Emanera 20 mg želučanootporne kapsule

Emanera kapsule indicirane su za: Odrasli

Gastroezofagealna refluksna bolest (GERB)

• liječenje erozivnog refluksnog ezofagitisa,

• dugotrajno liječenje bolesnika sa zacijeljenim ezofagitisom kako bi se spriječio povrat bolesti,

• simptomatsko liječenje gastroezofagealne refluksne bolesti (GERB).

  Kombinirano liječenje s odgovarajućim antibakterijskim lijekovima za eradikaciju

  Helicobactera pylori

• liječenje duodenalnog ulkusa uzrokovanog s Helicobacter pylori,

• prevenciju recidiva peptičkog ulkusa u bolesnika kojima je ulkus povezan s Helicobacter pylori.

  Bolesnike kojima je potrebna trajna terapija nesteroidnim antireumaticima (NSAR)

• cijeljenje želučanog ulkusa povezanog s uzimanjem NSAR,

• prevencija ulkusa želuca i dvanaesnika povezanih s uzimanjem NSAR u bolesnika izloženih riziku.

  Produljeno liječenje nakon intravenski inducirane prevencije ponovnog krvarenja peptičkih ulkusa.

  Liječenje Zollinger Ellisonova sindroma.

  Adolescenti u dobi od 12 i više godina

  Gastroezofagealna refluksna bolest (GERB)

• liječenje erozivnog refluksnog ezofagitisa,

• dugotrajno liječenje bolesnika sa zacijeljenim ezofagitisom kako bi se spriječio povrat bolesti,

• simptomatsko liječenje gastroezofagealne refluksne bolesti (GERB).

  Liječenje duodenalnog ulkusa uzrokovanog s Helicobacter pylori, u kombinaciji s antibioticima.

Doziranje

Odrasli

Gastroezofagealna refluksna bolest (GERB)

Liječenje erozivnog refluksnog ezofagitisa

• 40 mg jednom dnevno tijekom 4 tjedna.

  Bolesnicima u kojih ezofagitis nije zacijeljen ili koji imaju perzistirajuće simptome preporučuje se još 4 tjedna liječenja.

  Dugotrajno liječenje bolesnika sa zacijeljenim ezofagitisom u svrhu prevencije recidiva

• 20 mg jednom dnevno.

  Simptomatsko liječenje gastroezofagealne refluksne bolesti (GERB)

• Bolesnici koji nemaju ezofagitis uzimaju 20 mg jednom dnevno. Ako se za 4 tjedna ne postigne kontrola simptoma, bolesnika treba poslati na daljnja ispitivanja. Kad simptomi nestanu, daljnja kontrola postiže se uzimanjem 20 mg jednom dnevno. Također se može, kada je potrebno, uvesti režim doziranja „prema potrebi“ s 20 mg esomeprazola jednom dnevno.

  Bolesnicima koji uzimaju nesteroidne antireumatike, a u kojih postoji rizik od nastanka želučanog i duodenalnog ulkusa, ne preporučuje se kontrola simptoma primjenom esomeprazola po potrebi.

  Kombinirano liječenje s odgovarajućim antibakterijskim lijekovima za eradikaciju Helicobacter pylori i

  Liječenje duodenalnog ulkusa uzrokovanog s Helicobacter pylori

  Prevencija recidiva peptičkog ulkusa u bolesnika u kojih je bolest povezana s Helicobacter pylori

• 20 mg lijeka Emanera s 1 g amoksicilina i 500 mg klaritromicina, sve zajedno 2 puta dnevno tijekom 7 dana.

  Bolesnici kojima je potrebna trajna terapija nesteroidnim antireumaticima (NSAR)

  Cijeljenje želučanog ulkusa povezanog s uzimanjem NSAR

• Uobičajena doza iznosi 20 mg dnevno; liječenje traje 4 do 8 tjedana.

  Prevencija ulkusa želuca i dvanaesnika povezanih s uzimanjem NSAR u bolesnika izloženih riziku

• 20 mg jednom dnevno.

  Produljeno liječenje nakon intravenski inducirane prevencije ponovnog krvarenja peptičkih ulkusa

• 40 mg jednom dnevno tijekom 4 tjedna nakon intravenske prevencije ponovnog krvarenja peptičkih ulkusa.

  Liječenje Zollinger Ellisonova sindroma

  Preporučuje se započeti liječenje s Emanerom 40 mg dva puta dnevno. Doziranje treba zatim individualno prilagoditi; liječenje se može nastaviti dok god je klinički indicirano. Na osnovu dostupnih kliničkih podataka, u većine bolesnika kontrola bolesti se postiže dozom od 80 do 160 mg esomeprazola dnevno.

  Pri doziranju Emanere iznad 80 mg dnevno, dozu treba podijeliti i primijeniti dva puta dnevno. Posebne skupine bolesnika

  Oštećenje funkcije bubrega

  Prilagodba doze nije potrebna u bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega. Zbog nedostatnog iskustva, bolesnike s teškom bubrežnom insuficijencijom treba liječiti s oprezom (vidjeti dio 5.2.).

  Oštećenje funkcije jetre

  Prilagodba doze nije potrebna u bolesnika s blagim do umjerenim oštećenjem funkcije jetre. Bolesnici s teškim oštećenjem funkcije jetre ne smiju prekoračiti dozu Emanere od maksimalno 20 mg (vidjeti dio 5.2.).

  Stariji bolesnici

  Nije potrebna prilagodba doze.

  Pedijatrijska populacija

  Adolescenti u dobi od 12 i više godina

  Gastroezofagealna refluksna bolest (GERB)

  Liječenje erozivnog refluksnog ezofagitisa

• 40 mg jednom dnevno tijekom 4 tjedna.

  Bolesnicima u kojih ezofagitis nije zacijeljen ili koji imaju perzistirajuće simptome preporučuje se još 4 tjedna liječenja.

  Dugotrajno liječenje bolesnika sa zacijeljenim ezofagitisom u svrhu prevencije recidiva

• 20 mg jednom dnevno.

  Simptomatsko liječenje gastroezofagealne refluksne bolesti (GERB)

• Bolesnici koji nemaju ezofagitis uzimaju 20 mg jednom dnevno. Ako se za 4 tjedna ne postigne kontrola simptoma, bolesnika treba poslati na daljnja ispitivanja. Kad simptomi nestanu, daljnja kontrola postiže se uzimanjem 20 mg jednom dnevno.

Liječenje duodenalnog ulkusa uzrokovanog s Helicobacter pylori

Prilikom izbora prikladne kombinirane terapije treba uzeti u obzir službene nacionalne, regionalne i lokalne smjernice u vezi bakterijske rezistencije, trajanja liječenja (najčešće 7 dana, ali ponekad i do 14 dana), i prikladne primjene antibakterijskih tvari. Liječenje treba nadzirati liječnik specijalist.

Preporuka za doziranje je:

Djeca mlađa od 12 godina

Emanera se ne smije davati djeci mlađoj od 12 godina.

Način primjene

Kapsule se moraju progutati cijele s tekućinom. Kapsule se ne smiju žvakati ili pregristi. Ne smije se jesti kapsula za sušenje koja se nalazi u spremniku.

Bolesnici koji imaju problema s gutanjem, kapsule mogu otvoriti, a pelete (zrnca) pomiješati u pola čaše negazirane vode. Ne smiju se koristiti druge tekućine jer može doći do otapanja gastrorezistentnog omotača pelete. Tekućinu s peletama (zrncima) treba popiti odmah ili najkasnije tijekom 30 minuta. Čašu potom treba ponovno napuniti do pola vodom, isprati stjenke i popiti sadržaj.

Pelete (zrnca) se ne smiju žvakati ili gristi.

Bolesnicima koji ne mogu gutati, kapsule se mogu otvoriti, a pelete (zrnca) pomiješati u negaziranoj vodi i dati pomoću želučane sonde.

Važno je pomno testirati primjerenost odabrane štrcaljke i sonde. Upute za pripremu i primjenu vidjeti u dijelu 6.6.

Preosjetljivost na djelatnu tvar, esomeprazol, na druge supstituirane benzimidazole ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

Esomeprazol se ne smije primjenjivati istodobno s nelfinavirom (vidjeti dio 4.5.).

Ako je prisutan bilo koji upozoravajući simptom (primjerice značajan nenamjerni gubitak težine, povraćanje koje se ponavlja, teškoće gutanja, hematemeza ili melena), kad se sumnja na gastrični ulkus ili kad ulkus postoji, mora se isključiti maligna bolest, jer liječenje Emanerom može ublažiti simptome i odgoditi dijagnozu.

Dugotrajna primjena

Bolesnici na dugotrajnom liječenju (osobito oni koji se liječe duže od godinu dana) moraju biti pod redovitim nadzorom.

Liječenje „prema potrebi“

Bolesnike koji lijek uzimaju prema potrebi treba uputiti da se obrate liječniku ako simptomi koje imaju promijene karakter.

Eradikacija Helicobacter pylori

Kada se esomeprazol propisuje za eradikaciju Helicobacter pylori, moraju se razmotriti moguće interakcije svih sastavnica tzv. trojne terapije. Klaritromicin je potentan inhibitor CYP3A4, pa se kontraindikacije i interakcije klaritromicina moraju razmotriti kada se trojna terapija propisuje bolesnicima koji istodobno uzimaju druge lijekove koji se metaboliziraju putem CYP3A4, kao što je primjerice, cisaprid.

Gastrointestinalne infekcije

Liječenje inhibitorima protonske pumpe može dovesti do blago povećanog rizika od gastrointestinalnih infekcija uzročnicima kao što su Salmonella i Campylobacter (vidjeti dio 5.1.).

Apsorpcija vitamina B¹²

Kao i svi lijekovi koji blokiraju lučenje kiseline, esomeprazol može smanjiti apsorpciju vitamina B¹² (cijanokobalamina) zbog hipoklorhidrije ili aklorhidrije. To treba uzeti u obzir u bolesnika sa smanjenom tjelesnom rezervom ili faktorima rizika za smanjenu apsorpciju vitamina B¹² koji su na dugotrajnoj terapiji.

Hipomagnezijemija

Teška hipomagnezijemija prijavljena je u bolesnika koji su liječeni inhibitorima protonske pumpe, poput esomeprazola, najmanje 3 mjeseca, a u većini slučajeva godinu dana. Mogu nastupiti ozbiljne manifestacije hipomagnezijemije, kao što su umor, tetanija, delirij, konvulzije, omaglica i ventrikularna aritmija, no one mogu započeti neprimjetno te ih se može previdjeti. U većine bolesnika hipomagnezijemija se poboljšala nakon nadomještanja magnezija i prekida primjene inhibitora protonske pumpe.

U bolesnika za koje se očekuje dugotrajno liječenje ili onih koji uz inhibitore protonske pumpe uzimaju digoksin ili lijekove koji mogu izazvati hipomagnezijemiju (npr. diuretike), zdravstveni djelatnici moraju razmotriti određivanje razina magnezija prije početka liječenja inhibitorom protonske pumpe i periodički tijekom liječenja.

Rizik od prijeloma

Inhibitori protonske pumpe, osobito ako se primjenjuju u visokim dozama i dugotrajno (>1 godine), mogu malo povećati rizik od prijeloma kuka, zapešća i kralješnice, pretežno u starijih osoba ili kada su prisutni drugi poznati faktori rizika. Opservacijska ispitivanja ukazuju na to da inhibitori protonske pumpe mogu povećati ukupan rizik od prijeloma za 10-40%. Taj porast može djelomično biti posljedica drugih faktora rizika. Skrb bolesnika s rizikom za osteoporozu mora se odvijati sukladno važećim kliničkim smjernicama uz adekvatan unos vitamina D i kalcija.

Subakutni kožni lupus eritematodes (SCLE, engl. subacute cutaneous lupus erythematosus)

Inhibitori protonske pumpe povezani su s vrlo rijetkim slučajevima SCLE-a. Ako nastupe lezije, posebice na suncem izloženim područjima kože, te ako su popraćene artralgijom, bolesnik treba odmah potražiti medicinsku pomoć, a zdravstveni radnik treba razmotriti prekid liječenja lijekom Emanera. Ako se nakon liječenja inhibitorom protonske pumpe javi SCLE, rizik od pojave SCLE-a veći je i tijekom liječenja drugim inhibitorom protonske pumpe.

Kombinacije s drugim lijekovima

Ne preporučuje se istodobna primjena esomeprazola s atazanavirom (vidjeti dio 4.5.). Ako se procjeni da je kombinacija atazanavira s inhibitorom protonske pumpe neizbježna, preporučuje se klinički nadzor u kombinaciji s povećanom dozom atazanavira do 400 mg sa 100 mg ritonavira, a doza esomeprazola od 20 mg se ne smije prekoračiti.

Esomeprazol je inhibitor CYP2C19. Prilikom započinjanja ili prestanka liječenja s esomeprazolom, potrebno je razmotriti mogućnost interakcija s lijekovima koji se metaboliziraju putem CYP2C19. Primijećena je interakcija između klopidogrela i esomeprazola (vidjeti dio 4.5.). Klinički značaj ove interakcije je nejasan. Kao mjeru predostrožnosti, treba izbjegavati istodobnu primjenu esomeprazola i klopidogrela.

Kad se propisuje uzimanje esomeprazola prema potrebi, moraju se, zbog fluktuirajuće koncentracije esomeprazola u plazmi, uzeti u obzir implikacije na interakcije s drugim lijekovima (vidjeti dio 4.5.).

Teške kožne nuspojave (engl. severe cutaneous adverse reactions, SCAR)

Teške kožne nuspojave (SCAR) kao što su multiformni eritem (EM), Stevens-Johnsonov sindrom (SJS), toksična epidermalna nekroliza (TEN), reakcija na lijek s eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS), koje mogu biti opasne po život ili smrtonosne, zabilježene su vrlo rijetko u povezanosti s liječenjem esomeprazolom.

Bolesnike je potrebno savjetovati o znakovima i simptomima teških kožnih reakcija EM/SJS/TEN/DRESS i trebali bi se obratiti svom liječniku za savjet čim opaze bilo kakve indikativne znakove ili simptome. Ako se pojave znakovi i simptomi teških kožnih reakcija odmah je potrebno prekinuti uzimanje esomeprazola i po potrebi je potrebno pružiti dodatnu medicinsku skrb/pomno nadzirati stanje. U bolesnika koji imaju EM/SJS/TEN/DRESS lijek se ne smije ponovno uvesti.

Interferencija s laboratorijskim testovima

Povišena razina kromogranina A (CgA) može interferirati s pretragama za neuroendokrine tumore. Kako bi se izbjegla ova interferencija, liječenje Emanerom potrebno je prekinuti najmanje 5 dana prije

mjerenja razine CgA (vidjeti dio 5.1.). Ako se razine CgA i gastrina ne vrate unutar referentnih vrijednosti nakon početnog mjerenja, mjerenje treba ponoviti 14 dana nakon prekida liječenja inhibitorom protonske pumpe.

Saharoza

Emanera sadrži saharozu. Bolesnici s rijetkim nasljednim poremećajem nepodnošenja fruktoze, malapsorpcijom glukoze i galaktoze ili insuficijencijom sukraza-izomaltaza ne bi smjeli uzimati ovaj lijek.

Natrij

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija po kapsuli, tj. zanemarive količine natrija.

Učinci esomeprazola na farmakokinetiku drugih lijekova

Inhibitori proteaze

Zabilježena je interakcija omeprazola s nekim inhibitorima proteaze.

Klinički značaj i mehanizmi zabilježenih interakcija nisu uvijek poznati. Povišen želučani pH tijekom liječenja omeprazolom može utjecati na apsorpciju inhibitora proteaze. Ostali mogući mehanizmi interakcije su putem inhibicije CYP2C19. Za atazanavir i nelfinavir zabilježene su smanjene serumske razine prilikom istodobne primjene s omeprazolom, stoga se istodobna primjena ne preporučuje. Istodobna primjena omeprazola (40 mg jednom dnevno) s atazanavirom 300 mg/ritonavirom 100 mg u zdravih dobrovoljaca rezultirala je značajno smanjenom izloženosti atazanaviru (približno 75%- tno sniženje površine ispod krivulje AUC (engl. Area Under the Curve), maksimalne koncentracije u plazmi - C^max, i minimalne koncentracije u plazmi - C^min). Povećanje doze atazanavira na 400 mg nije nadoknadilo učinak omeprazola na izloženost atazanavira.

Istodobna primjena omeprazola (20 mg jednom dnevno) s atazanavirom 400 mg/ritonavirom 100 mg u zdravih dobrovoljaca rezultirala je smanjenjem izloženosti atazanaviru za otprilike 30% u usporedbi s izloženosti atazanaviru 300 mg/ritonaviru 100 mg jednom dnevno bez omeprazola 20 mg jednom dnevno. Istodobna primjena omeprazola (40 mg jednom dnevno) rezultirala je smanjenjem srednjih vrijednosti površine ispod krivulje (AUC), maksimalne koncentracije (C^max) i minimalne koncentracije (C^min) za 36-39% za nelfinavir, a za farmakološki aktivni metabolit M8 75-92%. Zbog sličnih farmakodinamičkih učinaka i farmakokinetičkih svojstava omeprazola i esomeprazola, istodobna primjena esomeprazola i atazanavira se ne preporučuje (vidjeti dio 4.4.), a istodobna primjena esomeprazola i nelfinavira je kontraindicirana (vidjeti dio 4.3.).

Za sakvinavir (istodobno s ritonavirom), zabilježena je povišena razina u serumu (80-100%) prilikom istodobne primjene s omeprazolom (40 mg jednom dnevno). Liječenje s omeprazolom 20 mg jednom dnevno nije imalo utjecaj na izloženost darunaviru (istodobno s ritonavirom) i amprenaviru (istodobno s ritonavirom). Liječenje esomeprazolom 20 mg jednom dnevno nije imalo utjecaj na izloženost amprenaviru (istodobno s ritonavirom ili bez ritonavira). Liječenje s esomeprazolom 40 mg jednom dnevno nije imalo utjecaj na izloženost lopinaviru (istodobno s ritonavirom).

Metotreksat

U nekih je bolesnika prijavljen porast razina metotreksata kada se primjenjivao zajedno s inhibitorima protonske pumpe. Ako se primjenjuju visoke doze metotreksata, možda će trebati razmotriti privremen prekid liječenja esomeprazolom.

Takrolimus

Prijavljeno je da istodobna primjena esomeprazola povisuje serumske razine takrolimusa. Potrebno je provoditi pojačano praćenje koncentracije takrolimusa, kao i bubrežne funkcije (klirens kreatinina) te prilagodbe doze takrolimusa, ako je potrebno.

Lijekovi čija apsorpcija ovisi o pH vrijednosti

Smanjeno lučenje želučane kiseline tijekom liječenja esomeprazolom i drugim inhibitorima protonske pumpe moglo bi smanjiti ili povećati apsorpciju onih lijekova čija apsorpcija ovisi o želučanom pH. Kao i pri uporabi drugih lijekova koji smanjuju želučanu kiselost, apsorpcija lijekova poput ketokonazola, itrakonazola i erlotiniba može se smanjiti, a apsorpcija digoksina se može povećati za vrijeme liječenja esomeprazolom. Istodobno liječenje omeprazolom (20 mg na dan) i digoksinom u zdravih je ispitanika povećalo bioraspoloživost digoksina za 10% (do 30% u 2 od 10 ispitanika).

Toksičnost digoksina je bila rijetko prijavljivana. Ipak, potreban je oprez kada se visoke doze esomeprazola daju starijim bolesnicima. Tada je potrebno nadzirati terapijski učinak digoksina.

Lijekovi koji se metaboliziraju putem CYP2C19

Esomeprazol inhibira CYP2C19, glavni enzim metabolizma esomeprazola. Zbog toga, kod primjene esomeprazola u kombinaciji s lijekovima koji se metaboliziraju putem CYP2C19, kao što su diazepam, citalopram, imipramin, klomipramin, fenitoin i sl., koncentracija tih lijekova u plazmi se može povećati, te može biti potrebno smanjenje doze. To se posebno treba uzeti u obzir kad se propisuje uzimanje esomeprazola po potrebi.

Diazepam

Istodobna peroralna primjena 30 mg esomeprazola dovodi do 45%-tnog smanjenja klirensa CYP2C19 supstrata diazepama.

Fenitoin

Istodobna primjena 40 mg peroralnog esomeprazola dovodi do 13%-tnog povećanja najniže razine fenitoina u plazmi bolesnika s epilepsijom. Prilikom uvođenja ili prekida primjene esomeprazola preporučuje se nadzor koncentracije fenitoina u plazmi.

Vorikonazol

Omeprazol (40 mg jednom dnevno) povećava maksimalnu koncentraciju (C^max) i površinu ispod krivulje (AUC) vorikonazola (CYP2C19 supstrat) za 15%, odnosno 41%.

Cilostazol

Omeprazol, poput esomeprazola, djeluje kao inhibitor CYP2C19. Omeprazol primijenjen u dozama od 40 mg zdravim dobrovoljcima u ukriženom ispitivanju povećao je C^max i AUC cilostazola za 18% odnosno 26%, a C^max i AUC jednog od njegovih aktivnih metabolita za 29% odnosno 69%.

Cisaprid

U zdravih dobrovoljaca je istodobna peroralna primjena 40 mg esomeprazola dovela do 32% povećanja površine ispod krivulje i 31% produljenja poluvremena eliminacije (t^½), ali ne i značajnog porasta vršne koncentracije cisaprida u plazmi. Neznatno produljeni QTc interval primijećen nakon primjene samog cisaprida, nije se više produljivao kada se cisaprid davao u kombinaciji s esomperazolom (vidjeti dio 4.4.).

Varfarin

Istodobna peroralna primjena 40 mg esomeprazola u bolesnika koji se liječe varfarinom, pokazala je tijekom kliničkog ispitivanja da se vrijeme koagulacije kretalo u prihvatljivim okvirima. Unatoč tome, nakon stavljanja peroralnog esomeprazola na tržište, tijekom istodobne primjene tih lijekova zabilježeno je nekoliko izoliranih slučajeva povećanja vrijednosti INR od kliničkog značaja. Zbog toga se kod istodobne primjene ovih lijekova preporučuje pažljivo praćenje na početku i kod prekida terapije s varfarinom ili drugim derivatima kumarina.

Klopidogrel

Rezultati ispitivanja sa zdravim dobrovoljcima pokazali su da postoji farmakokinetičko- farmakodinamička (PK/PD) interakcija između klopidogrela (udarna doza od 300 mg/doza održavanja od 75 mg/dan) i esomeprazola (40 mg na dan, peroralno) koja rezultira smanjenjem izloženosti aktivnom metabolitu klopidogrela za prosječno 40% te smanjenjem maksimalne inhibicije (ADP-om inducirane) agregacije trombocita za prosječno 14%.

Kada se klopidogrel primjenjivao zajedno s fiksnom kombinacijom 20 mg esomeprazola i 81 mg acetilsalicilatne kiseline (ASK) u ispitivanju sa zdravim dobrovoljcima, zabilježeno je smanjenje izloženosti aktivnom metabolitu klopidogrela za prosječno 40% u usporedbi s primjenom samo klopidogrela. Međutim, maksimalne razine inhibicije (ADP-om inducirane) agregacije trombocita u tih ispitanika bile su jednake u skupinama koje su primale klopidogrel i klopidogrel + kombinirani lijek (esomeprazol + ASK).

Nekonzistentni podaci o kliničkim implikacijama ove PK/PD interakcije esomeprazola u smislu velikih kardiovaskularnih događaja prijavljivani su i u opservacijskim i u kliničkim ispitivanjima. Kao mjera opreza, treba izbjegavati istodobnu primjenu klopidogrela.

Lijekovi koji ne stupaju u klinički značajne interakcije

Amoksicilin i kinidin

Esomeprazol nije imao klinički značajnih učinaka na farmakokinetiku amoksicilina ili kinidina.

Naproksen ili rofekoksib

Rezultati kratkoročnih ispitivanja istodobne primjene esomeprazola i naproksena ili rofekoksiba nisu pružili dokaze o bilo kakvoj klinički relevantnoj farmakokinetičkoj interakciji.

Učinci drugih lijekova na farmakokinetiku esomeprazola

Lijekovi koji inhibiraju CYP2C19 i/ili CYP3A4

Esomeprazol se metabolizira pomoću CYP2C19 i CYP3A4. Istodobna peroralna primjena esomeprazola i inhibitora CYP3A4, klaritromicina (500 mg dva puta dnevno), rezultira udvostručenjem izloženosti esomeprazolu. Istodobna primjena esomeprazola i kombiniranog inhibitora CYP2C19 i CYP3A4, može rezultirati više nego dvostrukim povećanjem izloženosti esomeprazolu. Vorikonazol, koji je inhibitor CYP2C19 i CYP3A4, povećava površinu ispod krivulje koncentracija-vrijeme omeprazola za 280%. Prilagodba doze esomeprazola nije uvijek potrebna ni u jednoj od ovih situacija. Ipak, prilagodbu doze treba razmotriti u bolesnika s teškim oštećenjem jetre, te ako je potrebna dugotrajna primjena lijeka.

Lijekovi koji induciraju CYP2C19 i/ili CYP3A4

Lijekovi za koje je poznato da induciraju CYP2C19 ili CYP3A4 ili oba (kao što su rifampicin i gospina trava) mogu dovesti do smanjene razine serumskog esomeprazola tako što povećavaju metabolizam esomeprazola.

Pedijatrijska populacija

Ispitivanja interakcija su provedena samo na odraslim osobama.

Trudnoća

Dostupni su samo ograničeni podaci o izloženosti esomeprazolu tijekom trudnoće. Racemična smjesa omeprazola na većem broju trudnoća tijekom epidemioloških ispitivanja nije uzrokovala malformativne ili fetotoksične učinke. Ispitivanja esomeprazola na životinjama ne ukazuju na izravne niti neizravne štetne učinke u odnosu na embrionalni/fetalni razvoj. Ispitivanja racemične smjese na životinjama ne ukazuju ni izravno ni neizravno na štetne učinke na trudnoću, porod ili postnatalni razvoj. Oprez je ipak potreban kada se Emanera propisuje trudnicama.

Ograničen broj podataka o trudnicama (između 300-1000 ishoda trudnoća) ne ukazuju na malformativnu ili feto/neonatalnu toksičnost esomeprazola. Ispitivanja na životinjama ne ukazuju na direktne ili indirektne štetne učinke obzirom na reproduktivnu toksičnost (vidjeti dio 5.3.).

Dojenje

Nije poznato izlučuje li se esomeprazol u majčino mlijeko. Ne postoji dovoljno podataka o učincima

esomeprazola u novorođenčadi/dojenčadi. Zbog toga se Emanera ne smije uzimati tijekom dojenja.

Plodnost

Ispitivanja na životinjama s racemičnom smjesom omeprazola primijenjenom oralno ne ukazuju na učinke na plodnost.

Esomeprazol može imati malen učinak na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima. Prijavljene su nuspojave kao što su omaglica (manje često) i zamagljen vid (rijetko) (vidjeti dio 4.8.). Ako se pojave navedene nuspojave, bolesnik ne smije upravljati vozilima niti strojevima.

Sažetak sigurnosnog profila

Glavobolja, bol u abdomenu, dijareja i mučnina su među najčešće prijavljivanim nuspojavama u kliničkim ispitivanjima (kao i nakon stavljanja lijeka u promet). Dodatno, sigurnosni profil sličan je za različite formulacije, indikacije liječenja, dobne skupine i populacije bolesnika. Nisu identificirane nuspojave ovisne o dozi.

Tablični prikaz nuspojava

U programu kliničkih ispitivanja esomperazola primijenjenog peroralno ili intravenski, te u razdoblju nakon stavljanja lijeka u promet za peroralni oblik, utvrđene su ili se sumnjalo na niže navedene nuspojave. Za niti jednu nuspojavu nije utvrđena ovisnost o dozi.

Unutar svake pojedine klase organskog sustava, nuspojave su poredane prema učestalosti: vrlo često ≥1/10; često ≥1/100 do <1/10; manje često ≥1/1 000 do <1/100; rijetko ≥1/10 000 do <1/1 000; vrlo rijetko <1/10 000; nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Simptomi

Iskustvo s namjernim (svjesnim) predoziranjem zasada je vrlo ograničeno. Opisani su simptomi koji su bili povezani s peroralnim uzimanjem doze od 280 mg i imali su oblik gastrointestinalnih smetnji i slabosti. Jednokratne peroralne doze od 80 mg esomeprazola nisu imale štetnih posljedica.

Liječenje

Nije poznat specifični antidot.

Esomeprazol se ekstenzivno veže na proteine u plazmi i zbog toga se ne može odstraniti dijalizom.

Kao i u svakom drugom slučaju predoziranja, liječenje mora biti simptomatsko i moraju se primijeniti opće suportivne mjere.