Karbicombi 8 mg/12,5 mg tablete

Liječenje esencijalne hipertenzije kod odraslih bolesnika čiji krvni tlak nije optimalno kontroliran monoterapijom kandesartancileksetilom ili hidroklorotiazidom.

Doziranje

Preporučena doza lijeka Karbicombi je jedna tableta, jednom dnevno.

Preporučuje se titracija doze pojedinih komponenti (kandesartancileksetila i hidroklorotiazida). Kad je to klinički opravdano, može se razmotriti izravni prijelaz s monoterapije na Karbicombi. Prilikom prijelaza s monoterapije hidroklorotiazidom preporučuje se titracija doze kandesartancileksetila.

Karbicombi se može primijeniti kod bolesnika čiji krvni tlak nije optimalno kontroliran monoterapijom kandesartancileksetila ili hidroklorotiazida ili nižim dozama lijeka Karbicombi.

Većina antihipertenzivnog učinka obično se postiže unutar 4 tjedna od uvođenja terapije.

Posebne populacije Stariji bolesnici

Kod starijih bolesnika nije potrebna prilagodba početne doze.

Bolesnici sa smanjenim intravaskularnim volumenom

Bolesnicima izloženima riziku od hipotenzije, kao što su, primjerice, bolesnici s mogućim smanjenjem intravaskulamog volumena, preporučuje se titriranje doze kandesartancileksetila (može se razmotriti početna doza od 4 mg).

Bolesnici s oštećenjem funkcije bubrega

Kod bolesnika s blagim do umjerenim oštećenjem funkcije bubrega (klirensom kreatinina

30-80 ml/min/1,73 m² tjelesne površine (BSA)), preporučuje se titracija doze kandesartancileksetila (kod ovih bolesnika preporučena početna doza kandesartancileksetila je 4 mg).

Karbicombi je kontraindiciran kod bolesnika s teškim oštećenjem funkcije bubrega (klirensom kreatinina <30 ml/min/1,73 m² tjelesne površine) (vidjeti dio 4.3.).

Bolesnici s oštećenjem funkcije jetre

Kod bolesnika s blagim do umjerenim oštećenjem funkcije jetre preporučuje se titriranje doze kandesartancileksetila (preporučena početna doza kandesartancileksetila kod ovih bolesnika je 4 mg). Karbicombi je kontraindiciran kod bolesnika s teškim oštećenjem funkcije jetre i/ili kolestazom (vidjeti dio 4.3.).

Pedijatrijska populacija

Sigurnost i djelotvornost Karbicombi tableta u djece starosti od rođenja do 18 godina nisu još ustanovljene. Nisu dostupni nikakvi podaci.

Način primjene Kroz usta.

Karbicombi se može uzimati neovisno o obroku. Hrana ne utječe na bioraspoloživost kandesartana.

Ne postoji klinički značajna interakcija između hidroklorotiazida i hrane.

Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1. ili na djelatne tvari koje su derivati sulfonamida. Hidroklorotiazid je djelatna tvar koja je derivat sulfonamida.

Drugo i treće tromjesečje trudnoće (vidjeti dijelove 4.4. i 4.6.).

Teško oštećenje funkcije bubrega (klirens kreatinina <30 ml/min/1,73 m² tjelesne površine). Teško oštećenje funkcije jetre i/ili kolestaza.

Refraktorna hipokalijemija ili hiperkalcemija.

Giht.

Istodobna primjena lijeka Karbicombi s lijekovima koji sadrže aliskiren kontraindicirana je u bolesnika sa šećernom bolešću ili oštećenjem bubrega (GFR < 60 ml/min/1,73 m²) (vidjeti dijelove 4.5. i 5.1.).

Oštećena funkcija bubrega/presađeni bubreg

Kao i kod drugih lijekova koji inhibiraju renin-angiotenzin-aldosteronski sustav, kod podložnih bolesnika liječenih lijekom Karbicombi mogu se očekivati promjene bubrežne funkcije (vidjeti dio 4.3.).

Nema iskustva s primjenom Karbicombi tableta u bolesnika s nedavno presađenim bubregom.

Stenoza bubrežne arterije

Lijekovi koji djeluju na sustav renin-angiotenzin-aldosteron, uključujući antagoniste receptora angiotenzina II (AIIRAs), mogu povisiti ureju u krvi i serumski kreatinin kod bolesnika s obostranom stenozom bubrežne arterije ili stenozom arterije solitarnog bubrega.

Smanjeni intravaskularni volumen

Kod bolesnika sa smanjenim intravaskularnim volumenom i/ili manjkom natrija može doći do simptomatske hipotenzije, kao što je opisano za druge lijekove koji djeluju na sustav renin- angiotenzin-aldosteron. Uzimanje Karbicombi tableta ne preporučuje se dok se ovo stanje ne popravi.

Anestezija i kirurški zahvati

Do hipotenzije može doći tijekom anestezije, odnosno kirurškoga zahvata u bolesnika koji se liječe s AIIRA i to zbog blokade sustava renin-angiotenzin. Vrlo rijetko, hipotenzija može biti toliko ozbiljna da zahtijeva primjenu intravenskih tekućina i/ili vazopresora.

Oštećena funkcija jetre

Tiazide treba davati s oprezom u bolesnika s oštećenjem funkcije jetre ili progresivnom bolesti jetre, jer i male promjene u ravnoteži tekućine i elektrolita mogu izazvati hepatičku komu. Nema kliničkog iskustva s davanjem Karbicombi tableta bolesnicima s oštećenom funkcijom jetre.

Stenoza aortalnog i mitralnog zaliska (opstruktivna hipertrofična kardiomiopatija)

Kao i s drugim vazodilatatorima, poseban oprez potreban je kod bolesnika koji pate od hemodinamski značajne stenoze aortalnog ili mitralnog zaliska ili opstruktivne hipertrofične kardiomiopatije.

Primarni hiperaldosteronizam

Bolesnici s primarnim hiperaldosteronizmom u pravilu ne reagiraju na liječenje antihipertenzivima koji djeluju putem inhibicije sustava renin-angiotenzin-aldosteron. Stoga se kod takvih bolesnika ne preporučuje primjena Karbicombi tableta.

Poremećaj ravnoteže elektrolita

Elektrolite u serumu treba povremeno određivati u primjerenim vremenskim intervalima. Tiazidi, uključujući i hidroklorotiazid, mogu izazvati poremećaj ravnoteže tekućine ili elektrolita (hiperkalcijemija, hipokalijemija, hiponatrijemija, hipomagnezijemija i hipokloremijska alkaloza).

Tiazidni diuretici mogu smanjiti izlučivanje kalcija u mokraću i tako izazvati povremeno i blago povećanje koncentracije kalcija u serumu. Izrazita hiperkalcijemija može biti znak prikrivenog hiperparatireoidizma. Tiazide treba prestati uzimati prije provođenja pretraga paratiroidne funkcije.

Hidroklorotiazid ovisno o dozi povećava izlučivanje kalija u mokraću što može rezultirati hipokalijemijom. Čini se da je ovaj učinak hidroklorotiazida manje očit kada se uzima u kombinaciji s kandesartancileksetilom. Rizik od razvoja hipokalijemije može biti povećan kod bolesnika s

cirozom jetre, kod bolesnika koji imaju jaku diurezu, kod bolesnika s neodgovarajućim oralnim unosom elektrolita te kod bolesnika koji se istodobno liječe kortikosteroidima ili adrenokortikotropnim hormonom (ACTH).

Liječenje kandesartancileksetilom može dovesti do hiperkalijemije, osobito u slučaju zatajenja srca i/ili oštećenja funkcije bubrega. Istodobna primjena Karbicombi tableta i ACE inhibitora, aliskirena, diuretika koji štede kalij, dodataka kalija, nadomjestaka soli ili drugih lijekova koji mogu izazvati porast kalija u serumu (npr. heparin natrija, kotrimoksazola također poznatog kao trimetoprim/sulfametoksazol), može dovesti do porasta serumskoga kalija. Kontrola razine kalija mora se poduzeti prema potrebi.

Pokazalo se da tiazidi povećavaju izlučivanje magnezija u mokraći, što može dovesti do hipomagnezijemije.

Učinci na metabolički i endokrini sustav

Liječenje tiazidnim diureticima može utjecati na toleranciju glukoze. Može biti potrebna prilagodba doze antidijabetičkih lijekova, uključujući i inzulin. Latentna šećerna bolest može tijekom liječenja tiazidima postati manifestna. S liječenjem tiazidnim diureticima povezuje se i povećanje razine kolesterola i triglicerida. Pri dozi koju sadržava Karbicombi zabilježeni su samo minimalni učinci. Tiazidni diuretici povećavaju razinu mokraćne kiseline u serumu te kod osjetljivih bolesnika mogu izazvati giht.

Fotosenzitivnost

Tijekom upotrebe tiazidnih diuretika zabilježeni su slučajevi fotosenzitivnosti (vidjeti dio 4.8.). Ako dođe do reakcije fotosenzitivnosti, preporučuje se prekid terapije. Ako je neophodno ponovno uvođenje terapije, preporučuje se zaštititi područja tijela izložena suncu ili umjetnom UVA zračenju.

Opće napomene

Kod bolesnika čiji vaskularni tonus i bubrežna funkcija pretežito ovise o aktivnosti sustava renin- angiotenzin-aldosteron (npr. bolesnici s teškim kongestivnim zatajenjem srca ili postojećom bolešću bubrega, uključujući stenozu bubrežne arterije), liječenje drugim lijekovima koji djeluju na taj sustav uključujući i AIIRA, povezano je s akutnom hipotenzijom, azotemijom, oligurijom ili, rijetko, s akutnim bubrežnim zatajenjem. Kao i kod svih antihipertenziva, prekomjerno sniženje krvnoga tlaka kod bolesnika s ishemijskom bolesti srca ili aterosklerotskom cerebrovaskularnom bolešću može dovesti do infarkta miokarda ili moždanoga udara.

Do reakcije preosjetljivosti na hidroklorotiazid može doći kod bolesnika s ili bez alergije ili bronhijalne astme u anamnezi, ali je ona vjerojatnija kod bolesnika koji takvu anamnezu imaju. Prilikom liječenja tiazidnim diureticima zabilježena je egzacerbacija ili aktiviranje sustavnog lupusa eritematozusa.

Antihipertenzivni učinak Karbicombi tableta mogu pojačati drugi antihipertenzivi.

Trudnoća

Tijekom trudnoće ne treba započinjati liječenje s AIIRA. Ako se nastavak liječenja AIIRA ne smatra neophodnim, bolesnice koje planiraju trudnoću treba prebaciti na zamjensku terapiju nekim od antihipertenziva čiji sigurnosni profil omogućava primjenu u trudnoći. Kada se dijagnosticira trudnoća, liječenje s AIIRA treba odmah prekinuti te, ako je prikladno, započeti liječenje drugim lijekom (vidjeti dijelove 4.3. i 4.6.).

Dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteronskog sustava (RAAS)

Postoje dokazi da istodobna primjena ACE inhibitora, blokatora angiotenzin II receptora ili aliskirena povećava rizik od hipotenzije, hiperkalijemije i smanjene bubrežne funkcije (uključujući akutno zatajenje bubrega). Dvostruka blokada RAAS-a kombiniranom primjenom ACE inhibitora, blokatora angiotenzin II receptora ili aliskirena stoga se ne preporučuje (vidjeti dijelove 4.5. i 5.1.).

Ako se terapija dvostrukom blokadom smatra apsolutno nužnom, smije se samo provoditi pod nadzorom specijalista i uz pažljivo praćenje bubrežne funkcije, elektrolita i krvnog tlaka.

ACE inhibitori i blokatori angiotentin II receptora ne smiju se primjenjivati istodobno u bolesnika s

dijabetičkom nefropatijom.

Nemelanomski rak kože

Povećani rizik od nemelanomskog raka kože (engl. non-melanoma skin cancer, NMSC) [karcinom bazalnih stanica (engl. basal cell carcinoma, BCC) i karcinom skvamoznih stanica (engl. squamous cell carcinoma, SCC)] kod povećane kumulativne izloženosti hidroklorotiazidu (HCTZ) zabilježen je u dvjema epidemiološkim studijama na temelju danskog Nacionalnog registra za rak.

Fotosenzibilizirajući učinci hidroklorotiazida mogli bi predstavljati mogući mehanizam za NMSC.

Bolesnike koji uzimaju hidroklorotiazid potrebno je informirati o riziku od NMSC-a i savjetovati da redovito provjeravaju svoju kožu kako bi se uočila pojava svake nove lezije te da hitno prijave svaku sumnjivu leziju na koži. Bolesnicima je potrebno savjetovati moguće preventivne mjere kao što je ograničena izloženost sunčevoj svjetlosti i UV zrakama i, u slučaju izloženosti, odgovarajuća zaštita, radi minimiziranja rizika od raka kože. Sumnjive lezije na koži potrebno je hitno pregledati, potencijalno uključujući histološke preglede uzorka dobivenog biopsijom. Također, kod bolesnika koji su prethodno imali NMSC može biti potrebno razmotriti opravdanost primjene hidroklorotiazida (vidjeti također dio 4.8.).

Akutna respiratorna toksičnost

Nakon uzimanja hidroklorotiazida zabilježeni su vrlo rijetki teški slučajevi akutne respiratorne toksičnosti, uključujući akutni respiratorni distres sindrom (ARDS). Plućni edem obično se razvija u roku od nekoliko minuta do nekoliko sati nakon unosa hidroklorotiazida. Na početku simptomi uključuju dispneju, vrućicu, pogoršanje plućne funkcije i hipotenziju. Ako se sumnja na ARDS, potrebno je prekinuti primjenu lijeka Karbicombi i primijeniti odgovarajuće liječenje. Hidroklorotiazid se ne smije davati bolesnicima koji su prethodno imali ARDS nakon unosa hidroklorotiazida.

Efuzija žilnice, akutna miopija i sekundarni glaukom zatvorenog kuta

Lijekovi koji sadrže sulfonamid ili derivate sulfonamida mogu izazvati idiosinkratsku reakciju koja može dovesti do efuzije žilnice uz ispad vidnog polja, prolazne miopije i akutnog glaukoma zatvorenog kuta. Simptomi uključuju akutnu pojavu smanjene oštrine vida ili očne boli i tipično se javljaju u roku nekoliko sati do tjedana od početka uzimanja lijeka. Neliječeni akutni glaukom zatvorenog kuta može dovesti do trajnog gubitka vida. Prvo je potrebno prekinuti liječenje što je brže moguće. Ako se ne postigne kontrola intraolukarnog tlaka, potrebno je razmotriti potrebu za hitnim medicinskim ili kirurškim zahvatima. Čimbenici rizika za razvoj akutnog glaukoma zatvorenog kuta mogu uključivati anamnezu alergije na sulfonamide ili penicilin.

Laktoza

Karbicombi sadrži laktozu. Bolesnici s rijetkim nasljednim poremećajem nepodnošenja galaktoze, potpunim nedostatkom laktaze ili malapsorpcijom glukoze i galaktoze ne bi smjeli uzimati ovaj lijek.

U kliničkim farmakokinetičkim studijama ispitivane su tvari koje uključuju varfarin, digoksin, oralne kontraceptive (tj. etinilestradiol/levonogestrel), glibenklamid i nifedipin. U ovim studijama nisu pronađene farmakokinetičke interakcije s kliničkim značajem.

Može se očekivati da će djelovanje hidroklorotiazida na snižavanje razine kalija pojačati drugi lijekovi koji izazivaju gubitak kalija i hipokalijemiju (npr. drugi kaliuretički diuretici, laksativi, amfotericin, karbenoksolon, penicilin G natrij, derivati salicilne kiseline, steroidi, ACTH).

Istodobna primjena lijeka Karbicombi i diuretika koji štede kalij, preparata kalija, nadomjestaka soli ili drugih lijekova koji mogu dovesti do povećanja serumske vrijednosti kalija (npr. heparin natrij, kotrimoksazol također poznatog kao trimetoprim/sulfametoksazol) može dovesti do povećanja serumskog kalija. Kontrola razine kalija mora se poduzeti prema potrebi (vidjeti dio 4.4.).

Hipokalijemija i hipomagnezijemija uzrokovane diureticima predispozicija su za moguće

kardiotoksične učinke glikozida digitalisa i antiaritmika. Preporučuje se periodički nadzor razine kalija u serumu kada se Karbicombi daje isotodobno s takvim lijekovima te sa sljedećim lijekovima koji mogu izazvati torsades de pointes:

• Antiaritmici skupine Ia (npr. kinidin, hidrokinidin, disopiramid).

• Antiaritmici skupine III (npr. amiodaron, sotalol, dofetilid, ibutilid).

• Neki antipsihotici (npr. tioridazin, klorpromazin, levomepromazin, trifluoperazin, cijamemazin, sulpirid, sultoprid, amisulprid, tiaprid, pimozid, haloperidol, droperiodol).

• Drugi (npr. bepridil, cisaprid, difemanil, eritromicin i.v., halofantrin, ketanserin, mizolastin, pentamidin, sparfloksacin, terfenadin, vinkamin i.v.).

Reverzibilno povećanje serumske koncentracije litija i toksičnost zabilježeni su tijekom istodobne primjene litija i inhibitora angiotenzin konvertirajućeg enzima (ACE) ili hidroklorotiazida. Sličan učinak također je zabilježen i s primjenom AIIRA. Upotreba kandesartana i hidroklorotiazida s litijem se ne preporučuje. Ako se ova kombinacija dokaže nužnom, preporučuje se pomni nadzor razine serumskoga litija.

Kada se AIIRA primjenjuju istodobno s nesteroidnim antiinflamatornim lijekovima (NSAIL) (tj. selektivnim COX-2 inhibitorima, acetilsalicilnom kiselinom (> 3 g/dan) i neselektivnim NSAIL), može doći do slabljenja antihipertenzivnog učinka.

Kao i s ACE inhibitorima, istodobna primjena AIIRA i NSAIL može dovesti do povećanog rizika pojave pogoršanja funkcije bubrega, uključujući moguće akutno zatajenje bubrega te povećanja serumskog kalija, osobito kod bolesnika s već prisutnom slabom bubrežnom funkcijom. Tu kombinaciju bi trebalo oprezno primjenjivati, osobito u starijih osoba. Bolesnici bi trebali biti adekvatno hidrirani te bi se trebala pratiti bubrežna funkcija nakon početka istovremene terapije te kasnije periodički.

Podaci iz kliničkih ispitivanja pokazali su da je dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteronskog sustava (RAAS) kombiniranom primjenom ACE inhibitora, blokatora angiotenzin II receptora ili aliskirena povezana s većom učestalošću štetnih događaja kao što su hipotenzija, hiperkalemija i smanjena bubrežna funkcija (uključujući akutno zatajenje bubrega) u usporedbi s primjenom samo jednog lijeka koji djeluje na RAAS (vidjeti dijelove 4.3., 4.4. i 5.1.).

NSAIL slabe diuretski, natriuretski i antihipertenzivni učinak hidroklorotiazida. Apsorpciju hidroklorotiazida umanjuju kolestipol ili kolestiramin.

Hidroklorotiazid može pojačati učinak nedepolarizirajućih relaksansa skeletnih mišića (npr. tubokurarina).

Tiazidni diuretici mogu povećati serumske vrijednosti kalcija zbog smanjenog izlučivanja. Ako se bolesniku moraju propisati nadomjesci kalcija ili vitamin D, potrebno je nadzirati serumsku vrijednost kalcija te sukladno tome prilagoditi doziranje.

Tiazidi mogu pojačati hiperglikemijski učinak beta blokatora i diazoksida.

Antikolinergici (npr. atropin, biperiden) mogu povećati bioraspoloživost diuretika tiazidskog tipa smanjenjem gastrointestinalnog motiliteta i brzine pražnjenja želuca.

Tiazid može povećati rizik od štetnih nuspojava koje izaziva amantadin.

Tiazidi mogu smanjiti izlučivanje citotoksičnih lijekova putem bubrega (npr. ciklofosfamida, metotreksata) te pojačati njihov mijelosupresivni učinak.

Ortostatsku hipotenziju može pogoršati istodobno uzimanje alkohola, barbiturata ili anestetika. Liječenje tiazidnim diuretikom može utjecati na toleranciju glukoze. Stoga se može ukazati potreba

za prilagodbom doze antidijabetika, uključujući i inzulin. Metformin treba oprezno koristiti zbog rizika od laktične acidoze izazvane mogućim zatajenjem bubrega povezanim s hidroklorotiazidom.

Hidroklorotiazid može izazvati arterijski odgovor na presorne amine (npr. adrenalin) smanjivanjem njihovog učinka, ali ne u onoj mjeri da bi se taj učinak posve isključio.

Hidroklorotiazid može povećati rizik od akutnoga zatajenja bubrega, posebno pri visokim dozama jodnog kontrastnog sredstva.

Istodobna terapija ciklosporinom može povećati rizik pojave hiperuricemije i komplikacija tipa gihta.

Istodobna terapija baklofenom, amifostinom, tricikličkim antidepresivima ili neurolepticima može dovesti do pojačanog antihipertenzivnog učinka te može izazvati hipotenziju.

Trudnoća

Antagonisti receptora angiotenzina II (AIIRAs)

Epidemiološki dokazi o riziku teratogenosti nakon izlaganja ACE inhibitorima tijekom prvog tromjesečja trudnoće ne dopuštaju konačan zaključak; međutim ne može se isključiti malo povećanje rizika. Iako nema kontroliranih epidemioloških podataka o riziku nakon izlaganja AIIRA, mogao bi postojati sličan rizik i za ovu skupinu lijekova. Ukoliko se nastavak liječenja AIIRA ne smatra neophodnim, bolesnice koje planiraju trudnoću treba prebaciti na zamjensku terapiju nekim od antihipertenziva čiji sigurnosni profil omogućava primjenu u trudnoći. Kad se dijagnosticira trudnoća, liječenje s AIIRA treba odmah prekinuti i, ukoliko je prikladno, započeti liječenje drugim lijekom.

Poznato je da izloženost AIIRA tijekom drugog i trećeg tromjesečja trudnoće u ljudi izaziva fetotoksičnost (oslabljena bubrežna funkcija, oligohidramnij, zastoj u osifikaciji lubanje) i neonatalnu toksičnosti (zatajenje bubrega, hipotenzija, hiperkalijemija) (vidjeti dio 5.3.).

Ako je došlo do izlaganja AIIRA od drugog tromjesečja trudnoće na dalje, preporučuje se ultrazvučna provjera bubrežne funkcije i lubanje.

Novorođenčad čije su majke uzimale AIIRA treba pažljivo promatrati kako bi se uočili znakovi moguće hipotenzije (vidjeti dijelove 4.3. i 4.4.).

Hidroklorotiazid

Iskustvo s primjenom hidroklorotiazida tijekom trudnoće, a osobito tijekom prvog tromjesečja je ograničeno. Studije provedene na životinjama nisu dostatne.

Hidroklorotiazid prolazi kroz posteljicu. Na temelju farmakološkog mehanizma djelovanja hidroklorotiazida može se zaključiti da bi njegova upotreba tijekom drugog i trećeg tromjesečja trudnoće mogla ugroziti fetoplacentalnu prokrvljenost te uzrokovati fetalne i neonatalne učinke poput žutice, poremećaja ravnoteže elektrolita i trombocitopenije.

Hidroklorotiazid se ne smije koristiti za liječenje gestacijskog edema, gestacijske hipertenzije ili preeklampsije, zbog rizika od smanjivanja volumena plazme i hipoperfuzije posteljice, bez korisnog učinka na tijek bolesti.

Hidroklorotiazid se ne smije koristiti za esencijalnu hipertenziju kod trudnica osim u rijetkim situacijama kada se ne može koristiti nijedno drugo liječenje.

Dojenje

Antagonisti receptora za angiotenzin II

S obzirom da nema podataka o upotrebi Karbicombi tableta tijekom dojenja, Karbicombi se ne preporučuje, pa treba dati prednost drugoj terapiji s bolje uspostavljenim profilom sigurnosti primjene tijekom dojenja, osobito kada se doji novorođenče ili nedonošče.

Hidroklorotiazid

Hidroklorotiazid se u malim količinama izlučuju u majčino mlijeko. Tiazidi u visokim dozama, koje izazivaju intenzivno mokrenje, mogu inhibirati stvaranje mlijeka. Upotreba Karbicombi tableta tijekom dojenja se ne preporučuje.

Nisu provedene studije o utjecaju na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima. Pri upravljanju vozilima ili strojevima treba uzeti u obzir da povremeno tijekom liječenja s Karbicombi tabletama može doći do omaglice ili umora.

U kontroliranim kliničkim ispitivanjima s kandesartancileksetilom/hidroklorotiazidom nuspojave su bile blage i prolazne. Učestalost prestanka uzimanja lijeka zbog nuspojava bila je tijekom ispitivanja slična za kandesartancileksetil/hidroklorotiazid (2,3-3,3%) i placebo (2,7-4,3%).

U kliničkim ispitivanjima s kandesartancileksetil/hidroklorotiazidom, nuspojave su bile ograničene na one koje su zabilježene uz kandesartancileksetil i/ili hidroklorotiazid.

Dolje navedena tablica prikazuje nuspojave zabilježene s kandesartancileksetilom iz kliničkih ispitivanja i iskustava u razdoblju nakon stavljanja lijeka na tržište. Prema skupnoj analizi podataka iz kliničkih ispitivanja na bolesnicima s hipertenzijom, nuspojave s kandesartancileksetilom definirane na temelju pojavnosti bile su barem 1 % veće nego kod primjene placeba:

Učestalost nuspojava navedenih u nastavku definirana je prema sljedećem prikazu:

- Vrlo često (≥1/10)

- Često (≥1/100 i <1/10)

- Manje često (≥1/1000 i <1/100)

- Rijetko (≥1/10 000 i <1/1000)

• Vrlo rijetko (<1/10 000)

• Nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka)

Niže navedena tablica prikazuje nuspojave tijekom monoterapije hidroklorotiazidom, obično u dozi od 25 mg ili većoj.

1 Nemelanomski rak kože: Na temelju dostupnih podataka iz epidemioloških ispitivanja, između hidroklorotiazida i NMSC-a primijećena je povezanost ovisna o kumulativnoj dozi (vidjeti također dijelove 4.4. i 5.1.).

2 Prijavljeni su slučajevi efuzije žilnice uz ispad vidnog polja nakon primjene tiazida i diuretika sličnih tiazidu

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih djelatnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Simptomi

Prema farmakološkim osobinama, glavna manifestacija predoziranja kandesartancileksetilom vjerojatno bi bila simptomatska hipotenzija i omaglica. Prema pojedinim prikazima slučajeva predoziranja (do najviše 672 mg kandesartancileksetila), oporavak bolesnika prolazio je bez bilo kakvih iznenađujućih događaja.

Glavna manifestacija predoziranja hidroklorotiazidom je akutni gubitak tekućine i elektrolita. Također se mogu primijetiti simptomi poput omaglice, hipotenzije, žeđi, tahikardije, ventrikularne aritmije, sedacije/poremećaja svijesti te mišićnih grčeva.

Liječenje

Nema posebnih informacija o liječenju predoziranja s Karbicombi tabletama. Međutim, u slučaju predoziranja preporučuju se dolje navedene mjere.

Kada je potrebno, treba izazvati povraćanje ili isprati želudac. Ako dođe do simptomatske hipotenzije, potrebno je uvesti simptomatsko liječenje i nadzor vitalnih funkcija. Bolesnika treba postaviti u ležeći položaj s podignutim nogama. Ako to nije dovoljno, potrebno je povećati volumen plazme infuzijom izotonične otopine soli. Ako zatreba, treba provjeriti i korigirati serumske elektrolite i acido-baznu ravnotežu. Ako gore navedene mjere nisu dovoljne, mogu se primijeniti simpatomimetici.

Kandesartan se ne može ukloniti hemodijalizom. Nije poznato do koje se mjere hemodijalizom može ukloniti hidroklorotiazid.