Dekristol 20 000 IU/ml oralne kapi, otopina

• Prevencija nutricijskog rahitisa u dojenčadi, novorođenčadi i nedonoščadi

• Prevencija nedostatka vitamina D u odraslih, adolescenata i djece s utvrđenim rizikom

• Liječenje nedostatka vitamina D u odraslih, adolescenata i djece

• Dodatak specifičnoj terapiji za osteoporozu u odraslih s nedostatkom vitamina D ili rizikom od nedostatka vitamina D

Doziranje

Liječnik treba individualno prilagoditi režim doziranja bolesniku, slijedeći nacionalne preporuke. Općenito se mogu primjenjivati sljedeće preporuke za doziranje:

Odrasli

Prevencija nedostatka vitamina D:

• 1 – 2 kapi lijeka Dekristol dnevno (500 IU - 1000 IU vitamina D).

  Liječenje nedostatka vitamina D:

• 2 kapi lijeka Dekristol (1000 IU vitamina D) dnevno. U bolesnika s prisutnim kliničkim znakovima bolesti ili u bolesnika sa sindromom malapsorpcije mogu biti potrebne veće doze. Veće doze treba prilagoditi ovisno o željenim razinama 25-hidroksikolekalciferola (25(OH)D) u serumu, težini bolesti i odgovoru bolesnika na liječenje.

  Dnevna doza ne smije prelaziti 8 kapi lijeka Dekristol (4000 IU vitamina D).

  Kao dodatak specifičnoj terapiji za osteoporozu u odraslih s nedostatkom vitamina D ili rizikom od nedostatka vitamina D:

• 2 kapi lijeka Dekristol dnevno (1000 IU vitamina D).

  Pedijatrijska populacija

  Sprječavanje nedostatka vitamina D (nutricijskog rahitisa):

• nedonoščad > 1500 g porođajne težine: 1 kap lijeka Dekristol dnevno (500 IU vitamina D).

• nedonoščad s porođajnom težinom < 1500 g (700 – 1500 g): preporučuju se 2 kapi lijeka Dekristol dnevno (1000 IU vitamina D).

• novorođenčad i dojenčad (do 23 mjeseca): 1 kap lijeka Dekristol dnevno (500 IU vitamina D).

  Prevencija nedostatka vitamina D s utvrđenim rizikom:

• djeca i adolescenti (2 – 17 godina): 1 – 2 kapi lijeka Dekristol dnevno (500 IU - 1000 IU

  vitamina D).

  Liječenje nedostatka vitamina D i nutricijskog rahitisa:

  Dozu je potrebno prilagoditi ovisno o željenim razinama 25-hidroksikolekalciferola (25(OH)D) u serumu, težini bolesti i odgovoru bolesnika na liječenje.

  Sljedeće doze ne smiju se prekoračiti:

• dojenčad (1 - 23 mjeseca): 2 kapi lijeka Dekristol dnevno (1000 IU vitamina D).

• djeca (2 – 11 godina): 4 kapi lijeka Dekristol dnevno (2000 IU vitamina D).

• adolescenti (12 - 17 godina): 8 kapi lijeka Dekristol dnevno (4000 IU vitamina D).

Za liječenje nutricijskog rahitisa mogu biti potrebne veće doze. Liječnik će odlučiti o odgovarajućoj dozi uzimajući u obzir težinu i tijek bolesti.

Također se mogu slijediti nacionalne preporuke za doziranje u liječenju nedostatka vitamina D i nutricijskog rahitisa.

Posebne populacije

Bolesnici s oštećenjem funkcije jetre

U slučaju teškog oštećenja funkcije jetre, nadležni liječnik treba prilagoditi dozu (vidjeti također dio 4.4).

Bolesnici s oštećenjem funkcije bubrega/hiperkalcemijom:

Nije potrebno prilagođavanje doze u bolesnika s eGFR > 30 ml/min bez hiperparatireoidizma i hiperfosfatemije (vidjeti dio 4.4.).

Dekristol se ne smije primjenjivati u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije bubrega (vidjeti dio 4.3.).

Tijekom dugotrajnog liječenja lijekom Dekristol potrebno je redovito pratiti razine kalcija u serumu i mokraći te provjeravati funkciju bubrega mjerenjem serumskog kreatinina. Ako je potrebno, dozu treba prilagoditi na temelju razine kalcija u serumu (vidjeti također dijelove 4.4 i 4.5).

Način i trajanje primjene Primjena kroz usta.

Profilaksa nutricijskog rahitisa u novorođenčadi i dojenčadi:

Dekristol se može primjenjivati u novorođenčadi i dojenčadi od drugog tjedna života do kraja prve godine života. U drugoj godini života preporučuju se dodatne doze lijeka Dekristol, osobito tijekom zimskih mjeseci.

Kapi se dodaju u žličicu vode, mlijeka ili pirea. Ako se kapi dodaju hrani u bočici ili pireu, mora se konzumirati cijeli obrok, jer se u suprotnom neće primijeniti ukupna količina djelatne tvari. Kapi treba dodati tek nakon što se hrana skuha i ohladi.

Djeca, adolescenti i odrasli:

Djeca, adolescenti i odrasli trebaju uzeti Dekristol sa žličicom tekućine.

Trajanje primjene ovisi o tijeku bolesti.

• Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

• Hiperkalcemija

• Hiperkalciurija

• Hipervitaminoza D

• Nefrokalcinoza

• Nefrolitijaza (bubrežni kamenac)

• Teško oštećenje bubrega

Prije početka terapije vitaminom D liječnik mora pažljivo procijeniti status bolesnika i uzeti u obzir dodani sadržaj vitamina D u određenim vrstama hrane ili drugim lijekovima koji sadrže vitamin D. Potrebno je izbjegavati kombinaciju lijeka Dekristol s metabolitima ili analozima vitamina D (npr. kalcitriol). Dodatni vitamin D ili kalcij smije se primjenjivati samo uz liječnički nadzor kako bi se spriječila hiperkalcemija. U takvim slučajevima mora se pratiti razina kalcija u serumu i mokraći.

U kombinaciji s dodacima kalcija treba uzeti u obzir sve izvore kalcija i ne smije se prelaziti unos od približno 1000 mg/dan.

U bolesnika s blagom do umjerenom bubrežnom insuficijencijom koji se liječe lijekom Dekristol

potrebno je pratiti učinak na ravnotežu kalcija i fosfata. Kolekalciferol se možda neće metabolizirati u bolesnika s teškom bubrežnom insuficijencijom, a Dekristol je kontraindiciran (vidjeti dio 4.3.).

U bolesnika s insuficijencijom jetre može doći do narušavanja hepatičke hidroksilacije kolekalciferola u 25OHD.

Dekristol se ne smije uzimati ako bolesnik pati od pseudohipoparatireoidizma (potreba za vitaminom D može se smanjiti povremenom normalnom osjetljivošću na vitamin D, uz rizik od dugotrajnog predoziranja). U takvim slučajevima dostupni su prikladniji derivati vitamina D.

Dekristol ne smiju uzimati osobe koje su osobito podložne stvaranju bubrežnih kamenaca koji sadrže kalcij.

Dekristol se smije primjenjivati samo uz poseban oprez u bolesnika sa oštećenim bubrežnim

izlučivanjem kalcija i fosfata, pri liječenju s derivatima benzotiadiazina te u imobiliziranih bolesnika (rizik od hiperkalcemije, hiperkalciurije). U ovih bolesnika potrebno je pratiti razine kalcija u plazmi i urinu. Potrebno je uzeti u obzir rizik od kalcifikacije mekih tkiva.

Dekristol se smije primjenjivati samo uz oprez u bolesnika koji boluju od sarkoidoze jer postoji rizik od povećane konverzije vitamina D u njegove aktivne metabolite. U ovih bolesnika potrebno je pratiti razine kalcija u plazmi i urinu.

Tijekom liječenja ekvivalentnom dnevnom dozom koja prelazi 1000 IU vitamina D, potrebno je pratiti razine kalcija u serumu i bubrezima i provjeravati funkciju bubrega mjerenjem serumskog kreatinina. Takvo praćenje posebno je važno u starijih bolesnika i tijekom istodobnog liječenja srčanim glikozidima ili diureticima (vidjeti dio 4.5.). U slučaju hiperkalcemije, potrebno je prekinuti liječenje. Ako postoje znakovi smanjene bubrežne funkcije, doza se mora smanjiti ili se liječenje mora prekinuti. Kada razina kalcija u urinu prijeđe 7,5 mmol/24 sata (300 mg/24 sata), liječenje se mora prekinuti (vidjeti dio 4.3).

U bolesnika s idiopatskom infantilnom hiperkalcijemijom (mutacija CYP24A1), rizik od

hiperkalcemije i sekundarnih učinaka (npr. hiperkalciurija, nefrokalcinoza, nefrolitijaza) je povećan zbog nakupljanja aktivnog vitamina D. Idiopatska infantilna hiperkalcemija može biti asimptomatska i nedijagnosticirana na početku terapije vitaminom D te se može razotkriti i postati klinički vidljiva nakon suplementacije vitaminom D.

Antikonvulzivi i antiepileptici:

Istodobna primjena antikonvulziva poput fenobarbitala, derivata hidantoina poput fenitoina i drugih barbiturata ili primidona te drugih lijekova koji induciraju jetrene enzime može smanjiti učinak vitamina D³ metaboličkom inaktivacijom tj. aktivacijom mikrosomalnog enzimskog sustava.

Rifampicin:

Rifampicin može smanjiti učinkovitost kolekalciferola zbog indukcije jetrenih enzima.

Izoniazid:

Izoniazid može smanjiti učinkovitost kolekalciferola zbog inhibicije metaboličke aktivacije kolekalciferola.

Ionski izmjenjivači, laksativi, orlistat:

Lijekovi koji dovode do malapsorpcije masti, npr. orlistat, laksativi (tekući parafin, mineralno ulje) ili smole ionskih izmjenjivača ( kolestiramin ili kolestipol) mogu smanjiti gastrointestinalnu apsorpciju vitamina D.

Aktinomicin i imidazoli:

Citotoksično sredstvo aktinomicin i antimikotik imidazol ometaju aktivnost vitamina D³ inhibicijom konverzije 25-hidroksikolekalciferola u 1,25-dihidroksikolekalciferol koju obavlja bubrežni enzim 25- hidroksivitamin D-1-hidrolaza..

Glukokortikoidi:

Zbog povećanog metabolizma vitamina D^, učinak vitamina D može biti oslabljen.

Tiazidni diuretici, hidroklorotiazid:

Istodobna primjena derivata benzotiadiazina (tiazidnih diuretika) povećava rizik od hiperkalcemije zbog smanjenja izlučivanja kalcija putem bubrega. Stoga je potrebno pratiti razine kalcija u plazmi i urinu.

Srčani glikozidi:

Oralna primjena vitamina D može pojačati učinkovitost i toksičnost digitalisa kao rezultat povećanja razine kalcija (rizik od srčanih aritmija). Potrebno je pratiti bolesnike s obzirom na EKG, razine

kalcija u plazmi i mokraći, kao i razine digoksina ili digitoksina u plazmi, ako je primjenjivo.

Kalcitonin, galijev nitrat, bisfosfonati, plikamicin:

Istodobna primjena kalcitonina, galijevog nitrata, bisfosfonata ili plikamicina s vitaminom D može antagonizirati učinak tih lijekova u liječenju hiperkalcijemije.

Magnezij:

Lijekovi koji sadrže magnezij (poput antacida) ne smiju se uzimati tijekom liječenja vitaminom D zbog rizika od hipermagnezemije.

Fosfor:

Lijekovi koji sadrže fosfor i koriste se u velikim dozama, tijekom istodobne primjene mogu povećati rizik od hiperfosfatemije.

Aluminij:

Vitamin D može povećati apsorpciju aluminija u crijevima i time povećati razine aluminija u serumu. Potrebno je izbjegavati dugotrajnu ili prekomjernu uporabu antacida koji sadrže aluminij.

Tijekom trudnoće i dojenja potreban je primjeren unos vitamina D. Preporučeni dnevni unos vitamina D tijekom trudnoće i dojenja u skladu je s nacionalnim preporukama i iznosi oko 600 IU (15 µg kolekalciferola).

Trudnoća

Dnevna doza veća od 600 IU vitamina D (15 µg kolekalciferola) smije se uzimati samo kada je to strogo indicirano i samo u mjeri potrebnoj za korekciju nedostatka vitamina D. Tijekom trudnoće dnevni unos ne smije biti veći od 4000 IU vitamina D (100 µg kolekalciferola).

Potrebno je izbjegavati predoziranje vitaminom D tijekom trudnoće, jer trajna hiperkalcemija može dovesti do zastoja u fizičkom i mentalnom razvoju, supravalvularne aortne stenoze i retinopatije u djeteta.

Nema naznaka da je vitamin D u terapijskim dozama teratogen u ljudi. Ispitivanja na životinjama pokazala su reproduktivnu toksičnost visokih doza vitamina D (vidjeti dio 5.3).

Dojenje

Vitamin D i njegovi metaboliti se izlučuju u majčino mlijeko. Dekristol se može primjenjivati tijekom dojenja u slučaju nedostatka vitamina D. To treba imati na umu kada se djetetu daje dodatni

vitamin D.

Plodnost

Ne očekuje se da normalne endogene razine vitamina D imaju bilo kakve štetne učinke na plodnost. Utjecaj visokih doza vitamina D na plodnost nije poznat.

Dekristol ne utječe ili zanemarivo utječe na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima.

Niže su navedene nuspojave prema organskim sustavima i učestalosti.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se

omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu putem [Ispunjava se na nacionalnoj razini].

Simptomi predoziranja

Akutno i kronično predoziranje vitaminom D³ može dovesti do hiperkalcemije, koja može potrajati i može biti opasna po život.

Simptomi intoksikacije nisu osobito karakteristični, a manifestiraju se kao žeđ, dehidracija, mučnina, povraćanje, početni česti proljev koji napreduje u konstipaciju, anoreksija, iznemoglost, glavobolja, mijalgija, artralgija, mišićna slabost i trajna omamljenost, poremećaj svijesti, aritmija, azotemija, polidipsija i poliurija te (u preterminalnoj fazi) ekssikoza.

Dnevne doze do 500 IU/d

Kronično predoziranje vitaminom D može dovesti do hiperkalcemije i hiperkalciurije. Prekomjerna upotrebe kroz dulje vremensko razdoblje može rezultirati kalcifikacijom parenhimskih organa.

Dnevne doze veće od 500 IU/d

Ergokalciferol (vitamin D²) i kolekalciferol (vitamin D³) imaju relativno usku terapijsku širinu. U odraslih osoba s normalnom funkcijom paratireoidnih žlijezda prag intoksikacije vitaminom D iznosi između 40 000 i 100 000 IU dnevno tijekom razdoblja od 1 do 2 mjeseca. Međutim, novorođenčad i dojenčad mogu doživjeti reakcije osjetljivosti pri mnogo nižim koncentracijama. Suplementacija vitaminom D stoga se ne preporučuje bez liječničkog nadzora.

Osim porasta razine fosfora u serumu i mokraći, predoziranje može dovesti i do hiperkalcemije, što posljedično dovodi do nakupljanja kalcija u tkivima, a osobito u bubrezima (nefrolitijaza,

nefrokalcinoza, zatajenje bubrega), kao i u krvnim žilama. Terapijske mjere u slučaju predoziranja

Dnevne doze do 500 IU/d

Kod simptoma kroničnog predoziranja vitaminom D može biti nužna forsirana diureza, kao i primjena glukokortikoida i kalcitonina

Dnevne doze veće od 500 IU/d

U slučaju predoziranja, potrebne su mjere za liječenje često kronične, a moguće i po život opasne hiperkalcemije.

Kao primarna mjera mora se prekinuti primjena vitamina D, a za normalizaciju hiperkalcemije nastale zbog trovanja vitaminom D potrebno je nekoliko tjedana.

Ovisno o razmjeru hiperkalcemije, može se primijeniti prehrana s niskim unosom kalcija ili bez kalcija, obilata hidracija, forsirana diureza pomoću furosemida te primjena glukokortikoida i kalcitonina.

Ako je funkcija bubrega dovoljno dobra, infuzije izotonične otopine NaCl (3-6 l tijekom 24 sata ) – s pomoćnim furosemidom te, u nekim slučajevima, natrijevim edetatom u količini od 15 mg/kg tjelesne težine/sat, primjenjivanima uz stalan nadzor kalcija i EKG-a – imaju vrlo pouzdan učinak smanjivanja kalcija. Međutim, terapija hemodijalizom (s dijalizatom koji ne sadrži kalcij) indicirana je kod oligoanurije.

Ne postoji poznati specifični antidot.

Preporučuje se obavijestiti bolesnike na dugotrajnom liječenju višim dozama vitamina D o

simptomima mogućeg predoziranja (mučnina, povraćanje, početni učestali proljev koji napreduje u konstipaciju, anoreksija, zamor, glavobolja, mialgija, artralgija, mišićna slabost, omamljenost, azotemija, polidipsija i polurija).