Doksiciklin Belupo 100 mg kapsule indicirane su za liječenje različitih infekcija izazvanih osjetljivim uzročnicima u odraslih i djece starije od 12 godina:

• akutna egzacerbacija kroničnog bronhitisa, sinuitis

• infekcije uzrokovane Mycoplasmom pneumoniae, Streptococcus pneumoniae, Haemophilus influenzae, Klebsiella pneumoniae i drugim mikroorganizmima

• infekcije mokraćnog sustava uzrokovane s Klebsiella species, Enterobacter species, Escherichia coli, Streptococcus faecalis i drugim mikroorganizmima

• spolno prenosive bolesti (negonoreični uretritis uzrokovan Chlamydiom trachomatis i Ureaplasmom urealyticum, nekomplicirane gonokokne infekcije uzrokovane osjetljivim uzročnicima, prostatitis, sifilis, limfogranuloma venerum, čankir)

• ostale klamidijske infekcije (inkluzijski konjunktivitis, trahom, psitakoza)

• neke kožne bolesti (akne i rozaceja, antraks, aktinomikoza)

• borelioza (povratna groznica, Lymeova borelioza)

• rikecioze (pjegava groznica Stijenjaka, pjegavi tifus, Q groznica, mediteranska groznica)

• crijevne infekcije (šigeloza, amebijaza, kolera)

• tularemija, melioidoza, bruceloza, nokardioza, leptospiroza, tropska sprue, Wippleova bolest. Potrebno je uzeti u obzir službene smjernice o pravilnom korištenju antibakterijskih lijekova.

Odrasli i djeca starija od 12 godina i teža od 50 kg
Uobičajena doza doksiciklina u liječenju akutnih infekcija u odraslih je 200 mg prvi dan liječenja (jednokratno ili podijeljeno u dvije doze s razmakom od 12 sati između doza), nakon čega se primjenjuje doza održavanja od 100 mg dnevno.

U liječenju težih infekcija (naročito kod kroničnih infekcija mokraćnog sustava) doza iznosi 200 mg dnevno tijekom cijelog liječenja.
Maksimalna dnevna doza je 300 mg.

Kada se doksiciklin primjenjuje u liječenju streptokoknih infekcija, liječenje mora trajati 10 dana kako bi se spriječio razvoj reumatske groznice ili glomerulonefritisa.

Prekoračenje preporučene doze može povećati učestalost nuspojava.
Liječenje treba nastaviti tijekom barem 24 do 48 sati nakon povlačenja simptoma i snižavanja povišene tjelesne temperature.

Preporučene doze kod specifičnih infekcija:
Nekomplicirane gonokokne infekcije i negonoroične infekcije uzrokovane Chlamydiom trachomatis i Ureaplasmom urealyticum
Preporučena doza je 100 mg (1 kapsula) svakih 12 sati tijekom 7 dana.

Primarni i sekundarni sifilis
Bolesnici alergični na penicilin u kojih je isključena trudnoća, a boluju od primarnog ili sekundarnog sifilisa mogu se liječiti doksiciklinom na način da uzimaju 100 mg dva puta na dan kroz 2 tjedna.

Povratna groznica uzrokovana ušima i krpeljima uključujući tifus uzrokovan ušima
100 mg do 200 mg kao jednokratna doza, ovisno o težini kliničke slike.

Rana faza Lajmske bolesti (prvi i drugi stadij)
100 mg dva puta na dan kroz 10 do 21 dan ovisno od kliničke slike, simptoma i odgovora na terapiju.

Malarija rezistentna na klorokin
200 mg na dan kroz najmanje 7 dana. Zbog mogućnosti razvoja težeg oblika bolesti, uz doksiciklin se uvijek mora primijeniti brzodjelujući šizontocid poput kinina. Preporučena doza kinina varira u različitim područjima.

Profilaksa malarije
100 mg na dan za odrasle. Profilaksa se može početi provoditi 1 do 2 dana prije puta u područja u kojima vlada malarija. Terapija se mora nastaviti provoditi svakodnevno tijekom putovanja te kroz 4 tjedna nakon odlaska iz malaričnog područja.

Liječenje i selektivna profilaksa kolere
300 mg kao jednokratna doza.

Prevencija „scrub“ tifusa
200 mg kao jednokratna doza, jedanput na tjedan.

Prevencija putničke dijareje u odraslih
200 mg prvog dana putovanja (primijenjeno kao jednokratna doza ili 100 mg svakih 12 sati), a u nastavku 100 mg na dan tijekom boravka u inozemstvu. Nisu dostupni podaci o primjeni u profilaksi dulje od 21 dan.

Liječenje leptospiroze
100 mg na dan kroz 7 dana.

Prevencija leptospiroze
200 mg na tjedan kroz cijelo vrijeme boravka u zahvaćenom području i 200 mg nakon završetka putovanja. Nisu dostupni podaci o primjeni u profilaksi dulje od 21 dan.

Pedijatrijska populacija
Djeca mlađa od 12 godina ne smiju uzimati doksiciklin (vidjeti dio 4.3.).
Zbog sadržaja doksiciklina u kapsuli, ovaj lijek se ne primjenjuje za liječenje djece tjelesne težine manje od 50 kg.
Za podatke o primjeni doksiciklina u djece starije od 12 godina i teže od 50 kg, vidjeti doziranje u odraslih bolesnika.

Starije osobe
Doksiciklin se može primijeniti u bolesnika starije dobi u uobičajenim dozama bez posebnih mjera opreza. Nije potrebna prilagodba doze u slučaju oštećene funkcije bubrega.

Oštećenje funkcije jetre
Doksiciklin se treba primjenjivati s oprezom u bolesnika s poremećenom funkcijom jetre ili kod onih koji uzimaju druge potencijalno hepatotoksične lijekove.

Oštećenje funkcije bubrega
Sva ispitivanja do danas su pokazala da u bolesnika s poremećenom funkcijom bubrega kod primjene doksiciklina u preporučenim dozama ne dolazi do nakupljanja lijeka u organizmu.

Doksiciklin kapsule treba uzimati s dovoljnom količinom tekućine (barem 100 ml vode). Kapsule se moraju uzeti u sjedećem ili stojećem položaju i bolesnik mora barem 30 minuta ostati u uspravnom položaju nakon uzimanja lijeka.

Doksiciklin kapsule moraju se uzimati barem jedan sat prije odlaska na spavanje kako bi se smanjio rizik od nastanka iritacije ili ulceracije jednjaka. Ukoliko se ipak pojavi iritacija želuca preporučljivo je uzeti Doksiciklin kapsulu istodobno s mlijekom ili hranom. Ispitivanja potvrđuju da istodobna primjena hrane ili mlijeka ne utječe značajno na apsorpciju doksiciklina.

Preosjetljivost na doksiciklin, tetraciklinske antibiotike ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

Trudnoća - primjena doksiciklina kontraindicirana je tijekom trudnoće. Smatra se da su rizici povezani s primjenom tetraciklina tijekom trudnoće pretežito povezani s utjecajem na razvoj zubi i kostura. (Vidjeti dio 4.4. vezan za primjenu tijekom razvoja zubi).

Dojilje - tetraciklini se izlučuju u mlijeko te su stoga kontraindicirani u dojilja. (Vidjeti dio 4.4. vezan za primjenu tijekom razvoja zubi).

Pedijatrijska populacija

Primjena lijekova iz skupine tetraciklina tijekom razvoja zubi (druga polovica trudnoće, dojenačka dob i djetinjstvo do 8 godina starosti) može uzrokovati trajnu diskoloraciju zubi (žuta-siva-smeđa). Ova nuspojava češća je tijekom dugotrajne primjene lijekova, ali je primijećena i nakon ponovljenih kratkotrajnih primjena. Također je zabilježena hipoplazija cakline. Doksiciklin se može primijeniti u pedijatrijskih bolesnika mlađih od 8 godina samo kada se očekuje da će moguće koristi nadmašiti rizike u ozbiljnim ili životno ugrožavajućim stanjima (npr. pjegava groznica Stijenjaka), odnosno samo ako ne postoje odgovarajuće alternativne terapije.

Iako je rizik od trajnog obojenja zubi rijedak kod djece u dobi od 8 godina do manje od 12 godina, potrebno je oprezno procijeniti opravdanost primjene doksiciklina u slučajevima kada drugi lijekovi nisu dostupni, vjerojatno neće biti učinkoviti ili su kontraindicirani.

Primjena u bolesnika s oštećenjem funkcije jetre

Potreban je oprez kod primjene doksiciklina u bolesnika s oštećenjem funkcije jetre ili u onih koji uzimaju potencijalno hepatotoksične lijekove.

Promijenjena funkcija jetre zabilježena je rijetko, a bila je uzrokovana istodobnom oralnom i parenteralnom terapijom s tetraciklinima, uključujući doksiciklin.

Primjena u bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega

Izlučivanje doksiciklina bubrezima je oko 40% tijekom 72 sata u pojedinaca s normalnom bubrežnom funkcijom. Postotak izlučivanja doksiciklina bubrezima može pasti na razinu od tek 1-5% tijekom 72 sata u pojedinaca s teškom bubrežnom insuficijencijom (klirens kreatinina manji od 10 ml/min). Ispitivanja nisu pokazala značajne razlike između poluvremena eliminacije doksiciklina u serumu pojedinaca s normalnom ili teško poremećenom bubrežnom funkcijom. Hemodijaliza ne mijenja poluvrijeme eliminacije u serumu.

Anti-anaboličko djelovanje tetraciklina može uzrokovati povećanje ureje u krvi, međutim, ispitivanja su pokazala da se to ne događa tijekom primjene doksiciklina u bolesnika s oštećenjem bubrežne funkcije.

Ozbiljne kožne reakcije

Ozbiljne kožne reakcije, poput eksfolijativnog dermatitisa, erythema multiforme, Stevens-Johnsonovog sindroma (SJS), toksične epidermalne nekroze (TEN) i reakcije na lijek s eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS), zabilježene su u bolesnika koji su primali doksiciklin (vidjeti dio 4.8.). Ako se javi ozbiljna kožna reakcija, potrebno je odmah prekinuti primjenu doksiciklina i uvesti suportivnu terapiju.

Fotoosjetljivost

Zabilježeno je da tetraciklini uzrokuju fotoosjetljivost koja se manifestira kao pretjerana reakcija na sunčevu svjetlost i alergijske kožne reakcije u nekih bolesnika koji uzimaju doksiciklin.

Bolesnicima treba savjetovati da izbjegavaju izravno izlaganje sunčevoj ili ultraljubičastoj svjetlosti te napomenuti da liječenje treba prekinuti pri prvoj pojavi kožnih problema ili eritema.

Razvoj mikroorganizama

Uporaba antibiotika može povremeno dovesti do pretjeranog rasta neosjetljivih mikroorganizama, uključujući i Candidu albicans. Ključno je trajno praćenje bolesnika tijekom terapije. Ako dođe do pojave rezistentnih mikroorganizama, nužno je prekinuti uzimanje antibiotika te primijeniti drugu prikladnu terapiju.

Pseudomembranozni kolitis zabilježen je u slučaju primjene skoro svih antibakterijskih sredstava, uključujući i doksiciklin, a uključuje od blažih do životno-opasnih oblika. Važno je u obzir uzeti ovu dijagnozu u bolesnika u kojih se pojavi proljev nakon primjene antimikrobnih lijekova.

Proljev povezan s Clostridium difficile je opisan kod uporabe gotovo svih antibiotika uključujući i doksiciklin i to u širokom rasponu kliničkih simptoma od blagog proljeva do kolitisa sa smrtnim ishodom. Liječenje antibioticima može narušiti normalnu crijevnu floru što može dovesti do prekomjernog rasta Clostridium difficile. Toksin koji stvara Clostridium difficile može povećati morbiditet, mortalitet i rezistenciju kod takvih infekcija. Navedena simptomatologija je opisana čak i nakon više od dva mjeseca od prestanka uzimanja antibiotika. Stoga treba biti oprezan kod liječenja takvih bolesnika.

Ezofagitis

Zabilježene su pojave oštećenja jednjaka (ezofagitis i ulceracije) koje katkad znaju biti i ozbiljne. Potrebno je uputiti bolesnike da uzimaju kapsule doksiciklina s puno vode (barem 100 ml) i da ostanu u uspravnom položaju te da ne uzimaju lijek prije odlaska u krevet (vidjeti dio 4.2.). U slučajevima pojave simptoma poput dispepsije ili bolova u retrosternalnom dijelu, potrebno je razmotriti mogućnost prekida terapije te provođenje odgovarajućih dijagnostičkih postupaka za utvrđivanje poremećaja funkcije jednjaka.

Potreban je oprez kod liječenja bolesnika u kojih postoji gastroezofagealni refluks.

Izbočenje fontanele u dojenčadi i benigna intrakranijalna hipertenzija

Izbočene fontanele u djece i benigna intrakranijalna hipertenzija u mlađih ljudi i odraslih bolesnika zabilježena je u pojedinaca koji su primali punu terapijsku dozu. Ova su se stanja brzo povukla nakon prestanka terapije.

Porfirija

Opisani su rijetki slučajevi porfirije kod bolesnika koji su uzimali tetracikline.

Spolno prenosive bolesti

U slučaju da postoji dodatna sumnja na sifilis tijekom liječenja spolno prenosivih bolesti, potrebno je provesti odgovarajuće dijagnostičke postupke uključujući mikroskopsku pretragu u tamnom polju. U svim ovakvim slučajevima potrebno je provoditi serološke pretrage kroz barem četiri mjeseca.

Infekcije uzrokovane s beta-hemolitičkim streptokokom

Infekcije uzrokovane beta-hemolitičkim streptokokom skupine A, potrebno je liječiti barem 10 dana.

Myasthenia gravis

Doksiciklin treba primjenjivati pažljivo u bolesnika s miastenijom gravis jer se u njih može javiti pojačana mišićna slabost.

Sistemski eritemski lupus

Tetraciklini mogu uzrokovati pogoršanje sistemskog eritemskog lupusa.

U nekih bolesnika zaraženih spirohetama može se javiti Jarisch-Herxheimerova reakcija nedugo nakon početka liječenja doksiciklinom. Bolesnicima je potrebno objasniti da je to obično samoograničavajuća posljedica liječenja infekcije spirohetama antibioticima.

Laktoza

Ovaj lijek sadrži laktozu. Bolesnici s rijetkim nasljednim poremećajem nepodnošenja galaktoze, potpunim nedostatkom laktaze ili malapsorpcijom glukoze i galaktoze ne bi smjeli uzimati ovaj lijek.

Apsorpcija doksiciklina je smanjena kod istodobne primjene antacida koji sadrže aluminij, kalcij, magnezij ili drugih lijekova koji sadrže ove katione, oralno primijenjenog cinka, soli željeza ili preparata bizmuta.

Doksiciklin antagonizira baktericidni učinak penicilinskih i cefalosporinskih antibiotika.

Poluvijek života doksiciklina u serumu je skraćen u slučaju kada bolesnik istovremeno uzima alkohol, barbiturate, karbamazepin ili fenitoin.

Vitamin A primijenjen istodobno s doksiciklinom može uzrokovati benignu intrakranijalnu hipertenziju. Zabilježeno je produljenje protrombinskog vremena u bolesnika koji istodobno uzimaju varfarin i doksiciklin. Tetraciklini smanjuju aktivnost plazmatskog protrombina zbog čega je u bolesnika koji su na antikoagulantnoj terapiji potrebno smanjiti dozu antikoagulansa.

Zabilježena je pojava renalne toksičnosti sa smrtnim ishodom kod istodobne primjene tetraciklina i metoksiflurana.

Doksiciklin može povećati plazmatsku koncentraciju cikosporina, stoga je potrebno pažljivo praćenje tijekom istodobne primjene.

Interakcije s laboratorijskim pretragama

Mogu se pojaviti lažno povećane koncentracije katekolamina u urinu uslijed interferencije s testom fluorescencije.

Trudnoća

Primjena doksiciklina nije ispitana u trudnica. Doksiciklin se ne smije primijeniti u trudnoći (vidjeti dio 4.3.).

Ispitivanja na životinjama pokazuju da tetraciklini prelaze placentarnu barijeru i da se nalaze u fetalnom tkivu te mogu imati toksične učinke na fetus u razvoju (najčešći utjecaj je na razvoj kostura). Embriotoksičnost je također zabilježena u životinja u kojih je primijenjen doksiciklin u ranoj fazi trudnoće.

Dojenje

Tetraciklini se izlučuju u majčino mlijeko, stoga se ne smiju primjenjivati u dojilja (vidjeti dio 4.3.).

Nije ispitivan utjecaj doksiciklina na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima. Ne postoje dokazi o njegovom utjecaju na te sposobnosti.

Sljedeće nuspojave zabilježene su kod primjene tetraciklina, uključujući doksiciklin. Pretrage

Tijekom dugotrajne terapije s tetraciklinima, zabilježene su mikroskopske diskoloracije tkiva štitne

žlijezde. Nije poznato da ova promjena utječe na funkciju štitne žlijezde.

Poremećaji krvi i limfnog sustava

Hemolitička anemija, trombocitopenija, neutropenija, porfirija i eozinofilija su zabilježene kod primjene tetraciklina, ali su ove nuspojave iznimno rijetke.

Poremećaji živčanog sustava

Glavobolja. Izbočene fontanele u dojenčadi i benigna kranijalna hipertenzija u odraslih bolesnika (vidjeti dio 4.4.).

Poremećaji uha i labirinta Tinitus.

Poremećaji probavnog sustava

Bol u trbuhu, anoreksija, mučnina, povraćanje, proljev, glositis, disfagija, dispepsija, enterokolitis, pseudomembranozni kolitis, pankreatitis, proljev i upalne lezije izazvane uzročnikom Clostridium difficile (s pojačanom kandidijazom) u anogenitalnom području, ezofagitis i ulceracije jednjaka (vidjeti dio 4.4.).

Tetraciklini mogu uzrokovati diskoloraciju zubi^a (učestalost nepoznata) i hipoplaziju zubne cakline, ali obično tek nakon dugotrajne uporabe.

a – zabilježena je reverzibilna i površinska diskoloracija trajnih zuba kod primjene doksiciklina, ali se učestalost ne može procijeniti iz dostupnih podataka.

Poremećaji bubrega i mokraćnog sustava

Povišena koncentracija ureje u krvi (vidjeti dio 4.4.).

Poremećaji kože i potkožnog tkiva

Osip, uključujući makulopapularni i eritemski osip, eksfolijativni dermatitis, multiformni eritem, Stevens- Johnsonov sindrom (SJS), toksična epidermalna nekroliza (TEN), reakcija na lijek s eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS).

Fotoosjetljivost, fotooniholiza (vidjeti dio 4.4.).

Poremećaji mišićno-koštanog sustava i vezivnog tkiva Artralgija, mijalgija.

Krvožilni poremećaji Crvenilo.

Poremećaji imunološkog sustava

Reakcije preosjetljivosti, uključujući anafilaktički šok, anafilaksu, anafilaktoidnu reakciju, anafilaktoidnu purpuru, hipotenziju, perikarditis, angioneurotski edem, egzacerbaciju sistemskog eritemskog lupusa, dispneju, serumsku bolest, periferne edeme, tahikardiju i urtikariju.

Alergijske reakcije na tetracikline su manje učestale od alergijskih reakcija na peniciline. Iz ovog razloga su tetraciklini prikladni za bolesnike koji su alergični na jedan ili više antibiotika.

Jarisch-Herxheimerova reakcija (učestalost nepoznata) (vidjeti dio 4.4.). Poremećaji jetre i žuči

Poremećena funkcija jetre i hepatitis.

Postoje i rijetki slučajevi hepatotoksičnosti.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Akutno predoziranje s antibioticima je rijetko. Ukoliko dođe do predoziranja, terapiju treba prekinuti. U slučaju predoziranja treba primijeniti prikladno potporno liječenje i ispiranje želuca. Dijaliza nema utjecaj na poluvijek tako da nije korisna u liječenju predoziranja.