Donepezil/memantin Innovis 10 mg/20 mg filmom obložene tablete

Donepezil/memantin Innovis je indiciran kao zamjenska terapija za simptomatsko liječenje umjerene do teške Alzheimerove bolesti u odraslih bolesnika prethodno primjereno kontroliranih istodobnom primjenom donepezila i memantina u istim dozama kao u kombinaciji.

Doziranje

Preporučena dnevna doza je jedna tableta odgovarajuće jačine.

Fiksna kombinacija nije primjerena kao početna terapija.

Prije prelaska na fiksnu kombinaciju bolesnici trebaju biti kontrolirani istodobno primijenjenim stabilnim dozama donepezila i memantina. Doza fiksne kombinacije treba se temeljiti na dozama pojedinih komponenti kombinacije u trenutku zamjene.

Ako je potrebna promjena doze, titraciju je potrebno provesti individualnim komponentama. Najviša preporučena dnevna doza je 10 mg donepezila i 20 mg memantina.

Liječenje se treba provoditi pod nadzorom liječnika s iskustvom u dijagnosticiranju i liječenju Alzheimerove demencije. Terapija treba započeti tek ako je na raspolaganju njegovatelj koji će redovito nadzirati bolesnikovo uzimanje lijeka.

Terapija održavanja može se nastaviti dokle god postoji terapijska korist za bolesnika. Stoga je potrebno redovito ponovo ocjenjivati kliničku korist i toleranciju bolesnika na liječenje, u skladu s važećim kliničkim smjernicama. U slučaju dokaza da više nema terapijskog učinka ili ako bolesnik ne podnosi liječenje, potrebno je razmotriti prekid liječenja.

Po prekidu liječenja primijećeno je postupno smanjenje korisnih učinaka donepezila.

Starije osobe

Nije potrebna prilagodba doze.

Oštećenje funkcije bubrega

U bolesnika s blagim oštećenjem funkcije bubrega (klirens kreatinina 50 – 80 ml/min) nije potrebna prilagodba doze.

U bolesnika s umjerenim oštećenjem funkcije bubrega (klirens kreatinina 30 – 49 ml/min), dnevna doza memantina bi trebala biti 10 mg na dan. Ako se lijek dobro podnosi tijekom razdoblja liječenja od najmanje 7 dana, doza se može povećati do 20 mg memantina/dan prema sljedećoj shemi: 15 mg dnevno tijekom 7 dana, nakon čega slijedi 20 mg dnevno.

U bolesnika s teškim oštećenjem funkcije bubrega (klirens kreatinina 5 – 29 ml/min) dnevna doza memantina treba biti 10 mg dnevno.

Doza lijeka Donepezil/memantin Innovis 10 mg/10 mg je jedino prikladna u bolesnika s umjerenim do teškim oštećenjem funkcije bubrega, prethodno stabiliziranih odgovarajućim dozama svake od sastavnica lijeka.

Oštećenje funkcije jetre

Zbog moguće povećane izloženosti donepezilu kod blagog do umjerenog oštećenja funkcije jetre (vidjeti dio 5.2), povećanje doze mora se provoditi sukladno individualnoj podnošljivosti lijeka. Nije potrebna prilagodba doze memantina.

Nisu dostupni podaci o primjeni donepezila i memantina u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije jetre. Primjena donepezila i memantina u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije jetre se ne preporučuje.

Pedijatrijska populacija

Ne preporučuje se primjena lijeka Donepezil/memantin Innovis u djece i adolescenata mlađih od 18 godina.

Način primjene

Donepezil/memantin Innovis treba uzeti kroz usta, navečer, pred spavanje.

U slučaju poremećaja spavanja uključujući abnormalne snove, noćne more ili nesanicu (također vidjeti dio 4.8), treba razmotriti uzimanje lijeka Donepezil/memantin Innovis u jutarnjim satima.

Preosjetljivost na donepezil, memantin, derivate piperidina ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

Posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabi koje se odnose na donepezil i memantin su primjenjive i na lijek Donepezil/memantin Innovis.

Anestezija

Donepezil, kao inhibitor kolinesteraze, vjerojatno pojačava mišićnu opuštenost izazvanu sukcinilkolinom za vrijeme anestezije.

Kardiovaskularna stanja

Zbog svog farmakološkog djelovanja, inhibitori kolinesteraze mogu imati vagotonične učinke na frekvenciju srca (npr. bradikardija). Potencijal takvog djelovanja može biti od osobite važnosti za bolesnike sa “sindromom bolesnog sinusa” ili ostalim supraventrikularnim poremećajima provođenja srčanog ritma, kao što su sinus-atrijski ili atrioventrikularni blok. Prijavljeni su slučajevi sinkope i napadaja. U praćenju takvih bolesnika potrebno je razmotriti mogućnost srčanog bloka ili dugih sinusnih pauza.

Iz većine kliničkih ispitivanja memantina bili su isključeni bolesnici koji su nedavno imali infarkt miokarda, nekompenzirano kongestivno zatajenje srca (NYHA III-IV) ili nekontroliranu hipertenziju. Posljedično, dostupni su samo ograničeni podaci te je potrebno pažljivo nadzirati bolesnike s navedenim stanjima.

Nakon stavljanja lijeka u promet zabilježene su prijave produljenja QTc intervala i torsade de pointes (vidjeti dijelove 4.5 i 4.8) zbog donepezila. Savjetuje se oprez u bolesnika s produljenjem QTc intervala u osobnoj ili obiteljskoj anamnezi, u bolesnika liječenih lijekovima koji utječu na QTc interval ili u bolesnika s otprije postojećom značajnom bolešću srca (npr. nekompenzirano zatajenje srca, nedavni infarkt miokarda, bradiaritmije) ili poremećajima elektrolita (hipokalijemija, hipomagnezijemija). Može biti potrebno kliničko praćenje (EKG).

Gastrointestinalna stanja

Potrebno je pratiti pojavu simptoma u bolesnika s povećanim rizikom od pojave ulkusa, npr. onih koji imaju ulkusnu bolest u anamnezi ili onih koji istodobno uzimaju nesteroidne protuupalne lijekove (NSAIL). Ipak, klinička ispitivanja donepezila nisu pokazala povećanje incidencije bolesti peptičkog ulkusa niti gastrointestinalnog krvarenja u odnosu na placebo.

Genitourinarna stanja

Premda nije primijećeno u kliničkim ispitivanjima donepezila, kolinomimetici mogu uzrokovati opstrukciju istjecanja urina iz mokraćnog mjehura.

Neurološka stanja

Napadaji: Smatra se da kolinomimetici poput donepezila mogu uzrokovati generalizirane napadaje. Međutim, aktivnost napadaja se također može manifestirati kao Alzheimerova bolest.

Kolinomimetici također imaju potencijal uzrokovati egzacerbaciju ili inducirati ekstrapiramidalne simptome.

Epilepsija: Zbog memantina se preporučuje oprez kod primjene lijeka u bolesnika s epilepsijom, konvulzijama u anamnezi ili u bolesnika s predisponirajućim čimbenicima za pojavu epilepsije.

Neuroleptični maligni sindrom (NMS)

Neuroleptični maligni sindrom (NMS), potencijalno po život opasno stanje, karakterizirano hipertermijom, ukočenosti mišića, nestabilnosti autonomnog živčanog sustava, promijenjenom razinom svijesti te povišenom razinom kreatin fosfokinaze u serumu, zabilježen je vrlo rijetko uz primjenu donepezila, osobito u bolesnika koji istodobno uzimaju antipsihotike. Dodatni znaci mogu uključivati mioglobinuriju (rabdomiolizu) i akutno zatajenje bubrega. Pojave li se u bolesnika znakovi i simptomi koji ukazuju na NMS ili je prisutna neobjašnjiva visoka temperatura bez dodatnih kliničkih manifestacija NMS-a, liječenje se mora prekinuti.

Istodobna primjena antagonista N-metil-D-aspartata (NMDA)

Treba izbjegavati istodobnu primjenu antagonista N-metil-D-aspartata (NMDA) kao što su amantadin, ketamin ili dekstrometorfan. Ove tvari djeluju na isti sustav receptora kao i memantin te bi nuspojave (uglavnom povezane sa središnjim živčanim sustavom (SŽS)) mogle biti učestalije ili izraženije (također vidjeti dio 4.5).

Respiratorna stanja

Zbog kolinomimetičkih djelovanja, inhibitore kolinesteraze potrebno je pažljivo propisivati bolesnicima koji u anamnezi imaju astmu ili opstruktivnu bolest pluća. Potrebno je izbjegavati istodobnu primjenu donepezila s drugim inhibitorima acetilkolinesteraze, agonistima ili antagonistima kolinergičkog sustava.

Teško oštećenje funkcije jetre

Nema podataka o primjeni u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije jetre.

Smrtnost zbog donepezila u kliničkim ispitivanjima vaskularne demencije

Tri klinička ispitivanja u trajanju od 6 mjeseci zasnivala su se na individualnoj procjeni NINDS- AIREN kriterija na vjerojatnu ili moguću vaskularnu demenciju (VaD). NINDS-AIREN kriteriji osmišljeni su kako bi se identificirali bolesnici u kojih je do demencije došlo isključivo zbog vaskularnih uzroka i kako bi se isključili bolesnici s Alzheimerovom bolešću. U prvom ispitivanju stopa smrtnosti iznosila je 2/198 (1,0%) pri primjeni donepezilklorida od 5 mg, 5/206 (2,4%) pri primjeni donepezilklorida od 10 mg i 7/199 (3,5%) uz placebo. U drugom ispitivanju stopa smrtnosti iznosila je 4/208 (1,9%) pri primjeni donepezilklorida od 5 mg, 3/215 (1,4%) pri primjeni donepezilklorida od 10 mg i 1/193 (0,5%) uz placebo. U trećem ispitivanju stopa smrtnosti iznosila je 11/648 (1,7%) pri primjeni donepezilklorida od 5 mg i 0/326 (0%) uz placebo. Kombinirana stopa smrtnosti za sva tri VaD ispitivanja u skupini liječenoj donepezilkloridom (1,7%) bila je brojčano veća od one u placebo skupini (1,1%), međutim, ova razlika nije bila statistički značajna. Pokazalo se da je većina smrtnih slučajeva u bolesnika koji su uzimali ili donepezilklorid ili placebo bila posljedica različitih vaskularnih uzroka koji su se i mogli očekivati u ovoj starijoj populaciji s podležećim vaskularnim bolestima. Analiza svih ozbiljnih ishoda vaskularnih događaja (s fatalnim ishodom ili ne) pokazala je da nema razlike u stopi njihove pojave između skupine bolesnika koja je primala donepezilklorid u odnosu na skupinu koja je primala placebo.

U objedinjenim provedenim ispitivanjima Alzheimerove bolesti (n=4146) i tijekom usporedbe s ispitivanjima kod drugih demencija, uključujući i ispitivanja kod vaskularne demencije (ukupni n=6888), stopa smrtnosti u placebo skupini brojčano je premašila smrtnost u skupini koja je primala donepezilklorid.

Čimbenici koji mogu povisiti pH urina

Neki čimbenici koji mogu povisiti pH urina mogu zahtijevati pažljivo nadziranje bolesnika jer stopa eliminacije memantina može biti smanjena (vidjeti dio 5.2 “Eliminacija”). Ti čimbenici uključuju drastičnu promjenu načina prehrane, npr. prelazak s mesne na vegetarijansku prehranu ili uzimanje izrazito velike količine alkalizirajućih želučanih pufera. Također, pH urina može biti povišen stanjima renalne tubularne nekroze (RTA) ili teških infekcija mokraćnog sustava uzrokovanih bakterijama roda Proteus.

Pomoćne tvari

Donepezil/memantin Innovis sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija po tableti, tj. zanemarive količine natrija.

Interakcije vezane uz primjenu fiksne kombinacije

U višedoznim farmakokinetičkim ispitivanjima u mladih zdravih dobrovoljaca nisu zabilježene relevantne interakcije između donepezila i memantina.

Sve interakcije koje su zabilježene uz individualnu primjenu donepezila i memantina mogu se javiti i uz primjenu ovog lijeka.

Interakcije donepezila

Za donepezil su prijavljeni slučajevi produljenja QTc intervala i torsade de pointes. Savjetuje se oprez kad se donepezil primjenjuje u kombinaciji s drugim lijekovima za koje je poznato da produljuju QTc interval, a možda će biti potrebno i kliničko praćenje (EKG). Primjeri uključuju:

antiaritmike I.a skupine (npr. kinidin) antiaritmike III. skupine (npr. amiodaron, sotalol)

određene antidepresive (npr. citalopram, escitopram, amitriptilin)

druge antipsihotike (npr. derivate fenotiazina, sertindol, pimozid, ziprasidon) određene antibiotike (npr. klaritromicin, eritromicin, levofloksacin, moksifloksacin)

Zbog farmakoloških učinaka i mehanizma djelovanja donepezila moguće su sljedeće interakcije:

• Donepezil i/ili bilo koji od njegovih metabolita ne inhibira metabolizam teofilina, varfarina, cimetidina ili digoksina u ljudi.

• Istodobna primjena digoksina ili cimetidina ne utječe na metabolizam donepezila.

• Ispitivanja in vitro su pokazala da su citokrom P450 izoenzimi 3A4 i u manjem opsegu 2D6 uključeni u metabolizam donepezila. Ispitivanja interakcija provedena in vitro pokazala su da su ketokonazol i kinidin, inhibitori CYP3A4 i 2D6, inhibirali metabolizam donepezila. Stoga ovi i ostali CYP3A4 inhibitori, kao što su itrakonazol i eritromicin, te CYP2D6 inhibitori, poput fluoksetina, mogu inhibirati metabolizam donepezila. U ispitivanju u zdravih dobrovoljaca, ketokonazol je povećao prosječne koncentracije donepezila za približno 30%.

• Induktori enzima, kao što su rifampicin, fenitoin, karbamazepin i alkohol mogu sniziti razine donepezila. Kako je snaga inhibicijskog ili indukcijskog učinka nepoznata, takvu je kombinaciju lijekova potrebno primjenjivati uz oprez.

• Donepezil može interferirati s lijekovima koji imaju antikolinergično djelovanje. Postoji i mogućnost sinergističkog djelovanja uz istodobno liječenje lijekovima kao što su sukcinilkolin, drugi neuromuskularni blokatori, kolinergični agonisti ili beta blokatori koji utječu na srčanu provodljivost.

  Interakcije memantina

  Zbog farmakoloških učinaka i mehanizma djelovanja memantina moguće su sljedeće interakcije:

• Način djelovanja sugerira da bi učinci L-dope, dopaminergičkih agonista i antikolinergika mogli biti pojačani uz istodobno liječenje NMDA-antagonistima poput memantina. Učinci barbiturata i neuroleptika mogu biti smanjeni. Istodobna primjena memantina sa spazmoliticima, dantrolenom ili baklofenom može promijeniti njihov učinak te će možda biti potrebna prilagodba doze.

• Potrebno je izbjegavati istodobnu primjenu memantina i amantadina zbog rizika od farmakotoksične psihoze. Oba spoja su kemijski srodni NMDA-antagonisti. Isto bi moglo vrijediti za ketamin i dekstrometorfan (također vidjeti dio 4.4). Objavljen je jedan slučaj o mogućem riziku također za kombinaciju memantina i fenitoina.

• Ostale djelatne tvari, poput cimetidina, ranitidina, prokainamida, kinidina, kinina i nikotina, koje koriste isti sustav bubrežnog kationskog transporta kao i amantadin, mogli bi također stupiti u interakciju s memantinom i dovesti do potencijalnog rizika povišenja njegove koncentracije u plazmi.

• Pri istodobnoj primjeni memantina i hidroklorotiazida (HCT) ili bilo koje od kombinacija s HCT-om, postoji mogućnost sniženja koncentracije HCT-a u serumu.

• Nakon stavljanja lijeka u promet zabilježeni su izolirani slučajevi povišenja međunarodno ujednačenog omjera (INR-a) u bolesnika koji su istodobno liječeni varfarinom. Iako uzročna povezanost nije ustanovljena, preporučljivo je pažljivo praćenje protrombinskog vremena, odnosno INR-a, u bolesnika koji se istodobno liječe oralnim antikoagulansima.

U farmakokinetičkim ispitivanjima u kojima su primijenjene pojedinačne doze u mladih zdravih ispitanika nije uočena značajna interakcija između memantina i gliburida/metformina.

U kliničkom ispitivanju u mladih zdravih ispitanika nije uočen značajan učinak memantina na farmakokinetiku galantamina.

Memantin nije in vitro inhibirao CYP 1A2, 2A6, 2C9, 2D6, 2E1, 3A, monooksigenazu koja sadrži flavin, epoksid hidrolazu niti sulfaciju.

Trudnoća

Ne postoje odgovarajući podaci o primjeni donepezila i/ili memantina u trudnica.

Ispitivanja na životinjama nisu pokazala teratogeni učinak donepezila, ali su pokazala perinatalnu i postnatalnu toksičnost (vidjeti dio 5.3). Ispitivanja reproduktivne toksičnosti memantina na životinjama ukazuju na postojanje mogućnosti smanjenja intrauterinog rasta pri izloženosti dozama istim ili nešto višim od terapijskih doza u ljudi (vidjeti dio 5.3). Mogući rizik za ljude nije poznat. Donepezil/memantin Innovis se ne smije primjenjivati tijekom trudnoće osim ako nije neophodno.

Dojenje

Donepezil se izlučuje u mlijeko štakorica. Nije poznato izlučuje li se donepezil u mlijeko dojilja, a nema kliničkih ispitivanja u dojilja. Nije poznato izlučuje li se memantin u mlijeko dojilja, ali uzimajući u obzir lipofilnost memantina, vjerojatnost postoji.

Stoga, žene koje uzimaju lijek Donepezil/memantin Innovis ne smiju dojiti.

Plodnost

Ispitivanja na životinjama oba spola nisu pokazala učinak memantina na plodnost.

I donepezil i memantin blago do umjereno utječu na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima, pa ambulantne bolesnike treba upozoriti da na to obrate posebnu pozornost.

Umjerena do teška Alzheimerova bolest obično uzrokuje smanjenu sposobnost upravljanja vozilima i kompromitira sposobnost rada sa strojevima. Nadalje, donepezil može uzrokovati umor, omaglicu i mišićne grčeve, najčešće na početku liječenja ili kod povećanja doze.

Nadležni liječnik mora redovito procjenjivati sposobnosti bolesnika za upravljanje vozilima i rada sa strojevima.

Sažetak sigurnosnog profila

Najčešće zabilježene nuspojave donepezila su dijareja, grčevi u mišićima, umor, mučnina, povraćanje i nesanica.

U kliničkim ispitivanjima kod blage do teške demencije, u kojima je 1784 bolesnika liječeno memantinom, a 1595 ih je dobivalo placebo, sveukupna stopa učestalosti nuspojava u skupini liječenoj memantinom nije se razlikovala od stope učestalosti nuspojava u skupini koja je primala placebo; nuspojave su uglavnom bile blage do umjerene težine. Nuspojave koje su se najčešće pojavljivale s većom učestalošću u skupini bolesnika liječenih memantinom nego u skupini koja je uzimala placebo bile su omaglica (6,3% naspram 5,6%), glavobolja (5,2% naspram 3,9%), konstipacija (4,6% naspram

2,6%), somnolencija (3,4% naspram 2,2%) i hipertenzija (4,1% naspram 2,8%).

Tablični popis nuspojava

6

H A L M E D

16 - 02 - 2023

Nuspojave prijavljene tijekom odvojene primjene memantina i donepezila prikazane su u tablici u nastavku, prema organskim sustavima i učestalosti. Učestalosti su definirane kao: vrlo često (≥ 1/10), često (≥ 1/100 i < 1/10), manje često (≥ 1/1000 i 1/100), rijetko (≥ 1/10 000 i 1/1000), vrlo rijetko (< 1/10 000) i nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).

d Nuspojave zabilježene uz monoterapiju donepezilom

m Nuspojave zabilježene uz monoterapiju memantinom

1 Prijavljeni slučajevi halucinacija, abnormalnih snova, noćnih mora, agitacije ili agresivnog ponašanja povukli su se sa smanjenjem doze ili prekidom liječenja.

2 Halucinacije su opažene uglavnom u bolesnika s teškom Alzheimerovom bolešću.

3 Izolirani slučajevi prijavljeni u postmarketinškom iskustvu.

4 Kod praćenja ispitanika sa sinkopom ili napadajima mora se uzeti u obzir mogućnost srčanog bloka ili dugih sinusnih pauza (vidjeti dio 4.4)

5 U slučajevima neobjašnjive disfunkcije jetre, mora se razmotriti prekid liječenja donepezilom.

6 Prijavljeno je da rabdomioliza nastupa neovisno o neuroleptičkom malignom sindromu, te je usko vremenski povezana s početkom liječenja donepezilom ili povećanjem doze.

Opis odabranih nuspojava

Alzheimerova bolest povezuje se s depresijom, suicidalnim mislima i suicidom. Ove nuspojave prijavljene su nakon stavljanja lijeka u promet u bolesnika liječenih memantinom.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Nema podataka o istodobnom predoziranju donepezilom i memantinom u ljudi.

Simptomi

Procijenjeni medijan letalne doze donepezilklorida nakon primjene jedne peroralne doze u miševa i štakora je 45, odnosno 32 mg/kg, ili približno 225 i 160 puta viša doza od najviše preporučene u ljudi (10 mg na dan). Znakovi kolinergičke stimulacije povezani s primjenom doze primijećeni su u životinja i uključuju smanjeno spontano kretanje, inklinirajuću poziciju, teturanje, lakrimaciju, kloničke konvulzije, respiratornu depresiju, salivaciju, miozu, fascikulaciju i nižu temperaturu površine tijela.

Predoziranje inhibitorima kolinesteraze može rezultirati kolinergičkom krizom koju karakterizira teška mučnina, povraćanje, salivacija, znojenje, bradikardija, hipotenzija, respiratorna depresija, kolaps i konvulzije. Moguća je povećana slabost mišića koja može rezultirati smrću ukoliko se radi o respiratornim mišićima.

Relativno velika predoziranja (200 mg, odnosno 105 mg/dan memantina tijekom 3 dana) povezana su ili samo sa simptomima umora, slabosti i/ili proljeva, ili nema simptoma. U slučajevima predoziranja s dozom manjom od 140 mg ili nepoznatom dozom, bolesnici su opisivali simptome vezane uz središnji živčani sustav (konfuziju, uspavanost, somnolenciju, vrtoglavicu, agitaciju, agresiju, halucinacije i poremećaj hoda) i/ili gastrointestinalne simptome (povraćanje i proljev).

U najesktremnijem slučaju predoziranja, bolesnik je preživio peroralno uzimanje ukupne količine od 2000 mg memantina s učincima na središnji živčani sustav (koma tijekom 10 dana, a nakon toga diplopija i agitacija). Bolesnik je liječen simptomatski i plazmaferezom te se oporavio bez trajnih posljedica.

U drugom slučaju predoziranja velikom dozom, bolesnik je također preživio te se oporavio. Bolesnik je oralno uzeo 400 mg memantina, nakon čega je imao simptome vezane uz središnji živčani sustav, kao što su nemir, psihoza, vizualne halucinacije, prokonvulzivnost, somnolencija, stupor i besvjesno stanje.

Liječenje

Kao i u svakom slučaju predoziranja, moraju se provesti opće suportivne mjere i liječenje treba biti simptomatsko.

Tercijarni antikolinergici poput atropina mogu se koristiti kao antidoti kod predoziranja donepezilom. Preporučuje se intravenski atropin sulfat titriran do postizanja učinka: inicijalna doza od 1,0 do 2,0 mg i.v., sa sljedećim dozama na temelju kliničkog odgovora. Atipični odgovori u krvnom tlaku i srčanoj frekvenciji primijećeni su nakon primjene ostalih kolinomimetika u kombinaciji s kvaternarnim antikolinergicima kao što je glikopirolat. Nije poznato mogu li se donepezil i/ili njegovi metaboliti odstraniti dijalizom (hemodijalizom, peritonealnom dijalizom ili hemofiltracijom).

U slučaju predoziranja memantinom, ne postoji specifični antidot za intoksikaciju ili predoziranje. Treba koristiti standardne kliničke postupke za uklanjanje djelatne tvari, npr. ispiranje želuca,

primjenu medicinskog ugljena (prekidanje potencijalne enterohepatičke recirkulacije), zakiseljavanje urina te forsiranu diurezu, kako je prikladno.

U slučaju znakova i simptoma općenite pretjerane stimulacije središnjeg živčanog sustava treba razmotriti pažljivo simptomatsko liječenje.