcinoid, tireotoksikoza, bipolarni poremećaj, shizoafektivni poremećaj, akutna stanja konfuzije.
-
inhibitori ponovne pohrane serotonina (vidjeti dio 4.4), triciklički antidepresivi, agonisti serotoninskih 5-HT1 receptora (triptani), direktni ili indirektni simpatomimetici (uključujući i adrenergičke bronhodilatatore, pseudoefedrin i fenilpropanolamin), vazoaktivni lijekovi (npr. epinefrin, norepinefrin), dopaminergički lijekovi (npr. dopamin, dobutamin), petidin ili buspiron.
Podaci dobiveni ispitivanjima na životinjama ukazuju na mogućnost prolaska linezolida u majčino mlijeko pa se stoga dojenje treba prekinuti prije i tijekom primjene linezolida (vidjeti dio 4.6).
Mijelosupresija
U bolesnika koji su primali linezolid zabilježena je mijelosupresija (uključujući anemiju, leukopeniju, pancitopeniju i trombocitopeniju). U slučajevima s poznatim ishodom, po prestanku terapije linezolidom, vrijednosti hematoloških parametara povisile su se prema razinama prije početka terapije. Čini se da je rizik od ovih učinaka povezan s trajanjem liječenja. Stariji bolesnici mogu biti pod većim rizikom od nastanka krvnih diskrazija od mlađih bolesnika. Trombocitopenija se može javiti češće u bolesnika s teškom insuficijencijom bubrega, neovisno o tome jesu li na dijalizi te u bolesnika s umjerenim do teškim oštećenjem funkcije jetre. Stoga se preporučuje pomno praćenje krvne slike u bolesnika: koji imaju anemiju, granulocitopeniju ili trombocitopeniju u anamnezi; koji istodobno primaju lijekove koji mogu sniziti vrijednosti hemoglobina, smanjiti broj krvnih stanica ili nepovoljno djelovati na broj ili funkciju trombocita; imaju tešku insuficijeniju bubrega ili umjereno do teško oštećenje funkcije jetre te bolesnika koji primaju linezolid dulje od 10-14 dana. Linezolid se tim bolesnicima smije primijeniti samo ako je moguć pažljivi nadzor razine hemoglobina, krvne slike i broja trombocita.
Ako dođe do ozbiljne mijelosupresije za vrijeme primjene linezolida, liječenje treba prekinuti, osim ako se smatra da je apsolutno neophodno nastaviti liječenje, pri čemu treba intenzivno nadzirati krvnu sliku te provoditi odgovarajuće strategije liječenja.
Nadalje, preporučuje se tjedna kontrola kompletne krvne slike (uključujući hemoglobin, trombocite te ukupne i diferencijalne vrijednosti leukocita) bolesnika koji primaju linezolid, neovisno o početnom
stanju krvne slike.
U ispitivanjima milosrdnog davanja lijeka, zabilježena je viša incidencija ozbiljnih anemija u bolesnika koji su primali linezolid dulje od maksimalno preporučenih 28 dana. U ovih bolesnika je češće bila potrebna transfuzija krvi. Slučajevi anemije koji su zahtijevali transfuziju zabilježeni su i nakon stavljanja lijeka na tržište, češće u bolesnika koji su primali linezolid dulje od 28 dana. Zabilježeni su slučajevi sideroblastične anemije nakon stavljanja lijeka na tržište. U slučajevima za koje se znao početak liječenja, većina je bolesnika primala linezolid dulje od 28 dana. Većina se bolesnika potpuno ili djelomično oporavila nakon prekida primjene linezolida, s ili bez liječenja anemije.
Nejednaka smrtnost u kliničkim ispitivanjima u bolesnika s Gram-pozitivnim infekcijama krvotoka povezanim s primjenom katetera
Opažena je povećana smrtnost bolesnika liječenih s linezolidom, u odnosu na vankomicin/dikloksacilin/oksacilin, u otvorenom ispitivanju na teškim bolesnicima s intravaskularnim infekcijama povezanim s primjenom katetera [78/363 (21,5%) u odnosu na 58/363 (16,0%)]. Osnovni faktor koji je utjecao na stopu smrtnosti bio je početni status infekcije Gram-pozitivnim bakterijama. Stopa smrtnosti bila je slična u bolesnika s infekcijama uzrokovanim isključivo Gram-pozitivnim bakterijama (odnos vjerojatnosti izloženosti (odds ratio) 0,96; 95% interval pouzdanosti: 0,58-1,59), ali je bila značajno viša (p=0,0162) u skupini s linezolidom u bolesnika s bilo kojim drugim patogenom ili bez patogena na početku (odnos vjerojatnosti izloženosti (odds ratio) 2,48; 95% interval pouzdanosti: 1,38-4,46). Najveća razlika javila se za vrijeme liječenja te 7 dana nakon prestanka primjene ispitivanog lijeka. Više bolesnika u skupini s linezolidom inficirano je Gram- negativnim patogenima za vrijeme trajanja ispitivanja te umrlo od infekcija uzrokovanih Gram-negativnim patogenima i polimikrobnih infekcija. Stoga, u kompliciranih infekcija kože i mekih tkiva, linezolid se smije primijeniti u bolesnika s poznatom ili mogućom infekcijom Gram-negativnim bakterijama samo u slučaju kada nisu moguće druge opcije liječenja (vidjeti dio 4.1). U tim slučajevima treba istodobno započeti i s primjenom antibiotika koji djeluju na Gram- negativne bakterije.
Dijareja i kolitis povezani s primjenom antibiotika
Proljev i kolitis povezan s uporabom antibiotika, uključujući pseudomembranozni kolitis i dijareju uzrokovanu uzročnikom Clostridium difficile, zabilježeni su uz gotovo sve antibiotike, uključujući i linezolid i mogu varirati u težini od blagih proljeva do smtronosnih kolitisa. Stoga je važno uzeti u obzir ovu dijagnozu u bolesnika koji razviju tešku dijareju tijekom ili nakon primjene linezolida. Ako postoji sumnja ili se potvrdi proljev ili kolitis povezan s primjenom antibiotika, potrebno je prekinuti antibakterijsko liječenje, uključujući i linezolid, te odmah primijeniti odgovarajuće mjere. Lijekovi koji inhibiraju peristaltiku su kontraindicirani u tom slučaju.
Laktacidoza
Pri primjeni linezolida zabilježena je laktacidoza. Bolesnici koji razviju znakove i simptome metaboličke acidoze, uključujući i rekurentnu mučninu i povraćanje, bol u abdomenu, niske vrijednosti bikarbonata, ili hiperventiliraju za vrijeme primjene linezolida, zahtijevaju hitno medicinsko zbrinjavanje. U slučaju laktacidoze, potrebno je razmotriti moguću korist nastavka primjene linezolida u odnosu na moguće rizike.
Disfunkcija mitohondrija
Linezolid inhibira sintezu proteina u mitohondrijima. Nuspojave poput laktacidoze, anemije i neuropatije (optičke i periferne) mogu se javiti kao rezultat navedene inhibicije; one su češće kada se lijek koristi dulje od 28 dana.
Serotoninski sindrom
Zabilježene su spontane prijave serotoninskog sindroma povezanog s istodobnom primjenom linezolida i serotonergičkih lijekova, uključujući antidepresive kao što su selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI) i opioidi (vidjeti dio 4.5). Stoga je istovremena primjena linezolida i serotonergičkih lijekova kontraindicirana (vidjeti dio 4.3), osim ako je to prijeko potrebno.
U tim slučajevima, bolesnike treba pažljivo nadzirati obzirom na znakove i simptome serotoninskog sindroma, kao što su kognitivna disfunkcija, hiperpireksija, hiperrefleksija i smetnje koordinacije. Ako
se jave ovi simptomi, liječnici bi trebali razmotriti prekid jednog ili oba lijeka; ako se prekine primjena serotonergičkog lijeka, mogu se javiti simptomi ustezanja.
Rabdomioliza
Kod primjene linezolida prijavljena je rabdomioliza. Linezolid treba primjenjivati uz oprez u bolesnika s predisponirajućim faktorima za rabdomiolizu. Ako se opaze znakovi ili simptomi rabdomiolize, potrebno je prekinuti s primjenom linezolida i uvesti odgovarajuću terapiju.
Hiponatrijemija i sindrom neodgovarajućeg izlučivanja antidiuretskog hormona
U nekolicine bolesnika liječenih linezolidom opažena je hiponatrijemija i/ili sindrom neodgovarajućeg izlučivanja antidiuretskog hormona. Preporučuje se redovno praćenje razina natrija u serumu bolesnika koji su izloženi riziku od pojave hiponatrijemije kao što su stariji bolesnici ili bolesnici koji uzimaju lijekove koji snižavaju razinu natrija u krvi (npr. triazidni diuretici kao što je hidroklorotiazid).
Periferna i optička neuropatija
Periferna neuropatija, kao i optička neuropatija i optički neuritis ponekad progrediraju do gubitka vida i zabilježeni su u bolesnika koji su primali linezolid; zabilježeni su primarno u bolesnika liječenih dulje od maksimalno preporučenog trajanja od 28 dana.
Sve bolesnike treba uputiti na prijavu simptoma pogoršanja vida, kao što su promjena u oštrini vida, promjene u opažanju boja, zamućenje vida ili smetnje vidnog polja. U tim se slučajevima preporučuje hitna procjena, uz upućivanje oftalmologu, ako je neophodno. Ako neki od bolesnika uzima linezolid dulje od preporučenih 28 dana, potrebno je redovito nadzirati funkciju vida.
Ako se javi periferna ili optička neuropatija, treba razmotriti prednosti nastavka liječenja lijekom linezolid u odnosu na potencijalne rizike.
Može biti povećan rizik pojave neuropatije u bolesnika koji uz linezolid istodobno uzimaju ili su nedavno uzimali antimikrobnu terapiju za liječenje tuberkuloze.
Konvulzije
Zabilježene su konvulzije u bolesnika liječenih linezolidom. U većini slučajeva, u tih su bolesnika u anamnezi zabilježeni napadaji ili faktori rizika za napadaje. Bolesnike treba savjetovati da obavijeste liječnika ako imaju napadaje u anamnezi.
Inhibitori monoaminooksidaze
Linezolid je reverzibilni, ne-selektivni inhibitor monoaminooksidaze (MAO). Međutim, u dozama u kojima se primjenjuje kao antibakterijska terapija ne uzrokuje antidepresivni učinak. Postoje ograničeni podaci dobiveni iz ispitivanja o interakcijama linezolida, kao i o sigurnosti primjene linezolida u bolesnika koji zbog druge bolesti odnosno istodobne terapije mogu biti pod povećanim rizikom inhibicije MAO. Stoga se ne preporučuje primjena linezolida u navedenim okolnostima osim u slučaju kad je moguće kontinuirano pratiti i monitorirati bolesnika (vidjeti dijelove 4.3 i 4.5).
Primjena uz hranu bogatu tiraminom
Bolesnike je potrebno uputiti da ne konzumiraju veće količine hrane bogate tiraminom (vidjeti dio 4.5).
Superinfekcije
U kliničkim ispitivanjima nije ispitivan učinak linezolida na normalnu floru.
Korištenje antibiotika može ponekad rezultirati prekomjernim rastom neosjetljivih mikroorganizama. Npr, u približno 3% bolesnika koji su primali linezolid u preporučenim dozama, javila se tijekom kliničkih ispitivanja kandidijaza, povezana s primjenom lijeka. Ako tijekom liječenja dođe do superinfekcije, potrebno je poduzeti odgovarajuće mjere.
Posebne populacije
Linezolid se treba primjenjivati uz poseban oprez u bolesnika s teškom insuficijencijom bubrega samo ako očekivana korist prevladava mogući rizik (vidjeti dijelove 4.2 i 5.2).
Preporučeno je primjenjivanje linezolida u bolesnika s teškom jetrenom insuficijencijom samo ako
očekivana korist prevladava mogući rizik (vidjeti dijelove 4.2 i 5.2).
Poremećaj plodnosti
Linezolid je reverzibilno smanjio plodnost i uzrokovao promjene u morfologiji sperme u odraslih mužjaka štakora pri dozama izloženosti sličnim onima u ljudima; moguće nuspojave linezolida na ljudski muški reproduktivni sustav su nepoznate (vidjeti dio 5.3).
Klinička ispitivanja
Nije utvrđena sigurnost i učinkovitost linezolida pri primjeni duljoj od 28 dana.
Kontrolirana klinička ispitivanja nisu uključivala bolesnike s dijabetičkim stopalom, dekubitusom ili ishemičkim povredama, teškim opeklinama ili gangrenom. Stoga je ograničeno iskustvo u primjeni linezolida u liječenju navedenih bolesti.
Pomoćne tvari
300 ml otopine za infuziju sadrži 13,7 mg glukoze. To treba uzeti u obzir u bolesnika s dijabetes melitusom.
300 ml otopine za infuziju sadrži također i 114 mg natrija (5 mmol), što odgovara 5,7% preporučenog dnevnog unosa od 2 g natrija za odraslu osobu prema preporukama SZO.
Inhibitori monoaminooksidaze
Linezolid je reverzibilni, neselektivni inhibitor monoaminooksidaze (MAO). Podaci iz ispitivanja interakcija su ograničeni, kao i podaci o sigurnosti istodobne primjene linezolida s drugim lijekovima koji mogu povećati rizik MAO inhibicije. Stoga se ne preporučuje primjenjivati linezolid u takvim slučajevima osim ukoliko je moguće trajno pratiti i monitorirati bolesnika (vidjeti dio 4.3 i 4.4).
Potencijalne interakcije koje dovode do hipertenzije
U normotenzivnih zdravih dobrovoljaca, linezolid je potencirao porast tlaka uzrokovan primjenom pseudoefedrina i fenilpropanolamin hidroklorida. Usporedna primjena s pseudoefedrinom ili fenilpropanolaminom dovela je do prosječnog porasta sistoličkog krvnog tlaka za 30-40 mmHg, dok je primjena samog linezolida dovela do prosječnog porasta za 11-15 mmHg, samog pseudoefedrina ili fenilpropanolamina za 14-18 mmHg, a samog placeba za 8-11 mmHg. Slična ispitivanja u hipertenzivnih bolesnika nisu do sada provedena. Preporučuje se da se doze lijekova s vazoaktivnim učinkom, uključujući dopaminergičke lijekove, pažljivo titriraju do postizanja željenog odgovora, kada se primjenjuju istodobno s linezolidom.
Potencijalne serotonergičke interakcije
Potencijalne interakcije s dekstrometorfanom su ispitivane u zdravih dobrovoljaca. Ispitanicima je primijenjen dekstrometorfan (dvije doze od 20 mg u razmaku od 4 sata) sa ili bez linezolida. U zdravih dobrovoljaca koji su primali linezolid i dekstrometorfan nisu uočeni znakovi serotoninskog sindroma (konfuzija, delirij, nemir, tremor, rumenilo, dijaforeza, hiperpireksija).
Nakon stavljanja lijeka u promet prijavljen je slučaj pojave učinaka nalik na serotoninski sindrom u jednog bolesnika koji je istodobno uzimao linezolid i dekstrometorfan, koji su se povukli nakon prekida primjene oba lijeka.
Tijekom kliničke primjene linezolida istodobno sa serotonergičkim lijekovima kao što su inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI) i opioida, prijavljeni su slučajevi serotoninskog sindroma. Stoga je njihova istodobna primjena kontraindicirana (vidjeti dio 4.3). Liječenje bolesnika u kojih je istodobna primjena linezolida i serotonergičkih lijekova neophodna prikazano je u dijelu 4.4.
Primjena uz hranu bogatu tiraminom
Nisu uočeni značajni učinci na tlak u ispitanika koji su dobivali linezolid i manje od 100 mg tiramina. Može se zaključiti da je potrebno samo izbjegavati unošenje velikih količina hrane i pića koji sadrže veću količinu tiramina (zreliji sirevi, ekstrakti kvasca, nedestilirana alkoholna pića i fermentirani
proizvodi od soje, kao što je umak od soje i sl.).
Lijekovi koji se metaboliziraju posredstvom citokroma P450
Razina metaboliziranja linezolida putem citokrom P450 (CYP) enzimskog sustava je ispod razine detekcije. Linezolid ne inhibira niti jedan od klinički značajnih humanih CYP izoformi (1A2, 2C9, 2C19, 2D6, 2E1, 3A4). Slično tome, linezolid ne inducira P450 izoenzime u štakora. Stoga se ne očekuju CYP450 inducirane interakcije tijekom primjene linezolida.
Rifampicin
Učinak rifampicina na farmakokinetiku linezolida proučavan je na 16 zdravih muških dobrovoljaca kojima je primijenjeno 600 mg linezolida dva puta na dan tijekom 2,5 dana sa ili bez primjene rifampicina u dozi od 600 mg jedan put na dan tijekom 8 dana. Rifampicin je smanjio Cmax i AUC linezolida prosječno za 21% [90% CI, 15, 27] i prosječno za 32% [90% CI, 27, 37]. Mehanizam ove interakcije i njezin klinički značaj nisu poznati.
Varfarin
Kad je varfarin primijenjen tijekom liječenja linezolidom i to u stanju dinamičke ravnoteže (steady-state), uočeno je smanjenje prosječnog maksimalnog INR-a za 10% te smanjenje površine ispod krivulje (AUC INR) za 5%. Nema dovoljno podataka na temelju kojih bi se mogao odrediti klinički značaj ovih rezultata, ako uopće postoji.
Trudnoća
Postoje ograničeni podaci o primjeni linezolida u trudnica. Studije na životinjama su pokazale reproduktivnu toksičnost (vidjeti dio 5.3). Mogući rizik za ljude također postoji.
Linezolid se ne smije primjenjivati tijekom trudnoće osim kad je to neophodno potrebno tj. samo onda kada očekivana korist nadvladava mogući rizik.
Dojenje
Podaci na životinjama upućuju na to da linezolid i njegovi metaboliti mogu prijeći u majčino mlijeko te se stoga dojenje treba prekinuti prije i tijekom primjene linezolida.
Plodnost
U ispitivanjima na životinjama, linezolid je uzrokovao smanjivanje plodnosti (vidjeti dio 5.3).
U donjoj tablici prikazana je učestalost nuspojava dobivena iz kliničkih ispitivanja provedenih na preko 6000 odraslih bolesnika liječenih preporučenim dozama linezolida, u trajanju do 28 dana.
Najčešće prijavljene nuspojave su bile proljev (8,9%), mučnina (6,9%), povraćanje (4,3%) i glavobolja (4,2%).
Najčešće nuspojave povezane s primjenom lijeka uslijed kojih je prekinuta daljnja terapija bile su: glavobolja, proljev, mučnina i povraćanje. Oko 3% bolesnika je prekinulo daljnje liječenje zbog nuspojave povezane s primjenom lijeka.
Dodatne zabilježene nuspojave nakon stavljanja lijeka u promet prikazane su u tablici dolje pod “učestalost nepoznata”, s obzirom da se iz dostupnih podataka ne može odrediti njihova učestalost.
Zabilježene su nuspojave za vrijeme liječenja linezolidom sa sljedećom učestalošću: vrlo često (≥1/10); često (≥1/100 do <1/10); manje često (≥1/1000 do <1/100); rijetko (≥1/10 000 do <1/1000); vrlo rijetko (<1/10 000); nepoznato (ne može se utvrditi iz dostupnih podataka).
| Organski | Često | Manje često | Rijetko | Učestalost | ||
| sustav | (≥1/100 do <1/10) | (≥1/1000 do | (≥1/10 000 do | nepoznata (ne | ||
| <1/100) | <1/1000) | može se utvrditi | ||||
| iz dostupnih | ||||||
| podataka) | ||||||
| Infekcije i | kandidijaza, | kolitis povezan s | ||||
| infestacije | oralna | primjenom | ||||
| kandidijaza, | antibiotika, | |||||
| vaginalna | uključujući i | |||||
| kandidijaza, | pseudomembran | |||||
| gljivične infekcije | ozni kolitis* | |||||
| vaginitis | ||||||
| Poremećaji | trombocitopenija* | pancitopenija*, | sideroblastična | mijelosupresija* | ||
| krvi i limfnog | , anemija*† | leukopenija*, | anemija* | |||
| sustava | neutropenija, | |||||
| eozinofilija | ||||||
| Poremećaji | anafilaksija | |||||
| imunološkog | ||||||
| sustava | ||||||
| Poremećaji | hiponatrijemija, | laktacidoza* | ||||
| metabolizma i | hipoglikemija | |||||
| prehrane | ||||||
| Psihijatrijski | insomnija | |||||
| poremećaji | ||||||
| Poremećaji | glavobolja, | konvulzije*, | serotoninski | |||
| živčanog | poremećaj okusa | periferna | sindrom** | |||
| sustava | (metalni okus), | neuropatija*, | ||||
| omaglica | hipoestezija, | |||||
| parestezija | ||||||
| Poremećaji | optička | poremećaji vidnog | optički neuritis*, | |||
| oka | neuropatija*, | polja* | gubitak vida*, | |||
| zamagljen vid* | promjena oštrine | |||||
| vida*, promjene u | ||||||
| raspoznavanju | ||||||
| boja* | ||||||
| Poremećaji | tinitus | |||||
| uha i labirinta | ||||||
| Poremećaji | aritmija | |||||
| srca | (tahikardija) | |||||
| Poremećaji | hipertenzija | tranzitorne | ||||
| krvožilnog | ishemičke atake, | |||||
| sustava | flebitis, | |||||
| tromboflebitis | ||||||
| Poremećaji | proljev, mučnina, | pakreatitis, | površinska | |||
| probavnog | povraćanje | gastritis, | diskoloracija zuba, | |||
| sustava | lokalizirana ili | abdominalna | crni dlakavi jezik | |||
| generalizirana bol | distenzija, suha | |||||
| u abdomenu, | usta, glositis, | |||||
| konstipacija, | omekšana stolica, | |||||
| dispepsija | stomatitis, | |||||
| diskoloracija ili | ||||||
| H A L M E D11 - 09 - 2026O D O B R E N O | ||||||
| poremećaj jezika | ||||||
| Poremećaji jetrei žuči | abnormalni testovi jetrene funkcije: povećane vrijednosti AST,ALT ili alkalne fosfataze | povećane vrijednosti ukupnog bilirubina | ||||
| Poremećaji kožei potkožnog tkiva | svrbež, osip | angioedem,urtikarija, bulozni dermatitis, dermatitis, dijaforeza | toksičnaepidermalna nekroliza#, Stevens-Johnsonov sindrom#, hipersenzitivnivaskulitis | alopecija | ||
| Poremećaji mišićno koštanog sustava ivezivnog tkiva | rabdomioliza* | |||||
| Poremećaji bubrega i mokraćnogsustava | povećane vrijednosti ureje u krvi | zatajenje bubrega, povećane vrijednostikreatinina, poliurija | ||||
| Poremećaji reproduktivno g sustava idojki | vulvovaginalni poremećaj | |||||
| Opći poremećaji i reakcije na mjestuprimjene | temperatura, lokalizirana bol | zimica, umor, bol na mjestu primjene injekcije, pojačana žeđ | ||||
| Pretrage | Biokemijski parametri: povišene vrijednosti LDH, kreatinin kinaze, lipaze, amilaze ili glukoze (koja nije na tašte), snižene vrijednosti ukupnih proteina, albumina, natrija ili kalcija, povišene ili snižene vrijednosti kalija ili bikarbonataHematologija: povišen broj neutrofila ili eozinofila,smanjen | Biokemijski parametri: povišene vrijednosti natrija ili kalcija, smanjene vrijednosti glukoze (koja nije na tašte), povišene ili snižene vrijednosti klorida.Hematologija: povišen broj retikulocita, smanjen broj neutrofila | ||||
| H A L M E D11 - 09 - 2026O D O B R E N O | ||||||
| haemoglobin, hematokrit ili broj eritrocita, povećan ili smanjen brojtrombocita ili leukocita |
* Vidjeti dio 4.4.
# Učestalost nuspojava procijenjena primjenom „pravila 3 nuspojave“
† Vidjeti ispod
Sljedeće nuspojave na linezolid smatrale su se ozbiljnim u rijetkim slučajevima: lokalizirana abdominalna bol, tranzitorne ishemičke atake i hipertenzija.
†U kontroliranim kliničkim ispitivanjima u kojima je linezolid primjenjivan u trajanju do 28 dana, zabilježena je pojava anemije u 2,0% bolesnika. U programima milosrdne primjene lijeka u bolesnika s po život opasnim infekcijama te drugim bolestima, postotak bolesnika koji su razvili anemiju tijekom liječenja linezolidom u trajanju ≤ 28 dana iznosio je 2,5% (33/1326) u usporedbi s 12,3% (53/430) kad je liječenje trajalo > 28 dana. Udio bolesnika u kojih je zabilježena teška anemija povezana s lijekom koja je zahtijevala transfuziju bila je 9% (3/33) u bolesnika liječenih ≤ 28 dana prema 15% (8/53) u onih liječenih > 28 dana.
Pedijatrijska populacija
Podaci sigurnosti primjene linezolida iz kliničkih ispitivanja provedenih na više od 500 pedijatrijskih bolesnika (od rođenja do 17. godine života) ne pokazuju razliku sigurnosnog profila linezolida u pedijatrijskih bolesnika u usporedbi sa sigurnosnim profilom lijeka u populaciji odraslih.
Prijavljivanje sumnji na nuspojavu
Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava navedenog u Dodatku V.
Simptomi
Znakovi toksičnosti u štakora nakon primjene linezolida u dozi od 3000 mg/kg/dan su smanjena aktivnost i ataksija. U pasa koji su primili 2000 mg/kg/dan došlo je do povraćanja i tremora.
Liječenje
Nije poznat specifičan antidot.
Nisu prijavljeni slučajevi predoziranja. Međutim, sljedeći podaci mogu biti korisni u slučaju predoziranja:
Preporučuje se suportivna njega, istodobno s održavanjem glomerularne filtracije. Oko 30% primijenjene doze linezolida se uklanja tijekom 3-satne hemodijalize, ali nema podataka o uklanjanju linezolida pomoću peritonealne dijalize ili hemoperfuzije. Dva primarna metabolita se također uklanjaju u istom omjeru hemodijalizom.
Farmakološka svojstva - Linezolid 2 mg/ml
H A L M E D
11 - 09 - 2026
O D O B R E N O
Farmakoterapijska skupina: antibiotici za sustavnu primjenu, ostali antibiotici
ATK oznaka: J01XX08
Mehanizam djelovanja
Linezolid je sintetska, antibakterijska tvar koja pripada novoj skupini antibiotika, oksazolidinonima. Posjeduje in vitro aktivnost prema aerobnim Gram-pozitivnim bakterijama i anaerobnim mikroorganizmima. Linezolid selektivno inhibira sintezu bakterijskih proteina i posjeduje jedinstven mehanizam djelovanja. Veže se na određeno mjesto na bakterijskom ribosomu (23S na 50S podjedinici) i sprječava stvaranje funkcionalnog 70S inicijacijskog kompleksa što je osnovni dio translacijskog procesa.
Farmakodinamički učinci
Postantibiotski učinak linezolida u in vitro uvjetima (engl. Postantibiotic efect - PAE) na Staphylococcus aureus traje oko 2 sata. Kada se isto mjeri na animalnim modelima in vivo, iznosi 3,6 sati za Staphylococcus aureus i 3,9 sati za Streptococcus pneumoniae. Glavni farmakodinamički čimbenik djelotvornosti u ispitivanjima na životinjama je bilo vrijeme tijekom kojeg koncentracija linezolida u plazmi nadmašuje MIK (minimalnu inhibitornu koncentraciju) za uzročnika infekcije.
Granične vrijednosti
Granične vrijednosti minimalne inhibitorne koncentracije (MIK), koje je utvrdio Europski odbor za testiranje osjetljivosti na antibiotike (European Committee on Antimicrobial Susceptibility Testing (EUCAST)), za linezolid (v 11.0 od 01.01.2021.)
| Osjetljiv | Otporan | |
| Enterococcus spp. | ≤4 mg/L | >4 mg/L |
| Staphylococcus spp. | ≤4 mg/L | >4 mg/L |
| Streptococcus skupina A, B,C i G | ≤2 mg/L | >2 mg/L |
| Streptococcus pneumoniae | ≤2 mg/L | >2 mg/L |
| Granične vrijednosti MIK koje nisupovezane s pojedinom vrstom* | ≤2 mg/L | >2 mg/L |
*Granične vrijednosti MIK koje nisu povezane s pojedinom vrstom uglavnom su utvrđene na temelju farmakokinetičkih/ farmakodinamičkih podataka i ne ovise o raspodjeli MIK unutar pojedinih vrsta. Ti podaci se odnose samo za one mikroorganizme kojima nije utvrđena specifična granična vrijednost MIK i nisu primjenjivi na one vrste kod kojih se ne preporučuje ispitivanje osjetljivosti.
Osjetljivost
Prevalencija stečene rezistencije za pojedine sojeve može varirati s vremenom i obzirom na zemljopisni položaj. Stoga je informacija o lokalnoj rezistenciji poželjna, pogotovo kada se provodi liječenje težih infekcija. Po potrebi se može zatražiti savjet stručnjaka ako je lokalna prevalencija rezistencije takva da je korist lijeka upitna.
| Kategorija | |
| Osjetljivi organizmiGram-pozitivni aerobi: Enterococcus faecalis Enterococcus faecium* Staphylococcus aureus* Koagulaza negativni stafilokoki Streptococcus agalactiae* Streptococcus pneumoniae* Streptococcus pyogenes* streptokoki skupine C streptokoki skupine GGram-pozitivni anaerobi: | |
| H A L M E D11 - 09 - 2026O D O B R E N O |
| Clostridium perfringens Peptostreptococcus anaerobius Peptostreptococcus vrste |
| Rezistentni mikroorganizmiHaemophilus influenzae Moraxella catarrhalis Neisseria species Enterobacteriaceae Pseudomonas vrste |
*Klinička učinkovitost je dokazana za osjetljive mikroorganizme u odobrenim indikacijama
Linezolid pokazuje i određenu in vitro aktivnost prema sljedećim mikroorganizmima: Legionella, Chlamydia pneumoniae i Mycoplasma pneumoniae, međutim ti su podaci nedostatni da bi se potvrdila i klinička djelotvornost.
Rezistencija Križna rezistencija
Mehanizam djelovanja linezolida razlikuje se od drugih skupina antibiotika. In vitro ispitivanja na kliničkim izolatima (uključujući i meticilin-rezistentne stafilokoke, vankomicin-rezistentne enterokoke te penicilin i eritromicin-rezistentne streptokoke) upućuju da je linezolid najčešće učinkovit i spram onih mikroorganizama koji su rezistentni na jednu ili više drugih skupina antimikrobnih lijekova.
Rezistencija na linezolid povezana je s točkastom mutacijom na 23S rRNA.
Naglo smanjenje osjetljivosti na linezolid zamijećeno je prilikom njegove primjene, a potvrđeno je i tijekom primjene drugih antibiotika koji se koriste u liječenju teških i/ili dugotrajnih infekcija. Prijavljena je rezistencija na linezolid kod enterokoka, vrste Staphylococcus aureus i koagulaza negativnog stafilokoka. Rezistencija je povezana s produljenim liječenjem, prisutnošću prostetskih materijala i nemogućnošću dreniranja apscesa. Ako se u bolnici izoliraju mikroorganizmi rezistentni na antibiotik važno je postaviti pravila za kontrolu širenja infekcije.
Klinička djelotvornost i sigurnost Ispitivanja u pedijatrijskoj populaciji:
U otvorenom kliničkom ispitivanju na djeci u dobi od rođenja do 11 godine starosti, ispitivana je djelotvornost linezolida (10 mg/kg q8h) te je uspoređivana s djelotvornošću vankomicina (10-15 mg/kg q6-24h) u liječenju infekcija uzrokovanih suspektno ili dokazano rezistentnim Gram-
pozitivnim uzročnicima (uključujući bolničke pneumonije, komplicirane infekcije kože i potkožnog tkiva, bakterijemije uzrokovane prisutnošću katetera, bakterijemije nepoznatog uzroka i ostale infekcije). Stope kliničkog izlječenja u kliničkoj populaciji iznosile su 89,3% (134/150) za linezolid i 84,5% (60/71) za vankomicin (95%CI: -4,9, 14,6).
Linezolid Krka primarno sadrži (s)-linezolid koji je biološki aktivan te se metabolizira tako da formira inaktivne derivate.
Apsorpcija
Linezolid se brzo i gotovo potpuno apsorbira nakon peroralne primjene. Maksimalna koncentracija u plazmi se postiže unutar dva sata. Apsolutna peroralna bioraspoloživost linezolida je oko 100% (oralno i intravensko doziranje praćeno u križnom ispitivanju). Hrana ne utječe značajno na apsorpciju lijeka, a apsorpcija nakon primjene oralne suspenzije slična onoj postignutoj primjenom filmom obloženih tableta.
Cmax i Cmin linezolida u plazmi (srednja vrijednost i [standardna devijacija]) u stanju dinamičke ravnoteže nakon intravenske primjene doze od 600 mg dva puta na dan iznosile su 15,1 [2,5] mg/L
odnosno 3,68 [2,68] mg/L.
U drugom ispitivanju, nakon oralne primjene 600 mg linezolida dva puta na dan do postizanja stanja dinamičke ravnoteže, Cmax i Cmin su iznosile 21,2 [5,8] mg/L odnosno 6,15 [2,94] mg/L. Stanje dinamičke ravnoteže postignuto je do drugog dana primjene.
Distribucija
Volumen distribucije u stanju dinamičke ravnoteže iznosi oko 40-50 litara u zdravih odraslih osoba i odgovara ukupnom sadržaju vode u tijelu. Za proteine plazme se veže oko 31% i to ne ovisi o koncentraciji.
Koncentracije linezolida su određivane su različitim tjelesnim tekućinama u određenog broja zdravih dobrovoljaca nakon višekratnog doziranja. Omjer linezolida u slini i znoju u odnosu na plazmu je 1,2:1,0 odnosno 0,55:1,0. Isti odnos za površinsku tekućinu epitela i alveolarne stanice pluća iznosi 4,5:1,0 odnosno 0,15:1,0 kada se mjeri pri maksimalnoj koncentraciji u stanju dinamičke ravnoteže. U malom ispitivanju u bolesnika s ventrikulo-peritonealnim “shunt”-ovima i u osnovi upalno nepromijenjenim moždanim ovojnicama, odnos koncentracije linezolida u cerebrospinalnom likvoru prema maksimalnoj koncentraciji u plazmi iznosio je 0,7:1,0 nakon višekratnog doziranja.
Biotransformacija
Linezolid se primarno metabolizira oksidacijom morfolinskog prstena što rezultira uglavnom formiranjem dva inaktivna derivata karboksilne kiseline otvorenog prstena; metabolit aminoetoksiacetatne kiseline (PNU-142300) i metabolit hidroksietil glicina (PNU-142586). Metabolit hidroksietil glicin je pretežni metabolit u ljudi i pretpostavlja se da se stvara neenzimatskim procesima. Metabolit aminoetoksiacetatna kiselina (PNU-142300) je prisutna u manjoj mjeri. Drugi, rjeđi, inaktivni metaboliti su također opisani.
Eliminacija
U bolesnika s normalnom funkcijom bubrega ili blagom do srednje uznapredovalom bubrežnom insuficijencijom, linezolid se u stanju dinamičke ravnoteže primarno izlučuje u urinu kao PNU-142586 (40%), u nepromijenjenom obliku (30%) i kao PNU-142300 (10%). U stolici se lijek ne nalazi u nepromijenjenom obliku, ali se 6% odnosno 3% svake doze pojavljuje u obliku PNU-142586, odnosno PNU-142300. Poluvrijeme eliminacije linezolida iznosi prosječno 5-7 sati.
Oko 65% ukupnog klirensa linezolida se odvija putem koji nije preko bubrega. Manji stupanj nelinearnosti u izlučivanju linezolida je uočen s povećanjem doze. Razlog tome je, čini se, slabiji renalni i nerenalni klirens kod većih koncentracija linezolida. Međutim, razlika u klirensu je vrlo mala i ne utječe značajno na poluvrijeme eliminacije.
Posebne populacije
Oštećenje funkcije bubrega: Nakon jedne doze od 600 mg, uočena je 7-8 puta veća izloženost dvama primarnim metabolitima linezolida u plazmi u bolesnika s teškom insuficijencijom bubrega (klirens kreatinina <30 ml/min). Međutim, AUC se za osnovni lijek nije promijenila. Iako se hemodijalizom mogu djelomično odstraniti glavni metaboliti linezolida, ipak je koncentracija metabolita u plazmi nakon jednokratnog 600 mg doziranja značajno veća nakon provedene dijalize nego što se može izmjeriti u ispitanika s normalnom funkcijom bubrega ili blagom do umjereno teškom insuficijencijom bubrega.
U 24 bolesnika s teškom insuficijencijom bubrega, od kojih je 21 bio podvrgnut redovitoj hemodijalizi, vršna koncentracija dva glavna metabolita u plazmi nakon višednevne primjene linezolida bila je 10 puta veća od one u bolesnika s normalnom funkcijom bubrega. Vršne razine linezolida u plazmi nisu bile promijenjene.
Klinički značaj ovih nalaza nije utvrđen jer su dostupni podaci o sigurnosti primjene ograničeni. (vidjeti dijelove 4.2 i 4.4).
Oštećenje funkcije jetre: Na temelju ograničenih dostupnih podataka može se ustvrditi da farmakokinetika linezolida PNU-142300 i PNU-142586, u bolesnika s blagom do umjerenom insuficijencijom jetre (Child-Pugh stadij A ili B), nije promijenjena. Farmakokinetika linezolida u bolesnika s teškom insuficijencijom jetre (Child-Pugh stadij C) nije proučavana. Budući da se linezolid metabolizira neenzimatskim procesima, oštećenje funkcije jetre ne bi trebalo značajnije
mijenjati njegov metabolizam (vidjeti dijelove 4.2 i 4.4).
Starije osobe: Farmakokinetika linezolida nije značajno promijenjena u bolesnika s 65 godina i starijih.
Žene: Žene imaju nešto manji volumen distribucije nego muškarci, a prosječni klirens im je smanjen za oko 20% kada se korigira prema tjelesnoj težini. Koncentracije linezolida u plazmi su veće u žena što se može djelomično opravdati razlikama u tjelesnoj težini. Budući da se prosječan poluvijek linezolida značajno ne razlikuje između žena i muškaraca, ne očekuje se da bi koncentracija lijeka u plazmi porasla iznad granica za koje je utvrđena dobra podnošljivost. Stoga nije potrebno prilagođavanje doze.
Pedijatrijska populacija (<18 godina): Još uvijek nije sa sigurnošću utvrđena sigurnost i djelotvornost linezolida u djece i adolescenata (<18 godina) te se stoga njegova primjena u toj dobnoj supini ne preporučuje (vidjeti dio 4.2). Potrebna su dodatna ispitivanja kako bi se utvrdilo učinkovito i sigurno doziranje. Farmakokinetička ispitivanja ukazuju da je nakon pojedinačnih i višestrukih doza u djece (1 tjedan do 12 godina), klirens linezolida (temeljen na kg tjelesne mase) bio veći u djece u odnosu na odrasle, ali se smanjivao usporedo s povećanjem dobi.
U djece u dobi od 1 tjedan do 12 godina, primjena 10 mg/kg svakih 8 sati na dan dovodi do izloženosti lijeku kao kod primjene 600 mg dva puta na dan u odraslih.
U novorođenčadi do tjedan dana starosti, sistemski klirens linezolida (temeljen na kg tjelesne težine), povećava se ubrzano u prvom tjednu života. Stoga će se u novorođenčadi kojoj se primjenjuje linezolid u dozi od 10 mg/kg svakih 8 sati na dan postići najveća izloženost lijeku prvi dan nakon poroda. Ipak, opsežna akumulacija se ne očekuje uz navedeni režim doziranja tijekom prvog tjedana života, zbog toga što se tijekom tog razdoblja ubrzano povećava klirens lijeka.
U adolescenata (12 do 17 godina), farmakokinetika linezolida slična je onoj u odraslih nakon primjene doze od 600 mg. Stoga će se u adolescenata kojima se primjenjuje doza od 600 mg svakih 12 sati postići slična izloženost lijeku kao u odraslih koji dobivaju istu dozu.
Nakon jednokratne ili višekratne primijene linezolida u dozi od 10 mg/kg svakih 12 sati ili svakih 8 sati u djece s ventrikuloperitonealnim šantom, opažena je varijabilna koncentracija linezolida u cerebrospinalnom likvoru. Terapijske koncentracije linezolida nisu konzistentno postignute ili održane u likvoru. Stoga se linezolid ne preporučuje u empirijskom liječenju djece s infekcijama središnjeg živčanog sustava.
Farmaceutski podaci - Linezolid 2 mg/ml
glukoza hidrat natrijev citrat dihidrat citratna kiselina
kloridna kiselina (za podešavanje pH) natrijev hidroksid (za podešavanje pH) voda za injekcije
U otopinu za infuziju ne smiju se dodavati aditivi. Ako se linezolid primjenjuje istodobno s drugim lijekovima, svaki je lijek potrebno primijeniti odvojeno, u skladu s uputama za njegovu primjenu. Slično tome, ako se isti intravenski put koristi za sekvencijsku primjenu nekoliko lijekova, prije i nakon primjene linezolida potrebno je isprati infuzijski sustav nekom kompatibilnom otopinom za infuziju (vidjeti dio 6.6).
Poznato je da je otopina linezolida za infuziju fizikalno inkompatibilna sa sljedećim spojevima: amfotericin B, klorpromazinklorid, diazepam, pentamidinizetionat, eritromicinlaktobionat, fenitoinnatrij i sulfametoksazol/trimetoprim. Pored toga, ona je kemijski inkompatibilna s ceftriaksonnatrijem.
2 godine
Nakon otvaranja: Dokazana je kemijska i fizikalna stabilnost tijekom 24 sata na sobnoj temperaturi u
primarnoj vrećici nakon uklanjanja sekundarnog pakiranja (vrećice). S mikrobiološkog stajališta proizvod se mora primijeniti odmah. Ako se ne primijeni odmah, odgovornost za vrijeme i uvjete čuvanja proizvoda je na onome koji ga primjenjuje.
Ne čuvati na temperaturi iznad 30 °C.
Čuvati u originalnom pakiranju radi zaštite od svjetlosti. Za uvjete čuvanja nakon prvog otvaranja vidjeti dio 6.3.
Linezolid otopina za infuziju:
Primarno pakiranje:
Višeslojna poliolefinska plastična vrećica (300 ml) s višeslojnom poliolefinskom plastičnom priključnom cijevi i poliolefinskim dvostrukim priključkom.
Sekundarno pakiranje:
Višeslojna omotna zaštitna vrećica. Slojevi filma vrećice od izvana prema unutra: poliester, aluminij, poliester, propilen, 1 i 10 u kutiji.
Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.
i druga rukovanja lijekom
Samo za jednokratnu primjenu. Ukloniti zaštitni omot neposredno prije primjene, a zatim provjerite stiskanjem da li vrećica negdje propušta. Ako vrećica propušta, lijek se ne smije koristiti jer nije sterilan. Otopinu prije uporabe treba vizualno provjeriti i smije se primijeniti samo bistra otopina bez vidljivih čestica.
Linezolid Krka za infuziju kompatibilna je sa sljedećim otopinama: 5%-tnom glukozom za intravensku infuziju, 0,9%-tnom otopinom natrijevog klorida za intravensku infuziju, otopinom za injekcije Ringerovog laktata (Hartmanova otopina za injekcije).
Vrećice se ne smiju serijski spajati. Sva neiskorištena otopina se mora baciti. Ne spajajte djelomično iskorištene vrećice.
Neiskorišteni lijek ili otpadni materijal potrebno je zbrinuti sukladno nacionalnim propisima.