Lyvdelzi 10 mg tvrde kapsule
Informacije o propisivanju
Lista
Režim izdavanja
Ograničenje primjene lijeka
Propisivanje
Indikacija po HZZO
Smjernice
Ostale informacije
Naziv
Sastav
Farmaceutski oblik
Nositelj odobrenja
Zadnje ažuriranje SmPC-a

Koristite Mediately aplikaciju
Dobijte informacije o lijekovima brže.
Više od 36k ocjene
SmPC - Lyvdelzi 10 mg
Lyvdelzi indiciran je za liječenje primarnog bilijarnog kolangitisa (engl. primary biliary cholangitis, PBC) u kombinaciji s ursodeoksikolatnom kiselinom (engl. ursodeoxycholic acid, UDCA) u odraslih koji nisu imali odgovarajući odgovor na primjenu samo UDCA-e, ili kao monoterapija u bolesnika koji ne podnose UDCA-u.
Doziranje
Preporučena doza seladelpara iznosi 10 mg jednom dnevno.
Propuštena doza
Ako bolesnik propusti dozu seladelpara, sljedeću dozu treba uzeti u uobičajeno vrijeme prema rasporedu. Ne smije se uzeti dvostruka doza kako bi se nadoknadila propuštena doza.
Posebne populacije Starije osobe
Dostupni su ograničeni podaci o primjeni u starijih bolesnika. Nije potrebna prilagodba doze u starijih
bolesnika (vidjeti dio 5.2).
Oštećenje funkcije bubrega
Nije potrebna prilagodba doze seladelpara u bolesnika s blagim, umjerenim i teškim oštećenjem funkcije bubrega (vidjeti dio 5.2).
Nisu ispitivani bolesnici sa završnim stadijem bubrežne bolesti na dijalizi. Nije moguće dati preporuke za doziranje u ovoj skupini.
Oštećenje funkcije jetre
Nije potrebna prilagodba doze u bolesnika s PBC-om i blagim oštećenjem funkcije jetre (Child-Pugh A).
Sigurnost i djelotvornost seladelpara nisu ustanovljene u bolesnika s PBC-om i umjerenim (Child-Pugh B) ili teškim (Child-Pugh C) oštećenjem funkcije jetre.
Ako u bolesnika oštećenje funkcije jetre prijeđe u umjereno, potrebno je razmotriti prekid primjene seladelpara. Primjena se ne preporučuje u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije jetre (vidjeti dijelove 4.4 i 5.2).
Pedijatrijska populacija
Nema relevantne primjene seladelpara u pedijatrijskoj populaciji za liječenje PBC-a. Način primjene
Peroralna primjena. Kapsule se mogu uzimati s hranom ili bez nje.
Abnormalni rezultati pretraga funkcije jetre
U bolesnika koji su primali više doze seladelpara zabilježena su o dozi ovisna povećanja vrijednosti transaminaza u serumu (aspartat aminotransferaze [AST] i alanin aminotransferaze [ALT]) (vidjeti dio 4.9). Na početku liječenja seladelparom potrebno je provesti početne kliničke i laboratorijske procjene, a kasnije pratiti vrijednosti prema rutinskoj kliničkoj praksi. Ako se rezultati pretraga funkcije jetre pogoršaju ili se u bolesnika razviju znakovi i simptomi koji se podudaraju s disfunkcijom jetre, potrebno je razmisliti o privremenom prekidu liječenja seladelparom. Trajni prekid primjene treba razmotriti ako se nakon nastavka liječenja seladelparom rezultati pretraga funkcije jetre ponovno pogoršaju.
Opstrukcija u žučnom sustavu
U bolesnika s potpunom opstrukcijom u žučnom sustavu potrebno je izbjegavati primjenu seladelpara. Ako se sumnja na opstrukciju u žučnom sustavu, primjenu seladelpara treba prekinuti i bolesnika liječiti kako je klinički indicirano.
Istodobna primjena drugih lijekova
Ne preporučuje se istodobna primjena probenecida i seladelpara (vidjeti dio 4.5). Pomoćne tvari
Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija po tvrdoj kapsuli, tj. zanemarive količine natrija.
Učinak drugih lijekova na seladelpar
Probenecid
Ne preporučuje se istodobna primjena seladelpara i probenecida (inhibitor prijenosnika OAT1, OAT3 i OATP1B1) (vidjeti dio 4.4).
U ciljanom kliničkom ispitivanju interakcije lijekova, površina ispod krivulje koncentracije seladelpara u plazmi tijekom vremena od nule do beskonačnosti (AUC0-inf) povećala se 2 puta, a maksimalna koncentracija u serumu (Cmax) 4,69 puta nakon istodobne primjene jedne doze seladelpara od 10 mg i doze probenecida od 500 mg u zdravih ispitanika.
Inhibitori prijenosnika lijekova
Istodobna primjena seladelpara s dvojnim ili višestrukim kliničkim inhibitorima prijenosnika lijekova, uključujući BCRP, OATP1B1, OATP1B3 i OAT3 (npr. ciklosporin), može rezultirati povećanjem izloženosti seladelparu. Kad se seladelpar primjenjuje istodobno s dvojnim ili višestrukim kliničkim inhibitorima prijenosnika lijekova, uključujući BCRP, OATP1B1, OATP1B3 i OAT3, bolesnike je potrebno pažljivo pratiti zbog moguće pojave štetnih učinaka.
U ciljanom kliničkom ispitivanju interakcije lijekova, AUC0-inf seladelpara povećao se 2,1 put, a Cmax 2,9 puta nakon istodobne primjene jedne doze seladelpara od 10 mg i doze ciklosporina od 600 mg (inhibitor prijenosnika BCRP, OATP1B1, OATP1B3 i CYP3A4) u zdravih ispitanika.
Inhibitori CYP2C9 i CYP3A4
Seladelpar se primarno metabolizira in vitro putem enzima CYP2C9, a u manjoj mjeri enzimima CYP2C8 i CYP3A4. Istodobna primjena seladelpara i lijekova koji su jaki inhibitori enzima CYP2C9, ili dvojnih umjerenih inhibitora enzima CYP2C9 te umjerenih do jakih inhibitora enzima CYP3A4 može rezultirati povećanjem izloženosti seladelparu. Kad se seladelpar primjenjuje istodobno s lijekovima koji su jaki inhibitori enzima CYP2C9 ili dvojni umjereni inhibitori enzima CYP2C9 te umjereni do jaki inhibitori enzima CYP3A4 (npr. flukonazol, mifepriston), bolesnike je potrebno pažljivo pratiti zbog moguće pojave štetnih učinaka.
U ciljanom kliničkom ispitivanju interakcije lijekova, AUC0-inf seladelpara povećao se 2,4 puta, a Cmax 1,4 puta nakon istodobne primjene jedne doze seladelpara od 10 mg i doze flukonazola od 400 mg (umjereni inhibitor CYP2C9 i CYP3A4) u zdravih ispitanika.
Induktori CYP2C9 i jaki induktori CYP3A4
Istodobna primjena seladelpara i lijekova koji su induktori CYP2C9 i jaki induktori CYP3A4 (npr. rifampicin, jaki induktor CYP3A4 i umjereni induktor CYP2C9) može smanjiti izloženost seladelparu. Kad se seladelpar primjenjuje istodobno s lijekovima koji su induktori CYP2C9 i jaki induktori CYP3A4, bolesnike je potrebno nadzirati zbog potencijalnog smanjenja djelotvornosti.
Vrijednost AUC0-inf seladelpara smanjila se za približno 44 %, a vrijednost Cmax za 24 % nakon primjene jedne doze seladelpara od 10 mg poslije primjene karbamazepina od 300 mg dvaput dnevno u zdravih ispitanika. Doza karbamazepina (jakog induktora CYP3A i slabog induktora CYP2C9) povećana je s doze od 100 mg na dozu od 300 mg tijekom 7 dana.
Smole koje vežu žučne kiseline
Smole koje vežu žučne kiseline, kao što su kolestiramin, kolestipol ili kolesevelam, mogu smanjiti apsorpciju drugih lijekova koji se primjenjuju istodobno. Bolesnici moraju uzeti seladelpar najmanje 4 sata prije ili 4 sata poslije uzimanja smole koja veže žučne kiseline.
Trudnoća
Nema podataka ili su podaci o primjeni seladelpara u trudnica ograničeni (manje od 300 ishoda trudnoća).
Ispitivanja na životinjama ne ukazuju na izravan ili neizravan štetan učinak na reprodukciju pri klinički značajnim razinama izloženosti (vidjeti dio 5.3).
Kao mjera opreza, preporučuje se izbjegavati primjenu seladelpara tijekom trudnoće.
Dojenje
Nije poznato izlučuju li se seladelpar ili njegovi metaboliti u majčino mlijeko. Ne može se isključiti rizik za novorođenče/dojenče. Potrebno je odlučiti da li prekinuti dojenje ili prekinuti liječenje/suzdržati se od liječenja seladelparom uzimajući u obzir korist dojenja za dijete i korist liječenja za ženu.
Plodnost
Nema podataka o učinku seladelpara na plodnost u ljudi.
Ispitivanja na životinjama ne ukazuju na izravan ili neizravan učinak na plodnost ili sposobnost reprodukcije.
Seladelpar ne utječe ili zanemarivo utječe na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima.
Sažetak sigurnosnog profila
Na temelju iskustva iz kliničkih ispitivanja, najčešće zabilježene nuspojave bile su: bol u abdomenu (11,1 %), glavobolja (7,2 %), mučnina (6,5 %) i distenzija abdomena (3,9 %). Ove nuspojave nisu bile ozbiljne i nisu dovele do trajnog prestanka primjene seladelpara.
Tablični popis nuspojava
Učestalost nuspojava na lijek prikazanih u tablici u nastavku temelji se na objedinjenim podacima ispitivanja RESPONSE i ENHANCE, osim ako je naznačeno drugačije.
Učestalost se definira na sljedeći način: vrlo često (≥ 1/10); često (≥ 1/100 i < 1/10); manje često
(≥ 1/1000 i < 1/100); rijetko (≥ 1/10 000 i < 1/1000); vrlo rijetko (< 1/10 000); nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).
Tablica 1: Nuspojave zabilježene u kliničkim ispitivanjima u bolesnika liječenih seladelparom
| Klasifikacija organskih sustava | Vrlo često | Često |
| Poremećaji živčanog sustava | glavobolja | |
| Poremećaji probavnog sustava | bol u abdomenua | mučninadistenzija abdomena |
a Uključuje bol u abdomenu, bol u gornjem abdomenu, bol u donjem abdomenu i nelagodu u abdomenu.
Prijavljivanje sumnji na nuspojavu
Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.
U bolesnika s PBC-om koji su primili dozu seladelpara 5 puta ili 20 puta veću od preporučene doze, došlo je do povećanja vrijednosti jetrenih transaminaza, bola u mišićima i/ili povišenja kreatin fosfokinaze, što se povuklo nakon što je primjena seladelpara obustavljena. Opažena su i povećanja kreatinina u serumu ovisna o dozi.
Nema posebnog liječenja za predoziranje seladelparom. Indicirana je opća potporna skrb za bolesnika, prema potrebi. Ako je indicirano, eliminaciju neapsorbiranog lijeka treba postići emezom ili ispiranjem želuca; pritom je potrebno pridržavati se uobičajenih mjera opreza kako bi se održao slobodan dišni put. Budući da je seladelpar u velikoj mjeri vezan za proteine u plazmi, ne smije se uzeti u obzir hemodijaliza.
Farmakološka svojstva - Lyvdelzi 10 mg
Farmakoterapijska skupina: Lijekovi s djelovanjem na žuč i jetreno tkivo, ostali lijekovi s učinkom na žuč, ATK oznaka: A05AX07
Mehanizam djelovanja
Seladelpar je agonist receptora delta aktiviranog proliferatorom peroksisoma (engl. peroxisome proliferator-activated receptor delta, PPARδ) ili delpar. PPARδ je nuklearni receptor izražen u jetri i drugim tkivima. Aktivacija PPARδ-a smanjuje sintezu žučnih kiselina u jetri pomoću regulacije naniže enzima CYP7A1, ključnog za sintezu žučnih kiselina iz kolesterola, a ta je regulacija ovisna o faktoru rasta fibroblasta 21 (engl. Fibroblast Growth Factor 21, FGF21), te smanjenjem sinteze i apsorpcije kolesterola. Ta djelovanja rezultiraju manjom izloženošću žučnim kiselinama u jetri i smanjenim razinama cirkulirajućih žučnih kiselina.
Farmakodinamički učinci
U kliničkim ispitivanjima smanjenje ALP-a opaženo je unutar 1 tjedna, nastavilo se smanjivati do kraja 3. mjeseca, a potrajalo je do kraja 24. mjeseca.
U ispitivanju RESPONSE, nakon liječenja bolesnika s umjerenim do teškim pruritusom u trajanju od 6
i 12 mjeseci, liječenje seladelparom dovelo je do smanjenja interleukina-31 (IL-31). Klinička djelotvornost i sigurnost
Djelotvornost seladelpara procijenjena je u bolesnika s PBC-om u randomiziranom, dvostruko slijepom, placebom kontroliranom 12-mjesečnom ispitivanju (RESPONSE). Bolesnici su bili uključeni u ispitivanje ako im je vrijednost ALP-a bila 1,67 puta veća od gornje granice normale (GGN) ili više, a ukupni bilirubin jednak ili manji od 2 puta GGN. Bolesnici su bili isključeni iz ispitivanja ako su imali druge kronične bolesti jetre, klinički značajnu dekompenzaciju jetre uključujući portalnu hipertenziju s komplikacijama ili cirozu s komplikacijama (npr. rezultat modela za završni stadij bolesti jetre [engl. Model for End Stage Liver Disease, MELD] od 12 ili veći, ezofagealne varikozitete ili varikozna krvarenja u anamnezi, hepatorenalni sindrom u anamnezi). Prije randomizacije određeno je 14-dnevno uvodno razdoblje (engl. run-in period) kako bi se odredila
početna jačina svrbeža, mjerena na temelju rezultata dnevne samoprocjene bolesnika na 24-satnoj brojčanoj ocjenskoj ljestvici za pruritus (engl. Numerical Rating Scale, NRS) (Pruritus-NRS)) (od 0
„bez svrbeža” do 10 „najgori zamislivi svrbež”).
Bolesnici su bili randomizirani (2 : 1) na primanje seladelpara (n = 128) u dozi od 10 mg jednom dnevno ili placeba (n = 65) u trajanju od 12 mjeseci. Tijekom ispitivanja seladelpar ili placebo primjenjivani su u kombinaciji s UDCA-om u 181 (94 %) bolesnika ili kao monoterapija u 12 (6 %) bolesnika koji nisu podnosili UDCA-u.
Dvije skupine liječenja bile su većinom uravnotežene s obzirom na početne demografske karakteristike i značajke bolesti. U 193 randomizirana bolesnika, srednja vrijednost dobi iznosila je 56,7 godina (raspon 28 - 75 godina); 41 (21 %) ih je bilo u dobi od 65 i više godina; 183 (95 %) bolesnika bile su žene; 170 (88 %) bijelci, 11 (6 %) Azijci, 4 (2 %) bolesnika bili su crnci ili Afroamerikanci, 6 (3 %) američki Indijanci ili domoroci s Aljaske. Ukupno 56 (29 %) bolesnika bili su Hispanoamerikanci/Latinoamerikanci.
Srednja vrijednost početne koncentracije ALP-a iznosila je 314,3 U/l, što odgovara vrijednosti 2,7 puta GGN. Srednja vrijednost početne koncentracije ukupnog bilirubina iznosila je 0,758 mg/dl i bila je jednaka ili niža od GGN-a u 87 % uključenih bolesnika. Bolesnici u ispitivanoj populaciji imali su na početku ispitivanja sljedeća povećanja vrijednosti drugih jetrenih biokemijskih nalaza: alanin aminotransferaza (ALT) 1,2 puta GGN, aspartat aminotransferaza (AST) 1,2 puta GGN i gama glutamiltransferaza (GGT) 1,7 puta GGN. Početna srednja vrijednost (SD) za pruritus prema rezultatu NRS-a iznosila je 3,0 (2,85). Među uključenim bolesnicima, 49 (38 %, srednja vrijednost rezultata NRS-a 6,1) bolesnika u skupini liječenoj seladelparom u dozi od 10 mg i 23 (35 %, srednja vrijednost rezultata NRS-a 6,6) u skupini koja je primala placebo imalo je na početku umjereni do teški pruritus (rezultat NRS ≥ 4) (početna srednja vrijednost rezultata NRS-a 6,3).
Na početku ispitivanja ciroza je (Child-Pugh A) bila prisutna u 18 bolesnika (14 %) u skupini liječenoj seladelparom u dozi od 10 mg i u 9 bolesnika (14 %) u skupini koja je primala placebo.
U ispitivanju RESPONSE, primarna mjera ishoda bila je analiza bolesnika s odgovorom u
12. mjesecu, pri čemu je odgovor definiran kao kompozit od tri kriterija: vrijednost ALP-a manja od 1,67 puta GGN, ukupni bilirubin ≤ GGN i smanjenje ALP-a od najmanje 15 %. Vrijednost GGN-a za ALP definirana je kao 116 U/l za žene i muškarce. Vrijednost GGN-a za ukupni bilirubin definirana je kao 1,1 mg/dl za žene i muškarce. Normalizacija ALP-a definirana je kao postignuta vrijednost ALP-a manja od ≤ 1,0 puta GGN. Poboljšanje pruritusa procijenjeno je na temelju promjene tjedno uprosječenog rezultata NRS-a za pruritus u 6. mjesecu u odnosu na početni rezultat u bolesnika s rezultatom NRS-a ≥ 4 na početku.
Rezultati primarne kompozitne mjere ishoda i normalizacije ALP-a prikazani su u tablici 2.
Tablica 2: Ispitivanje RESPONSE: kompozitna biokemijska mjera ishoda i normalizacija
ALP-a uz seladelpar s primjenom UDCA-e ili bez njea
| Seladelpar 10 mg(N = 128) | Placebo(N = 65) | Razlika između liječenja% (95 % CI)e | |
| Primarna kompozitna mjera ishoda u 12. mjesecub | |||
| Stopa bolesnika s odgovorom, (%)c [95 % CI] | 62[53; 70] | 20[10; 30] | 42 (28; 53) |
| Komponente primarne mjere ishoda | |||
| Vrijednost ALP-a manja od 1,67 puta GGN, (%) | 66 | 26 | 39 (25; 52) |
| Smanjenje vrijednosti ALP-a od najmanje 15 % (%) | 84 | 32 | 51 (37; 63) |
| Ukupni bilirubin manji ili jednak GGN-ud, (%) | 81 | 77 | 4 (-7; 17) |
| Seladelpar 10 mg(N = 128) | Placebo(N = 65) | Razlika između liječenja% (95 % CI)e | |
| Normalizacija ALP-a | |||
| Normalizacija ALP-a u 12. mjesecu, ≤ 1,0 × GGN (%)c[95 % CI] | 25[18; 33] | 0[0; 0] | 25 (18; 33) |
N = broj
CI (engl. confidence interval) = interval pouzdanosti
-
U ispitivanju je bilo 12 bolesnika (6 %) koji nisu podnosili UDCA-u i započeli su liječenje u monoterapiji: 8 bolesnika
(6 %) u skupini liječenoj seladelparom u dozi od 10 mg i 4 bolesnika (6 %) u skupini koja je primala placebo.
-
Postotak bolesnika koji su postigli odgovor, definiran kao vrijednost ALP-a manja od 1,67 puta GGN, smanjenje ALP-a od najmanje 15 %, i ukupni bilirubin manji ili jednak GGN-u. Bolesnici u kojih su nedostajale vrijednosti smatrali su se bolesnicima koji nisu postigli odgovor.
-
p < 0,0001 za seladelpar u dozi od 10 mg naspram placeba. P-vrijednost dobivena je pomoću Cochran–Mantel–Haenszelovog testa stratificiranog po početnoj razini ALP-a < 350 U/l naspram razine ALP-a ≥ 350 U/l i po početnom rezultatu za pruritus NRS < 4 naspram ≥ 4.
-
Početna srednja vrijednost koncentracije ukupnog bilirubina iznosila je 0,758 mg/dl i bila je jednaka ili manja od GGN-a u 87 % uključenih bolesnika.
-
Odnosi se na 95 %-tne nestratificirane intervale pouzdanosti (CI) dobivene metodom Miettinena i Nurminena.
Alkalna fosfataza (ALP)
Slika 1 prikazuje srednje vrijednosti smanjenja ALP-a u bolesnika liječenih seladelparom u usporedbi s placebom. Smanjenja su zabilježena u 1. mjesecu, nastavila su se do kraja 6. mjeseca, a potrajala su do kraja 12. mjeseca.
Promjena ALP-a u odnosu na početnu vrijednost, U/l (srednja vrijednost dobivena metodom najmanjih kvadrata ± SE)Slika 1: Promjena u odnosu na početnu vrijednost ALP-a tijekom 12 mjeseci u ispitivanju RESPONSE, po skupinama liječenja, s primjenom UDCA-e ili bez njea
| Placebo, n = |
| 10 mg n = |
| Placebo (N = 65) | Seladelpar 10 mg (N = 128) |
a U ispitivanju je bilo 12 bolesnika (6 %) koji nisu podnosili UDCA-u i započeli su liječenje na monoterapiji: 8 bolesnika
(6 %) u skupini liječenoj seladelparom u dozi od 10 mg i 4 bolesnika (6 %) u skupini koja je primala placebo.
U podskupini bolesnika s ALP-om < 350 U/l (< približno 3 puta GGN) na početku, odgovor u
12. mjesecu postiglo je 76 % (71/93) bolesnika iz skupine liječene seladelparom u dozi od 10 mg i 23 %
(11/47) iz skupine koja je primala placebo. Od bolesnika s ALP-om ≥ 350 U/l na početku, odgovor u
12. mjesecu postiglo je 23 % (8/35) bolesnika iz skupine liječene seladelparom u dozi od 10 mg i 11 %
(2/18) iz skupine koja je primala placebo.
Parametri lipida
Razlika srednjih vrijednosti postotne promjene u odnosu na početnu vrijednost, dobivenih metodom
najmanjih kvadrata (engl. least squares, LS), u odnosu na placebo u ukupnom kolesterolu, LDL
kolesterolu i trigliceridima iznosila je u 12. mjesecu -4,4 (95 % CI: -8,5; -0,3) mg/dl, -9,0
(95 % CI: -15,0; -2,9) mg/dl, odnosno -15,1 (95 % CI: -22,1; -8,1). HDL kolesterol je ostao stabilan tijekom liječenja seladelparom.
Pruritus
Seladelpar je u usporedbi s placebom značajno smanjio pruritus u 6. mjesecu u bolesnika s početnim prosječnim rezultatima za pruritus ≥ 4 prema procjeni pruritusa na ljestvici NRS, što je bila ključna sekundarna mjera ishoda u ispitivanju RESPONSE (tablica 3). Prema samoprocjeni bolesnika, seladelpar je doveo do smanjenja jačine pruritusa do 1. mjeseca, a jačina se nastavila smanjivati do
mjeseca.
Tablica 3. Promjena rezultata za pruritus u 6. mjesecu u odnosu na početnu vrijednost u ispitivanju RESPONSE u bolesnika s PBC-om s umjerenim do teškim pruritusom na početkua
| Seladelpar 10 mg(N = 49) | Placebo(N = 23) | Razlika između liječenja % (95 % CI) | |
| Početni prosječni rezultat za pruritus, srednja vrijednost (SD)b | 6,1 (1,4) | 6,6 (1,4) | - |
| Promjena rezultata za pruritus u 6. mjesecu u odnosu na početnu vrijednostc | |||
| Srednja vrijednost (SE) | -3,2 (0,28) | -1,7 (0,41) | -1,5 (-2,5; -0,5)d |
SE (engl. standard error) = standardna pogreška
-
Procijenjeno na temelju ocjenske ljestvice za pruritus (NRS) na kojoj se jačina najgoreg svrbeža dnevno ocjenjivala pomoću 11 stupnjeva, pri čemu su rezultati bili u rasponu od 0 („bez svrbeža”) do 10 („najgori zamislivi svrbež”). Ljestvica za pruritus NRS primjenjivala se svakodnevno tijekom ≥ 14-dnevnog uvodnog razdoblja prije randomizacije pa do kraja 6. mjeseca. Umjereni do teški pruritus definiran je kao NRS rezultat za pruritus ≥ 4.
-
Početne vrijednosti uključivale su srednje vrijednosti svih dnevno zabilježenih rezultata tijekom uvodnog razdoblja te
-
dana. Rezultati za pruritus za svakog bolesnika u mjesecima poslije početka ispitivanja izračunane su uprosječivanjem rezultata za pruritus na NRS ljestvici unutar planiranog tjedna svakog mjeseca.
-
-
Na temelju LS srednjih vrijednosti iz mješovitog modela procjene učinka na temelju ponovljenih mjerenja
(engl. mixed-effect model for repeated measures, MMRM) za promjenu od početnih vrijednosti u 1. (4. tjedan), 3. (12. tjedan) i 6. mjesecu (26. tjedan) što uzima u obzir početni prosječni rezultat za pruritus, početnu razinu ALP-a
(< 350 U/l naspram razine ALP-a ≥ 350 U/l), skupinu liječenja, vrijeme (u mjesecima) i interakciju liječenja i vremena.
-
p < 0,005 za seladelpar 10 mg u odnosu na placebo
Učinak seladelpara na pruritus procijenjen je također dodatnim mjerama ishoda prema samoprocjeni bolesnika u ispitivanju RESPONSE. U 6. mjesecu došlo je do smanjenja pruritusa u bolesnika koji su primali seladelpar, što je zabilježeno kao smanjenje ukupnih rezultata na domeni za svrbež upitnika za mjerenje kvalitete života PBC-40 (engl. PBC-40 Itch Domain) i 5-D ljestvici za svrbež (engl. 5-D Itch scale) (tablica 4).
Tablica 4. Promjena ukupnih rezultata u odnosu na početne vrijednosti u domeni za svrbež upitnika PBC-40 i ljestvice za svrbež 5-D u 6. mjesecu u ispitivanju RESPONSE u bolesnika s PBC-om s umjerenim do teškim pruritusom na početku ispitivanja
| Seladelpar 10 mg(N = 49) | Placebo(N = 23) | Razlika između liječenja% (95 % CI) | |
| Domena za svrbež upitnika PBC-40a | |||
| Srednja vrijednost (SE) | -2,2 (0,38) | -0,40 (0,60) | -1,8 (-3,2; -0,39) |
| Ljestvica za svrbež 5-Db | |||
| Srednja vrijednost (SE) | -4,7 (0,53) | -1,3 (0,80) | -3,4 (-5,3; -1,5) |
a LS srednje vrijednosti dobivene su iz mješovitog modela procjene učinka na temelju ponovljenih mjerenja (MMRM) za promjenu vrijednosti u 6. mjesecu u odnosu na početne, što uzima u obzir početni rezultat u domeni za svrbež upitnika PBC-40 Kvaliteta života, početnu razinu ALP-a (< 350 U/l naspram razine ALP-a ≥ 350 U/l), skupinu liječenja, vrijeme (u mjesecima) i interakciju liječenja i vremena.
b LS srednje vrijednosti dobivene su iz mješovitog modela procjene učinka na temelju ponovljenih mjerenja (MMRM) za promjenu vrijednosti u 6. mjesecu u odnosu na početne, što uzima u obzir početni rezultat ljestvice za svrbež 5-D, početnu razinu ALP-a (< 350 U/l naspram razine ALP-a ≥ 350 U/l), vrijeme (u mjesecima), skupinu liječenja i interakciju liječenja i vremena.
Pedijatrijska populacija
Europska agencija za lijekove izuzela je obvezu podnošenja rezultata ispitivanja seladelpara u svim podskupinama pedijatrijske populacije u liječenju primarnog bilijarnog kolangitisa (vidjeti dio 4.2 za informacije o pedijatrijskoj primjeni).
Ovaj lijek je odobren po shemi takozvanog „uvjetnog odobrenja”. To znači da se očekuju dodatni podaci o ovom lijeku.
Europska agencija za lijekove će barem jednom godišnje procjenjivati nove informacije o ovom lijeku te će se tekst sažetka opisa svojstava lijeka ažurirati prema potrebi.
Apsorpcija
Nakon peroralne primjene jedne doze seladelpara od 10 mg, seladelpar se brzo apsorbirao s medijanom vremena do vršne koncentracije (tmax) od približno 1,5 sati.
Izloženost seladelparu povećala se približno proporcionalno dozi pri jednokratnim dozama od 2 mg do
15 mg, nakon čega je povećanje vrijednosti Cmax bilo veće od onog proporcionalnog dozi.
Nakon višestrukog dnevnog doziranja seladelpar nije pokazao značajnu akumulaciju lijeka, a stanje dinamičke ravnoteže postignuto je od 4. dana nadalje nakon svakodnevnog doziranja.
Primjena seladelpara istodobno s hranom odgodila je tmax za 2,5 sata u odnosu na primjenu natašte i rezultirala je smanjenjem vrijednosti Cmax seladelpara od približno 32 %. Budući da je ukupna izloženost (AUC) slična, učinci hrane na farmakokinetiku seladelpara ne smatraju se klinički značajnim.
Distribucija
U bolesnika s PBC-om prividni volumen distribucije seladelpara u stanju dinamičke ravnoteže iznosi približno 110,3 l. Seladelpar se veže za proteine u plazmi u postotku većem od 99 %.
Biotransformacija
Seladelpar se primarno metabolizira putem enzima CYP2C9, a u manjoj mjeri enzimima CYP2C8 i CYP3A4. M2 je glavni metabolit opažen u ljudskoj plazmi, koji odgovara za 17,6 % ukupne radioaktivnosti u plazmi u ispitivanju masene ravnoteže i ima približno dvostruku izloženost u plazmi u usporedbi sa seladelparom. Ne očekuje se će M2 imati klinički značajne farmakološke učinke.
Eliminacija
U bolesnika s PBC-om prividni oralni klirens seladelpara iznosi 12,6 l/h. Nakon primjene jedne doze seladelpara od 10 mg u zdravih ispitanika, srednja vrijednost poluvijeka eliminacije seladalpara iznosila je 6 sati. U bolesnika s PBC-om, raspon poluvijeka za seladalpar iznosio je od 3,8 do 6,7 sati.
Nakon primjene peroralne doze radioaktivno obilježenog seladelpara, izlučeno je 92,9 % radioaktivnosti: 73,4 % u urinu i 19,5 % u fecesu. Izlučivanje doze u obliku neizmijenjenog seladelpara putem urina bilo je zanemarivo (manje od 0,01 %).
Karakteristike specifičnih skupina ili posebnih populacija
Genotip CYP2C9
Seladelpar se primarno metabolizira in vitro pomoću CYP2C9, koji je polimorfni enzim. Nakon jedne doze seladelpara od 1 mg do 15 mg, izloženost seladelparu u plazmi (AUC0-inf normaliziran za dozu) bila je 18 % veća u intermedijarnih metabolizatora CYP2C9 (*1/*2, *1/*8, *1/*3, *2/*2, n = 28) nego u normalnih metabolizatora CYP2C9 (*1/*1, n = 84). Ne može se donijeti zaključak za slabe metabolizatore jer je identificiran samo jedan ispitanik s *2/*3, a nijedan ispitanik nije identificiran s
*3/*3.
Dob, tjelesna težina, spol i rasna pripadnost
Prema analizi populacijske farmakokinetike, dob (od 19 do 79 godina), tjelesna težina (od 45,8 do 127,5 kg), spol i rasna pripadnost (bijelci, crnci, Azijci, ostali) nemaju klinički značajan učinak na farmakokinetiku seladelpara. Nije potrebna prilagodba doze na temelju tih čimbenika.
Oštećenje funkcije bubrega
U ciljanom kliničkom ispitivanju provedenom u bolesnika s blagim (procijenjena brzina glomerularne filtracije [engl. estimated glomerular filtration rate, eGFR] ≥ 60 do < 90 ml/min), umjerenim (eGFR
≥ 30 do < 60 ml/min) i teškim (< 30 ml/min, ali ne na dijalizi) oštećenjem funkcije bubrega, nakon primjene jedne doze seladelpara od 10 mg AUC0-inf seladelpara bio je 48 %, 33 % odnosno 3 % veći nego u bolesnika s normalnom funkcijom bubrega. Cmax seladelpara bio je sličan u bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega u usporedbi s bolesnicima s normalnom funkcijom bubrega. Te razlike u vrijednosti AUC0-inf seladelpara ne smatraju se klinički značajnima. Nije potrebna prilagodba doze seladelpara u bolesnika s blagim, umjerenim ili teškim oštećenjem funkcije bubrega.
Farmakokinetika seladelpara nije ispitivana u bolesnika kojima je potrebna hemodijaliza.
Oštećenje funkcije jetre
Na temelju ispitivanja kliničke farmakologije provedenog u ispitanika s blagim, umjerenim i teškim oštećenjem funkcije jetre (Child-Pugh A, B odnosno C), AUC seladelpara povećao se 1,10, 2,52 odnosno 2,12 puta, a Cmax 1,33, 5,19 odnosno 5,03 puta u usporedbi s ispitanicima s normalnom funkcijom jetre.
U dodatnom ispitivanju, nakon jedne peroralne doze od 10 mg seladelpara, izloženosti seladelparu (Cmax, AUC) bile su od 1,7 do 1,8 puta više u bolesnika s PBC-om s blagim oštećenjem funkcije jetre (Child-Pugh A) i portalnom hipertenzijom, od 1,6 do 1,9 puta više u bolesnika s PBC-om s umjerenim oštećenjem funkcije jetre (Child-Pugh B) te od 2,1 do 2,5 puta više u bolesnika s PBC-om s teškim oštećenjem funkcije jetre (Child-Pugh C), u usporedbi s bolesnicima s PBC-om s blagim oštećenjem funkcije jetre bez portalne hipertenzije.
Nakon primjene 10 mg seladelpara jednom dnevno tijekom 28 dana u bolesnika s PBC-om i blagim oštećenjem funkcije jetre (Child-Pugh A) s portalnom hipertenzijom i bolesnika s PBC-om s umjerenim oštećenjem funkcije jetre (Child-Pugh B), nije bilo klinički značajne akumulacije seladelpara (omjeri akumulacije bili su manji od 1,2 puta).
Ispitivanja interakcija lijeka
Učinak seladelpara na druge lijekove
Seladelpar nema klinički važan učinak na farmakokinetiku tolbutamida (supstrat enzima CYP2C9), midazolama (supstrat enzima CYP3A4), simvastatina (supstrat enzima CYP3A4 i OATP-a), atorvastatina (supstrat enzima CYP3A4 i OATP-a) i rosuvastatina (supstrat BCRP-a i OATP-a).
Utjecaj drugih lijekova na seladelpar
Inhibitor P-gp-a
U ciljanom kliničkom ispitivanju interakcije lijekova, izloženosti seladelparu nisu bile značajno izmijenjene kad se u zdravih ispitanika istodobno primijenila jedna doza od 600 mg kinidina (inhibitor P-gp-a).
Farmaceutski podaci - Lyvdelzi 10 mg
Sadržaj kapsule
celuloza, mikrokristalična
manitol
karmelozanatrij, umrežena butilhidroksitoluen magnezijev stearat silicijev dioksid, koloidni
Ovojnica kapsule
želatina titanijev dioksid
željezov oksid, crni (E172) željezov oksid, crveni (E172) željezov oksid, žuti (E172) indigo carmine (E132)
Crna tinta za otiskivanje oznake „10” (na tijelu ovojnice kapsule) sadrži
šelak (E904) propilenglikol (E1520) kalijev hidroksid (E525) željezov oksid, crni (E172)
Bijela tinta za otiskivanje oznake „CBAY” (na kapici kapsule) sadrži
šelak (E904) propilenglikol (E1520) natrijev hidroksid (E524) povidon (E1201) titanijev dioksid
Lyvdelzi tvrde kapsule pakirane su u bočici od polietilena visoke gustoće s polipropilenskim poklopcem sigurnim za djecu koji sadrži indukcijsku brtvu. Jedna bočica sadrži 30 kapsula.
Dostupne su sljedeće veličine pakiranja: vanjske kutije koje sadrže 1 bočicu s 30 tvrdih kapsula i vanjske kutije koje sadrže 90 (3 bočice po 30) tvrdih kapsula. Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.