Mantomed 10 mg filmom obložene tablete

Liječenje odraslih bolesnika s umjerenom do teškom Alzheimerovom bolešću.

Liječenje treba započeti i nadzirati liječnik iskusan u dijagnostici i liječenju Alzheimerove demencije.

Liječenje treba započeti samo ako postoji njegovatelj koji će redovito nadzirati kako

bolesnik uzima lijek. Dijagnozu treba postaviti u skladu s trenutno važećim smjernicama. Podnošljivost i doziranje memantina treba redovito ponovno procjenjivati, po mogućnosti unutar tri mjeseca od početka liječenja. Nakon toga, klinička korist memantina i podnošljivost liječenja trebaju biti redovito ponovno procjenjivane u skladu s kliničkim smjernicama. Terapija održavanja

može se nastaviti toliko dugo dok je terapijska korist povoljna i dok bolesnik dobro podnosi liječenje memantinom. Kada više ne postoji dokaz terapijskog učinka ili ako bolesnik ne podnosi liječenje, treba razmotriti prekid liječenja memantinom.

Doziranje Odrasli Titriranje doze

Preporučena početna doza je 5 mg na dan, te se ona postepeno povećava tijekom prva 4 tjedna liječenja dok se ne postigne preporučena doza održavanja kako slijedi:

1. tjedan (1.-7. dan):

   Bolesnik treba uzimati pola filmom obložene tablete od 10 mg (5 mg) jedanput dnevno tijekom 7 dana.

2. tjedan (8.-14. dan):

   Bolesnik treba uzimati jednu filmom obloženu tabletu od 10 mg jedanput dnevno tijekom 7 dana.

3. tjedan (15.-21. dan):

   Bolesnik treba uzimati jednu i pol filmom obloženu tabletu od 10 mg (15 mg) jedanput dnevno tijekom 7 dana.

4. tjedan (22.-28. dan):

Bolesnik treba uzimati jednu filmom obloženu tabletu od 20 mg jedanput dnevno tijekom 7 dana. Maksimalna dnevna doza je 20 mg dnevno.

Doza održavanja

Preporučena doza održavanja je 20 mg dnevno.

Starije osobe

Na temelju rezultata kliničkih ispitivanja, preporučena doza za bolesnike starije od 65 godina je 20 mg na dan (20 mg jednom dnevno), kao što je gore opisano.

Pedijatrijska populacija

Nema podataka o primjeni u djece.

Oštećena funkcija bubrega:

Bolesnicima s blago oštećenom funkcijom bubrega (klirens kreatinina 50 – 80 ml/min) dozu ne treba prilagođavati.

U bolesnika s umjereno oštećenom funkcijom bubrega (klirens kreatinina 30 - 49 ml/min) dnevna doza treba biti 10 mg na dan. Ako se lijek dobro podnosi tijekom razdoblja liječenja od najmanje 7 dana, doza se može povećati do 20 mg/dan prema standardnoj shemi titracije.

Kod bolesnika s teško oštećenom funkcijom bubrega (klirens kreatinina 5 – 29 ml/min) dnevna doza treba biti 10 mg na dan.

Oštećena funkcija jetre:

Bolesnicima s blago do umjereno oštećenom funkcijom jetre (Child-Pugh A i Child-Pugh B) dozu ne treba prilagođavati. Nema podataka o primjeni memantina u bolesnika s teško oštećenom funkcijom jetre. Ne preporučuje se primjena Mantomeda u bolesnika s teškim oštećenjem jetre.

Način primjene

Mantomed treba primjenjivati peroralno jedanput dnevno i potrebno ga je uzimati svaki dan u isto vrijeme. Filmom obložene tablete se mogu uzimati s hranom ili bez nje.

Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

Preporučuje se oprez kod bolesnika s epilepsijom, konvulzijama u anamnezi te kod bolesnika s predisponirajućim čimbenicima za epilepsiju.

Treba izbjegavati istodobnu primjenu s antagonistima N-metil-D-aspartata (NMDA) poput amantadina, ketamina ili dekstrometorfana. Ti spojevi djeluju na isti receptorski sustav kao i

memantin te stoga nuspojave (uglavnom one povezane sa središnjim živčanim sustavom (SŽS)) mogu biti učestalije ili jače izražene (vidjeti također dio 4.5).

Primjena nekih čimbenika koji mogu povisiti pH urina (vidjeti dio 5.2. Eliminacija) zahtjeva pozorno praćenje bolesnika. Među te se čimbenike ubrajaju drastične promjene prehrane, npr. prijelaz s mesne na vegetarijansku prehranu te unos velikih količina želučanih pufera za alkalinizaciju. Uz to, pH urina mogu povećati stanja renalne tubularne acidoze (RTA), kao i teške infekcije mokraćnog sustava s bakterijama roda Proteus.

U većinu kliničkih ispitivanja nisu bili uključeni bolesnici s nedavnim infarktom miokarda, nekompenziranim kongestivnim zatajenjem srca (NYHA III-IV) ni bolesnici s nekontroliranom hipertenzijom. Stoga su dostupni samo ograničeni podaci te je bolesnike s tim stanjima potrebno pažljivo nadzirati.

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija po tableti, tj. zanemarive količine natrija.

Zbog farmakoloških učinaka i mehanizma djelovanja memantina, moguće su sljedeće interakcije:

• Način djelovanja sugerira da bi učinci L-dope, dopaminergičnih antagonista i antikolinergika mogli biti pojačani pri istodobnom liječenju s NMDA antagonistima poput memantina. Učinci barbiturata i neuroleptika mogu biti smanjeni. Pri istodobnoj primjeni memantina sa spazmoliticima, dantrolenom ili baklofenom, mogu se promijeniti njihovi učinci te će možda biti potrebna prilagodba doze.

• Zbog rizika od farmakotoksične psihoze, valja izbjegavati istodobnu primjenu memantina s amantadinom. Oba su spoja kemijski srodni NMDA-antagonisti. Jednako bi moglo vrijediti i za ketamin i dekstrometorfan (vidjeti također dio 4.4). Objavljen je i jedan prikaz slučaja o mogućem riziku od kombinacije memantina i fenitoina.

• Druge djelatne tvari poput cimetidina, ranitidina, prokainamida, kinidina, kinina i nikotina,

  koje koriste isti bubrežni sustav prijenosa kationa kao i amantadin, također bi mogle stupati u interakcije s memantinom, zbog čega postoji rizik od povećanih razina lijeka u plazmi.

• Kada se memantin daje istodobno s hidroklorotiazidom (HCT) ili bilo kojom kombinacijom koja uključuje HCT, postoji mogućnost smanjenja serumske razine HCT-a.

• Nakon stavljanja lijeka u promet, bilo je izoliranih prijava porasta međunarodno ujednačenog omjera (INR-a) u bolesnika koji su istodobno uzimali varfarin. Premda nije dokazana uzročna povezanost, preporučuje se pozorno praćenje protrombinskog vremena ili INR-a u bolesnika koji istodobno uzimaju peroralne antikoagulanse.

  U ispitivanjima farmakokinetike jednokratnih doza, u mladih zdravih ispitanika nije uočena relevantna interakcija memantina s gliburidom/metforminom ni s donepezilom.

  U kliničkom ispitivanju u mladih zdravih ispitanika, nije uočen relevantan učinak memantina na farmakokinetiku galantamina.

  Memantin ne inhibira CYP 1A2, 2A6, 2C9, 2D6, 2E1, 3A, flavin monooksigenazu, epoksid hidrolazu ni sulfataciju in vitro.

Trudnoća

Nema podataka ili su podaci o primjeni memantina u trudnica ograničeni. Ispitivanja na životinjama ukazuju na postojanje mogućnosti smanjenja intrauterinog rasta pri razinama izloženosti jednakima ili malo većima od izloženosti u ljudi (vidjeti dio 5.3). Mogući rizik za ljude nije poznat. Memantin se ne smije davati u trudnoći, osim ako to nije izričito potrebno.

Dojenje

Nije poznate izlučuje li se memantin u majčino mlijeko, no imajući u vidu lipofilnost te tvari, do toga vjerojatno dolazi. Žene koje uzimaju memantin ne smiju dojiti.

Plodnost

Nuspojave memantina vezane za plodnost muškaraca ili žena nisu bile opažene.

Umjerena do teška Alzheimerova bolest obično umanjuje sposobnost upravljanja vozilima i rada na strojevima. Nadalje, Mantomed ima blagi ili umjereni utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i rada na strojevima, stoga ambulantne bolesnike treba upozoriti da budu posebno oprezni.

Sažetak sigurnosnog profila

U kliničkim ispitivanjima blage do teške demencije, koja su obuhvatila 1784 bolesnika liječenih memantinom te 1595 bolesnika koji su uzimali placebo, ukupna učestalost nuspojava pri uzimanju memantina nije se razlikovala od one pri uzimanju placeba; nuspojave su obično bile blage do umjerene težine. Najčešće nuspojave, čija je učestalost u skupini koja je uzimala memantin bila veća od one u skupini koja je uzimala placebo, bile su omaglica (6,3% vs. 5,6%,), glavobolja (5,2% vs. 3,9%), konstipacija (4,6% vs. 2,6%), somnolencija (3,4% vs. 2,2%) i hipertenzija (4,1% vs. 2,8%).

Tablični popis nuspojava

U tablici niže navedeni su podaci o nuspojavama prikupljeni u kliničkim ispitivanjima memantina i nakon stavljanja lijeka u promet.

Nuspojave su navedene prema organskim sustavima i prema učestalosti razvrstane na sljedeći način: vrlo često (≥1/10), često (≥1/100 i < 1/10), manje često (≥1/1 000 i < 1/100), rijetko (≥1/10 000 i < 1/1 000), vrlo rijetko (< 1/10 000), nepoznato (učestalost se ne može procijeniti na temelju dostupnih podataka). Unutar pojedine skupine učestalosti, nuspojave su poredane od ozbiljnijih prema manje ozbiljnima.

1 Halucinacije su uglavnom uočene u bolesnika s teškom Alzheimerovom bolešću.

2 Izolirani slučajevi prijavljeni nakon stavljanja lijeka u promet.

Alzheimerova je bolest povezana s depresijom, suicidnim mislima i suicidom. Nakon stavljanja lijeka u promet ti su događaji prijavljivani kod bolesnika liječenih Mantomedom.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih djelatnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava za prijavu nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Iz kliničkih ispitivanja i postmarketinškog iskustva dostupno je samo ograničeno iskustvo u vezi s predoziranjem.

Simptomi

Razmjerno jako predoziranje (200 mg, odnosno 105 mg/dan tijekom tri dana) bilo je povezano ili samo sa simptomima umora, slabosti i/ili s proljevom, ili simptoma uopće nije bilo. U slučajevima predoziranja dozom manjom od 140 mg ili nepoznatom dozom, u bolesnika su uočeni simptomi povezani sa središnjim živčanim sustavom (konfuzija, pospanost, somnolencija, vrtoglavica, agitacija, agresija, halucinacije i poremećaj hoda) i/ili simptomi gastrointestinalnog podrijetla (povraćanje i proljev). U najekstremnijem slučaju predoziranja, bolesnik je preživio unos ukupno 2000 mg memantina, uz učinke na središnji živčani sustav (koma tijekom 10 dana, kasnije diplopija i agitacija). Kod bolesnika su provedeni simptomatsko liječenje i plazmafereza. Bolesnik se oporavio bez trajnih posljedica. U drugom slučaju jakog predoziranja, bolesnik je također preživio i oporavio se. Bolesnik je uzeo 400 mg memantina peroralno. Javili su se simptomi povezani sa središnjim živčanim sustavom, poput nemira, psihoze, vizualne halucinacije, prokonvulzivnosti, somnolencije, stupora i nesvjestice.

Liječenje

U slučaju predoziranja, liječenje treba biti simptomatsko. Ne postoji specifični antidot za intoksikaciju ili predoziranje. Treba primijeniti standardne kliničke postupke za uklanjanje lijeka, npr. ispiranje želuca, aktivni ugljen (prekid moguće enterohepatične recirkulacije), zakiseljavanje urina i forsiranu diurezu, bude li prikladno.

U slučaju znakova i simptoma opće pretjerane stimulacije središnjeg živčanog sustava (SŽS), treba pažljivo razmotriti simptomatsko kliničko liječenje.