Cefazolin AptaPharma 1 g prašak za otopinu za injekciju / infuziju
Informacije o propisivanju
Lista
Režim izdavanja
Ograničenje primjene lijeka
Propisivanje
Indikacija po HZZO
Smjernica
Interakcije sa
Ograničenja upotrebe
Ostale informacije
Naziv
Sastav
Farmaceutski oblik
Nositelj odobrenja
Zadnje ažuriranje SmPC-a

Koristite Mediately aplikaciju
Dobijte informacije o lijekovima brže.
Više od 36k ocjene
SmPC - Cefazolin 1 g
Cefazolin je indiciran za liječenje sljedećih infekcija uzrokovanih mikroorganizmima osjetljivim na cefazolin:
-
infekcije kože i mekih tkiva
-
infekcije kostiju i zglobova
Perioperacijska profilaksa. Kod operacijskih zahvata s povećanim rizikom od infekcija s anaerobnim patogenima, npr. kolorektalni zahvat, preporučuje se kombinirati s lijekom koji je djelotvoran protiv anaeroba.
Uporaba cefazolina se mora ograničiti na slučajeve gdje je nužna parenteralna primjena.
Ako je moguće treba utvrditi osjetljivost uzročnika, premda se liječenje može započeti prije negoli su poznati rezultati.
Potrebno je pridržavati se službenih smjernica o pravilnoj uporabi antibakterijskih lijekova.
Doza i način primjene ovise o mjestu i težini infekcije, te o kliničkom i bakteriološkom progresu. Potrebno je pridržavati se lokalnih terapijskih smjernica.
Doziranje
Odrasli i adolescenti (stariji od 12 godina i ≥ 40 kg tjelesne mase).-
infekcije koje su uzrokovali osjetljivi mikroorganizmi: 1 - 2 g cefazolina/dan, podijeljeno u 2-3
jednake doze.
-
infekcije koje su uzrokovali umjereno osjetljivi mikroorganizmi: 3 - 4 g cefazolina/dan, podijeljeno u 3-4 jednake doze.
U slučajevima teških infekcija mogu se davati doze do najviše 6 g cefazolina/dan, podijeljeno u tri do četiri jednake doze (jedna doza svakih 6-8 sati).
Posebne preporuke za doziranjePerioperativna profilaksa
-
U svrhu izbjegavanja postoperativnih infekcija kod kontaminiranih ili potencijalno kontaminiranih operacijskih zahvata preporučuju se sljedeće doze: 1 g cefazolina 30-60 minuta prije operacijskog zahvata.
-
Kod duljih operacijskih zahvata (2 sata i više) primijeniti dodatnih 0,5- 1 g tijekom zahvata.
-
Produljena primjena nakon operacijskog zahvata mora biti podržana nacionalnim smjernicama.
Važno je da se (1) perioperativna doza primijeni kratko prije početka operacijskog zahvata (30 min do 1 sat) kako bi razina antibiotika u serumu i tkivima bila primjerena u razdoblju prvog reza i da se (2) cefazolin, ukoliko je potrebno, primijeni u odgovarajućim razmacima tijekom operacijskog zahvata u trenucima povećane izloženosti mikroorganizmima, a kako bi se postigla dovoljna razina antibiotika u serumu.
Odrasli s oštećenom funkcijom bubregaU odraslih bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega možda će trebati smanjiti dozu kako bi se izbjeglo nakupljanje antibiotika u tijelu.
Niža doza se može odrediti na osnovu koncentracije antibiotika u krvi. Ukoliko to nije moguće, doziranje se određuje prema klirensu kreatinina u serumu.
Doza održavanja cefazolina u bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega| Klirens kreatinina (ml/min) | Kreatinin u serumu (mg/100 mL) | Doza |
| ≥ 55 | ≤ 1,5 | uobičajena doza i uobičajeni interval doziranja |
| 35 – 54 | 1,6 – 3,0 | uobičajena doza, svakih 8 sati |
| 11 – 34 | 3,1 – 4,5 | Pola uobičajene doze, svakih 12 sati |
| ≤ 10 | ≥ 4,6 | pola uobičajene doze, svakih 18- 24 sata |
U bolesnika na hemodij alizi režim doziranja ovisi o uvjetima dijalize .
Smjernice za doziranje u odraslihTablica rekonstitucije za intramuskularnu injekciju
| Sadržaj u bočici | Količina otapala koju treba dodati | Prosječna koncentracija |
| 1 g | 2,5 ml | 330 mg / ml |
Tablica rekonstitucije za intravensku injekciju
| Sadržaj u bočici | Minimalna količina otapala koju treba dodati | Prosječna koncentracija |
| 1 g | 4 ml | 220 mg / ml |
Pedijatrijska populacija
Infekcije koje su uzrokovali osjetljivi mikroorganizmiPreporučena doza je 25-50 mg/kg tjelesne mase podijeljena u dvije do četiri jednake doze, svakih 6, 8 ili 12 sati.
Infekcije koje su uzrokovali umjereno osjetljivi mikroorganizmiPreporučena doza je do 100 mg/kg tjelesne mase podijeljena u tri do četiri jednake doze, svakih 6 ili 8 sati.
Prerano rođena djeca i dojenčad mlađa od mjesec danaSigurnost uporabe kod prerano rođene djece i dojenčadi mlađe od mjesec dana nije utvrđena, te se stoga ne preporučuje primjena cefazolina u tih bolesnika. Također vidjeti dio 4.4.
Smjernice za doziranje u pedijatrijskoj populacijiIntravenska injekcija
Bočica 1 g: Sadržaj jedne bočice (1000 mg cefazolina) se otopi u 4 ml odgovarajućeg otapala (prosječna koncentracija 220 mg/ml). Odgovarajući volumen otopine (ml) i doziranje u mg navedeni u tablici 1.
Za intravensku primjenu ne smiju se koristiti otopine s lidokainom.
Tablica 1: Odgovarajući volumeni za intravensku i intramuskularnu injekciju u pedijatrijskih bolesnika| Tjelesna masa | Jačina | 5 kg | 10 kg | 15 kg | 20 kg | 25 kg | ||
| Podijeljena doza svakih 12 sati kod doziranja 25 mg/kg tjelesne mase/dan | bočica 1 g | 63 mg | 125 mg | 188 mg | 250 mg | 313 mg | ||
| 0,29 ml | 0,57 ml | 0,85 ml | 1,14 ml | 1,42 ml | ||||
| Podijeljena doza svakih 8 sati kod doziranja 25 mg/kg tjelesne mase/dan | bočica 1 g | 42 mg | 85 mg | 125 mg | 167 mg | 208 mg | ||
| 0,19 ml | 0,38 ml | 0,57 ml | 0,76 ml | 0,94 ml | ||||
| Podijeljena doza svakih 6 sati kod doziranja 25 mg/kg tjelesne mase/dan | bočica 1 g | 31 mg | 62 mg | 94 mg | 125 mg | 156 mg | ||
| 0,14 ml | 0,28 ml | 0,43 ml | 0,57 ml | 0,71 ml | ||||
| Podijeljena doza svakih 12 sati kod doziranja 50 mg/kg tjelesne mase/dan | bočica 1 g | 125 mg | 250 mg | 375 mg | 500 mg | 625 mg | ||
| 0,57 ml | 1,14 ml | 1,7 ml | 2,27 ml* | 2,84 ml* | ||||
| Podijeljena doza svakih 8 sati kod doziranja 50 mg/kg tjelesne mase/dan | bočica 1 g | 83 mg | 166 mg | 250 mg | 333 mg | 417 mg | ||
| 0,38 ml | 0,75 ml | 1,14 ml | 1,51 ml | 1,89 ml | ||||
| Podijeljena doza svakih 6 sati kod doziranja 50 mg/kg tjelesne mase/dan | bočica 1 g | 63 mg | 125 mg | 188 mg | 250 mg | 313 mg | ||
| 0,29 ml | 0,57 ml | 0,85 ml | 1,14 ml | 1,42 ml | ||||
| Podijeljena doza | 167 mg | 333 mg | 500 mg | 667 mg | ||||
| 833 | mg | |||||||
| H A L M E D12 - 10 - 2021O D O B R E N O | ||||||||
3
| svakih 8 sati kod doziranja 100 mg/kg tjelesne mase/dan | bočica 1 g | 0,76 ml | 1,51 ml | 2,27 ml* | 3,03 ml* | 3,79 ml* |
| Podijeljena doza svakih 6 sati kod doziranja 100 mg/kg tjelesne mase/dan | bočica 1 g | 125 mg | 250 mg | 375 mg | 500 mg | 625 mg |
| 0,57 ml | 1,14 ml | 1,7 ml | 2,27 ml* | 2,84 ml* |
* Kod intramuskularne primjene kada izračunati volumen pojedine primjene iznosi više od 2 ml, preporuča se odabrati raspored doziranja s više doza kroz dan (3 ili 4) ili primijeniti injekciju na dva mjesta injiciranja
Za volumene manje od 1 ml, molimo upotrijebiti štrcaljku od 0,5 ml zbog veće preciznosti doziranja. Intramuskularna injekcija
Sadržaj jedne bočice od 1 g (1000 mg cefazolina) se otopi u 4 ml odgovarajućeg otapala (prosječna
koncentracija 220 mg/ml) i odgovarajući volumen (kako je prikazano u tablici 1) se povuče iz rekonstituirane otopine i primijeni intramuskularnom injekcijom.
Za primjenu u djece mlađe od 30 mjeseci ne smije se primijeniti otopina cefazolina u lidokainu (vidjeti dio 4.4.)
Intravenska infuzija
Doza se može primijeniti putem intravenske infuzije uz korištenje rekonstituirane i dalje razrijeđene otopine (10 mg/ml) kako je opisano u dijelu 6.6.
Pedijatrijski bolesnici s oštećenom funkcijom bubregaU djece (kao i kod odraslih) s oštećenom funkcijom bubrega možda će trebati smanjiti dozu kako bi se izbjeglo nakupljanje antibiotika u tijelu.
Niža doza se može odrediti na osnovu koncentracije antibiotika u krvi. Ukoliko to nije moguće, doziranje se određuje prema klirensu kreatinina u serumu, prema sljedećim smjernicama.
U djece s umjereno oštećenom funkcijom bubrega (klirens kreatinina 40-20 ml/min) dovoljno je 25% uobičajene dnevne doze podijeljeno u jednake doze svakih 12 sati.
U djece s teško oštećenom funkcijom bubrega (klirens kreatinina 20-5 ml/min) dovoljno je 10% uobičajene dnevne doze koja se daje svakih 24 sata.
Ovje smjernice se primjenjuju nakon davanja preporučene inicijalne doze. Također vidjeti dio 4.4.
Stariji bolesnici:
U starijih bolesnika s normalnom funkcijom bubrega nije potrebno prilagođavati dozu.
Način primjeneCefazolin AptaPharma se može primijeniti kao duboka intramuskularna injekcija, polagana intravenska injekcija ili intravenska infuzija nakon razrjeđenja.
Volumen i vrsta otapala koje će se upotrijebiti za rekonstituciju ovise o načinu primjene. Za upute o rekonstituciji lijeka prije primjene vidjeti dio 6.6.
Ako se lidokain koristi kao otapalo, dobivena otopina nikada se ne smije primijeniti intravenski (vidi dio 4.3). Treba uzeti u obzir podatke u sažetku opisa svojstava lidokaina
Trajanje liječenjaTrajanje liječenja ovisi o težini infekcije, kao i o kliničkom i bakteriološkom tijeku.
Preosjetljivost na djelatnu tvar.
Poznata preosjetljivost na bilo koji cefalosporinski antibiotik.
Teška preosjetljivost u anamnezi (npr. anafilaktička reakcija) na bilo koji tip beta-laktamskih antibiotika (penicilini, monobaktami i karbapenemi).
Mora se isključiti bilo koja kontraindikacija za lidokain prije intramuskularne injekcije gdje se lidokain koristi kao otapalo (vidjeti dio 4.4). Vidjeti informacije u sažetku opisa svojstava lidokaina, posebno kontraindikacije:
-
preosjetljivost na lidokain ili druge anestetike amidnog tipa u anamnezi
-
neispravljeni srčani blok
-
teško zatajenje srca
-
intravenska primjena
-
primjena kod djece mlađe od 30 mjeseci.
Otopine cefazolina koje sadrže lidokain nikad se ne smiju primijeniti intravenski.
U slučaju poznate preosjetljivosti u anamnezi na peniciline ili druge beta-laktamske antibiotike treba obratiti pažnju na moguću križnu preosjetljivost (vidjeti dio 4.3).
Kao i kod drugih beta-laktamskih antibakterijskih tvari, postoje podaci o ozbiljnim reakcijama preosjetljivosti, s mogućim smrtnim ishodom. U slučaju teških reakcija preosjetljivosti liječenje cefazolinom mora se odmah prekinuti i primijeniti odgovarajuće hitne mjere.
Prije početka liječenja mora se utvrditi da li bolesnik u anamnezi ima povijest teških reakcija preosjetljivosti na cefazolin, druge cefalosporine ili bilo koji drugi tip beta-laktamskih antibiotika. Također treba biti oprezan ako se cefazolin primjenjuje bolesniku koji u anamnezi ima lakše reakcije preosjetljivosti na druge beta-laktamske antibiotike.
Posebna pažnja je potrebna u bolesnika s alergijskim reakcijama (npr. alergijski rinitis ili bronhalna astma) zbog toga što je kod njih povećana opasnost od ozbiljne reakcije preosjetljivosti.
Za vrijeme primjene cefazolina može se razviti pseudomembranozni kolitis kao posljedica primjene antibiotika i može biti blag do po život opasan. Stoga je važno imati na umu ovu dijagnozu u bolesnika koji imaju proljev tijekom i nakon primjene cefazolina (vidjeti dio 4.8). Odmah treba razmotriti prekid liječenja s cefazolinom, te primjenu specifičnog liječenja protiv Clostridium difficile. Ne smiju se primijeniti lijekovi koji inhibiraju peristaltiku.
Primjena u pedijatriji: Kako nema dovoljno dostupnog iskustva primjene kod prerano rođene djece i dojenčadi mlađe od mjesec dana, Cefazolin AptaPharma ne smije se primijeniti u toj kategoriji bolesnika.
Upotreba lidokaina:
Ukoliko se lidokain upotrijebi kao otapalo, tako dobivene otopine cefazolina smiju se primijeniti isključivo za intramuskularnu injekciju. Prije primjene mora se uzeti u obzir sve kontraindikacije, upozorenja i druge relevantne informacije sadržane u sažetku opisa svojstava lidokaina (vidjet dio 4.3).
Otopina lidokaina se nikada ne smije primijeniti intravenski.
Mjere oprezaKod bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega s glomerularnom filtracijom ispod 55 ml/min mora se
uzeti u obzir moguća akumulacija cefazolina. Prema tome potrebno je smanjiti dozu lijeka ili produžiti interval između doza (vidjeti dio 4.2).
Kod bolesnika s oštećenjem bubrega primjena cefazolina može biti povezana s napadajima.
U bolesnika s poremećenom funkcijom bubrega ili jetre, kod pothranjenosti, kao i kod produženog antimikrobnog liječenja te bolesnika prethodno stabiliziranih na antikoagulantnoj terapiji može doći do produljenja protrombinskog vremena. U tim slučajevima je za vrijeme liječenja cefazolinom potrebno pratiti protrombinsko vrijeme jer u rijetkim slučajevima može prouzročiti poremećaje zgrušavanja krvi (vidjet dijelove 4.5. i 4.8). Stoga INR (en. International Normalised Ratio) treba redovito mjeriti u bolesnika s bolestima koje imaju povećan rizik od krvarenja (npr. gastrointestinalni ulkusi), kao i u bolesnika s poremećajem koagulacije (nasljedne: npr. hemofilija; stečene: npr. parenteralna prehrana, pothranjenost, poremećena funkcija bubrega i jetre ili trombocitopenija; uzrokovane lijekovima: npr. heparinom ili drugim peroralnim antikoagulansima). Ukoliko je potrebno, može se nadomjestiti vitamin K (10 mg tjedno).
Dugotrajna ili ponavljkana primjena može potaknuti porast rezistentnih mikroorganizama. Ukoliko se tijekom liječenja pojavi superinfekcija, treba poduzeti odgovarajuće mjere liječenja
Utjecaj na laboratorijske testove
U rijetkiim slučajevima se kod ne-enzimskog testa na šećer u urinu i kod Coombsovog testa mogu pojaviti lažni pozitivni rezultati.
Ovaj lijek sadrži 50,6 mg natrija po bočici (1000 mg) što odgovara 2,53 % maksimalnog dnevnog unosa od 2 g natrija prema preporukama SZO za odraslu osobu.
Antikoagulansi
Cefalosporini mogu rijetko prouzročiti poremećaje zgrušavanja krvi (vidjeti dio 4.4). Ukoliko se istovremeno koriste peroralni antikoagulansi ili visoke doze heparina, treba pažljivo nadzirati parametre zgrušnjavanja.
Vitamin K1
Neki cefalosporini kao što su cefamandol, cefazolin i cefotetan mogu utjecati na metabolizam vitamina K1, posebno u slučaju deficijencije vitamina K1. Možda će trebati nadomjestiti vitamin K1.
Probenecid
Zbog svog inhibicijskog učinka na diurezu bubrega, primjena probenecida inducira višu koncentraciju i produljeno vrijeme zadržavanja cefazolina u krvi.
Nefrotoksi čne tvari:
Ne može se isključiti da će se pojačati nefrotoksično djelovanje antibiotika (npr. aminoglikozida, kolistina, polimiksina B), kontrasta koji sadrže jod, organoplatinskih tvari, visokih doza metotreksata, nekih antiviralnih lijekova (npr. aciklovir, foscarnet), pentamidina, ciklosporina, takrolimusa i diuretika (npr. furosemid).
Kod istodobne primjene s cefazolinom, treba pažljivo nadzirati parametre funkcije bubrega.
Trudnoća
Cefazolin preko posteljice dolazi do embrija/fetusa. Ispitivanja na životinjama ne ukazuju na indirektne ili direktne štetne učinke u smislu reproduktivne toksičnosti. Nema dostatnog iskustva u primjeni cefazolina kod trudnica. Kao mjera predostrožnosti, preporuča se izbjeći korištenje lijeka Cefazolin AptaPharma tijekom trudnoće, ukoliko primjena nije nužna.
Dojenje
Cefazolin se izlučuje u majčino mlijeko u malim količinama, te se ne očekuju učinci kod novorođenčadi pri terapijskim dozama. Ukoliko se uoči proljev ili kandidioza kod novorođenčeta tijekom dojenja, treba prekinuti ili dojenje ili liječenje s cefazolinom.
Plodnost
Ispitivanja na životinjama nisu pokazala nikakve učinke na plodnost.
Cefazolin nema ili ima zanemariv utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima.
Sljedeći pojmovi su korišteni za klasifikaciju učestalosti pojavljivanja nuspojava:
vrlo često (≥ 1/10)
često (≥ 1/100 do < 1/10)
manje često (≥ 1/1000 do < 1/100) rijetko (≥ 1/10 000 do < 1/1000) vrlo rijetko (< 1/10 000)
nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).
| MedDRA klasifikacija organskih sustava | Često | Manje često | Rijetko | Vrlo rijetko | Nepoznato | |
| Infekcije i infestacije | oralna kandidijaza (kod dugotrajne primjene) | genitalna kandidijaza (monolijaza), vaginitis | ||||
| Poremećaji krvi i limfnog sustava | povišenje ili sniženje razine glukoze u krvi (hiperglikemija ili hipoglikemija) leukopenija, granulocitopenija, trombocitopenija, leukocitoza, granulocitoza, monocitoza, limfocitopenija, bazofilija, i eozinofilija. Ove nuspojave su reverzibilne. | poremećaji u zgrušavanju krvi i krvarenje kao posljedica Rizični bolesnici su oni s nedostatkom vitamina K ili nekog drugog faktora zgrušavanja, ili bolesnici na umjetnoj prehrani, neadekvatnoj prehrani, poremećene funkcije jetre i bubrega, trombocitopeni jom i bolesnici s poremećajima | ||||
| H A L M E D12 - 10 - 2021O D O B R E N O | ||||||
| ili bolestima koje mogu uzrokovati krvarenje (npr. hemofilija, ulkusi na dvanaesniku). Također vidjeti dijelove 4.4 i4.5. Sniženi hemoglobin i/ili hematokrit, anemija, agranulocitoza, aplastična anemija, pancitopenija i hemolitička anemija. | |||||||
| Poremećaji imunološkog sustava | eritem, multiformni eritem, egzantem, urtikarija, reverzibilna propusnost krvnih žila, zglobova ili sluznica (angioedem), vrućica uzrokovana lijekom i intersticijska pneumonija ili pneumonitis | toksična epidermalna nekroliza (Lyellov sindrom),Stevens- Johnsonov sindrom | anafilaktički šok, oticanje grkljana uz sužavanje dišnih puteva, ubrzana srčana frekvencija, nedostatak zraka, pad krvnog tlaka, oticanje jezika, pruritus anusa, genitalni pruritus, edem lica | ||||
| Poremećaji živčanog sustava | konvulzije (kod bolesnika s oštećenjem bubrega koji su liječeni neprimjeren o visokim dozama) | omaglica, malaksalost, umor, noćne more, vrtoglavica, hiperaktivnost, nervoza ili tjeskoba, nesanica, omamljenost, slabost, navale vrućine, promjena u percepciji boja, zbunjenost i epileptogena aktivnost | |||||
| Poremećaji | pleuralni izljev, | ||||||
| H A L M E D12 - 10 - 2021O D O B R E N O | |||||||
| dišnog sustava, prsišta i sredoprsja | bol u prsištu, zaduha ili sindrom respiratornog distresa, kašljanje, rinitis | ||||
| Poremećaji probavnog sustava | gubitak teka, proljev, mučnina i povraćanjeOvi simptomi su umjereni i često će nestati tijekom ili nakon liječenja | pseudomembra nozni kolitis (vidjeti dio 4.4) | |||
| Poremećaji jetre i žuči | prolazno povećanje AST, ALT, gama-GT, bilirubina i/ili LDH i alkalne fosfataze u serumu, prolazni hepatitis, prolazni kolestatski ikterus | ||||
| Poremećaji bubrega i mokraćnog sustava | nefrotoksičnost, intersticijski nefritis, nedefinirana nefropatija, proteinurija, prolazna povećana razina ureje u krvi (BUN-od engl.Blood Urea Nitrogen), najviše u bolesnika koji istovremeno primaju druge potencijalno nefrotoksične lijekove | ||||
| Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene | bol na mjestu injekcije kod intramuskularn e primjene, ponekad s otvrdnućem | može se javiti tromboflebit is kod intravenske primjene | kod intramuskula rne primjene (kad otapalo sadrži lidokain): sistemska reakcija na lidokain |
Prijavljivanje sumnji na nuspojavu
Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika traži se da prijave
svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.
Simptomi predoziranja mogu uključivati glavobolju, vrtoglavicu, paresteziju, poremećaje središnjeg živčanog sustava kao što su agitacija, mioklonija i konvulzije.
U slučaju trovanja indicirano je ubrzati eliminaciju. Specifični protuotrov ne postoji. Cefazolin se može ukloniti hemodijalizom..
Farmakološka svojstva - Cefazolin 1 g
Farmakoterapijska skupina: ostali beta-laktamski antibiotici, cefalosporini I. generacije. ATK oznaka: J01DB04
Cefazolin je baktericidni cefalosporinski antibiotik prve generacije za parenteralnu primjenu.
Cefalosporini inhibiraju sintezu bakterijske stanične stijenke (u fazi rasta) kroz blokiranje proteina koji vežu penicilin (PBP; engl. Penicillin Binding Proteins) kao što su transpeptidaze. To rezultira baktericidnim učinkom.
Odnos farmakokinetike i farmakodinamike
Za cefalosporine se pokazalo da je najvažniji farmakokinetički-farmakodinamički indeks koji je povezan s djelotvornosti in vivo postotak intervala doziranja tijekom kojeg razina nevezanog cefazolina u serumu nadmašuje minimalnu inhibitornu koncentraciju (MIK) cefazolina za ciljne mikroorganizme (tj.
%T>MIK).
Mehanizam rezistencije
Rezistencija bakterija na cefazolin može biti rezultat sljedećih mehanizama:
-
inaktivacija ß laktamazama: cefazolin ima visoku otpornost u odnosu na učinke penicilinaza brojnih gram-pozitivnih bakterija, no znatno manje je otporan na brojne ß laktamaze kodirane plazmidima npr. ß laktamaze proširenog spektra (ESBLs) ili kromosomski kodirane ß laktamaze tipa AmpC.
-
smanjen afinitet proteina koji vežu peniciline za cefazolin: stečena rezistencija pneumokoka i drugih streptokoka uzrokovana je promjenama već postojećih PBP-a (od eng. Penicillin Binding Proteins) kao posljedica mutacije. Za razliku od toga kod stafilokoka rezistentnih na meticilin (oksacilin) za rezistenciju prema cefazolinu odgovorno je stvaranje dodatnih PBP s umanjenim afinitetom prema cefazolinu.
-
nedovoljno prodiranje cefazolina kroz vanjsku staničnu stijenku gram-negativnih bakterija može rezultirati nedovoljnom inhibicijom PBPa.
-
postojanje 'efflux pumps' tj. mehanizma kojim se aktivno izbacuje (transportira) cefazolin iz bakterijske stanice.
Cefazolin je djelomično ili u cijelosti križno rezistentan s drugim cefalosporinima i penicilinima.
Granične vrijednosti za cefazolin
Minimalne inhibitorne koncentracije (MIK) utvrđene od strane Europskog Povjerenstva za ispitivanje antimikrobne osjetljivosti (EUCAST; engl. European Committee on Antimicrobial Susceptibility Testing- verzija 10.0, na snazi od 01.01.2020. ) su sljedeće:
| Mikroorganizam | Osjetljivi (≤) | Rezistentni (>) |
| Staphylococcus spp. | Napomena1 | Napomena1 |
| Streptococcus A, B, C i G | Napomena2 | Napomena2 |
| Streptococcus spp. (skupina viridans) | 0,5 mg / l | 0,5 mg / l |
| PK/PD granične vrijednosti koje nisu vezane uz specifične mikroorganizme | 1 mg / l | 2 mg / l |
1 Osjetljivost stafilokoka na cefalosporine procjenjuje se prema podacima o osjetljivosti na cefoksitin, osim za cefiksim, ceftazidim, ceftazidim-avibaktan, ceftibuten i ceftolozan-tazobaktam, koji nemaju granične vrijednosti te se ne smiju koristiti za liječenje stafilokoknih infekcija. Neki sojevi S. aureus koji su rezistentni na meticilin su osjetljivi na ceftarolin i ceftobiprol.
2 Osjetljivost streptokoknih grupa A, B, C i G na cefalosporine procjenjuje se prema podacima o osjetljivosti na benzilpenicilin.
Mi krobiološka osjetljivost
Slijedeća tablica prikazuje klinički relevantne patogene koji su klasificirani kao osjetljivi ili rezistentni temeljem podataka dobivenih in vitro i in vivo. Cefazolin je djeltvoran protiv nekih mikroorganizama in vitro, ali ne i klinički i takvi mikroorganizmi su klasificirani kao rezistentni.
Budući da prevalencija stečene rezistencije pojedinih vrsta bakterija može varirati ovisno o geografskom području i tijekom vremena, poželjno je uzeti u obzir lokalne podatke o prevalenciji rezistencije, posebno prilikom liječenja teških infekcija. Ako je potrebno, mora se zatražiti savjet stručnjaka ako je lokalna rezistencija takva da je djelotvornost lijeka kod pojedinih vrsta infekcija upitna,.
Posebno u slučaju teških infekcija ili kod podbacivanja terapije nužno je provesti mikrobiološku dijagnozu koja uključuje identifikaciju uzročnika i ispitivanje osjetljivosti mikroorganizma na cefazolin.
Uobičajeno osjetljive vrsteGram-pozitivni aerobi:
Staphylococcus aureus (osjetljivi na meticilin)
Mikroorganizmi kod kojih stečena rezistencija može predstavljati problemGram-pozitivni aerobi:
Grupe A, B, C i G β-hemolitičkih streptokoka Staphylococcus epidermidis (osjetljivi na meticilin) Streptococcus pneumoniae
Gram-negativni aerobi:
Haemophilus influenzae
Inherentno rezistentni mikroorganizmiGram-pozitivni aerobi:
Staphylococcus aureus (rezistentni na meticilin)
Gram-negativni aerobi: Citrobacter spp Enterobacter spp Klebsiella pneumoniae Morganella morganii Proteus mirabilis Proteus stuartii
Proteus vulgaris Pseudomonas aeruginosa Serratia spp.
Apsorpcija
Cefazolin se primjenjuje parenteralno. Nakon intramuskularne primjene 500 mg cefazolina, vrijednost vršne koncentracije u serumu postignuta je za 1 sat u rasponu od 20 do 40 μg/ml. Nakon primjene 1 g cefazolina, vrijednost vršne koncentracije bila je od 37 do 63 μg/ml. U jednoj studiji, davanjem (zdravim odraslim dobrovoljcima) kontinuirane intravenske infuzije u dozama od 3,5 mg/kg tijekom jednog sata (tj. približno 250 mg) i 1,5 mg/kg tijekom sljedeća dva sata (tj. približno 100 mg) cefazolina postignuta je ravnotežna koncentracije u serumu od 28 μg/ml tijekom trećeg sata primjene. Tablica u nastavku prikazuje srednje vrijednosti koncentracija cefazolina u serumu nakon intravenske injekcije jednokratne doze od 1 g.
Serumske koncentracije (μg/ml) nakon intravenske primjene doze od 1g
| 5 min | 15 min | 30 min | 1 sat | 2 sata | 4 sata |
| 188,4 | 135,8 | 106,8 | 73,7 | 45,6 | 16,5 |
Distribucija
Od 70 do 86% cefazolina se veže na bjelančevine plazme. Volumen distribucije je približno 11l/1,73m². Nakon davanja cefazolina bolesnicima bez začepljenja žučovoda, razine u žuči su znatno veće od razina u serumu u razdoblju od 90 do 120 minuta nakon primjene cefazolina. Postoji li opstrukcija žučnih vodova, tada je koncentracija antibiotika u žuči znatno manja nego u serumu.
Nakon davanja cefazolina u dozi za liječenje bolesnicima s upalom moždanih ovojnica, izmjerena je koncentracija cefazolina u cerebrospinalnoj tekućini od 0 do 0,4 μg/ml. Cefazolin lako prolazi kroz upalom zahvaćenu sinovijalnu membranu te se u zglobnom prostoru koncentracija antibiotika može usporediti s razinom u serumu.
Biotransformacija
Cefazolin se ne metabolizira.
Eliminacija
Poluvrijeme eliminacije u serumu je otprilike 1 sat i 35 minuta. Cefazolin se izlučuje u urinu u biološki aktivnom obliku. Nakon intramuskularne injekcije od 500 mg u roku od 6 sati putem bubrega se eliminira od 56 do 89% primljene doze, a u roku od 24 sata od 80% do gotovo 100%. Nakon intramuskularnog davanja 500 mg i 1 g cefazolina postižu se koncentracije u urinu od 500 od 4000 μg/ml. Cefazolin se pretežno izlučuje glomerlarnom filtracijom, a klirens bubrega je 65ml/min/1,73 m².
