Olanzapin PharmaS 10 mg raspadljive tablete za usta

Odrasli

Olanzapin je indiciran za liječenje shizofrenije.

Učinkovit je u održavanju kliničkog poboljšanja tijekom nastavka kontinuiranog liječenja u bolesnika koji su pokazali početni odgovor na liječenje.

Olanzapin je indiciran za liječenje umjerenih do teških epizoda manije.

Olanzapin je indiciran u prevenciji recidiva bipolarnog poremećaja u bolesnika u kojih se pokazao djelotvornim u liječenju maničnih epizoda (vidjeti dio 5.1.).

Doziranje

Za postizanje doze od 5 mg olanzapina, Olanzapin PharmaS 10 mg raspadljive tablete za usta imaju razdjelni urez pomoću kojega se tableta može prelomiti na dvije jednake polovice koje sadrže po 5 mg olanzapina.

Odrasli

Shizofrenija

Preporučena početna doza olanzapina je 10 mg jednom dnevno.

Epizode manije

Početna doza je 15 mg na dan jednom dnevno kao monoterapija ili 10 mg jednom dnevno u kombinaciji s drugim lijekovima (vidjeti dio 5.1.).

Prevencija recidiva bipolarnog poremećaja Preporučena početna doza olanzapina je 10 mg/dan.

U bolesnika koji su uzimali olanzapin za liječenje manične epizode, terapiju za prevenciju recidiva bipolarnog poremećaja treba nastaviti istom dozom. Ako se pojavi nova manična epizoda, miješani poremećaj ili depresivna epizoda, liječenje olanzapinom treba nastaviti (uz prilagođavanje doze prema potrebi) te, ovisno o kliničkoj slici, zajedno s dodatnom terapijom za liječenje simptoma poremećaja raspoloženja.

Tijekom liječenja shizofrenije i manične epizode te pri prevenciji recidiva bipolarnog poremećaja, dnevna se doza olanzapina može naknadno prilagoditi prema kliničkom stanju bolesnika u rasponu od 5 mg do 20 mg/dan.

Povećanje doze iznad preporučene početne doze, savjetuje se samo nakon dobre kliničke procjene i ne smije se provoditi u intervalima manjim od 24 sata.

Stariji bolesnici

Niža početna doza (5 mg/dan) nije rutinski indicirana. Međutim, treba je razmotriti u bolesnika u dobi ili starijih od 65 godina, u kojih opće kliničko stanje zahtijeva prilagodbu doze (vidjeti dio 4.4.).

Bolesnici s poremećajem funkcije jetre i bubrega

Za ove se bolesnike treba razmotriti niža početna doza (5 mg/dan). U slučaju umjerenog poremećaja jetrene funkcije (ciroza jetre, Child-Pugh tip A ili B), liječenje se započinje dozom od 5 mg i može se povećati samo uz oprez.

Pušači

Početna doza te raspon doze se ne mora rutinski mijenjati u nepušača u odnosu na pušače.

Pušenje može inducirati metabolizam olanzapina. Preporučuje se klinički nadzor, a po potrebi se može razmotriti i povećanje doze olanzapina (vidjeti dio 4.5.)

Kada postoji više čimbenika koji mogu utjecati na usporavanje metabolizma (ženski rod, starija životna dob, nepušač), potrebno je razmotriti mogućnost smanjenja početne doze. Povećanje doze, kada je indicirano, mora se pažljivo provoditi u ovakvih bolesnika.

Pedijatrijska populacija

Ne preporučuje se primjena olanzapina u djece i adolescenata ispod 18 godina, zbog nedostatka podataka o sigurnosti i djelotvornosti primjene lijeka. Kratkotrajne studije provedene na adolescentima pokazale su veće povećanje tjelesne mase i veće promjene vrijednosti lipida i prolaktina u adolescenata nego što su pokazale studije provedene na odraslim bolesnicima (vidjeti dio 4.4., 4.8., 5.1. i 5.2.).

Način primjene

Olanzapin se daje neovisno o obrocima jer resorpcija lijeka ne ovisi o hrani. Pri prekidu terapije treba razmotriti postupno smanjivanje doze.

Olanzapin PharmaS raspadljive tablete za usta se trebaju staviti u usta gdje će ih slina vrlo brzo rastopiti, pa se lako progutaju. Uklanjanje netaknute tablete iz usta je vrlo teško. Kako su raspadljive

tablete vrlo lomljive, treba ih odmah iz blistera staviti u usta. Kod prelamanja raspadljive tablete za usta na dvije jednake polovice, izvadite tabletu iz blistera suhim rukama i pažljivo je prelomite na mjestu razdjelne crte. Alternativno, tableta ili polovica tablete se može otopiti u čaši vode ili u drugom prikladnom piću, poput soka od naranče, soka od jabuke, mlijeka ili kave, neposredno prije primjene.

Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1. Bolesnici s poznatim rizikom od glaukoma uskog kuta

Za poboljšanje kliničkog stanja tijekom liječenja antipsihoticima potrebno je nekoliko dana do nekoliko tjedana. U tom periodu treba bolesnike pažljivo nadzirati.

Psihoza i/ ili poremećaji ponašanja uzrokovani demencijom

Olanzapin se ne preporučuje u bolesnika sa psihozom i/ili poremećajima ponašanja uzrokovanih demencijom zbog povećane smrtnosti i povećanog rizika za cerebrovaskularne događaje u toj skupini bolesnika. U placebo kontroliranim kliničkim ispitivanjima, u trajanju 6-12 tjedana, u starijih bolesnika srednje vrijednosti dobi 78 godina, sa psihozom i/ili poremećajima ponašanja uzrokovanim demencijom, zabilježeno je dvostruko povećanje incidencije smrtnog ishoda u skupini bolesnika liječenih olanzapinom u odnosu na placebo skupinu (3,5 % u usporedbi s 1,5%). Veća incidencija smrti nije bila povezana s dozom olanzapina (srednja vrijednost dnevne doze bila je 4,4 mg) ili dužinom liječenja. Faktori rizika su bili dob iznad 65 godina, smetnje gutanja, sedacija, malnutricija, dehidracija, plućne bolesti (npr. pneumonija s ili bez aspiracije) ili istodobno korištenje benzodiazepina. Međutim, neovisno o ovim faktorima rizika, incidencija smrti bila je veća u olanzapinskoj skupini u usporedbi sa skupinom koja je uzimala placebo.

U istim kliničkim studijama zabilježeni su cerebrovaskularni štetni događaji poput moždanog udara i tranzitorne ishemičke atake (TIA), uključujući i smrtni ishod. Incidencija cerebrovaskularnih štetnih događaja u bolesnika liječenih olanzapinom bila je trostruko veća u usporedbi s bolesnicima koji su uzimali placebo (1,3 % u usporedbi s 0.4%). Svi bolesnici iz olanzapinske i placebo skupine koji su imali cerebrovaskularni događaj, imali su i druge faktore rizika. Dob veća od 75 godina i vaskularna/miješana demencija identificirani su kao rizični faktori za cerebrovaskularne štetne događaje povezane s liječenjem olanzapinom. U navedenim studijama nije utvrđena djelotvornost olanzapina.

Parkinsonova bolest

Primjena olanzapina u liječenju psihoza nastalih kao posljedica uzimanja dopaminskih agonista u bolesnika s Parkinsonovom bolesti se ne preporučuje. U kliničkim ispitivanjima zabilježena su vrlo često pogoršanja simptoma parkinsonizma i halucinacija te češće nego u bolesnika koji su uzimali placebo (vidjeti poglavlje 4.8.). Olanzapin nije bio učinkovitiji od placeba u liječenju psihotičnih simptoma. Na početku ovih ispitivanja bolesnici su morali biti stabilni s najmanjom učinkovitom dozom antiparkinsonika (agonista dopamina) te su na istom antiparkinsoniku i pri istoj dozi morali ostati cijelo vrijeme trajanja ispitivanja. Početna doza olanzapina bila je 2,5 mg/dan te je titrirana do maksimalne doze od 15 mg dnevno prema prosudbi ispitivača.

Neuroleptički maligni sindrom(NMS)

Neuroleptički maligni sindrom je potencijalno životno ugrožavajuće stanje vezano uz primjenu antipsihotika. Prijavljeni su rijetki slučajevi NMS-a vezani uz uzimanje olanzapina. Kliničke manifestacije ovog sindroma su: hiperpireksija, rigidnost mišića, promijenjeni mentalni status i nestabilnost autonomnog živčanog sustava (nepravilan puls ili krvni tlak, tahikardija, dijaforeza i poremećaj srčanog ritma). Dodatni znaci uključuju povišenu razinu kreatin fosfokinaze, mioglobinuriju (rabdomiolizu) i akutno zatajenje bubrega. Ako bolesnik razvije simptome i znakove

koji ukazuju na neuroleptički maligni sindrom ili dobije vrućicu kojoj se ne može pronaći uzrok bez dodatnih kliničkih manifestacija neuroleptičkog malignog sindroma, liječenje svim antipsihoticima, uključujući olanzapin, treba prekinuti.

Hiperglikemija i dijabetes

Manje su često prijavljeni hiperglikemija i/ili razvoj ili pogoršanje dijabetesa, povremeno udruženi s ketoacidozom ili komom uključujući i nekoliko smrtnih slučajeva (vidjeti dio 4.8.). U nekim slučajevima je opisano prethodno povećanje tjelesne težine, što može biti predisponirajući faktor. Preporučuje se odgovarajuće praćenje u skladu sa smjernicama za primjenu antipsihotika, što uključuje mjerenje glukoze u krvi na početku liječenja olanzapinom, nakon 12 tjedana, a zatim jednom godišnje. Kod bolesnika liječenih antipsihoticima, uključujući Olanzapin PharmaS, potrebno je redovito pratiti pojavu znakova i simptoma hiperglikemije (kao što su polidipsija, poliurija, polifagija i pojava slabosti), a bolesnike sa šećernom bolesti ili s rizičnim faktorima za razvoj šećerne bolesti treba redovito pratiti zbog mogućeg pogoršanje glikemije. Tjelesnu težinu potrebno je redovito kontrolirati, npr. na početku liječenja olanzapinom, nakon 4, 8 i 12 tjedana, a zatim svaka tri mjeseca.

Promjene vrijednosti lipida

Neželjene promjene vrijednosti lipida viđene su kod bolesnika liječenih olanzapinom u placebo- kontroliranim kliničkim studijama (vidjeti dio 4.8.). Poremećaj lipida treba adekvatno klinički obraditi, posebno kod bolesnika s dislipidemijom ili kod bolesnika s faktorima rizika za nastanak poremećaja lipida. Bolesnicima liječenim antipsihoticima, uključujući Olanzapin PharmaS, potrebno je redovito pratiti lipide u skladu sa smjernicama za primjenu antipsihotika i to odmah na početku terapije olanzapinom, nakon 12 tjedana, a nakon toga svakih 5 godina.

Antikolinergička aktivnost

Iako je olanzapin in vitro pokazao antikolinergičke učinke, iskustvo tijekom kliničkih ispitivanja otkrilo je nisku incidenciju povezanih događaja. Kako je iskustvo s upotrebom olanzapina u bolesnika s pratećim bolestima nedovoljno, savjetuje se oprez u propisivanju olanzapina bolesnicima s hipertrofijom prostate, paralitičkim ileusom i sličnim stanjima.

Jetrena funkcija

Čest je prolazni asimptomatski porast vrijednosti jetrenih aminotransferaza, ALT i AST, naročito na početku liječenja. Stoga je potreban oprez i kontrola u bolesnika s povišenim ALT i/ili AST, u bolesnika sa znacima i simptomima jetrenog oštećenja, u bolesnika s postojećim stanjima koji mogu ograničiti jetrenu funkciju i u bolesnika koji su liječeni potencijalno hepatotoksičnim lijekovima. Ako za vrijeme liječenja porastu vrijednosti aminotransferaza, potrebno je bolesnika klinički pratiti i eventualno smanjiti dozu lijeka. U bolesnika u kojih je potvrđen hepatitis (uključujući hepatocelularno, kolestatsko ili miješano oštećenje jetre) olanzapin treba prekinuti koristiti.

Neutropenija

Potreban je oprez u bolesnika koji iz bilo kojeg razloga imaju mali broj leukocita i/ili neutrofila, u bolesnika koji uzimaju lijekove koji uzrokuju neutropeniju, koji u anamnezi imaju depresiju koštane srži uzrokovanu lijekovima, u bolesnika koji imaju depresiju koštane srži uvjetovanu dodatnim bolestima, zračenjem ili kemoterapijom te u bolesnika s hipereozinofilnim stanjima ili mioproliferativnim bolestima. Neutropenija se često javlja u bolesnika koji uzimaju olanzapin istovremeno s valproatom (vidjeti dio 4.8.).

Prekid terapije

Akutni simptomi kao što su znojenje, nesanica, tremor, tjeskoba, mučnina i povraćanje zabilježeni su rijetko (≥0,01% i <0.1%) nakon naglog prekidanja korištenja olanzapina.

QT interval

U kliničkim ispitivanjima, klinički značajna produljenja QTc (Fridericia QT korekcija [QTcF] ≥ 500 milisekundi [ms] bilo kada nakon osnovne vrijednosti u bolesnika s osnovnom vrijednošću QTcF<500 milisekundi) su bila manje česta (0.1% do 1%) u bolesnika liječenih olanzapinom, bez značajnih

razlika u povezanim srčanim događajima u usporedbi s placebom. No kao i s drugim antipsihoticima, oprez je potreban prilikom propisivanja olanzapina istodobno s lijekovima za koje se zna da produljuju QTc-interval, posebno u starijih osoba, u bolesnika s prirođenim sindromom produljenog QT- intervala, kongestivnim zatajivanjem srca, srčanom hipertrofijom, hipokalijemijom ili hipomagnezemijom.

Tromboembolizam

Vremenska povezanost liječenja olanzapinom i venskog tromboembolizma prijavljena je manje često (≥0,1% i <1%). Uzročna povezanost pojave venskog tromboembolizma i liječenja olanzapinom nije utvrđena. Međutim, kako bolesnici sa shizofrenijom često imaju stečene rizične faktore za venski tromboembolizam, treba ih na vrijeme prepoznati (npr. ako je bolesnik imobiliziran) te poduzeti preventivne mjere.

Opće djelovanje na središnji živčani sustav

S obzirom na primarne učinke olanzapina na središnji živčani sustav, potreban je oprez pri istodobnoj primjeni olanzapina i drugih lijekova koji djeluju centralno kao i pri konzumaciji alkohola. S obzirom da olanzapin in vitro pokazuje antagonizam s dopaminom, on može imati antagonističke učinke na izravne i neizravne agoniste dopamina.

Napadaji

Olanzapin treba primjenjivati s oprezom u bolesnika s anamnezom napadaja ili u onih koji iz nekih razloga imaju snižen prag za napadaje. Napadaji su manje često opisani u bolesnika liječenih olanzapinom. U većini prijavljenih slučajeva, bolesnici su imali u anamnezi napadaje ili rizične faktore za nastanak napadaja.

Tardivna diskinezija

U usporednim ispitivanjima trajanja od godinu dana ili kraće, olanzapin je bio povezan sa statistički značajno manjom incidencijom diskinezije koja nastaje prilikom liječenja. Međutim, rizik od tardivne diskinezije se povećava dugotrajnim uzimanjem lijeka, stoga ako se pojave znakovi ili simptomi tardivne diskinezije u bolesnika liječenih olanzapinom, treba razmotriti smanjenje doze ili prestanak primjene lijeka. Ovi se simptomi mogu privremeno pogoršati ili čak pojaviti nakon prestanka primjene lijeka.

Posturalna hipotenzija

Tijekom kliničkih ispitivanja olanzapina, nije bila često uočena posturalna hipotenzija u starijih bolesnika. Preporučuje se periodično mjerenje krvnog tlaka u bolesnika starijih od 65 godina.

Iznenadna srčana smrt

U postmarketinškim izvještajima za olanzapin, prijavljen je događaj iznenadne srčane smrti u bolesnika na olanzapinu. U jednoj retrospektivnoj opservacijskoj kohort studiji, rizik pretpostavljene iznenadne srčane smrti u bolesnika liječenih olanzapinom, bio je otprilike dvostruko veći nego u bolesnika koji nisu uzimali antipsihotike. Rizik za olanzapin je usporediv s rizikom za atipične antipsihotike uključene u analizu podataka u studiji.

Pedijatrijska populacija

Olanzapin nije indiciran za primjenu u liječenju djece i adolescenata. Studije kod bolesnika u dobi 13-

17 godina pokazale su različite nuspojave, uključujući povećanje tjelesne težine, promjene u metaboličkim parametrima i porast razina prolaktina (vidjeti dio 4.8. i 5.1.).

Fenilalanin

Olanzapin PharmaS raspadljive tablete za usta sadržavaju aspartam (E951) koji je izvor fenilalanina. Može štetiti ljudima s fenilketonurijom.

Ispitivanja interakcija provedena su samo u odraslih.

Moguće interakcije koje imaju utjecaj na farmakokinetiku olanzapina

Budući da se olanzapin metabolizira putem izoenzima CYP1A2, tvari koje mogu specifično inducirati ili inhibirati taj izoenzim mogu utjecati na farmakokinetiku olanzapina.

Indukcija CYP1A2

Metabolizam olanzapina može se inducirati pušenjem i karbamazepinom što može dovesti do smanjene koncentracije olanzapina. Primijećen je samo blagi do umjereni porast klirensa olanzapina. Kliničke posljedice vjerojatno su ograničene, ali se preporučuje kliničko praćenje i po potrebi povećanje doze olanzapina (vidjeti dio 4.2.).

Inhibicija CYP1A2

Fluvoksamin, specifični inhibitor citokroma CYP1A2, značajno inhibira metabolizam olanzapina. Srednja vrijednost porasta C^max olanzapina nakon primjene fluvoksamina iznosila je 54% u žena nepušača i 77% u muškaraca pušača. Srednja vrijednost porasta u AUC olanzapina iznosila je 52% u žena nepušača i 108% u muškaraca pušača. Potrebno je razmotriti primjenu niže početne doze olanzapina u pacijenata koji uzimaju fluvoksamin ili neki drugi inhibitor CYP1A2 kao što je ciprofloksacin. Ako se započinje liječenje inhibitorom CYP1A2, potrebno je razmotriti smanjenje doze olanzapina.

Smanjena bioraspoloživost

Aktivni ugljen smanjuje bioraspoloživost oralnog olanzapina za 50 do 60% te ga treba koristiti najmanje 2 sata prije ili poslije olanzapina.

Fluoksetin (inhibitor enzima CYP2D6), jednokratne doze antacida (aluminij i magnezij) ili cimetidina, nisu pokazali značajan utjecaj na farmakokinetiku olanzapina.

Mogući utjecaj olanzapina na druge lijekove

Olanzapin može antagonizirati učinke direktnih i indirektnih dopaminskih agonista.

Olanzapin ne inhibira glavne izoenzime citokroma CYP450 in vitro (npr. 1A2, 2D6, 2C9, 2C19, 3A4). Zbog toga se ne očekuju značajnije interakcije što je i potvrđeno u ispitivanjima in vivo, gdje nije zabilježena inhibicija metabolizma tricikličkih antidepresiva (predstavljaju uglavnom CYP2D6 put), varfarina (CYP2C9), teofilina (CYP1A2) ili diazepama (CYP3A4 ili 2C19) pri istodobnoj primjeni olanzapina.

Olanzapin nije pokazao interakciju pri istodobnoj primjeni s litijem ili biperidenom. Terapijsko praćenje koncentracije valproata u plazmi nije pokazalo potrebu prilagodbe doze valproata pri istodobnoj primjeni olanzapina.

Opće djelovanje na središnji živčani sustava

Potreban je oprez pri istodobnoj primjeni olanzapina u bolesnika koji konzumiraju alkohol ili druge lijekove koji uzrokuju depresiju središnjeg živčanog sustava.

Istodobna primjena olanzapina s antiparkinsonicima u bolesnika s Parkinsonovom bolesti i demencijom se ne preporučuje (vidjeti dio 4.4.).

QTc interval

Potreban je oprez ako se olanzapin koristi s lijekovima koji produžuju QTc interval (vidjeti dio 4.4.).

Trudnoća

Nisu provedene adekvatne i dobro kontrolirane studije u trudnica. Bolesnicama treba savjetovati da obavijeste svog liječnika ako ostanu trudne ili planiraju trudnoću tijekom liječenja olanzapinom. Kako je iskustvo s upotrebom olanzapina u trudnoći ograničeno, olanzapin se može koristiti u trudnoći samo ako moguća korist za majku opravdava mogući rizik za plod.

Novorođenčad izložena antipsihoticima (uključujući olanzapin) tijekom trećeg tromjesečja trudnoće nakon porođaja imaju rizik od nastanka nuspojava, uključujući ekstrapiramidne i/ili simptome ustezanja, koji se mogu razlikovati u težini i trajanju. Zabilježeni su agitacija, hipertonija, hipotonija, tremor, somnolencija, respiratorni distres ili poremećaj hranjenja. Posljedično, novorođenčad se mora pažljivo pratiti.

Dojenje

Kliničko ispitivanje na zdravim dojiljama pokazalo je da se olanzapin izlučuje u mlijeko. Srednja vrijednost izloženosti dojenčadi (mg/kg) u stanju dinamičke ravnoteže procijenjena je na 1,8% majčine doze olanzapina (mg/kg), stoga se ne preporučuje dojenje u žena koje uzimaju olanzapin.

Plodnost

Nisu poznati učinci na plodnost (vidjeti dio 5.3. za pretkliničke podatke).

Nisu provedene studije o utjecaju olanzapina na vožnju i upravljanje strojevima. Olanzapin može uzrokovati somnolenciju i omaglicu te se preporuča oprez pri vožnji ili upravljanju strojevima kod pacijenata koji ga uzimaju.

Odrasli

Najčešće prijavljene nuspojave (opažene kod ≥1 % bolesnika) olanzapina zabilježene u kliničkim ispitivanjima bile su somnolencija, povećanje tjelesne težine, eozinofilija, povišene vrijednosti prolaktina, kolesterola, glukoze i triglicerida (vidjeti dio 4.4.), glukozurija, povećan apetit, omaglica, akatizija, parkinsonizam, leukopenija, neutropenija (vidjeti dio 4.4.), diskinezija, ortostatska hipotenzija, antikolinergički učinci, prolazni asimptomatski porast tranasaminaza (vidjeti dio 4.4.), osip, astenija, umor, pireksija, artralgija, edemi te porast alkalne fosfataze, gama glutamiltransferaze, mokraćne kiseline i kreatin fosfokinaze.

Sljedeća tablica prikazuje nuspojave i laboratorijske nalaze zabilježene tijekom spontanog prijavljivanja i iz kliničkih ispitivanja. U svakoj skupini učestalosti, nuspojave su prikazane od ozbiljnih prema manje ozbiljnima.

Nuspojave su navedene prema organskim sustavima koje zahvaćaju i prema učestalosti. Prema učestalosti nuspojave mogu biti: vrlo često (≥1/10), često (≥1/100 do <1/10), manje često (≥1/1000 do

<1/100), rijetko (≥1/10000 do <1/1000), vrlo rijetko (< 1/10000), nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).

1 Klinički značajno povećanje tjelesne težine uočeno je u svim kategorijama indeksa tjelesne mase (BMI).Nakon kratkotrajnog liječenja olanzapinom (medijan trajanja 47 dana), povećanje tjelesne težine ≥7% u odnosu na početnu zabilježeno je vrlo često (22,2%), povećanje ≥ 15% od početne je zabilježeno često (4,2%), a povećanje ≥ od 25% od početne težine zabilježeno je manje često (0,8%).

Tijekom dugotrajnog liječenja ( najmanje 48 tjedana) povećanje tjelesne težine ≥ 7%, ≥ 15% i ≥ 25% od početne bilo je vrlo često (64,4%, 31,7%, odnosno 12,3%).

2 Prosječni porast vrijednosti lipida natašte (ukupni kolesterol, LDL kolesterol i trigliceridi) bio je veći u bolesnika koji nisu imali poremećaj lipida u početku liječenja.

3 Uočeno za početne normalne razine natašte (< 5,17 mmol/l) koje su porasle na visoke razine (≥ 6,2 mmol/l). Promjene ukupnog kolesterola natašte od početnih graničnih vrijednosti (≥ 5,17-< 6,2 mmol/l) do visokih vrijednosti (≥ 6,2 mmol/l) bile su vrlo česte.

4 Uočeno za početne normalne razine natašte (< 5,56 mmol/l) koje su porasle na visoke razine (≥ 7 mmol/l). Promjene u vrijednosti glukoze natašte od početnih graničnih vrijednosti (≥ 5,56-< 7 mmol/l) do visokih vrijednosti (≥ 7 mmol/l) bile su vrlo česte.

5 Uočeno za početne normalne razine natašte (< 1,69 mmol/l) koje su porasle na visoke razine (≥ 2,26 mmol/l). Promjene u vrijednosti triglicerida natašte od početnih graničnih vrijednosti (≥ 1,69 -< 2,26 mmol/l) do visokih vrijednosti (≥ 2,26 mmol/l) bile su vrlo česte.

6 Incidencija parkinsonizma i distonije u kliničkim ispitivanjima bila je brojčano veća, ali ne statistički značajna u bolesnika liječenih olanzapinom u odnosu na bolesnike koji su primali placebo. Bolesnici liječeni olanzapinom su imali nižu incidenciju parkinsonizma, akatizije i distonije uspoređujući s titriranim dozama haloperidola. S obzirom da nije bilo detaljnih informacija o prethodno prisutnim stanjima akutne i tardivne ekstrapiramidne diskinezije, ne može se zaključiti da olanzapin dovodi do manje učestalosti tardivne diskinezije i/ili ostalih tardivnih ekstrapiramidnih sindroma.

7 Akutni simptomi kao što su znojenje, nesanica, tremor, anksioznost, mučnina i povraćanje zabilježeni su prilikom naglog prekida primjene olanzapina.

8 U kliničkim studijama, u trajanju do 12 tjedana, razine prolaktina u plazmi prelazile su gornju granicu normalnih vrijednosti u približno 30 % bolesnika liječenih olanzapinom koji su imali normalne osnovne vrijednosti prolaktina. Kod većine ovih bolesnika povećanje je općenito bilo blago i niže od dvostrukog povećanja gornje granice normalnih vrijednosti.

9 Nuspojava je identificirana iz kliničkih ispitivanja u integriranoj bazi podataka za olanzapin.

10 Procijenjeno na temelju izmjerenih vrijednosti iz kliničkih ispitivanja u integriranoj bazi podataka za olanzapin.

11 Nuspojava je identificirana iz spontanih prijava nakon stavljanja lijeka u promet, a učestalost je određena uz pomoć integrirane baze podataka za olanzapin.

12 Nuspojava je identificirana iz spontanih prijava nakon stavljanja lijeka u promet, a učestalost je određena na gornjoj granici 95%-tnog intervala pouzdanosti uz pomoć integrirane baze podataka za olanzapin.

Dugotrajna primjena (najmanje 48 tjedana)

Udio bolesnika koji su imali klinički značajne nuspojave poput povećanja tjelesne težine, porasta vrijednosti glukoze, ukupnog/LDL/HDL kolesterola ili triglicerida porastao je s vremenom. U odraslih bolesnika koji su nakon 9-12 mjeseci završili liječenje, stopa povećanja srednje vrijednosti glukoze u krvi smanjila se nakon približno 6 mjeseci.

Dodatne informacije o posebnim skupinama bolesnika

U kliničkim ispitivanjima u starijih bolesnika s demencijom, liječenje olanzapinom bilo je povezano s povišenom incidencijom smrti i cerebrovaskularnih nuspojava u odnosu na placebo (vidjeti dio 4.4.).

Vrlo česte nuspojave povezane s uzimanjem olanzapina u ovoj skupini bolesnika bile su abnormalni hod i padanje. Pneumonija, povišena tjelesna temperatura, letargija, eritem, vizualne halucinacije i urinarna inkontinencija zabilježeni su često.

U kliničkim ispitivanjima u bolesnika sa psihozom uzrokovanom lijekovima (agonisti dopamina) povezanom s Parkinsonovom bolešću, vrlo često je zabilježeno pogoršanje simptoma parkinsonizma i halucinacija, češće u odnosu na placebo.

U jednom kliničkom ispitivanju u bolesnika s bipolarnom manijom, kombinacija valproata i olanzapina uzrokovala je incidenciju neutropenije u 4,1% ispitanika; potencijalni uzrok može biti i visoka vrijednost valproata u plazmi. Primjena olanzapina istodobno s litijem ili valproatom uzrokovala je povećanu učestalost (≥ 10%) tremora, suhoće usta, povećanog apetita i povećanja tjelesne težine. Poremećaji govora su također bili česti. Za vrijeme liječenja olanzapinom u kombinaciji s litijem i divalproeksom, porast tjelesne težine ≥ 7% od početne pojavio se u 17,4% bolesnika tijekom akutnog liječenja (do 6 tjedana). Dugotrajna primjena olanzapina (do 12 mjeseci) u prevenciji recidiva bipolarnog poremećaja bila je povezana s povećanjem tjelesne težine ≥ 7% od početne vrijednosti u 39,9% bolesnika.

Pedijatrijska populacija

Olanzapin nije indiciran u djece i adolescenata mlađih od 18 godina. Iako nisu rađene specifične kliničke studije usporedbe odraslih i adolescenata, uspoređeni su dobiveni podaci iz studija jedne i druge skupine.

Sljedeća tablica prikazuje nuspojave prijavljene s većom učestalosti u adolescenata (13-17 godina) u odnosu na odrasle bolesnike, kao i nuspojave zabilježene u kratkotrajnim kliničkim ispitivanjima provedenim na adolescentima. Čini se da se klinički značajan porast tjelesne težine (≥ 7%) češće javlja u adolescenata u odnosu na odrasle bolesnike. Porast tjelesne težine i proporcija bolesnika u adolescentnoj dobi s klinički značajnim porastom tjelesne težine su veći tijekom dugotrajnog liječenja (najmanje 24 tjedna) u odnosu na kratkotrajno liječenje.

U svakoj skupini učestalosti, nuspojave su prikazane od ozbiljnih prema manje ozbiljnima. Prema učestalosti definirane su sljedeće skupine: vrlo često (≥ 1/10) i često (≥ l/100 i <1/10).

13 Nakon kratkotrajne primjene (medijan trajanja 22 dana), porast tjelesne težine ≥7% od tjelesne težine na početku liječenja bio je vrlo čest (40,6%), porast ≥15% je zabilježen često (7,1%), a porast

≥25% je zabilježen također često (2,5%). Tijekom dugotrajne primjene (najmanje 24 tjedna) u 89,4% bolesnika je zabilježen porast tjelesne težine ≥7%, u 55,3% je zabilježen porast ≥15% i u 29,1% bolesnika je zabilježen porast ≥25% tjelesne težine na početku liječenja.

14 Uočeno za normalne početne razine triglicerida natašte (< 1,016 mmol/l) koje su porasle na visoke razine (≥ 1,467 mmol/l) i promjene u vrijednosti triglicerida natašte od početnih graničnih vrijednosti (≥ 1,016 mmol/l-< 1,467 mmol/l) do visokih vrijednosti (≥ 1,467 mmol/l).

15 Često su uočene promjene ukupnog kolesterola natašte od normalnih početnih vrijednosti (< 4,39 mmol/l) do visokih vrijednosti (≥ 5,17 mmol/l). Vrlo česte su bile promjene ukupnih razina kolesterola natašte od graničnih početnih vrijednosti (≥ 4,39-< 5,17 mmol/l) do visokih vrijednosti (≥ 5,17 mmol/l).

16 Povišena vrijednost prolaktina u plazmi zabilježena je u 47,4% bolesnika adolescenata. Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika traži se da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Znakovi i simptomi

Vrlo česti simptomi predoziranja (>10%) uključuju tahikardiju, agitaciju/agresivnost, dizartriju, razne ekstrapiramidne simptome i smanjenu razinu svijesti u rasponu od sedacije do kome.

Druge medicinski značajne posljedice predoziranja uključuju delirij, konvulzije, komu, mogući neuroleptički maligni sindrom, respiratornu depresiju, aspiraciju, hipertenziju, hipotenziju, srčane aritmije (u < 2% slučajeva predoziranja) i kardiopulmonarni arest. Smrtni slučajevi zbog akutnog predoziranja opisani su već pri dozi od 450 mg, ali opisano je i preživljenje nakon akutnog predoziranja oralnom dozom od 2 g olanzapina.

Liječenje

Ne postoji specifičan antidot za olanzapin. Ne preporučuje se poticanje povraćanja. Treba poduzeti standardne odgovarajuće suportivne mjere (npr. gastrična lavaža, uporaba aktivnog

ugljena). Pokazalo se da primjena aktivnog ugljena smanjuje bioraspoloživost olanzapina za 50 do 60%.

Simptomatsko liječenje i nadzor funkcija vitalnih organa treba započeti ovisno o kliničkoj slici, uključujući liječenje hipotenzije i cirkulatornog kolapsa te održavanje respiratorne funkcije. Ne treba koristiti adrenalin, dopamin ni ostala simpatomimetska sredstva s beta-agonističkim djelovanjem, jer stimulacija beta receptora može pogoršati hipotenziju. Potrebno je pratiti kardiovaskularnu funkciju zbog mogućeg razvoja aritmije. Strogi liječnički nadzor i praćenje se mora nastaviti sve do potpunog oporavka bolesnika.