Sevofluran Baxter para inhalata, tekućina

Uvođenje i održavanje opće anestezije u odraslih bolesnika i djece.

Premedikaciju je potrebno odabrati sukladno individualnim potrebama bolesnika i prema procjeni anesteziologa.

Kirurška anestezija

Koncentracija sevoflurana koja se tijekom anestezije dovodi iz isparivača mora biti poznata. To se može postići tako da se upotrebljava isparivač posebno kalibriran za sevofluran.

Minimalne alveolarne koncentracije (MAC, od engl. minimum alveolar concentration) za sevofluran se smanjuju s dobi bolesnika i dodatkom dušikova oksida. U tablici su navedene prosječne vrijednosti MAC za različite dobne skupine.

Uvod u anesteziju

Doziranje se određuje individualno i titrira do željenog učinka ovisno o bolesnikovoj dobi i kliničkom stanju.

Prije inhalacije sevoflurana može se primijeniti barbiturat kratkog djelovanja ili neki drugi intravenski lijek za uvođenje u anesteziju.

Uvođenje u anesteziju sa sevofluranom može se postići ako se inhalira 0,5-1,0% sevoflurana u kisiku (O²) s ili bez dodatka dušikova (I) oksida (N²O), uz postupno povećavanje od 0,5-1,0% sevoflurana, do najviše 8% u odraslih i djece, sve dok se ne postigne željena dubina anestezije. U odraslih se bolesnika, udisanjem koncentracija sevoflurana do 5%, kirurška anestezija obično postiže za manje od dvije minute. U djece se, udisanjem koncentracija sevoflurana do 7%, kirurška anestezija obično

postiže za manje od dvije minute.

Održavanje anestezije

Za održavanje kirurške anestezije obično su dovoljne koncentracije sevoflurana od 0,5-3% u O² s ili bez istodobne primjene N²O.

Buđenje iz anestezije

Buđenje iz anestezije je općenito brzo kod uporabe sevoflurana. Stoga je moguća potreba za ranijom uporabom lijekova za suzbijanje boli.

Stariji bolesnici

MAC sevoflurana smanjuju se s porastom bolesnikove dobi. Prosječna koncentracija sevoflurana potrebna za postizanje MAC-a u bolesnika u dobi od 80 godina je približno 50% u odnosu na bolesnika u dobi od 20 godina.

Pedijatrijska populacija

Vidjeti Tablicu 1 za MAC vrijednosti u pedijatrijskih bolesnika ovisno o dobi kada se koristi uz kisik, s ili bez istodobne primjene dušikova (I) oksida.

• Poznata genetska sklonost prema malignoj hipertermiji, odnosno sumnja na takvu sklonost.

• Preosjetljivost na sevofluran ili druge halogenirane inhalacijske anestetike (npr. disfunkcija

  jetre/hepatotoksičnost u anamnezi, obično s povišenim jetrenim enzimima, vrućica, leukocitoza i/ili eozinofilija nepoznatog uzroka, a privremeno povezana s primjenom ovih anestetika).

• Kada je kontraindicirana opća anestezija.

Sevofluran može uzrokovati depresiju disanja koju može povećati premedikacija narkoticima ili drugim lijekovima koji uzrokuju depresiju disanja. Potreban je nadzor funkcije disanja i, po potrebi, intervencija.

Sevofluran smiju primjenjivati samo osobe osposobljene za davanje opće anestezije uz obaveznu potpunu opremu za održavanje prohodnosti dišnih putova, umjetno disanje, davanje kisika i

kardiovaskularno oživljavanje. U svih bolesnika koji su anestezirani sevofluranom moraju se konstantno pratiti parametri kao što su elektrokardiogram (EKG), krvni tlak, zasićenje kisikom i vrijednost ugljikovog dioksida (CO²) u izdahnutom zraku. Koncentracija sevoflurana koja se dovodi iz isparivača mora biti točno poznata. Budući da se hlapljivi anestetici razlikuju u fizikalnim svojstvima, moraju se koristiti samo isparivači posebno kalibrirani za sevofluran. Primjena opće anestezije mora biti individualizirana sukladno odgovoru bolesnika. Stupanj hipotenzije i depresije disanja povećava se s povećanjem dubine anestezije.

Tijekom održavanja anestezije, povećanje koncentracije sevoflurana dovodi do o dozi ovisnog pada krvnog tlaka. Pretjeran pad krvnog tlaka može biti povezan s dubinom anestezije te se u takvim

slučajevima može ispraviti smanjenjem koncentracije sevoflurana. Budući da sevofluran nije topljiv u krvi, hemodinamičke promjene se mogu javiti puno češće nego s nekim ostalim hlapljivim anesteticima. Oporavak nakon opće anestezije potrebno je pozorno procijeniti prije nego li se bolesnike otpusti iz sobe za neposredni postanestezijski nadzor.

Buđenje iz anestezije je općenito brzo kod uporabe sevoflurana, pa je moguća potreba za ranijom uporabom lijekova za suzbijanje boli.

Iako se svijest obično vraća unutar nekoliko minuta nakon primjene sevoflurana, utjecaj na

intelektualnu funkciju u razdoblju dva ili tri dana nakon anestezije nije ispitivan. Kao što je to slučaj i s drugim anesteticima, moguće su manje promjene u raspoloženju tijekom nekoliko dana nakon anestezije (vidjeti dio 4.7.).

Bolesnici s koronarnom bolešću

Kao što je to slučaj sa svim anesteticima, u bolesnika s koronarno-arterijskom bolešću važno je održavati hemodinamičku stabilnost kako bi se izbjegla ishemija miokarda.

Bolesnici koji se podvrgavaju anesteziji tijekom poroda

Oprez je potreban kada se sevofluran koristi za anesteziju tijekom poroda zbog njegovog

relaksirajućeg učinka na uterus što može povećati rizik od krvarenja iz uterusa (vidjeti dio 4.6.). Bolesnici koji se podvrgavaju neurokirurškim postupcima

Bolesnicima u kojih postoji rizik od povišenja intrakranijalnog tlaka, sevofluran je potrebno primjenjivati s oprezom uz uvođenje mjera za snižavanje intrakranijalnog tlaka kao što je hiperventilacija.

Napadaji

Zabilježeni su rijetki slučajevi napadaja nakon primjene sevoflurana.

Primjena sevoflurana povezana je s napadajima koji su se javili u djece i mlađih odraslih osoba kao i starijih odraslih osoba s ili bez postojećih čimbenika rizika. Nužna je klinička procjena prije primjene sevoflurana bolesnicima s rizikom od napadaja. U djece je potrebno ograničiti dubinu anestezije.

Elektroencefalogram (EEG) može omogućiti optimalnu dozu sevoflurana i pomoći da se izbjegne razvoj napadaja u bolesnika s predispozicijom za napadaje (vidjeti dio 4.4. – Pedijatrijska populacija).

Bolesnici s ozljedom bubrega

Iako su podaci iz kontroliranih kliničkih ispitivanja uz primjenu sa sporim protokom ograničeni, saznanja prikupljena od bolesnika kao i iz ispitivanja na životinjama ukazuju na postojanje mogućnosti ozljede bubrega, što se najviše pripisuje spoju A. Tijekom ispitivanja na životinjama i ljudima pokazalo se da primjena sevoflurana više od 2 MAC sata pri brzini protoka svježeg plina od

<2 L/min može biti povezana s proteinurijom i glukozurijom. Vidjeti također dio 5.1.

Nije ustanovljena razina spoja A pri kojoj se može očekivati klinička nefrotoksičnost nakon

izloženosti. Potrebno je uzeti u obzir sve navedene čimbenike o izloženosti spoju A u ljudi, osobito duljinu izlaganja, brzinu protoka svježeg plina i koncentraciju sevoflurana.

Potrebno je prilagoditi udahnutu koncentraciju sevoflurana i brzinu protoka svježeg plina kako bi se smanjilo izlaganje spoju A. Izlaganje sevofluranu ne smije prekoračiti 2 MAC sata pri brzinama protoka 1 do <2 L/min. Brzine protoka svježeg plina <1 L/min se ne preporučuju.

Bolesnici s oštećenom funkcijom bubrega

Sevofluran se mora primjenjivati uz oprez bolesnicima s oštećenom funkcijom bubrega (vrijednost brzine glomerularne filtracije (GFR) ≤ 60 ml/min); uz to je potrebno pratiti funkciju bubrega nakon operativnog zahvata.

Bolesnici s bolešću jetre

Nakon stavljanja lijeka u promet zabilježeni su vrlo rijetki slučajevi blage, umjerene ili teške disfunkcije jetre ili hepatitisa nakon operativnog zahvata (s ili bez žutice). Potrebna je klinička

procjena kod primjene sevoflurana bolesnicima s postojećim problemima s jetrom ili bolesnicima koji primaju lijekove za koje je poznato da uzrokuju disfunkciju jetre. Bolesnicima koji su već imali

ozljedu jetre, žuticu, vrućicu nepoznatog uzroka ili eozinofiliju nakon primjene drugih inhalacijskih anestetika, ne preporučuje se primjena sevoflurana ako je anesteziju moguće postići intravenskim lijekovima ili ako je moguće postići regionalnu anesteziju (vidjeti dio 4.8.).

Bolesnici s poremećajima mitohondrija

Potreban je oprez pri primjeni opće anestezije, uključujući sevofluran, bolesnicima s poremećajima mitohondrija.

Stanja kod bolesnika koja zahtijevaju razmatranje

S posebnom pozornošću mora se odrediti doziranje u hipovolemičnih, hipotenzivnih ili slabijih bolesnika ili bolesnika koji su hemodinamički kompromitirani, npr. zbog lijekova koji se istodobno primjenjuju.

Bolesnici koji su u relativno kratkom vremenskom razdoblju (manje od 3 mjeseca) bili višekratno izloženi halogeniranim ugljikovodicima, uključujući sevofluran, mogu imati povećani rizik od ozljede jetre.

Postoje izolirani izvještaji o prolongaciji QT-a koji su bili vrlo rijetko povezani s torsade de pointesom (u iznimnim slučajevima s fatalnim posljedicama). Potreban je oprez kad se sevofluran primjenjuje osjetljivim bolesnicima.

Maligna hipertermija

Snažni inhalacijski anestetici mogu u osjetljivih osoba izazvati hipermetaboličko stanje skeletnog

mišićja, što povećava potrebu za kisikom i uzrokuje pojavu kliničkog sindroma poznatog kao maligna hipertermija. Prijavljeni su rijetki slučajevi maligne hipertermije nakon primjene sevoflurana (vidjeti također dio 4.8.). Na klinički sindrom ukazuje hiperkapnija, a može uključivati i rigidnost mišića, tahikardiju, tahipneju, cijanozu, aritmije i/ili nestabilan krvni tlak. Neki od ovih nespecifičnih znakova mogu se također javiti nakon blage anestezije, akutne hipoksije, hiperkapnije i hipovolemije. Postoje izvještaji o malignoj hipertermiji s fatalnim ishodom uz primjenu sevoflurana. Liječenje obuhvaća

obustavljanje primjene uzročnih tvari (npr. sevoflurana), intravensku primjenu natrijeva dantrolena i provođenje drugih potpornih mjera. Te mjere obuhvaćaju snažne napore da se tjelesna temperatura vrati na normalnu vrijednost, po potrebi potporu disanja i cirkulacije te upravljanje poremećajima

elektrolita, tekućine i acido-bazne ravnoteže. Budući da se bubrežno zatajenje može pojaviti kao kasna komplikacija, prema mogućnosti potrebno je nadzirati i održavati protok mokraće.

Perioperativna hiperkalijemija

Primjena inhalacijskih anestetika bila je povezana s rijetkim slučajevima povišenja razina kalija u serumu što je rezultiralo srčanim aritmijama i smrću u pedijatrijskih bolesnika u razdoblju nakon operativnog zahvata. Vjerojatno su najpodložniji bolesnici s latentnom kao i s manifestnom

neuromuskularnom bolešću, osobito Duchenneovom mišićnom distrofijom. U većini, ali ne u svim navedenim slučajevima, istodobno se primjenjivao sukcinilkolin. Ovi bolesnici su također iskusili

znatno povišenje razina kreatin kinaze u serumu, a u nekim slučajevima i promjene u sastavu mokraće s mioglobinurijom. Unatoč sličnosti s malignom hipertermijom, niti jedan od ovih bolesnika nije imao znakove ili simptome rigidnosti mišića ili hipermetaboličnog stanja. Preporučuje se rano i intenzivno liječenje hiperkalijemije i rezistentne aritmije, kao i daljnja procjena latentne neuromuskularne bolesti.

Zamjena isušenog CO²apsorbensa

Mogu se javiti egzotermičke reakcije između sevoflurana i CO² vapnenog apsorbensa kada se CO² vapneni apsorbens isuši, npr. nakon produljenog razdoblja primjene kao rezultat cirkuliranja suhog plina u boci s CO² vapnenim apsorbensom. Kod primjene sevoflurana opisani su rijetki slučajevi pojave velike topline, dima i/ili spontanog zapaljenja u uređaju za anesteziju, što se povezuje s uporabom isušenih apsorbensa, osobito onih koji sadrže kalijev hidroksid. Neuobičajeno kasni porast ili neočekivani pad koncentracije udahnutog sevoflurana u odnosu na vrijednost na koju je podešen isparivač mogu biti povezani s prekomjernim zagrijavanjem spremnika u kojem se nalazi apsorbens CO².

Do egzotermičke reakcije, razgradnje sevoflurana te stvaranja degradacijskih produkata može doći kada se CO² apsorbens isuši, npr. nakon produženog vremena cirkuliranja suhog plina unutar spremnika s CO² apsorbensom. Produkti razgradnje sevoflurana (metanol, formaldehid, ugljikov monoksid i spojevi A, B, C i D) uočeni su u eksperimentalnom uređaju za anesteziju gdje se koristio isušeni CO² apsorbens i najveća koncentracija sevoflurana (8%) tijekom dužeg vremena (≥2 sata).

Koncentracije formaldehida uočene u uređaju za anesteziju (uz korištenje apsorbensa koji sadrže natrijev hidroksid) bile su u skladu s razinama za koje je poznato da uzrokuju blagu iritaciju disanja. Klinički značaj raspadnih produkata u ovom ekstremnom eksperimentalnom modelu nije poznat.

Ako nadležni liječnik posumnja da bi CO² vapneni apsorbens mogao biti isušen, isti se mora

zamijeniti prije primjene sevoflurana. Kod većine CO² vapnenih apsorbenata, isušenje ne mora nužno pratiti promjena boje indikatora. Zbog toga se mora imati na umu da izostanak promjene boje

indikatora ne mora nužno značiti da ima dovoljno vlage u sustavu. CO² apsorbensi moraju se redovito mijenjati neovisno o boji indikatora (vidjeti dio 6.6.).

Pedijatrijska populacija

Primjena sevoflurana povezana je s napadajima. Mnogi su se javili u djece i mlađih odraslih osoba počevši od dobi od 2 mjeseca, a većina ih nije imala predisponirajuće čimbenike rizika. Nužna je

klinička procjena prije primjene sevoflurana bolesnicima s mogućim rizikom od napadaja (vidjeti dio 4.4. – Napadaji).

Rano buđenje u djece može biti povezano s uznemirenošću i nesuradnjom (u oko 25% djece podvrgnute anesteziji).

Zabilježeni su izolirani slučajevi ventrikularne aritmije u pedijatrijskih bolesnika s Pompeovom bolešću.

U djece koja su primila sevofluran za uvod u anesteziju su zabilježeni distonični pokreti, koji nestaju spontano bez liječenja. Uzrok, odnosno veza sa sevofluranom nije poznata.

Downov sindrom

Tijekom i nakon indukcije sevofluranom zabilježene su znatno veće učestalosti i stupnjevi bradikardije u djece s Downovim sindromom.

Beta-simpatomimetike poput izoprenalina te alfa- i beta-simpatomimetike poput adrenalina i noradrenalina se mora primjenjivati s oprezom tijekom narkoze sevofluranom zbog mogućeg rizika od ventrikularnih aritmija.

Ne-selektivni MAO-inhibitori: rizik od krize tijekom operacije. Uzimanje se mora obustaviti 2 tjedna prije operacije.

Sevofluran može dovesti do značajne hipotenzije u bolesnika liječenih antagonistima kalcija, posebno derivatima dihidropiridina.

Potreban je oprez kada se antagonisti kalcija primjenjuju istodobno s inhalacijskim anesteticima zbog rizika od aditivnog negativnog inotropnog učinka.

Istodobna primjena sukcinilkolina i inhalacijskih anestetika povezana je s rijetkom pojavom porasta razina kalija u serumu koje mogu dovesti do srčanih aritmija i smrti u pedijatrijskih bolesnika tijekom postoperativnog razdoblja.

Kao i kod drugih anestetika, niže koncentracije sevoflurana mogu biti potrebne nakon primjene intravenskog anestetika (npr. propofola).

Dokazano je da je sevofluran siguran i učinkovit kada se primjenjuje istodobno s različitim lijekovima koji se često primjenjuju tijekom kirurških zahvata kao što su lijekovi koji djeluju na središnji živčani sustav, lijekovi koji djeluju na autonomni živčani sustav, relaksansi skeletnih mišića, antiinfektivni lijekovi uključujući aminoglikozide, hormoni i sintetički nadomjesci, krvni derivati i lijekovi za

kardiovaskularni sustav, uključujući adrenalin. Dušikov (I) oksid

Kao što je to slučaj i s drugim hlapljivim anesteticima, MAC sevoflurana se snižava kad se primjenjuje u kombinaciji s dušikovim (I) oksidom. Ekvivalent MAC-a se reducira za približno 50% u odraslih i približno 25% u pedijatrijskih bolesnika (vidjeti dio 4.2. – Održavanje anestezije).

Neuromuskularni blokatori

Kao što je to slučaj i s drugim inhalacijskim anesteticima, sevofluran utječe na intenzitet i trajanje neuromuskularne blokade izazvane nedepolarizirajućim mišićnim relaksansima. Kada se koristi kao dopuna anesteziji s alfentanilom-N²O, sevofluran pojačava neuromuskularnu blokadu induciranu pankuronijem, vekuronijem ili atrakurijem. Prilagodbe doziranja navedenih mišićnih relaksansa kad se primjenjuju sa sevofluranom slične su kao kod izoflurana. Nije ispitivan učinak sevoflurana na sukcinilkolin i trajanje depolarizirajuće neuromuskularne blokade.

Zbog smanjenja doziranja neuromuskularnih blokatora tijekom uvoda u anesteziju, može doći do odgode povoljnih uvjeta za endotrahealnu intubaciju ili neodgovarajućeg opuštanja mišića, jer pojačani učinak neuromuskolarnih blokatora nastupa nekoliko minuta nakon početka primjene sevoflurana.

Od svih nedepolarizijaćih tvari interakcije su se ispitivale s vekuronijem, pankuronijem i atrakurijem.

Ako nema propisanih smjernica potrebno je slijediti sljedeće preporuke: (1) ne smanjivati dozu nedepolarizirajućih mišićnih relaksansa za endotrahealnu intubaciju; i (2) tijekom održavanja

anestezije vjerojatno će biti potrebno smanjiti dozu nedepolarizirajućih mišićnih relaksansa u odnosu na onu koja se koristi kod anestezije N²O/opioid. Ovisno o živčanoj stimulaciji može biti potrebno primijeniti nadomjesne doze mišićnih relaksansa.

Benzodiazepini i opioidi

Za benzodiazepine i opijate se očekuje da smanjuju MAC sevofluranu na isti način kao i drugim inhalacijskim anesteticima. Primjena sevoflurana kompatibilna je s benzodiazepinima i opioidima koji se često koriste u kirurškoj praksi.

Opioidi poput fentanila, alfentanila i sufentaila kada se kombiniraju sa sevofluranom mogu sinergistički izazvati sniženje srčanih otkucaja, krvnog tlaka i brzine disanja.

Beta blokatori

Sevofluran može povećati negativne inotropne, kronotropne i dromotropne učinke beta blokatora (blokirajući kardiovaskularne mehanizme kompenzacije).

Adrenalin

Slično izofluranu, sevofluran povećava osjetljivost miokarda na aritmogeni učinak egzogeno primijenjenog adrenalina. Utvrđena granična doza adrenalina koja stvara višestruke ventrikularne aritmije iznosi 5 mikrograma po kg.

Induktori izoenzima CYP2E1

Lijekovi i tvari koje povećavaju aktivnost izoenzima CYP2E1 citokroma P450, kao što su izoniazid i

alkohol, mogu povećati metabolizam sevoflurana i dovesti do značajnog porasta koncentracije fluorida u plazmi. Istodobna primjena sevoflurana i izoniazida može pojačati hepatotoksične učinke izoniazida.

Neizravni simpatomimetici

Kod istodobne primjene sevoflurana i neizravnih simpatomimetika (amfetamini, efedrin) postoji rizik od akutne hipertenzivne epizode.

Verapamil

Kod istodobne primjene verapamila i sevoflurana, uočeno je atrioventrikularno oštećenje provođenja impulsa.

Gospina trava

Zabilježena je teška hipotenzija i produljenje vremena buđenja nakon anestezije s halogeniranim inhalacijskim anesteticima u bolesnika koji su kroz duže vrijeme uzimali gospinu travu.

Barbiturati

Primjena sevoflurana kompatibilna je s barbituratima, propofolom i drugim intravenskim anesteticima koji se često koriste. Nakon intravenske primjene anestetika mogu biti potrebne niže koncentracije sevoflurana.

Trudnoća

Nema podataka ili su podaci o primjeni sevoflurana u trudnica ograničeni. Ispitivanja na životinjama pokazala su reproduktivnu toksičnost (vidjeti dio 5.3.); stoga se sevofluran smije primjenjivati tijekom trudnoće i u žena reproduktivne dobi koje ne koriste kontracepciju samo u slučaju krajnje potrebe.

Porod

U kliničkom ispitivanju dokazana je sigurnost primjene sevoflurana i za majku i za dijete kad se koristio za anesteziju tijekom carskog reza. Sigurnost primjene sevoflurana tijekom poroda i poroda vaginalnim putem nije istražena.

Oprez je potreban kada se sevofluran koristi za anesteziju tijekom poroda zbog njegovog relaksirajućeg učinka na uterus što može povećati rizik od krvarenja iz uterusa.

Dojenje

Nije poznato izlučuje li se sevofluran u majčino mlijeko. Potreban je oprez kad se sevofluran primjenjuje dojiljama.

Zbog nedostatka podataka o iskustvu kod dojilja, dojilje je potrebno savjetovati da izostave dojenje 48 sati nakon primjene sevoflurana i da bace mlijeko nastalo u tom periodu.

Plodnost

Ispitivanja na životinjama pokazala su reproduktivnu toksičnost (vidjeti dio 5.3.). Nema podataka o učincima na plodnost u ljudi.

Bolesnike je potrebno upozoriti da obavljanje nekih radnji koje zahtijevaju mentalnu budnost, kao što je upravljanje motornim vozilima ili opasnim strojevima može biti otežano neko vrijeme nakon opće anestezije (vidjeti dio 4.4.). Bolesnici ne smiju upravljati vozilima nakon anestezije sevofluranom u vremenskom razdoblju koje odredi anesteziolog.

Sažetak sigurnosnog profila

Poput svih potentnih inhalacijskih anestetika, sevofluran može izazvati o dozi ovisnu kardio- respiratornu depresiju. Nuspojave su uglavnom blagog do umjerenog intenziteta i prolaznog karaktera. Mučnina i povraćanje kao česti simptomi nakon operativnog zahvata i opće anestezije, prijavljene su u postoperativnom razdoblju, a može ih prouzrokovati inhalacijski anestetik, drugi lijekovi koji se primjenjuju za vrijeme operacije i poslije nje te bolesnikove reakcije na sam operativni zahvat.

Najčešće prijavljene nuspojave su bile:

U odraslih bolesnika: hipotenzija, mučnina i povraćanje; U starijih bolesnika: bradikardija, hipotenzija i mučnina; i

U pedijatrijskih bolesnika: agitacija, kašalj, povraćanje i mučnina. Tablični sažetak nuspojava

Sve reakcije koje su barem vjerojatno povezane s primjenom sevoflurana tijekom kliničkih ispitivanja i nakon stavljanja lijeka u promet prikazane su u niže navedenoj tablici po MedDRA klasifikaciji organskih sustava, željenom pojmu i učestalosti. Kategorije učestalosti su definirane na sljedeći način: vrlo često (≥1/10); često (≥1/100 i <1/10); manje često (≥1/1000 i <1/100); rijetko (≥1/10 000 i

<1/1000); vrlo rijetko (<1/10 000), uključujući izolirane slučajeve. Nuspojave nakon stavljanja lijeka u promet temelje se na spontanim prijavama iz populacije s nepoznatim stopom izloženosti lijeku. Stoga nije moguće procijeniti pravu učestalost nuspojava te je njihova učestalost klasificirana kao

„nepoznato“. Vrsta, težina i učestalost nuspojava u bolesnika izloženih sevofluranu tijekom kliničkih ispitivanja mogla se usporediti s nuspojavama u bolesnika koji su koristili referentni lijek.

Podaci o nuspojavama iz kliničkih ispitivanja i nakon stavljanja lijeka u promet

1 Vidjeti dio 4.8. – Opis odabranih nuspojava.

2 Vidjeti dio 4.4.

3 Vidjeti dio 4.8. – Pedijatrijska populacija.

4 Nakon stavljanja lijeka u promet zabilježeni su rijetki slučajevi srčanog aresta u uvjetima gdje je primjenjivan sevofluran.

5 Zabilježeni su povremeni slučajevi prolaznih promjena u nalazima funkcije jetre nakon primjene sevoflurana i sličnih lijekova.

Opis odabranih nuspojava

Za vrijeme i nakon anestezije sevofluranom može doći do prolaznog povišenja razina anorganskog fluorida u serumu. Općenito su koncentracije anorganskog fluorida najviše unutar dva sata od

završetka anestezije sevofluranom, a u roku od 48 sati vraćaju se na razine prije operativnog zahvata. U kliničkim ispitivanjima povišene koncentracije fluorida nisu bile povezane s oštećenjem funkcije bubrega.

Postoje rijetki izvještaji o hepatitisu nakon operacije. Osim toga, nakon stavljanja lijeka u promet

zabilježeni su rijetki slučajevi zatajenja jetre i nekroze jetre povezani s primjenom potentnih hlapljivih anestetika uključujući sevofluran. Međutim, ne može se sa sigurnošću utvrditi stvarna incidencija i povezanost sevoflurana s navedenim događajima (vidjeti dio 4.4.).

Postoje rijetki izvještaji o preosjetljivosti (uključujući kontaktni dermatitis, osip, dispneju, piskanje, nelagodu u prsištu, oticanje lica, edem očnog kapka, eritem, urtikariju, svrbež, bronhospazam,

anafilaktičke ili anafilaktoidne reakcije) koja se osobito dovodi u vezu s dugotrajnom profesionalnom izloženosti inhalacijskim anesteticima uključujući sevofluran.

Snažni inhalacijski anestetici mogu u osjetljivih osoba izazvati hipermetaboličko stanje skeletnog

mišićja, što povećava potrebu za kisikom i uzrokuje pojavu kliničkog sindroma poznatog kao maligna hipertermija (vidjeti dio 4.4.).

Pedijatrijska populacija

Primjena sevoflurana povezana je s napadajima. Mnogi su se javili u djece i mlađih odraslih osoba počevši od dobi od 2 mjeseca, a većina ih nije imala predisponirajuće čimbenike rizika. U nekoliko

slučajeva zabilježeno je da nije bilo istodobne primjene drugih lijekova, a u jednom slučaju napadaj je potvrđen elektroencefalografijom (EEG). Premda su većina zabilježenih napadaja bili pojedinačni

slučajevi koji su se povukli spontano ili nakon liječenja, zabilježeni su i slučajevi višestrukih napadaja. Napadaji su se javljali tijekom ili nedugo nakon indukcije sevofluranom, tijekom buđenja iz anestezije i tijekom post operativnog oporavka sve do dan nakon završetka anestezije. Nužna je klinička procjena prije primjene sevoflurana bolesnicima s mogućim rizikom od napadaja (vidjeti dio 4.4.).

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se

omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih se radnika traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Simptomi predoziranja su depresija disanja i cirkulatorna insuficijencija.

U slučaju predoziranja potrebno je poduzeti sljedeće mjere: obustaviti primjenu sevoflurana, održavati prohodnost dišnih putova i uspostaviti disanje uz potpomognutu ventilaciju s dodatkom čistog kisika te održavati zadovoljavajuću kardiovaskularnu funkciju.