NovoSeven 1 mg (50 KIU) prašak i otapalo za otopinu za injekciju
Informacije o propisivanju
Lista
Režim izdavanja
Ograničenje primjene lijeka
Propisivanje
Indikacija po HZZO
Smjernice
Ostale informacije
Naziv
Sastav
Farmaceutski oblik
Nositelj odobrenja
Zadnje ažuriranje SmPC-a

Koristite Mediately aplikaciju
Dobijte informacije o lijekovima brže.
Više od 36k ocjene
SmPC - NovoSeven 1 mg
NovoSeven je indiciran za liječenje epizoda krvarenja i prevenciju krvarenja u osoba koje se podvrgavaju operativnom zahvatu ili invazivnim postupcima u sljedećim skupinama bolesnika:
-
u bolesnika s urođenom hemofilijom s inhibitorima na koagulacijske faktore VIII ili IX > 5 Bethesda jedinica (BU)
-
u bolesnika s urođenom hemofilijom u kojih se očekuje jaki anamnestički odgovor na primjenu
faktora VIII ili faktora IX
-
u bolesnika sa stečenom hemofilijom
-
u bolesnika s urođenim nedostatkom FVII
-
u bolesnika s Glanzmannovom trombastenijom s prethodnom ili trenutnom refraktornošću na
transfuzije trombocita ili kad trombociti nisu odmah dostupni
Teško poslijeporođajno krvarenje
NovoSeven je indiciran za liječenje teškog poslijeporođajnog krvarenja kada uterotonici nisu dovoljni za postizanje hemostaze.
Liječenje treba započeti pod nadzorom liječnika koji ima iskustva u liječenju hemofilije i/ili poremećaja krvarenja.
U kontroli teškog poslijeporođajnog krvarenja, potrebne su odgovarajuće multidisciplinarne konzultacije stručnjaka. Osim porodničara, one uključuju anesteziologa, specijalista intenzivnog liječenja i/ili hematologa. Standardno liječenje temeljeno na individualnim potrebama bolesnika potrebno je i dalje primjenjivati. Kako bi se optimizirala korist liječenja lijekom NovoSeven, preporučuje se održavanje odgovarajuće koncentracije fibrinogena i broja trombocita.
Doziranje
Hemofilija A ili B s inhibitorima ili kad se očekuje jaki anamnestički odgovor
Doza
NovoSeven treba primijeniti što je moguće ranije nakon početka epizode krvarenja. Preporučena početna doza, primijenjena intravenski bolus injekcijom, je 90 µg po kg tjelesne težine.
Nakon početne doze lijeka NovoSeven, mogu se ponovno dati dodatne injekcije. Trajanje liječenja i interval između injekcija varirat će ovisno o težini krvarenja, invazivnom postupku ili operativnom zahvatu koji se provodi.
Pedijatrijska populacija
Trenutno kliničko iskustvo općenito ne opravdava različito doziranje u djece i odraslih, premda djeca imaju brži klirens od odraslih. Prema tome mogu biti potrebne više doze rFVIIa u pedijatrijskih bolesnika kako bi se postigle slične koncentracije u plazmi kao i u odraslih bolesnika (vidjeti dio 5.2).
Interval doziranja
U početku svaka 2 - 3 sata da se postigne hemostaza.
Ukoliko je potrebna kontinuirana terapija, interval doziranja može se postupno povećati kad se postigne učinkovita hemostaza na svakih 4, 6, 8 ili 12 sati sve dok je procijenjeno da je liječenje potrebno.
Blage do umjerene epizode krvarenja (uključujući kućno liječenje)
Rana intervencija pokazala se učinkovitom u liječenju blagih do umjereno teških zglobnih, mišićnih i mukokutanih krvarenja. Mogu se preporučiti dva načina doziranja:
-
Dvije do tri injekcije od 90 µg po kg tjelesne težine primijenjene u trosatnim intervalima. Ukoliko je potrebno dodatno liječenje, može se primijeniti jedna dodatna doza od 90 µg po kg tjelesne težine.
-
Jedna pojedinačna injekcija od 270 µg po kg tjelesne težine.
Kućno liječenje ne smije trajati dulje od 24 sata. Tek nakon savjetovanja s centrom za liječenje hemofilije može se razmotriti nastavak kućnog liječenja.
Nema kliničkog iskustva s primjenom pojedinačne doze od 270 µg po kg tjelesne težine u starijih bolesnika.
Ozbiljne epizode krvarenja
Preporučuje se primijeniti početnu dozu od 90 µg po kg tjelesne težine koja se može primijeniti na putu do bolnice gdje se bolesnik uobičajeno liječi. Sljedeća doza varira ovisno o tipu i težini krvarenja. Učestalost doziranja u početku treba biti svaka dva sata dok se ne uoči kliničko poboljšanje. Ukoliko je indicirana kontinuirana terapija, interval doziranja potom se može povećati na 3 sata tijekom 1 - 2 dana. Nakon toga interval doziranja može se postupno povećati na svakih 4, 6, 8 ili 12 sati sve dok je procijenjeno da je liječenje potrebno. Velika epizoda krvarenja može se liječiti 2 - 3 tjedna, a ukoliko je klinički opravdano, liječenje se može produljiti.
Invazivni postupak/operativni zahvat
Neposredno prije zahvata treba primijeniti početnu dozu od 90 µg po kg tjelesne težine. Dozu treba ponoviti nakon 2 sata, a potom svaka 2 - 3 sata tijekom prvih 24 - 48 sati ovisno o izvedenom zahvatu i kliničkom stanju bolesnika. U slučaju težeg operativnog zahvata doziranje treba nastaviti svaka 2 - 4 sata tijekom 6 - 7 dana. Interval doziranja potom se može produljiti na 6 - 8 sati tijekom sljedeća 2 tjedna liječenja.
Bolesnici koji se podvrgavaju teškom operativnom zahvatu mogu biti liječeni 2 - 3 tjedna sve dok ne dođe do zacjeljivanja.
Stečena hemofilija
Doza i interval doziranja
NovoSeven treba primijeniti što je moguće ranije nakon početka epizode krvarenja. Preporučena početna doza, primijenjena intravenski bolus injekcijom, je 90 µg po kg tjelesne težine. Nakon početne doze lijeka NovoSeven, mogu se dati dodatne injekcije ukoliko je potrebno. Trajanje liječenja i interval između doza varirat će ovisno o težini krvarenja, invazivnom postupku ili operativnom zahvatu koji se provodi.
Početni interval doziranja treba biti svaka 2 - 3 sata. Kada se postigne hemostaza, interval doziranja može se postupno povećati na svakih 4, 6, 8 ili 12 sati sve dok je procijenjeno da je liječenje potrebno.
Nedostatak faktora VII
Doza, raspon doze i interval doziranja
Preporučeni je raspon doze u odraslih i djece u liječenju epizoda krvarenja te u prevenciji krvarenja u bolesnika koji se podvrgavaju operativnom zahvatu ili invazivnim postupcima 15 - 30 µg po kg tjelesne težine svakih 4 - 6 sati sve dok se ne uspostavi hemostaza. Doziranje i učestalost injekcija treba prilagoditi individualno svakoj osobi.
Pedijatrijska populacija
Ograničeno kliničko iskustvo u dugotrajnoj profilaksi prikupljeno je u pedijatrijskoj populaciji mlađoj od 12 godina s teškim kliničkim fenotipom (vidjeti dio 5.1).
Doziranje i učestalost injekcija za profilaksu treba temeljiti na kliničkom odgovoru i prilagoditi individualno svakoj osobi.
Glanzmannova trombastenija
Doza, raspon doze i interval doziranja
Preporučena je doza u liječenju epizoda krvarenja i u prevenciji krvarenja u bolesnika koji se podvrgavaju operativnom zahvatu ili invazivnim postupcima 90 µg (raspon 80 - 120 µg) po kg tjelesne težine u intervalu od dva sata (1,5 - 2,5 sata). Potrebno je primijeniti najmanje tri doze da se osigura učinkovita hemostaza. Preporučeni je način primjene lijeka u bolus injekciji, jer se uz kontinuiranu infuziju može pojaviti nedostatak djelotvornosti.
Trombociti su prva linija liječenja Glanzmannove trombastenije u onih bolesnika koji nisu refraktorni.
Teško poslijeporođajno krvarenje
Raspon doze i interval doziranja
U liječenju epizoda krvarenja preporučena doza je 60-90 µg po kg tjelesne težine, primijenjena intravenskom bolus injekcijom. Vršna koagulacijska aktivnost može se očekivati u 10 minuta. Druga doza može se primijeniti na temelju kliničkog odgovora pojedinog bolesnika.U slučaju nedovoljnog hemostatskog odgovora preporučuje se primjena druge doze nakon 30 minuta.
Način primjene
Za upute o rekonstituciji lijeka prije primjene, vidjeti dio 6.6. Otopinu treba primijeniti intravenskom bolus injekcijom tijekom 2 - 5 minuta.
Praćenje liječenja - laboratorijski testovi
Nema zahtjeva za praćenje terapije lijekom NovoSeven. Doziranje se određuje na temelju težine stanja krvarenja i kliničkog odgovora na primjenu lijeka NovoSeven.
Nakon primjene rFVIIa, protrombinsko vrijeme (PV) i aktivirano parcijalno tromboplastinsko vrijeme (aPTV) skraćuju se, ali nema dokazane korelacije između PV i aPTV te kliničke djelotvornosti rFVIIa.
Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1 ili na proteine miša,
hrčka ili goveda.
U patološkim stanjima pri kojima izražavanje tkivnog faktora može biti veće od normalnog možda postoji rizik za razvoj tromboze ili nastanak diseminirane intravaskularne koagulacije (DIK) povezane s terapijom lijekom NovoSeven.
Do takvih situacija može doći u bolesnika s uznapredovalom aterosklerotskom bolesti, ozljedama tipa nagnječenja, sepsom ili DIK-om. Zbog rizika od nastanka tromboembolijskih komplikacija, potreban je oprez kod primjene lijeka NovoSeven u bolesnika koji u anamnezi imaju koronarnu srčanu bolest, u bolesnika s bolešću jetre, u postoperativnih bolesnika, u trudnica ili žena u peripartalnom razdoblju, u novorođenčadi ili u bolesnika koji imaju rizik za pojavu tromboembolijskih događaja ili DIK-a. U svim navedenim situacijama, moguće povoljne učinke lijeka NovoSeven treba procijeniti s obzirom na rizik pojave ovih komplikacija.
U teškom poslijeporođajnom krvarenju i trudnoći, klinička stanja (porod, teško krvarenje, transfuzija, DIK, kirurški zahvat/invazivni zahvat i koagulopatija) poznati su faktori koji doprinose tromboembolijskom riziku, a osobito venskom tromboembolijskom riziku povezanom s primjenom lijeka NovoSeven (vidjeti dio 4.8).
Budući da rekombinantni koagulacijski faktor VIIa NovoSeven može sadržavati u tragovima mišji IgG, goveđi IgG kao i druge proteine iz podloge (serumski proteini hrčka i goveda), postoji neznatna mogućnost razvoja hipersenzibilizacije na navedene proteine u bolesnika liječenih ovim lijekom. U takvim slučajevima treba razmotriti i.v. liječenje s antihistaminicima.
Ukoliko se pojave alergijske ili anafilaktičke reakcije, odmah treba prestati s liječenjem. U slučaju šoka, treba primijeniti uobičajeno liječenje za stanje šoka. Bolesnike treba obavijestiti o ranim znakovima preosjetljivosti. Ukoliko se ti simptomi pojave, bolesnika treba savjetovati da odmah prekine s primjenom lijeka i kontaktira liječnika.
U slučaju jakih krvarenja lijek treba primijeniti po mogućosti u bolnici specijaliziranoj za liječenje bolesnika s hemofilijom s inhibitorima na koagulacijske faktore VIII ili IX, a ukoliko to nije moguće, u bliskoj suradnji s liječnikom specijaliziranim za liječenje hemofilije.
Ukoliko se krvarenje ne smanjuje, obavezno je bolničko liječenje. Bolesnici/skrbnici moraju najranijom mogućom prilikom obavijestiti liječnika/nadležnu bolnicu o svim primjenama lijeka NovoSeven.
U bolesnika s nedostatkom faktora VII treba pratiti protrombinsko vrijeme i aktivnost koagulacije faktora VII prije i nakon primjene lijeka NovoSeven. U slučaju da faktor VIIa ne uspije postići očekivanu razinu aktivnosti ili se krvarenje ne smanjuje nakon liječenja preporučenom dozom, može se posumnjati na stvaranje protutijela te je potrebna analiza na prisutnost protutijela. Tromboza je prijavljena u bolesnika s nedostatkom FVII koji su primali NovoSeven tijekom operativnog zahvata, ali je rizik pojave tromboze u bolesnika s nedostatkom faktora VII liječenih lijekom NovoSeven nepoznat (vidjeti dio 5.1).
Sadržaj natrija
Lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija po injekciji, tj. zanemarive količine natrija.
Sljedivost
Kako bi se poboljšala sljedivost bioloških lijekova, naziv i broj serije primijenjenog lijeka potrebno je jasno evidentirati.
Rizik moguće interakcije između lijeka NovoSeven i koncentrata koagulacijskih faktora nije poznat. Potrebno je izbjegavati istovremenu primjenu koncentrata protrombinskoga kompleksa, aktiviranog ili ne.
Postoje izvješća da antifibrinolitici smanjuju gubitak krvi tijekom operativnih zahvata u bolesnika s hemofilijom, osobito u ortopedskim zahvatima i operativnim zahvatima onih regija koje su bogate fibrinolitičkom aktivnošću, poput usne šupljine. Antifibrinolitici se također koriste kako bi se smanjilo krvarenje u žena s poslijeporođajnim krvarenjem. Ograničena su iskustva s istovremenom primjenom antifibrinolitika i rFVIIa.
Na temelju nekliničkih ispitivanja (vidjeti dio 5.3) ne preporučuje se kombiniranje rFVIIa i rFXIII. Nema dostupnih kliničkih podataka o interakciji između rFVIIa i rFXIII.
Trudnoća
Iz opreza, bolje je izbjegavati primjenu lijeka NovoSeven tijekom trudnoće. Podaci na temelju ograničenog broja slučajeva primjene lijeka u trudnoći u okviru odobrenih indikacija, ukazuju da nema štetnih učinaka rFVIIa na trudnoću ili na zdravlje fetusa/novorođenčeta. Za sada, nisu dostupni drugi značajni epidemiološki podaci. Ispitivanja na životinjama ne ukazuju na izravne ili neizravne štetne učinke s obzirom na trudnoću, embrionalni/fetalni razvoj, porođaj ili postnatalni razvoj (vidjeti dio 5.3).
Dojenje
Nije poznato izlučuje li se rFVIIa u majčino mlijeko u ljudi. Izlučivanje rFVIIa u mlijeko nije ispitivano na životinjama. Potrebno je donijeti odluku o tome da li nastaviti/prekinuti dojenje, odnosno da li nastaviti/prekinuti terapiju lijekom NovoSeven uzimajući u obzir korist dojenja za dijete i korist terapije s lijekom NovoSeven za ženu.
Plodnost
Podaci iz nekliničkih ispitivanja, kao i oni dobiveni nakon stavljanja lijeka na tržište, ne ukazuju da rFVIIa ima štetan učinak na plodnost muškaraca ili žena.
Nisu provedene studije utjecaja na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima.
Sažetak sigurnosnog profila
Najčešće prijavljivane nuspojave su smanjen terapijski odgovor, pireksija, osip, venska
tromboembolija, pruritus i urtikarija. Ove reakcije su prijavljene manje često (≥ 1/1000, < 1/100). Tablični prikaz nuspojava
Tablica 1 prikazuje nuspojave prijavljene tijekom kliničkih ispitivanja i spontano (nakon stavljanja lijeka u promet) prijavljene nuspojave. Unutar svake skupine učestalosti, nuspojave su prikazane u padajućem nizu prema ozbiljnosti. Učestalost nuspojava koje su prijavljene samo nakon stavljanja lijeka u promet (tj. ne u kliničkim ispitivanjima) navedena je kao „nepoznato“.
Klinička ispitivanja provedena u 484 bolesnika (uključujući 4297 liječenih slučajeva) s hemofilijom A i B, stečenom hemofilijom, nedostatkom faktora VII ili Glanzmannovom trombastenijom, pokazala su da su nuspojave česte (≥ 1/100 i < 1/10). Budući da je ukupan broj liječenih slučajeva u kliničkim ispitivanjima manji od 10 000, najniža moguća učestalost nuspojava koja se može pripisati je rijetko (≥ 1/10 000 i < 1/1000).
Najčešće nuspojave su pireksija i osip (manje često: ≥ 1/1000 i < 1/100), a najozbiljnije nuspojave uključuju venske tromboembolijske događaje (manje često: ≥ 1/1000 i < 1/100) i arterijske tromboembolijske događaje (rijetko: ≥ 1/10 000 i < 1/1000).
Učestalosti ozbiljnih nuspojava i nuspojava koje nisu ozbiljne navedene su prema organskim
sustavima u tablici u nastavku.
Tablica 1 Nuspojave prijavljene u kliničkim ispitivanjima i spontano (nakon stavljanja lijeka u promet) prijavljene nuspojave
| Organski sustav po MedDRA-i | Manje često (≥ 1/1000 i < 1/100) | Rijetko (≥ 1/10 000 i< 1/1000) | Nepoznata učestalost |
| Poremećaji krvi ilimfnog sustava | - Diseminiranaintravaskularna | ||
| koagulacija (vidjeti | |||
| dio 4.4) | |||
| - Povezani | |||
| laboratorijski | |||
| nalazi uključujući | |||
| povećanu razinu | |||
| D-dimera i sniženu | |||
| razinu | |||
| antitrombina | |||
| (vidjeti dio 4.4) | |||
| - Koagulopatija | |||
| Poremećajiprobavnog sustava | - Mučnina |
| Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene | - Reakcije na mjestu injiciranja, uključujući bol na mjestu injiciranja | ||
| Poremećajiimunološkog sustava | - Preosjetljivost (vidjeti dijelove 4.3 i 4.4) | - Anafilaktičkareakcija | |
| Pretrage | |||
| Poremećaji živčanogsustava | - Glavobolja | ||
| Poremećaji kože i potkožnog tkiva | |||
| Krvožilni poremećaji | - Venski tromboembolijski događaji (duboka venska tromboza, tromboza na mjestu i.v. injiciranja, plućna embolija, tromboembolija jetre uključujući trombozu portalne vene, tromboza renalne vene, tromboflebitis, površinski tromboflebitis i intestinalna ishemija) | - Intrakardijalni tromb |
-
Smanjen terapijski odgovor*
-
Pireksija
-
Povećana razina produkata nastalih razgradnjom fibrina
-
Porast alanin aminotransferaze, alkalne fosfataze, laktat dehidrogenaze i protrombina
-
Osip (uključujući alergijski dermatitis i eritematozni osip)
-
Pruritus i urtikarija
-
Navale crvenila
-
Angioedem
-
Arterijski tromboembolijski događaji (infarkt miokarda, cerebralni infarkt, cerebralna ishemija, okluzija cerebralne arterije, cerebrovaskularni inzult, tromboza renalne arterije, periferna ishemija, periferna arterijska tromboza i intestinalna ishemija)
-
Angina pektoris
* Prijavljen je nedostatak djelotvornosti (smanjen terapijski odgovor). Važno je dozirati NovoSeven u skladu s preporučenim doziranjem kao što je navedeno u dijelu 4.2.
Opis odabranih nuspojava
Stvaranje inhibitornih protutijela
U iskustvima nakon stavljanja lijeka na tržište, nije bilo prijavljenih slučajeva stvaranja inhibitornih protutijela na NovoSeven ili FVII u bolesnika s hemofilijom A ili B. Razvoj inhibitornih protutijela na NovoSeven prijavljen je u postmarketinškom opservacijskom registru bolesnika s urođenim nedostatkom FVII.
U kliničkim ispitivanjima u bolesnika s nedostatkom faktora VII, stvaranje protutijela na NovoSeven i FVII jedina je prijavljena nuspojava (učestalost: često (≥ 1/100 i < 1/10)). U nekim slučajevima, protutijela su pokazala inhibitorni učinak in vitro. Bili su prisutni faktori rizika koji su možda pridonijeli razvoju protutijela uključujući prethodno liječenje ljudskom plazmom i/ili s faktorom VII dobivenim iz plazme, značajna mutacija gena za FVII i predoziranje lijekom NovoSeven. U bolesnika s nedostatkom faktora VII koji su liječeni lijekom NovoSeven, treba pratiti razvoj protutijela na faktor VII (vidjeti dio 4.4).
Tromboembolije - arterijske i venske
Kada se NovoSeven primjenjuje u bolesnika izvan odobrenih indikacija, arterijske tromboembolije su česte (≥ 1/100 i < 1/10). Veći rizik od štetnih događaja povezanih s arterijskom tromboembolijom (vidjeti tablicu: Krvožilni poremećaji) (5,6% u bolesnika liječenih lijekom NovoSeven naspram 3,0% u bolesnika liječenih placebom) uočen je u metaanalizi podataka dobivenih iz placebom kontroliranih ispitivanja provedenih izvan trenutno odobrenih indikacija u različitim kliničkim uvjetima gdje svaki bolesnik ima različite karakteristike te su stoga i profili postojećeg rizika različiti.
Sigurnost i djelotvornost lijeka NovoSeven nisu utvrđeni izvan odobrenih indikacija i stoga se tada
NovoSeven ne bi trebao koristiti.
Tromboembolije mogu dovesti do zastoja rada srca. Ostale posebne populacije
Bolesnici sa stečenom hemofilijom
Klinička ispitivanja provedena na 61 bolesniku sa stečenom hemofilijom u ukupno 100 slučajeva liječenja pokazala su da su određene nuspojave prijavljene češće (1% na temelju liječenih slučajeva): arterijska tromboembolija (okluzija cerebralne arterije, cerebrovaskularni incident), venska tromboembolija (pulmonarna embolija i duboka venska tromboza), angina pektoris, mučnina, pireksija, eritematozni osip i pretrage vezane uz povećanu razinu produkata nastalih razgradnjom fibrina.
Žene s teškim poslijeporođajnim krvarenjem
U otvorenom, randomiziranom kliničkom ispitivanju, venski tromboembolijski događaji su prijavljeni u 2 od 51 bolesnika liječenih jednom dozom lijeka NovoSeven (medijan doze 58 μg/kg) i niti u jednog od 33 bolesnika koji nisu liječeni lijekom NovoSeven; arterijski tromboembolijski događaji nisu prijavljeni niti u jednoj ispitivanoj skupini. U 4 neintervencijska ispitivanja venski tromboembolijski događaji su prijavljeni u 3 od 358 (0,8%) bolesnika liječenih lijekom NovoSeven (medijan doze u rasponu od 63-105 µg/kg), a arterijski tromboembolijski događaji su prijavljeni u 1 bolesnika (0,3%) liječenog lijekom NovoSeven.
Za poznate faktore koji doprinose tromboembolijskom riziku povezanom s trudnoćom i teškim
poslijeporođajnim krvarenjem vidjeti dio 4.4.
Prijavljivanje sumnji na nuspojavu
Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.
Toksičnosti koje ograničavaju dozu lijeka NovoSeven nisu ispitivane u kliničkim ispitivanjima.
Tijekom 16 godina prijavljena su četiri slučaja predoziranja u bolesnika s hemofilijom. Jedina komplikacija prijavljena u vezi s predoziranjem bila je lagano prolazno povećanje krvnog tlaka u bolesnika starog 16 godina koji je primio 24 mg rFVIIa umjesto 5,5 mg.
Nisu prijavljeni slučajevi predoziranja u bolesnika sa stečenom hemofilijom ili Glanzmannovom trombastenijom.
U bolesnika s nedostatkom faktora VII, gdje je preporučena doza rFVIIa 15 - 30 µg/kg, jedan slučaj predoziranja bio je povezan s trombozom (okcipitalni moždani udar) u starijeg (> 80 godina) muškog bolesnika liječenog 10 - 20 puta većom dozom od preporučene. Nadalje, razvoj protutijela na NovoSeven i FVII bio je povezan s predoziranjem u jednog bolesnika s nedostatkom faktora VII.
Doziranje ne treba namjerno povećavati iznad preporučene doze zbog nedostatka informacija o dodatnom riziku koji se može javiti.
Farmakološka svojstva - NovoSeven 1 mg
Farmakoterapijska skupina: krvni koagulacijski faktori, ATK oznaka: B02BD08. Mehanizam djelovanja
NovoSeven sadrži aktivirani rekombinantni koagulacijski faktor VII. Mehanizam djelovanja uključuje vezanje faktora VIIa na izloženi tkivni faktor. Taj kompleks aktivira faktor IX u IXa i faktor X u Xa, što dovodi do početne pretvorbe male količine protrombina u trombin. Trombin aktivira trombocite i faktor V i VIII na mjestu ozljede i stvara hemostatski ugrušak pretvorbom fibrinogena u fibrin.
Farmakološke doze lijeka NovoSeven aktiviraju faktor X izravno na površini aktiviranih trombocita, lokaliziranih na mjestu ozljede, neovisno o tkivnom faktoru. To rezultira pretvorbom protrombina u velike količine trombina neovisno o tkivnom faktoru.
Farmakodinamički učinci
Farmakodinamički učinak faktora VIIa pojačava lokalno stvaranje faktora Xa, trombina i fibrina.
Vrijeme do vršne koagulacijske aktivnosti nakon primjene lijeka NovoSeven bilo je otprilike 10 minuta u zdravih ispitanika i bolesnika s hemofilijom.
Ne može se posve isključiti teoretski rizik razvoja sistemske aktivacije koagulacijskog sustava u bolesnika koji imaju bolesti koje predisponiraju razvoj DIK-a.
Klinička djelotvornost i sigurnost
Urođeni nedostatak FVII
U opservacijskom registru (F7HAEM-3578) koji uključuje ispitanike s urođenim nedostatkom FVII, medijan doze za dugotrajnu profilaksu protiv krvarenja u 22 pedijatrijska bolesnika (ispod 12 godina starosti) s nedostatkom faktora VII i teškim kliničkim fenotipom bio je 30 µg/kg (raspon 17 µg/kg do 200 µg/kg; najčešće primjenjivana doza, u 10 bolesnika, bila je 30 µg/kg) s medijanom učestalosti doziranja od 3 doze tjedno (raspon 1 do 7: najčešće prijavljena učestalost bila je 3 doze tjedno u 13 bolesnika).
U istom registru kod 3 od 91 kirurškog bolesnika došlo je do tromboembolije.
Glanzmannova trombastenija
Opservacijski registar (F7HAEM-3521) uključivao je 133 ispitanika s Glanzmannovom trombastenijom liječenih lijekom NovoSeven. Medijan doze po infuziji za liječenje 333 epizoda krvarenja, bio je 90 µg/kg (raspon od 28 do 450 µg/kg). NovoSeven je primijenjen u 157 operativnih zahvata, a medijan doze bio je 92 µg/kg (do 270 µg/kg). Liječenje lijekom NovoSeven, samo ili u kombinaciji s antifibrinoliticima i/ili trombocitima definirano je kao učinkovito kada je krvarenje zaustavljeno na najmanje 6 sati. Stope djelotvornosti su bile 81% u bolesnika s pozitivnom refraktornošću na trombocite odnosno 82% u bolesnika s negativnom refraktornošću na trombocite, i 77% u bolesnika s pozitivnim testom na protutijela na trombocite odnosno 85% u bolesnika s negativnim testom na protutijela na trombocite. Pozitivan status ukazuje na najmanje jedan pozitivan test prilikom bilo koje primjene.
Teško poslijeporođajno krvarenje
Djelotvornost i sigurnost lijeka NovoSeven procijenjene su u 84 žene s teškim poslijeporođajnim krvarenjem u multicentričnom, otvorenom kliničkom ispitivanju. Bolesnice su randomizirane na liječenje jednom dozom od 60 µg/kg lijeka NovoSeven (kao dodatak standardnom liječenju; N=42) ili na referentno liječenje (samo standardno liječenje; N=42) nakon neuspjeha s uterotonicima (sulproston). Prije randomizacije, ispitivane skupine su bile uravnotežene u pogledu demografskih karakteristika i liječenja poslijeporođajnog krvarenja. Fibrinogen i traneksamatna kiselina bili su dio standardnog liječenja. Informacije o upotrebi fibrinogena/traneksamatne kiseline bile su dostupne za približno 57% bolesnica u NovoSeven skupini i 43% bolesnica u referentnoj skupini. Od njih, približno 40% bolesnica u obje skupine primilo je fibrinogen i/ili traneksamatnu kiselinu. Ako je unutar 30 minuta od randomizacije procijenjen protok krvi smanjen na manje od 50 ml u 10 minuta, smatralo se da je krvarenje zaustavljeno (tj. da je liječenje uspješno). Ako je krvarenje bilo nekontrolirano ili nezaustavljivo, razmatrale su se invazivne procedure liječenja.
U primarnoj analizi, manje žena u skupini koja je primala NovoSeven (21 naspram 35) imalo je najmanje jednu embolizaciju i/ili proceduru podvezivanja u usporedbi s referentnom skupinom, što odgovara statistički značajnom 40%-om relativnom smanjenju rizika za skupinu koja je primala NovoSeven u usporedbi s referentnom skupinom (relativni rizik = 0,60 (95% interval pouzdanosti: 0,43 – 0,84, p=0,0012)).
U referentnoj skupini, 8 od 42 bolesnice kasnije su primile lijek NovoSeven kao milosrdno liječenje u pokušaju da se izbjegne spasonosna histerektomija, što je uspjelo u 2 slučaja.
Zdravi ispitanici
Distribucija, eliminacija i linearnost
Farmakokinetika rFVIIa ispitana je praćenjem aktivnosti FVII u 35 zdravih bijelaca i Japanaca u
ispitivanju s povećanjem doze. Ispitanici su bili podijeljeni uzimajući u obzir spol i etničku skupinu i
dana im je doza od 40, 80 i 160 µg rFVIIa po kg tjelesne težine (3 doze svaki) i/ili placebo. Farmakokinetika je bila slična bez obzira na spol i etničku skupinu.
Srednji volumen raspodjele u stanju dinamičke ravnoteže kretao se u rasponu od 130 do 165 ml/kg, dok su se srednje vrijednosti klirensa kretale u rasponu od 33,3 do 37,2 ml/h×kg.
Srednji terminalni poluvijek kretao se u rasponu od 3,9 do 6,0 sati. Farmakokinetički profili ukazali su na proporcionalnost s obzirom na dozu.
Hemofilija A i B s inhibitorima
Distribucija, eliminacija i linearnost
Farmakokinetička svojstva rFVIIa ispitana su u 12 pedijatrijskih bolesnika (2 - 12 godina) i u 5
odraslih bolesnika bez krvarenja praćenjem aktivnosti FVIIa.
Srednji volumen distribucije u stanju dinamičke ravnoteže bio je 196 ml/kg u pedijatrijskih bolesnika naspram 159 ml/kg u odraslih.
Srednji klirens bio je otprilike 50% viši u pedijatrijskih bolesnika u odnosu na odrasle (78 naspram 53 ml/h×kg), dok je srednji terminalni poluvijek bio 2,3 sata u obje skupine. Čini se da je klirens povezan s dobi, tako da u mlađih bolesnika klirens može biti povećan za više od 50%.
Utvrđena je proporcionalnost s obzirom na dozu u djece za ispitivane doze od 90 i 180 µg po kg
tjelesne težine, što odgovara ranijim nalazima pri nižim dozama (17,5 - 70 µg/kg rFVIIa).
Nedostatak faktora VII
Distribucija i eliminacija
Farmakokinetika pojedinačne doze rFVIIa, 15 i 30 µg po kg tjelesne težine, iskazana u parametrima neovisnim o dozi nije pokazala značajnu razliku između dviju doza:
volumen distribucije u stanju dinamičke ravnoteže (280 - 290 ml/kg), poluvijek (2,82 -3,11 h), ukupni
klirens (70,8 - 79,1 ml/h×kg) i srednje vrijeme zadržavanja (3,75 - 3,80 h). Srednja vrijednost in vivo povrata plazme bila je otprilike 20%.
Glanzmannova trombastenija
Farmakokinetika lijeka NovoSeven u bolesnika s Glanzmannovom trombastenijom nije ispitivana, no
smatra se da je slična farmakokinetici u bolesnika s hemofilijom A i B.
Teško poslijeporođajno krvarenje
Farmakokinetika lijeka NovoSeven u bolesnica s teškim poslijeporođajnim krvarenjem nije ispitivana.
Farmaceutski podaci - NovoSeven 1 mg
Prašak Natrijev klorid
Kalcijev klorid dihidrat Glicilglicin
Polisorbat 80
Manitol
Saharoza
Metionin
Kloridna kiselina (za podešavanje pH) Natrijev hidroksid (za podešavanje pH)
Otapalo Histidin
Kloridna kiselina (za podešavanje pH) Natrijev hidroksid (za podešavanje pH) Voda za injekcije
Rok valjanosti lijeka u originalnom pakiranju je 3 godine kad se čuva na temperaturi ispod 25°C. U bočici
Nakon rekonstitucije, dokazana kemijska i fizikalna stabilnost iznosi 6 sati na temperaturi od 25°C i 24 sata na temperaturi od 5°C.
S mikrobiološkog stajališta, lijek se mora odmah primijeniti. Ako se ne primijeni odmah, vrijeme čuvanja i uvjeti čuvanja prije primjene odgovornost su korisnika, te čuvanje ne bi trebalo biti dulje od 24 sata na temperaturi od 2°C - 8°C, osim ako rekonstitucija nije provedena u kontroliranim i validiranim aseptičkim uvjetima. Rekonstituiranu otopinu treba čuvati u bočici.
U štrcaljki (50 ml, polipropilen), samo u bolničkom okruženju
Rekonstitucija se mora provoditi u kontroliranim i validiranim aseptičkim uvjetima od strane educiranih zdravstvenih radnika. Pod tim uvjetima, dokazana kemijska i fizikalna stabilnost iznosi 24 sata na temperaturi od 25°C kada se čuva u štrcaljki od 50 ml (polipropilen). Ako se ne primijeni
odmah, uvjeti čuvanja prije primjene lijeka odgovornost su korisnika i lijek se ne smije čuvati dulje od
gore navedenog.
-
Prašak i otapalo čuvati na temperaturi ispod 25°C.
-
Prašak i otapalo čuvati zaštićene od svjetlosti.
-
Ne zamrzavati.
-
Za uvjete čuvanja rekonstituiranog lijeka, vidjeti dio 6.3.
Otapalo lijeka NovoSeven nalazi se u napunjenoj štrcaljki. Na tržištu se ne moraju nalaziti svi oblici.
Pakiranje lijeka NovoSeven 1 mg (50 KIU)/NovoSeven 2 mg (100 KIU) sadrži
-
1 bočicu (2 ml) s bijelim praškom za otopinu za injekciju
-
1 napunjenu štrcaljku (3 ml) s otapalom za rekonstituciju
-
1 potisni klip
-
1 nastavak za bočicu, s ugrađenim filterom za čestice, veličine pora od 25 mikrometara. Pakiranje lijeka NovoSeven 5 mg (250 KIU)/NovoSeven 8 mg (400 KIU) sadrži
-
1 bočicu (12 ml) s bijelim praškom za otopinu za injekciju
-
1 napunjenu štrcaljku (10 ml) s otapalom za rekonstituciju
-
1 potisni klip
-
1 nastavak za bočicu, s ugrađenim filterom za čestice, veličine pora od 25 mikrometara.
Bočica: Bočica od stakla tipa I zatvorena klorbutilnim gumenim čepom koji je pokriven aluminijskim zatvaračem. Zatvorena bočica opremljena je polipropilenskim zatvaračem s evidencijom otvaranja koji se lagano odvaja.
Napunjena štrcaljka: Spremnik od stakla tipa I s polipropilenskim graničnikom i brombutilnim gumenim klipom. Zatvarač štrcaljke sastoji se od brombutilne gume i polipropilenskog zatvarača s evidencijom otvaranja.
Potisni klip napravljen je od polipropilena.
i druga rukovanja lijekom
Otapalo lijeka NovoSeven nalazi se u napunjenoj štrcaljki. Na tržištu se ne moraju nalaziti svi oblici.
Upute za rukovanje opisane su u nastavku. Prašak u bočici i otapalo u napunjenoj štrcaljki:
Uvijek primjenjujte aseptičku tehniku.
Rekonstitucija
-
Bočica s NovoSeven praškom i napunjena štrcaljka s otapalom prilikom rekonstitucije trebaju biti na sobnoj temperaturi. Uklonite plastični zatvarač s bočice. Ako zatvarač nije dobro pričvršćen ili nedostaje, bočicu nemojte koristiti. Obrišite gumeni čep na bočici sterilnim alkoholnim tupferom i pričekajte nekoliko sekundi da se osuši prije uporabe. Ne dirajte gumeni čep nakon što ste ga obrisali.
-
Uklonite zaštitni papir s nastavka za bočicu. Nastavak za bočicu nemojte vaditi iz zaštitnog omota. Ako zaštitni papir nije u potpunosti pričvršćen ili je oštećen nemojte koristiti nastavak za bočicu. Okrenite zaštitni omot i pričvrstite nastavak za bočicu na bočicu. Lagano pritisnite zaštitni omot palcem i kažiprstom. Uklonite zaštitni omot s nastavka za bočicu.
-
Navijte potisni klip, okrećući ga u smjeru kazaljke na satu, na klip unutar napunjene štrcaljke dok ne osjetite otpor. Uklonite zatvarač štrcaljke s napunjene štrcaljke savijajući ga prema dolje dok se perforirani dio ne odvoji. Ne dotičite vrh štrcaljke ispod zatvarača štrcaljke. Ako zatvarač štrcaljke nije dobro pričvršćen ili nedostaje, nemojte koristiti napunjenu štrcaljku.
-
Čvrsto navijte napunjenu štrcaljku na nastavak za bočicu dok ne osjetite otpor. Držite napunjenu štrcaljku lagano nagnutu s bočicom prema dolje. Pritisnite potisni klip kako biste cjelokupno otapalo ubrizgali u bočicu. Pritisnite potisni klip do kraja i nježno vrtite bočicu dok se sav prašak ne otopi. Ne tresite bočicu jer će to izazvati pjenjenje.
Ako trebate veću dozu ponovite postupak s dodatnim bočicama, napunjenim štrcaljkama i nastavcima za bočicu.
Rekonstituirana otopina lijeka NovoSeven bezbojna je i treba je prije primjene vizualno pregledati na
prisutnost čestica ili promjenu boje.
Preporučuje se NovoSeven primijeniti odmah nakon rekonstitucije. Za uvjete čuvanja rekonstituiranog lijeka, vidjeti dio 6.3.
Primjena
-
Držite potisni klip pritisnutim do kraja. Okrenite štrcaljku s bočicom naopako. Prestanite pritiskati potisni klip i pustite ga da se samostalno pomiče unatrag dok rekonstituirana otopina ne ispuni štrcaljku. Lagano povucite potisni klip prema dolje kako biste uvukli izmiješanu otopinu u štrcaljku.
-
Dok držite bočicu okrenutu naopako, lagano lupnite štrcaljku kako bi se mjehurići zraka podigli na vrh. Polako pritišćite potisni klip dok svi mjehurići zraka ne izađu.
Ako ne trebate cjelokupnu dozu, poslužite se skalom na štrcaljki kako biste vidjeli koliko je izmiješane otopine uvučeno.
-
Odvijte nastavak za bočicu s bočicom.
-
NovoSeven je sada spreman za injiciranje. Nađite primjereno mjesto i polako injicirajte NovoSeven u venu tijekom perioda od 2 - 5 minuta, bez micanja igle s mjesta injiciranja.
Zbrinite iskorištene materijale na siguran način. Neiskorišteni lijek ili otpadni materijal potrebno je zbrinuti sukladno nacionalnim propisima.
Postupak objedinjavanja bočica, samo za bolničku primjenu:
Tijekom in vitro ispitivanja, dokazana je kemijska i fizikalna stabilnost pripremljene otopine tijekom 24 sata kada se čuva na temperaturi od 25°C u štrcaljki od 50 ml (polipropilen). Kompatibilnost s lijekom dokazana je za sistem koji se sastoji od štrcaljke od 50 ml (polipropilen), 2 m infuzijske cjevčice (polietilen) i in-line filtera s veličinom pora u rasponu od 0,2 do 5 mikrometara.
Objedinjavanje bočica (samo za bolničku primjenu):
-
Sve korake trebaju provesti educirani zdravstveni radnici u kontroliranim i validiranim
aseptičkim uvjetima.
-
Ako se ne rekonstituira, ne objedini ili ne primijeni u skladu s preporučenim, vrijeme i uvjeti
čuvanja pripremljene otopine prije primjene lijeka odgovornost su korisnika.
-
Osigurajte korištenje nastavka za bočicu.
-
Rekonstituirajte lijek kako je opisano gore pod Rekonstitucija. Odvijte praznu štrcaljku s nastavka za bočicu te osigurajte da je nastavak za bočicu pričvršćen na bočicu koja sadrži rekonstituirani lijek.
-
Ponovite postupak s odgovarajućim brojem dodatnih bočica, napunjenim štrcaljkama i nastavaka za bočice.
-
Uvucite približno 5 ml sterilnog zraka u štrcaljku od 50 ml (polipropilen). Čvrsto navijte štrcaljku na nastavak za bočicu dok ne osjetite otpor. Držite štrcaljku lagano nagnutu s bočicom prema dolje. Nježno pritišćite potisni klip kako bi ubrizgali malo zraka u bočicu. Okrenite štrcaljku s bočicom naopako i izvucite sadržaj bočice u štrcaljku.
-
Ponovite postupak s preostalim bočicama s rekonstituiranim lijekom kako biste dobili željeni
volumen u štrcaljki.
-
Za primjenu se mora osigurati in-line filter, veličine pora u rasponu od 0,2 do 5 mikrometara. Prije primjene osigurajte da su štrcaljka, infuzijska cjevčica i in-line filter odgovarajuće pripremljeni te da u njima nema zraka.
-
Štrcaljka s odgovarajuće rekonstituiranim lijekom je sada spremna za primjenu u infuzijskoj
pumpi označenoj CE oznakom (koja prima štrcaljku od 50 ml).
-
Infuzijsku pumpu smiju primjenjivati samo educirani bolnički zdravstveni radnici.