Apeneta 150 mg tablete s produljenim oslobađanjem

Apeneta je indicirana za ublažavanje:

• jake kronične boli u odraslih koja se samo opioidnim analgeticima može odgovarajuće ublažiti.

• jake kronične boli u djece starije od 6 godina i adolescenata, koja se može odgovarajuće liječiti samo s opioidnim analgetikom.

Doziranje

Režim doziranja treba individualno prilagoditi prema intenzitetu boli koja se liječi, prethodnom iskustvu s liječenjem, te prema mogućnosti praćenja bolesnika.

Apeneta se uzima dvaput na dan, otprilike svakih 12 sati.

Odrasli

Početak terapije

Početak terapije u bolesnika koji još ne uzimaju opioidne analgetike

Bolesnici trebaju započeti liječenje jednokratnim dozama od 50 mg tapentadola u obliku tablete s produljenim oslobađanjem koja se primjenjuje dvaput na dan.

Početak terapije u bolesnika koji već uzimaju opioidne analgetike

Kada se prelazi s opioida na Apenetu i odabire početna doza, potrebno je uzeti u obzir svojstva

prethodnog lijeka, primjenu i srednju dnevnu dozu. To bi moglo iziskivati više početne doze Apenete za bolesnike koji već uzimaju opioide u usporedbi s bolesnicima koji prije započinjanja terapije s Apenetom nisu uzimali opioide.

Titriranje i doza održavanja

Nakon započinjanja terapije dozu treba individualno titrirati do koncentracije koja, pod pažljivim praćenjem liječnika koji propisuje lijek, osigurava odgovarajuću analgeziju, a nuspojave svodi na najmanju moguću mjeru.

Iskustvo iz kliničkih ispitivanja pokazalo je da je u većine bolesnika za postizanje odgovarajuće

kontrole boli bio prikladan režim titriranja s povećanjima od po 50 mg tapentadola u obliku tablete s produljenim oslobađanjem dvaput na dan svaka 3 dana.

Još nisu ispitane ukupne dnevne doze tapentadol tableta s produljenim oslobađanjem više od 500 mg tapentadola pa se zbog toga ne preporučuju.

Prestanak liječenja

Nakon naglog prestanka liječenja tapentadolom mogu nastupiti simptomi ustezanja (vidjeti dio 4.8). Kada bolesnik više ne treba terapiju tapentadolom, savjetuje se dozu postupno snižavati kako bi se spriječila pojava simptoma ustezanja.

Oštećenje funkcije bubrega

U bolesnika s blagim ili umjerenim oštećenjem funkcije bubrega nije potrebno prilagođavati dozu (vidjeti dio 5.2).

Tapentadol tablete s produljenim oslobađanjem nisu ispitane u kontroliranim ispitivanjima djelotvornosti u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije bubrega, stoga se ne preporučuje primjena u toj populaciji (vidjeti dijelove 4.4 i 5.2).

Oštećenje funkcije jetre

U bolesnika s blagim oštećenjem funkcije jetre nije potrebno prilagođavati dozu (vidjeti dio 5.2).

Apeneta se treba oprezno upotrebljavati u bolesnika s umjerenim oštećenjem jetrene funkcije. U tih je bolesnika liječenje potrebno započeti najnižom postojećom jačinom, tj. 50 mg tapentadola u obliku tablete s produljenim oslobađanjem, a lijek se ne smije davati češće od jedanput svaka 24 sata. Na

početku terapije ne preporučuje se dnevna doza viša od 50 mg tapentadola u obliku tablete s produljenim oslobađanjem. Daljnje liječenje treba omogućiti održavanje analgezije uz prihvatljivu podnošljivost (vidjeti dijelove 4.4 i 5.2).

Tapentadol tablete s produljenim oslobađanjem nisu ispitane u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije jetre, stoga se ne preporučuje primjena u toj populaciji (vidjeti dijelove 4.4 i 5.2).

Starije osobe

Općenito, u starijih bolesnika nije potrebno prilagođavati dozu. No, obzirom da je u starijih bolesnika veća vjerojatnost da imaju smanjenu funkciju bubrega i jetre, potrebno je paziti da se doza odabere prema preporukama (vidjeti dijelove 4.2 i 5.2).

Pedijatrijska populacija

Preporučena doza za djecu ovisi o dobi i tjelesnoj težini.

Početak terapije

Početak terapije u bolesnika koji još ne uzimaju opioidne analgetike

Za djecu i adolescente u dobi od 6 godina do manje od 18 godina, preporučena početna doza je 1,5 mg po kg tjelesne težine, koja se daje svakih 12 sati. Neovisno o tome, ne smije se prekoračiti početna doza od 50 mg. Od dostupnih jačina tableta, dozu od 25 mg ili 50 mg treba smatrati početnom dozom.

Početak terapije u bolesnika koji već uzimaju opioidne analgetike

Kada se prelazi s opioida na Apeneta tablete s produljenim oslobađanjem i odabire početna doza, potrebno je uzeti u obzir svojstva prethodnog lijeka, način primjene i srednju dnevnu dozu. To bi

moglo iziskivati više početne doze Apeneta tableta s produljenim oslobađanjem za bolesnike koji već uzimaju opioide u usporedbi s bolesnicima koji prije započinjanja terapije s Apeneta tabletama s produljenim oslobađanjem nisu uzimali opioide.

Titracija i održavanje

Nakon započinjanja terapije, pod pažljivim praćenjem liječnika koji propisuje lijek, dozu treba individualno titrirati do koncentracije koja osigurava adekvatnu analgeziju a nuspojave svodi na

najmanju moguću mjeru, s povećanjem doze od po 25 mg za bolesnike s tjelesnom težinom manjom od 40 kg ili povećanjem doze od 25 mg do 50 mg za bolesnike s tjelesnom težinom >40 kg, najmanje 2 dana od posljednjeg povećanja doze.

Najveća preporučena doza je 3,5 mg po kg tjelesne težine koja se daje svakih 12 sati. Prema procjeni liječnika koji propisuje lijek, treba razmotriti dostupne jačine tableta kako bi se postigla optimalna

doza unutar opće preporučenog raspona doze (1,5 mg/kg do 3,5 mg/kg). Ne smije se prekoračiti ukupna doza od 500 mg na dan, tj. 250 mg svakih 12 sati. Za pojedine bolesnike je pokazana korist od doza nižih od 1,0 mg/kg.

Prekid liječenja

Nakon naglog prestanka liječenja tapentadolom mogu nastupiti simptomi ustezanja (vidjeti dijelove

4.4 i 4.8). Kada bolesnik više ne treba terapiju tapentadolom, savjetuje se dozu postupno snižavati kako bi se spriječila pojava simptoma ustezanja.

Oštećenje funkcije bubrega

Apeneta nije ispitana u djece i adolescenata s oštećenjem funkcije bubrega, stoga se ne preporučuje primjena u toj populaciji (vidjeti dijelove 4.4 i 5.2).

Oštećenje funkcije jetre

Apeneta nije ispitana u djece i adolescenata s oštećenjem funkcije jetre, stoga se ne preporučuje primjena u toj populaciji (vidjeti dijelove 4.4 i 5.2).

Sigurnost i djelotvornost lijeka Apeneta u djece mlađe od 6 godina nisu još ustanovljene. Stoga se Apeneta ne preporučuje za uporabu u toj populaciji.

Način primjene

Apeneta je za primjenu kroz usta.

Kako bi se osigurao mehanizam produljenog oslobađanja, tableta se mora cijela progutati, ne smije se lomiti niti žvakati. Apeneta se mora uzimati s dovoljnom količinom tekućine. Apeneta se može uzimati s hranom ili bez nje.

Ovojnica (matrica) tapentadol tablete ne mora se potpuno probaviti te se zbog toga može vidjeti u bolesnikovoj stolici. Međutim, ovaj nalaz nema kliničku važnost jer se djelatna tvar tablete već apsorbirala.

Apeneta je kontraindicirana

• u bolesnika s preosjetljivošću na tapentadol ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1

• u situacijama kada su kontraindicirane djelatne tvari s aktivnošću agonista μ-opioidnih

  receptora, odnosno u bolesnika sa značajnom respiracijskom depresijom (u nekontroliranim uvjetima ili u odsutnosti opreme za oživljavanje) te u bolesnika s akutnom ili teškom bronhalnom astmom ili hiperkapnijom

• u svakog bolesnika koji ima, ili za kojeg se sumnja da ima paralitički ileus

• u bolesnika s akutnom intoksikacijom alkoholom, hipnoticima, analgeticima centralnog djelovanja ili psihotropnim djelatnim tvarima (vidjeti dio 4.5).

Tolerancija i poremećaj povezan s primjenom opioida (zlouporaba i ovisnost)

Ponavljana primjena opioida može dovesti do razvoja tolerancije, fizičke i psihičke ovisnosti te poremećaja povezanog s primjenom opioida (engl. Opioid Use Disorder, OUD). Zlouporaba ili

namjerna pogrešna uporaba opioida može za posljedicu imati predoziranje i/ili smrt. Rizik od razvoja OUD-a povećan je u bolesnika s osobnom ili obiteljskom anamnezom (roditelji ili braća i sestre) poremećaja povezanih s uzimanjem psihoaktivnih tvari (uključujući poremećaj povezan s uzimanjem alkohola), u trenutnih pušača duhana ili u bolesnika s osobnom anamnezom drugih poremećaja

mentalnog zdravlja (npr. velika depresija, anksioznost i poremećaji osobnosti).

Bolesnike je potrebno pratiti radi mogućih znakova ponašanja povezanog s traženjem lijeka (npr. preuranjeni zahtjevi za novim izdavanjem lijeka). To uključuje provjeru istodobno primjenjivanih

opioida i psihoaktivnih lijekova (kao što su benzodiazepini). Za bolesnike sa znakovima i simptomima OUD-a, potrebno je razmotriti savjetovanje sa specijalistom za ovisnosti.

Liječnici trebaju biti na oprezu radi simptoma ustezanja nakon ponovljene primjene tapentadola i izbjegavati nagli prekid terapije (vidjeti dio 4.2 i dio 4.8).

Rizici od istodobne primjene sedativnih lijekova poput benzodiazepina ili srodnih lijekova

Istodobna primjena Apenete i sedativnih lijekova poput benzodiazepina ili srodnih lijekova može rezultirati sedacijom, respiratornom depresijom, komom i smrću. Zbog tih rizika, istodobno

propisivanje s takvim sedativnim lijekovima treba biti rezervirano za bolesnike kod kojih nisu moguće alternativne mogućnosti liječenja. Ako je donesena odluka o istodobnom propisivanju Apenete sa

sedativnim lijekovima, treba razmotriti snižavanje doze jednog ili obaju lijekova, a trajanje istodobnog liječenja treba biti što je kraće moguće.

Bolesnike treba pažljivo nadzirati zbog pojave znakova i simptoma respiratorne depresije i sedacije. U tom pogledu strogo se preporučuje informirati bolesnike i njihove njegovatelje kako bi bili svjesni tih simptoma (vidjeti dio 4.5).

Respiracijska depresija

Apeneta može u visokim dozama ili u bolesnika koji su osjetljivi na agoniste μ-opioidnih receptora, izazvati respiracijsku depresiju koja je povezana s dozom. Zbog toga bolesnicima s oštećenim respiracijskim funkcijama treba oprezno davati Apenetu. Potrebno je razmisliti o drugim analgeticima koji nisu agonisti μ-opioidnih receptora, a Apenetu koristiti u tih bolesnika samo pod pažljivim nadzorom liječnika, te u najnižoj učinkovitoj dozi. Ako nastupi respiracijska depresija, treba ju liječiti kao bilo koji oblik respiracijske depresije koja je inducirana nekim agonistom μ-opioidnih receptora (vidjeti dio 4.9).

Ozljeda glave i povišeni intrakranijalni tlak

Apeneta se ne treba koristiti u bolesnika koji mogu biti osobito osjetljivi na intrakranijalne učinke

retencije ugljikovog dioksida, kao što su oni u kojih je dokazan povišeni intrakranijalni tlak, oštećena svijest ili koma. Analgetici s agonističkim djelovanjem na μ-opioidne receptore mogu prikriti klinički tijek u bolesnika s ozljedom glave. Apenetu treba oprezno primjenjivati u bolesnika s ozljedom glave i tumorima mozga.

Epileptički napadaji

Tapentadol nije sistematski ocijenjen u bolesnika s poremećajem obilježenim epileptičkim

napadajima, pa su takvi bolesnici isključeni iz kliničkih ispitivanja. Međutim, kao i drugi analgetici s aktivnošću agonista μ-opioidnih receptora, Apeneta se ne preporučuje bolesnicima s anamnezom poremećaja obilježenog epileptičkim napadajima ili bilo kojeg stanja zbog kojeg bi bolesnik bio

izložen riziku od epileptičkih napadaja. Dodatno, tapentadol može povećati rizik od epileptičkih napadaja u bolesnika koji uzimaju druge lijekove koji snižavaju prag napadaja (vidjeti dio 4.5).

Oštećenje funkcije bubrega

Tapentadol nije ispitivan u kontroliranim ispitivanjima djelotvornosti u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije bubrega, stoga se ne preporučuje primjena u toj populaciji (vidjeti dijelove 4.2 i 5.2).

Oštećenje funkcije jetre

U usporedbi s ispitanicima s normalnom funkcijom jetre, ispitanici s blagim i umjerenim oštećenjem funkcije jetre pokazali su 2-struki odnosno 4,5-erostruki porast sistemske izloženosti. Apenetu treba oprezno primjenjivati u bolesnika s umjerenim oštećenjem funkcije jetre (vidjeti dijelove 4.2 i 5.2), osobito nakon započinjanja liječenja.

Tapentadol nije ispitan u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije jetre, stoga se ne preporučuje primjena u toj populaciji (vidjeti dijelove 4.2 i 5.2).

Primjena kod bolesti gušterače/žučnoga trakta

Djelatne tvari s aktivnošću agonista μ-opioidnih receptora mogu izazvati spazam Oddijeva sfinktera. Apenetu treba oprezno upotrebljavati u bolesnika s bolešću žučnoga trakta, uključujući akutni pankreatitis.

Poremećaji disanja povezani sa spavanjem

Opiodi mogu izazvati poremećaje disanja povezane sa spavanjem uključujući centralnu apneju u snu (engl. central sleep apnea, CSA) i hipoksemiju povezanu sa spavanjem. Opiodi mogu povećati rizik

od CSA-a ovisno o dozi. Razmotrite snižavanje ukupne doze opioida u bolesnika s postojećim CSA-om.

Miješani opioidni agonisti/antagonisti

Potreban je oprez pri istodobnoj primjeni Apenete s miješanim μ-opioidnim agonistima/antagonistima (kao pentazocin, nalbufin) ili parcijalnim μ-opioidnim agonistima (kao buprenorfin). U bolesnika koji uzimaju buprenorfin za liječenje ovisnosti o opioidima, treba razmotriti druge opcije liječenja (kao npr. privremeni prekid buprenorfina), ako primjena punih μ-agonista (poput tapentadola) postane neophodna pri stanjima akutne boli. Postoje izvješća o potrebama uzimanja viših doza punih agonista μ-receptora pri kombiniranom uzimanju s buprenorfinom, te je u tim okolnostima potrebno pažljivo praćenje nuspojava kao što je respiratorna depresija.

Apeneta sadrži laktozu. Bolesnici s rijetkim nasljednim poremećajem nepodnošenja galaktoze, potpunim nedostatkom laktaze ili malapsorpcijom glukoze i galaktoze ne bi smjeli uzimati ovaj lijek.

Pedijatrijska populacija

Ista upozorenja i mjere opreza pri uporabi lijeka Apeneta vrijede za djecu, uz dodatne napomene kako slijedi:

Apeneta nije ispitana u djece mlađe od 6 godina (vidjeti dijelove 4.1 i 4.2) te se stoga primjena u ovoj populaciji ne preporučuje.

Apeneta nije sustavno procijenjena u djece i adolescenata s pretilošću, stoga pedijatrijske bolesnike s pretilošću treba opsežno nadzirati i ne smije se prekoračiti najveća preporučena doza.

Apeneta nije ispitana u djece i adolescenata s oštećenjem funkcije bubrega ili jetre, stoga se primjena u ovoj populaciji ne preporučuje (vidjeti dijelove 4.2 i 5.2).

Lijekovi sa središnjim djelovanjem/depresori središnjeg živčanog sustava (SŽS), uključujući alkohol i narkotike s depresornim učinkom na SŽS

Istodobna primjena Apenete i sedativnih lijekova poput benzodiazepina ili drugih depresora

respiratornog ili središnjeg živčanog sustava (SŽS) (drugi opioidi, antitusici ili nadomjesno liječenje, barbiturati, antipsihotici, H1-antihistaminici, alkohol) povećava rizik od sedacije, respiratorne depresije, kome i smrti zbog aditivnog depresorskog učinka na SŽS. Zbog toga, kada se razmišlja o kombiniranoj terapiji Apenetom s respiracijskim depresorom ili depresorom SŽS-a, treba imati na

umu da je potrebno razmotriti snižavanje doze jednoga ili obaju lijekova, a trajanje istodobnog liječenja treba biti što je kraće moguće (vidjeti dio 4.4).

Istodobna primjena opioida i gabapentinoida (gabapentina i pregabalina) povećava rizik od predoziranja opioidima, respiratorne depresije i smrti.

Miješani opioidni agonisti/antagonisti

Potreban je oprez pri istodobnoj primjeni Apenete s miješanim μ-opioidnim agonistima/antagonistima (kao pentazocin, nalbufin) ili parcijalnim μ-opioidnim agonistima (kao buprenorfin) (vidjeti i dio 4.4).

Apeneta može izazvati konvulzije i povećati potencijal selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina (SSRI), inhibitora ponovne pohrane serotonina i noradrenalina (SNRI), tricikličkih

antidepresiva, antipsihotika i drugih lijekova koji snižavaju prag epileptičkih napadaja što dovodi do konvulzija.

Postoje prijave serotoninskog sindroma u vremenskoj povezanosti s terapijskom primjenom

tapentadola u kombinaciji sa serotoninergičkim lijekovima kao što su selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI), selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina i noradrenalina (SNRI) i triciklički antidepresivi.

Vjerojatno se radi o serotoninskom sindromu ako se javi nešto od sljedećeg:

• spontani klonus

• inducibilni ili očni klonus s agitacijom ili dijaforezom

• tremor i hiperrefleksija

• hipertonija i tjelesna temperatura >38°C te inducibilni očni klonus.

Prekid primjene serotoninergičkih lijekova obično dovodi do brzog poboljšanja. Liječenje ovisi o naravi i težini simptoma.

Glavni put eliminacije tapentadola je konjugacija s glukuronskom kiselinom posredstvom uridin-difosfat-transferaze (UGT), uglavnom preko izoformi UGT1A6, UGT1A9 i UGT2B7. Stoga istovremena primjena s jakim inhibitorima tih izoenzima (npr. ketokonazol, flukonazol,

meklofenamatna kiselina) može dovesti do povećane sistemske izloženosti tapentadolu (vidjeti dio 5.2).

U bolesnika koji se liječe tapentadolom, potreban je oprez ukoliko se započinje ili završava s istovremenom primjenom lijekova koji su jaki induktori enzima (npr. rifampicin, fenobarbital, gospina trava (Hypericum perforatum)), jer to može dovesti do smanjene djelotvornosti, odnosno do rizika od nuspojava.

U bolesnika koji primaju inhibitore monoaminooksidaze (MAO-inhibitore) ili koji su ih uzimali tijekom posljednjih 14 dana, potrebno je izbjegavati liječenje Apenetom zbog potencijalnih aditivnih učinaka na sinaptičke koncentracije noradrenalina, što može rezultirati štetnim kardiovaskularnim događajima, kao što je hipertenzivna kriza.

Trudnoća

Podaci o primjeni tapentadola u trudnica su ograničeni.

Ispitivanja na životinjama nisu pokazala da postoje teratogeni učinci. Međutim, pri dozama koje

rezultiraju pretjeranim farmakološkim učincima (učinci na SŽS vezani uz μ-opioidne receptore kod doziranja iznad terapijskog raspona), zapaženi su odgođeni razvoj i embriotoksičnost. Učinci na

postnatalni razvoj primijećeni su već kod materinskog NOAEL-a (najviša doza koja ne uzrokuje oštećenje) (vidjeti dio 5.3).

Apeneta se smije koristiti tijekom trudnoće samo ako potencijalna korist opravdava potencijalni rizik po fetus. Dugotrajnoj uporabi opioida u majke tijekom trudnoće također je izložen i fetus. U

novorođenčeta se posljedično može razviti neonatalni sindrom ustezanja (engl. neonatal withdrawal syndrome, NOWS). NOWS može biti po život opasno stanje ako se ne prepozna i ne liječi. Za novorođenče treba odmah imati spreman antidot.

Trudovi i porod

Nije poznat učinak tapentadola na trudove i porod u čovjeka. Ne preporučuje se primjena Apenete u žena tijekom poroda i neposredno prije trudova i poroda. Zbog agonističkog djelovanja tapentadola na μ-opioidne receptore, novorođenčad čije su majke uzimale tapentadol treba kontrolirati na pojavu respiracijske depresije.

Dojenje

Nema informacija o izlučivanju tapentadola u majčino mlijeko u ljudi. Iz ispitivanja provedenog na mladunčadi štakora, koju su dojile ženke koje su primale doze tapentadola, zaključeno je da se

tapentadol izlučuje u mlijeko (vidjeti dio 5.3). Zbog toga se ne može isključiti rizik po dojenče. Apeneta se ne preporučuje koristiti tijekom dojenja.

Plodnost

Nema dostupnih podataka o utjecaju tapentadola na plodnost ljudi. U ispitivanju plodnosti i ranog

embrionalnog razvoja nisu primijećeni učinci na reproduktivne parametre u mužjaka ili ženki štakora (vidjeti dio 5.3).

Zbog činjenice da može štetno djelovati na funkcije središnjeg živčanog sustava (vidjeti dio 4.8),

Apeneta može imati veliki utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima. To se mora očekivati osobito na početku liječenja, u vrijeme svake promjene doze, kao i u vezi s primjenom

alkohola ili sredstava za smirenje (vidjeti dio 4.4). Bolesnike treba upozoriti na mogućnost da upravljanje vozilima i rad sa strojevima nisu dopušteni.

Nuspojave na lijek koje su imali bolesnici u placebom kontroliranim ispitivanjima tapentadol tableta s produljenim oslobađanjem bile su po intenzitetu pretežno blage i umjerene. Najčešće nuspojave na lijek bile su u probavnom i središnjem živčanom sustavu (mučnina, omaglica, konstipacija, glavobolja i somnolencija).

Donja tablica navodi nuspojave na lijek koje su utvrđene u kliničkim ispitivanjima tapentadol tableta s produljenim oslobađanjem i nakon stavljanja lijeka u promet. Navedene su prema klasi organskog sustava i učestalosti.

Učestalost se definira kao:

- Vrlo često (≥ 1/10)

- Često (≥ 1/100 i < 1/10)

- Manje često (≥ 1/1000 i < 1/100)

- Rijetko (≥ 1/10 000 i < 1/1000)

• Vrlo rijetko (< 1/10 000)

• Nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).

Klinička ispitivanja koja su s tapentadol tabletama s produljenim oslobađanjem provedena uz izloženost bolesnika do 1 godine, pružila su malo dokaza o simptomima ustezanja nakon naglih

prekida primjene, a kada su se pojavili, bili su općenito klasificirani kao blagi. No, liječnici trebaju pažljivo pratiti bolesnika na pojavu simptoma ustezanja (vidjeti dio 4.2) te ako se pojave, liječiti

bolesnike na odgovarajući način.

Rizik postojanja suicidalnih misli i izvršenja suicida je povećan u bolesnika koji pate od kronične boli. Uz to, lijekovi s izraženim utjecajem na monoaminergični sustav povezani su s povećanim rizikom od samoubojstva u bolesnika koji pate od depresije, a osobito na početku liječenja. Podaci o tapentadolu iz kliničkih ispitivanja i izvješća nakon stavljanja lijeka u promet ne pružaju dokaze o povećanom riziku.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se

omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Pedijatrijska populacija

Očekuje se da će učestalost, vrsta i težina nuspojava u djece i adolescenata liječenih lijekom Apeneta biti iste kao u odraslih liječenih s lijekom Apeneta. U dovršenom pedijatrijskom ispitivanju nisu

utvrđena nova sigurnosna pitanja ni za jednu od ispitivanih dobnih skupina. Dostupni su ograničeni podaci iz kliničkih ispitivanja o simptomima ustezanja u djece koja su koristila formulaciju

tapentadola s produljenim oslobađanjem.

Simptomi

Iskustvo s predoziranjem tapentadolom u ljudi vrlo je ograničeno. Neklinički podaci navode na zaključak da se, nakon intoksikacije tapentadolom, mogu očekivati simptomi slični simptomima predoziranja drugim analgeticima s centralnim djelovanjem koji imaju agonističku aktivnost na μ-opioidne receptore. S obzirom na kliničko okruženje, ti simptomi u načelu obuhvaćaju posebice miozu, povraćanje, kardiovaskularni kolaps, poremećaje svijesti sve do kome, konvulzije i respiracijsku depresiju do respiracijskog aresta.

Zbrinjavanje

Zbrinjavanje predoziranog bolesnika treba usmjeriti na liječenje simptoma μ-opioidnog agonizma. Kada se sumnja na predoziranje tapentadolom, pažnju treba primarno usmjeriti na ponovnu uspostavu prohodnosti dišnih puteva bolesnika te potpomognute ili kontrolirane ventilacije.

Čisti antagonisti opioidnih receptora, kao što je nalokson, specifični su antidoti za respiracijsku depresiju koja je rezultat predoziranja opioidima. Respiracijska depresija nakon predoziranja može trajati duže od trajanja djelovanja antagonista opioidnih receptora. Primjena nekog antagonista

opioidnih receptora nije zamjena za kontinuirano nadziranje dišnoga puta, disanja, te cirkulacije nakon predoziranja opioidom. Ako je odgovor na antagoniste opioidnih receptora suboptimalan ili po prirodi tek kratak, potrebno je primijeniti dodatnu dozu antagonista (npr. naloksona) prema uputi proizvođača lijeka.

Može se razmotriti gastrointestinalna dekontaminacija, kako bi se eliminirala neapsorbirana djelatna tvar. Gastrointestinalna dekontaminacija aktivnim ugljenom ili ispiranjem želuca može se razmotriti unutar 2 sata nakon predoziranja. Prije nego što se pokuša s gastrointestinalnom dekontaminacijom, treba osigurati prohodnost dišnoga puta.