Cefazolin je antibakterijski agens indiciran za liječenje sljedećih infekcija u odraslih i djece starije od mjesec dana (vidjeti dijelove 5.1).

• infekcija kože i mekog tkiva;

• infekcija kostiju i zglobova;

• Profilakse perioperativnih infekcija.

  Uporaba cefazolina se mora ograničiti na slučajeve gdje je nužna parenteralna primjena. Potrebno je pridržavati se službenih smjernica o pravilnoj uporabi antibakterijskih lijekova.

Doziranje ovisi o osjetljivosti patogena (vidjeti dio 5.1) te težine bolesti. Doziranje

Odrasli i adolescenti stariji od 12 godina s normalnom funkcijom bubrega:

Infekcije uzrokovane visoko-osjetljivim organizmima

Uobičajena doza je 1 g do 2 g na dan, primijenjene u dvije do tri jednake doze (jedna doza svakih 8 ili 12 sati).

Infekcije uzrokovane manje osjetljivim organizmima

Uobičajena doza je 3 g do 4 g na dan, primijenjene u dvije do tri jednake doze (jedna doza svakih 6 ili 8 sati).

Kod teških infekcija, doze do 6 g po danu mogu se primjenjivati u 3 ili 4 jednake doze (jedna doza svakih 6 ili 8 sati).

Profilakse perioperativnih infekcija

Za sprječavanje perioperativnih infekcija tijekom kontaminiranog ili potencijalno kontaminiranog kirurškog zahvata, preporučuju se sljedeće doze:

1. 1 do 2 g intravenski, 30 minuta do sat vremena prije početka kirurškog zahvata.

2. Za dulje kirurške postupke, 500 mg do 1 g primijenjeno intravenski tijekom kirurškog zahvata (primjena prilagođena ovisno o trajanju kirurškog zahvata)-

3. 500 mg do 1 g primijenjeno svakih 6 do 8 sati intravenski tijekom postoperativnog razdoblja od 24 sata.

Važno je da se (1) predoperativna daje neposredno prije (30 minuta ili sat vremena) početka kirurškog zahvata tako da su odgovarajuće razine antibiotika prisutne u krvnom serumu i tkivu u vrijeme početnog kirurškog reza, te (2) da se cefazolin primjenjuje, ako je potrebno, u odgovarajućim intervalima tijekom kirurškog zahvata kako bi se osigurale odgovarajuće razine antibiotika u vrijeme najveće izloženosti infektivnim organizmima. Preporučeni interval ponovnog doziranja je 4 sata (od prve predoperativne doze). Profilaktička primjena cefazolina mora se obično prekinuti unutar 24- satnog razdoblja nakon kirurškog zahvata. Kod kardiokirurškog zahvata, profilaktička primjena cefazolina može se nastaviti tijekom 48 sati nakon dovršetka kirurškog zahvata, ovisno o kliničkoj situaciji.

Odrasli bolesnici s oštećenjem bubrežne funkcije

Potrebno je dati odgovarajuću dozu. Naknadne doze treba prilagoditi prema stupnju oštećenja bubrega, težini infekcije i osjetljivosti patogena.

Terapija održavanja cefazolinom kod bolesnika s oštećenjem bubrežne funkcije

*Dnevna doza kod odraslih bolesnika s normalnom funkcijom bubrega

Kod bolesnika na hemodijalizi, raspored liječenja ovisi o uvjetima dijalize. Pogledajte također dio 4.4.

Pedijatrijska populacija:

Infekcije uzrokovane visoko osjetljivim organizmima

Preporučuje se doza od 25 do 50 mg/kg tjelesne težine na dan, podijeljena u dvije do četiri jednake doze (jedna doza svakih 6, 8 ili 12 sati).

Infekcije uzrokovane visoko-osjetljivim organizmima

Preporučuje se doza do 100 mg/kg tjelesne težine na dan, podijeljena u tri do četiri jednake doze (jedna doza svakih 6 ili 8 sati).

Nedonoščad te dojenčad mlađa od mjesec dana

S obzirom da sigurnost primjene u djece i dojenčadi mlađe od mjesec dana nije ustanovljenja, ne preporučuje se primjena cefazolina kod tih bolesnika. Pogledajte također dio 4.4.

Smjernice za pedijatrijsko doziranje

Pedijatrijski bolesnici s oštećenjem bubrežne funkcije

Potrebno je dati odgovarajuću dozu. Naknadne doze treba prilagoditi prema stupnju oštećenja bubrega, težine infekcije i osjetljivosti patogena.

Kod djece s blagim oštećenjem (klirens kreatinina 70 do 40 ml/min), dostatno je 60% normalne dnevne doze podijeljeno u dvije pojedinačne doze svakih 12 sati.

Kod djece s umjerenim oštećenjem (klirens kreatinina 40 do 20 ml/min), dostatno je 25% normalne dnevne doze podijeljeno u dvije pojedinačne doze svakih 12 sati.

Kod djece s teškim oštećenjem (klirens kreatinina 20 do 5 ml/min), dostatno je 10% normalne dnevne doze podijeljeno u dvije pojedinačne doze svakih 24 sati.

Sve ove smjernice vrijede nakon primjene početne doze. Pogledajte također dio 4.4.

Stariji bolesnici:

Kod starijih bolesnika s normalnom funkcijom bubrega nije potrebna prilagodba doziranja.

Trajanje liječenja:

Trajanje liječenja varira ovisno o tijeku bolesti. Način primjene

Cefazolin Qilu može se primijeniti dubokom intramuskularnom injekcijom, sporom intravenskom injekcijom (IV) ili sporom intravenskom infuzijom.

Ako se kao otapalo koristi lidokain, dobivena otopina nikada se ne smije primijeniti intravenski (vidjeti dio 4.3). Vidjeti informacije sadržane u Sažetku opisa svojstava lijeka za lidokain, osobito kontraindikacije.

Za uputu o rekonstituciji lijeka prije primjene, vidjeti dio 6.6.

• Preosjetljivost na cefazolinnatrij.

• Anamneza teških reakcija preosjetljivosti (npr. anafilaktička reakcija) na bilo koju drugu vrstu beta-laktamskih antibiotika (peniciline, monobaktame i karbapeneme).

  Kontraindikacije za primjenu lidokaina moraju se isključiti prije intramuskularne injekcije cefazolina ukoliko se kao otapalo koristi otopina lidokaina (vidjeti dio 4.4). Vidjeti informacije sadržane u Sažetku

  opisa svojstava lijeka za lidokain, osobito kontraindikacije. Otopine cefazolina koje sadrže lidokain nikada se ne smiju primijeniti intravenski.

Preosjetljivost

Prije početka terapije potrebno je ustanoviti da bolesnik nema prethodnu preosjetljivost nakon primjene cefalosporina, penicilina ili drugih lijekova.

Cefazolin treba primijeniti s oprezom u bolesnika koji su skloni alergijama. Zabilježene su križne reakcije između penicilina i cefalosporina.

Kao i sa svim beta-laktamskim antibioticima, manje često prijavljene su teške reakcije preosjetljivosti uključujući fatalni ishod. U slučaju teških reakcija preosjetljivosti mora se odmah prekinuti liječenje cefazolinom i uvesti odgovarajuće mjere hitnog liječenja. Prije početka liječenja potrebno je utvrditi ima li bolesnik u anamnezi teške reakcije preosjetljivosti na cefazolin, neki drugi cefalosporin ili bilo koju drugu vrstu beta-laktamskih lijekova. Cefazolin treba primjenjivati oprezno u bolesnika s anamnezom reakcija preosjetljivosti na druge beta-laktamske antibiotike, a koje su kategorizirane kao ne-ozbiljne.

Pseudomembranski kolitis povezan s antibiotikom

U slučaju teškog i perzistentnog proljeva potrebno je razmotriti mogućnost pseudomembranskog klitisa povezanog s antibiotikom. Ovo stanje može biti opasno po život te stoga liječenje cefazolinom treba odmah prekinuti te primijeniti odgovarajuću terapiju; antiperistaltički agensi su kontraindicirani. Pogledajte također dio 4.8.

Oštećenje bubrega

Kod bolesnika s oštećenjem bubrega, dozu i/ili učestalost treba prilagoditi stupnju bubrežne disfunkcije (vidjeti dio 4.2). Iako cefazolin rijetko uzrokuje bubrežnu disfunkciju, preporučuje se nadzor bubrežne funkcije posebice kod teško bolesnih bolesnika koji primaju maksimalne doze te kod bolesnika koji istodobno primaju potencijalno nefrotoksične agense poput aminoglikozida ili potentnih diuretika (npr. furosemid).

Intratekalna primjena

Nije za intratekalnu primjenu. Teška intoksikacija središnjeg živčanog sustava (uključujući konvulzije) prijavljena je nakon intratekalne primjene cefazolina.

Rezistencija bakterija i superinfekcije

Dugoročno liječenje cefazolinom može rezultir bakterijama koje su otporne na cefazolin. Bolesnike treba pomno nadzirati na potencijalne superinfekcije. Ako se iste pojave, potrebno je poduzeti odgovarajuće mjere.

Poremećaji koagulacije

Liječenje cefazolinom može dovesti do poremećaja koagulacije u iznimnim slučajevima. Faktori rizika su manjak vitamina K kod bolesnika ili učinak ostalih koagulacijskih mehanizama (parenteralna prehrana, neishranjenost, oštećena funkcija jetre i bubrega. trombocitopenija). Zgrušavanje krvi može također biti oštećeno u slučaju pridruženih bolesti (hemofilija, čirevi želuca i dvanaesnika) koji mogu uzrokovati ili pogoršati krvarenje. Stoga, bolesnike s tim stanjima treba nadzirati na njihovo protrombinsko vrijeme. Ako postoji značajna redukcija vitamina K, potrebno je primijeniti suplement vitamina K (10 mg/tjednu).

Hipertenzija ili zatajanje srca

Kod bolesnika s hipertenzijom ili zatajanjem srca, potrebno je uzeti u obzir sadržaj natrija u otopini za injekciju.

Primjena lidokaina

Ako se kao otapalo koristi otopina lidokaina, otopine cefazolina smiju se primijeniti samo intramuskularnom injekcijom. Prije primjene moraju se razmotriti kontraindikacije za primjenu lidokaina, upozorenja i druge relevantne informacije navedene u Sažetku opisa svojstava lijeka za lidokain (vidjeti dio 4.3).

Otopina lidokaina nikada se ne smije primijeniti intravenski.

Pedijatrijska populacija

Nedonoščad te dojenčad mlađa od mjesec dana

Cefazolin se ne smije davati nedonoščadi te dojenčadi mlađoj od mjesec dana jer do danas nema odgovarajućeg relevantnog iskustva.

Ovaj lijek sadrži 50,6 mg natrija po bočici, što odgovara 2,53% maksimalnog dnevnog unosa od 2 g natrija prema preporukama SZO za odraslu osobu.

Uzeti u obzir kod bolesnika na prehrani s niskim udjelom natrija.

Antibiotici

Treba uzeti u obzir mogućnost antagonističkih učinaka uočenih in vitro s antibioticima s bakteriostatskim djelovanjem (npr. s tetraciklinima, sulfonamidima, eritromicinom, kloramfenikolom) kada se ti antibiotici primjenjuju istodobno s cefazolinom.

Probenecid

Bubrežni klirens cefazolina je smanjen uz istodobnu primjenu probenecida.

Vitamin K1

Neki cefalosporini poput cefamandola, cefazolina i cefotetana mogu uzrokovati interferenciju u metabolizmu vitamina K1, posebice u slučajevima nedostatka vitamina K1. To može zahtijevati nadomještanje vitamina K1.

Antikoagulansi

Cefalosporini mogu u vrlo rijetkim slučajevima uzrokovati poremećaje koagulacije (dio 4.4). Tijekom istodobne primjene antikoagulansa (npr. varfarina ili heparina) u visokim dozama, potrebno je pratiti parametre koagulacije. U velikom broju slučajeva, prijavljen je porast aktivnosti koagulansa kod bolesnika koji primaju antibiotike. Infekcija i upala, dob i opći status bolesnika vjerojatno će predstavljati faktore rizika.

Pod tim okolnostima, teško je utvrditi koju ulogu igra zarazna bolest te njeno liječenje kad se pojavi neravnoteža INR-a. Međutim, neke klase antibiotika više su implicirane posebice fluorokinoloni, makrolidi, ciklini, kotrimoksazol te neki cefalosporini.

Nefrotoksične tvari

Ne može se isključiti da je nefrotoksični učinak antibiotika (npr. Aminoglikozida, kolistina, polimiksina B), kontrastnih sredstava koji sadrže jod, spojeva organske platine, visokih doza metotreksata, nekih antivirusnih lijekova (npr. aciklovira, foskarneta), pentamidina, ciklosporina, takrolimusa te diuretika (npr. furosemida) povećan.

Kod istodobne primjenes cefazolinom, testovi bubrežne funkcije moraju se pažljivo pratiti.

Laboratorijski testovi

Kod laboratorijskih testova, može postojati lažno pozitivna reakcija na glukozu u mokraći kada se koristi Benedictova ili Fehlingova otopina kod bolesnika liječenih cefazolinom. Cefazolin nema učinka na enzimatska mjerenja glukoze u urinu.

Indirektni i direktni Coombsov test također može dati lažno pozitivne rezultate. To se može primjenjivati na novorođenčad čije su majke primale cefalosporine.

Trudnoća

Ispitivanja na životinjama ne ukazuju na izravan ili neizravan štetan učinak na reproduktivnu toksičnost (vidjeti dio 5.3).

Cefazolin Qilu smije se primjenjivati u trudnoći samo nakon pažljive procjene koristi i rizika, posebice tijekom prvog tromjesečja, jer nema dostatnog iskustva, a cefazolin prolazi posteljicu.

Dojenje

Cefazolin se izlučuje u majčino mlijeko pri niskim koncentracijama te se stoga smije koristiti samo nakon pažljive procjene omjera koristi i rizika. Ako se pojave proljev ili kandidijaza u nedonoščeta tijekom dojenja, majka ne smije dojiti dojenče tijekom liječenja ili liječenje treba prekinuti.

Plodnost

Ispitivanja na životinjama nisu pokazala učinke na plodnost.

Cefazolin Qilu ne utječe ili zanemarivo utječe na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima. Međutim, mogu se javiti nuspojave (vidjeti također dio 4.8 Nuspojave) koje mogu utjecati na sposobnost vožnje i upravljanja strojevima.

Unutar svake skupine učestalosti, nuspojave su prikazane prema opadajućoj ozbiljnosti. Učestalosti nuspojava kategorizirane su kao:

vrlo često (≥ 1/10); često (≥ 1/100 i < 1/10);

manje često (≥ 1/1000 i < 1/100);

rijetko (≥ 1/10000 i < 1/1000); vrlo rijetko (< 1/10.000).

Potrebno se obratiti liječniku u slučaju teškog i ustrajnog proljeva tijekom ili nakon liječenja cefazolinom jer takav proljev može biti simptom ozbiljne bolesti (pseudomembranoznog kolitisa) koji se mora odmah liječiti. Bolesnici ne smiju ni pod kojim okolnostima uzimati antiperistaltičke lijekove za samoliječenje (vidjeti dio 4.4).

Produljena uporaba cefalosporina može rezultirati prekomjernim rastom bakterija otpornih na cefazolin, posebice sojeva Enterobacter, Citrobacter, Pseudomonas, Enterococcus i Candida. To može uzrokovati superinfekcije ili potencijalnu kolonizaciju s rezistentnim organizmima ili kvascima (vidjeti dio 4.4).

Ispitivanja

Prolazni porast AST, ALT, uree u krvi te alkalne fosfataze bez kliničkog dokaza oštećenja bubrega ili jetre.

Podaci na životinjama pokazali su da cefazolin ima potencijalni nefrotoksični učinak. Iako to nije dokazano na ljudima, tu mogućnost treba uzeti u obzir, posebice kod bolesnika koji primaju visoke doze tijekom produljenog razdoblja. U rijetkim slučajevima prijavljeni su intersticijski nefritis i nespecifirana nefropatija. Zahvaćeni bolesnici bili su ozbiljno bolesni te su primali nekoliko lijekova. Uloga cefazolina u razvoju intersticijskog nefritisa ili drugih nefropatija nije ustvrđena.

U rijetkim slučajevima,, tijekom liječenja je prijavljeno sljedeće:

• Smanjene razine hemoglobina i/ili hematokrita, anemija, agranulocitoza, aplastična anemija, pancitopenija i hemolitička anemija.

  Sljedeći su slučajevi prijavljeni tijekom liječenje određenim cefalosporinima:

• Noćne more, omaglica, hiperaktivnost, nervoza ili tjeskoba, nesanica, slabost, navale vrućine, oštećen vid boja, konfuzija i epileptička aktivnost.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da

prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Simptomi predoziranja

Predoziranje može uzrokovati bol, upalne reakcije i flebitis na mjestu injekcije. Parenteralna primjena visokih doza cefalosporina može uzrokovati omaglicu, paresteziju i glavobolju. Nakon predoziranja cefalosporinima, mogu se javiti konvulzije posebice u bolesnika s bolesti bubrega.

Nakon predoziranja, mogu se javiti sljedeće abnormalne laboratorijske vrijednosti: porast razine kreatinina, uree u krvi, jetrenih enzima i bilirubina, pozitivan Coombsov test, trombocitemija te trombocitopenija, eozinofilija, leukopenija te produljeno protrombinsko vrijeme.

Liječenje predoziranja

U slučaju konvulzija potrebno je odmah prekinuti primjenu lijeka. Može biti indicirano liječenje antiepilepticima. Potrebno je pomno pratiti vitalne tjelesne funkcije i parametre. U slučaju teškog predoziranja kada bolesnik više ne odgovara na druge terapije, može bit učinkovita hemodijaliza s hemoperfuzijom iako to nije dokazano.