Velika depresivna epizoda.

Opsesivno-kompulzivni poremećaj (OKP).

Doziranje

Depresija

Odrasli

Preporučena dnevna doza je 100 mg. Bolesnici trebaju početi liječenje s 50 ili 100 mg primijenjenu kao pojedinačnu dozu uvečer. Tri do četiri tjedna nakon početka terapije, dozu lijeka potrebno je preispitati te, ako je to potrebno, prilagoditi, a poslije sukladno kliničkoj procjeni. Iako je kod viših doza moguć veći rizik za nastanak nuspojava, neki bolesnici mogu imati koristi od postupnog povećanja doze do maksimalno 300 mg na dan, ako nakon nekoliko tjedana na preporučenoj dozi nije postignut zadovoljavajući odgovor na terapiju (vidjeti dio 5.1.). Doze do 150 mg dnevno mogu se primijeniti kao pojedinačna doza, poželjno uvečer. Preporučuje se ukupnu dnevnu dozu veću od 150 mg primijeniti u dvije ili tri podijeljene doze. Doziranje treba pažljivo individualno prilagođavati kako bi se bolesnika održavalo na najnižoj djelotvornoj dozi.

Bolesnike s depresijom potrebno je liječiti dovoljno dugo, najmanje 6 mjeseci, kako bi se osiguralo njihovo stanje bez simptoma.

Djeca/adolescenti

Fevarin se ne smije koristiti u djece i adolescenata do 18 godina za liječenje velike depresivne epizode. Djelotvornost i sigurnost primjene Fevarina nije utvrđena za liječenje velike depresivne epizode u pedijatrijskoj skupini bolesnika (vidjeti dio 4.4.).

Opsesivno-kompulzivni poremećaj

Odrasli

Preporučena doza je između 100 i 300 mg dnevno. Bolesnik treba početi liječenje s 50 mg dnevno, kroz 3 do 4 dana. Iako je kod viših doza moguć veći rizik za nastanak nuspojava, neki bolesnici mogu imati koristi od postupnog povećanja doze do maksimalno 300 mg dnevno, ako nakon nekoliko tjedana na preporučenoj dozi nije postignut zadovoljavajući odgovor na terapiju (vidjeti dio 5.1.). Doze do 150 mg dnevno mogu se primijeniti kao pojedinačna doza, poželjno uvečer. Preporučuje se ukupnu dnevnu dozu veću od 150 mg primijeniti u dvije ili tri podijeljene doze. Ako se postigne dobar terapijski odgovor, terapija se može nastaviti individualno prilagođenom dozom.

Budući da nema sistematičnih ispitivanja koja bi odgovorila na pitanje koliko dugo nastaviti terapiju fluvoksaminom, a kako je opsesivno-kompulzivni poremećaj kronična bolest, razumno je uzeti u obzir nastavak terapije i nakon 10 tjedana, u bolesnika koji su dobro reagirali na terapiju. Doziranje je potrebno pažljivo individualno prilagođavati kako bi se bolesnika održavalo na najnižoj djelotvornoj dozi. Potrebu za liječenjem potrebno je ponovno procijeniti periodički. Neki kliničari zagovaraju istodobnu bihevioralnu psihoterapiju kod bolesnika koji dobro funkcioniraju na farmakoterapiji. Dugotrajna djelotvornost (više od 24 tjedana) nije dokazana kod opsesivno-kompulzivnih poremećaja.

Djeca/adolescenti

Početna doza za djecu iznad 8 godina i adolescente je 25 mg dnevno, poželjno prije spavanja. Početna doza se povećava za 25 mg svaka 4-7 dana, ovisno o podnošljivosti, dok se ne postigne djelotvorna doza. Učinkovita doza je obično između 50 mg i 200 mg dnevno. Maksimalna doza za djecu ne treba prelaziti 200 mg dnevno. Preporučuje se ukupnu dnevnu dozu veću od 50 mg primijeniti u dvije podijeljene doze. Ako dvije podijeljene doze nisu jednake, veća doza se treba dati prije spavanja.

Zbog farmaceutskog oblika lijeka Fevarin 100 mg filmom obložene tablete početno doziranje i titracija doze od 25 mg u pedijatrijskoj populaciji za indikaciju opsesivno-kompulzivnog poremećaja ne može se postići lomljenjem Fevarin tableta jačine 100 mg.

Simptomi ustezanja nakon prekida terapije

Potrebno je izbjegavati nagli prekid terapije. Pri prekidu terapije fluvoksaminom, dozu je potrebno postupno smanjivati kroz najmanje jedan do dva tjedna kako bi se smanjio rizik od pojave reakcija ustezanja (vidjeti dijelove 4.4. i 4.8.). Ako se pojave nepodnošljive tegobe nakon smanjenja doze ili prestanka terapije, potrebno je razmotriti ponovnu primjenu prethodno propisane doze. Nakon toga liječnik može nastaviti smanjivati dozu, ali znatno postupnije.

Jetrena ili bubrežna insuficijencija

U bolesnika koji pate od jetrene ili bubrežne insuficijencije potrebno je započeti terapiju s nižom dozom i biti pod pomnim nadzorom.

Način primjene

Za peroralnu primjenu.

Tablete fluvoksamina treba progutati s vodom i bez žvakanja.

Primjena Fevarina u kombinaciji s tizanidinom i inhibitorima monoaminooksidaze (MAO) je kontraindicirana (vidjeti dijelove 4.4. i 4.5.).

Terapija fluvoksaminom može početi:

• dva tjedna nakon prekida terapije ireverzibilnim inhibitorima MAO, ili

• sljedeći dan nakon prekida terapije reverzibilnim inhibitorima MAO (npr. moklobemidom, linezolidom).

  Najmanje tjedan dana treba proći između prestanka terapije fluvoksaminom i početka terapije bilo kojim MAO inhibitorom.

  Vidjeti dio 4.4. za mjere opreza u iznimnom slučaju kada je nužna primjena linezolida zajedno s fluvoksaminom.

  Fevarin se ne smije uzimati u kombinaciji s pimozidom (vidjeti dio 4.5.).

  Tablete s trenutnim oslobađanjem fluvoksamina ne smiju se koristiti u kombinaciji s ramelteonom (vidjeti dio 4.5.)

  Fevarin je kontraindiciran kod preosjetljivosti na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

Suicid/suicidalne misli ili kliničko pogoršanje

Depresija je povezana s povećanim rizikom od suicidalnih misli, samoozljeđivanja i suicida (suicidalnih događanja). Rizik postoji sve dok se ne pojavi značajna remisija. S obzirom na to da poboljšanje može izostati tijekom nekoliko prvih tjedana ili više liječenja, bolesnike je potrebno pažljivo pratiti sve dok ne nastupi poboljšanje. Opće kliničko iskustvo govori da se rizik suicida može povećati u ranim fazama oporavka.

Druga psihijatrijska stanja za koje se propisuje Fevarin, također mogu biti udružena s povećanim rizikom od suicidalnih događanja. Dodatno, ta stanja mogu biti u komorbiditetu s velikim depresivnim poremećajem. Zbog toga iste mjere opreza koje se uzimaju u obzir kod liječenja velikog depresivnog poremećaja, potrebno je uzeti u obzir i u bolesnika s drugim psihijatrijskim poremećajima.

Poznato je da bolesnici sa suicidalnim događanjima u anamnezi te oni koji ispoljavaju značajan stupanj suicidalnih ideja prije početka liječenja, imaju veći rizik od suicidalnih misli ili pokušaja suicida te je takve bolesnike potrebno je pažljivo pratiti tijekom liječenja.

Mlađe odrasle osobe (18 do 24 godine)

Meta-analiza placebom kontroliranih kliničkih ispitivanja antidepresiva u odraslih bolesnika sa psihijatrijskim poremećajima, pokazala je povećani rizik od suicidalnog ponašanja u skupini bolesnika mlađih od 25 godina na antidepresivima u odnosu na skupinu na placebu.

Bolesnike je potrebno pomno pratiti, posebice one s visokim rizikom tijekom terapije te osobito na početku liječenja i nakon promjene doze.

Bolesnike (i njihove njegovatelje) potrebno je upozoriti na potrebu praćenja kliničkog pogoršanja, pojave suicidalnog ponašanja i suicidalnih misli ili neobičnih promjena ponašanja te uputiti na traženje liječničkog savjeta čim se pojave ti simptomi.

Pedijatrijska populacija

Fluvoksamin se ne smije primjenjivati u terapiji djece i adolescenata do 18 godina starosti, osim za bolesnike s opsesivno-kompulzivnim poremećajem (OKP). Suicidalno ponašanje (pokušaj suicida i suicidalne misli) kao i neprijateljstvo (izražena agresivnost, protivljenje i bijes) učestalije je uočeno u

kliničkim ispitivanjima u djece i adolescenata koji su dobivali antidepresive u odnosu na djecu i adolescente koji su dobivali placebo. Ako se liječnik u slučaju kliničke potrebe ipak odluči za liječenje ovim lijekom, bolesnika je potrebno pomno pratiti u smislu detekcije pojava suicidalnih simptoma.

Dodatno, nema podataka o dugotrajnoj sigurnosti primjene u djece i adolescenata u pogledu rasta, sazrijevanja te kognitivnog i bihevioralnog razvoja.

Zbog farmaceutskog oblika lijeka Fevarin 100 mg filmom obložene tablete, početno doziranje i titracija doze od 25 mg u pedijatrijskoj populaciji za indikaciju opsesivno-kompulzivnog poremećaja ne može se postići lomljenjem Fevarin tableta jačine 100 mg.

Primjena u starijoj populaciji

Podaci o primjeni u starijoj populaciji ne ukazuju na klinički značajne razlike vezano za doziranje u usporedbi s mlađom populacijom. Međutim, potrebna je sporija titracija doze i potreban je oprez pri određivanju doze.

Oštećenje funkcije bubrega ili jetre

U bolesnika koji pate od bubrežne ili jetrene insuficijencije potrebno je započeti terapiju nižom dozom i pomno ih nadzirati.

Terapija fluvoksaminom rijetko je bila povezana s povećanjem jetrenih enzima, što je uglavnom bilo popraćeno kliničkim simptomima. U takvim slučajevima terapiju je potrebno prekinuti.

Simptomi ustezanja nakon prekida terapije fluvoksaminom

Simptomi ustezanja nakon prekida terapije su česti, osobito ako je prekid terapije nagao (vidjeti dio 4.8.). Štetni događaji do kojih je u kliničkim ispitivanjima došlo nakon prekida terapije zabilježeni su kod približno 12% bolesnika liječenih fluvoksaminom, što je slično učestalosti kod bolesnika koji su primali placebo. Rizik od pojave simptoma ustezanja može ovisiti o nekoliko faktora, uključujući trajanje i dozu terapije te brzinu smanjivanja doze.

Najčešće su bili prijavljeni sljedeći simptomi vezano za prekid terapije: omaglica, poremećaji osjeta (uključujući paresteziju, poremećaje vida i osjete slične strujnom udaru), poremećaji spavanja (uključujući nesanicu i intenzivne snove), agitacija i anksioznost, iritabilnost, konfuzija, emocionalna nestabilnost, mučnina i/ili povraćanje i proljev, znojenje, palpitacije, glavobolja i tremor (vidjeti dio 4.8.). Općenito ti su simptomi blagi do umjereni, međutim u nekih bolesnika oni mogu biti jačeg intenziteta. Obično su se pojavljivali unutar prvih nekoliko dana nakon prekida terapije, ali je bilo vrlo malo izvješća o takvim simptomima u bolesnika koji su nehotice izostavili dozu lijeka. Općenito simptomi su samolimitirajući i obično nestaju unutar iduća dva tjedna, iako u pojedinih osoba mogu trajati i dulje (2-3 mjeseca ili više). Zbog toga se preporučuje prestanak terapije fluvoksaminom postupnim smanjivanjem doze, tijekom nekoliko tjedana ili mjeseci, a u skladu s bolesnikovim potrebama (vidjeti dio 4.2.).

Psihijatrijski poremećaji

Fluvoksamin je s oprezom potrebno primjenjivati u bolesnika s manijom/hipomanijom u anamnezi. Treba prekinuti terapiju fluvoksaminom u svakog bolesnika koji ulazi u maničnu fazu.

Akatizija/psihomotorni nemir

Primjena fluvoksamina povezuje se s razvojem akatizije, karakterizirane subjektivno neugodnim ili uznemirujućim nemirom te potrebom za kretanjem često udruženom s nemogućnošću mirnog sjedenja ili stajanja. Pojava tih događaja najvjerojatnija je tijekom prvih tjedana liječenja. U bolesnika koji razviju takve tegobe, povećanje doze može biti štetno.

Poremećaji živčanog sustava

Iako u ispitivanjima na životinjama fluvoksamin nije pokazao prokonvulzivna svojstva, preporučuje se oprez kad se propisuje bolesnicima s konvulzivnim poremećajima u anamnezi. Treba izbjegavati terapiju

fluvoksaminom u bolesnika s nestabilnom epilepsijom, a one s kontroliranom epilepsijom potrebno je pomno nadzirati. U slučaju da se napadaji pojave ili se poveća učestalost napadaja, terapiju fluvoksaminom potrebno je prekinuti.

Rijetko su prijavljeni slučajevi razvoja serotoninskog sindroma ili događaja sličnih neuroleptičnome malignom sindromu povezani s primjenom fluvoksamina, osobito kada se fluvoksamin primjenjivao u kombinaciji s drugim serotoninergičkim i/ili neuroleptičkim lijekovima ili u kombinaciji s buprenorfinom ili buprenorfin/naloksonom. Kako ti sindromi potencijalno mogu rezultirati po život prijetećim stanjima, u takvim slučajevima (karakteriziranim nizom simptoma kao što su hipertermija, rigidnost, mišićna klonulost, autonomna nestabilnost s mogućim brzim fluktuacijama vitalnih znakova, promjena mentalnog stanja što uključuje konfuziju, iritabilnost te izrazitu agitaciju koja može voditi u delirij i komu) terapija fluvoksaminom mora se prekinuti te uvesti odgovarajuća simptomatska terapija.

U iznimnim okolnostima, linezolid (antibiotik koji je reverzibilan i relativno slab neselektivni MAO inhibitor) može se dati zajedno s fluvoksaminom, uz uvjet da postoji mogućnost za pažljivo praćenje i liječenje simptoma serotoninskog sindroma te praćenje krvnog tlaka (vidjeti dijelove 4.3. i 4.5.). Ako se simptomi pojave, liječnik mora razmotriti prekid liječenja jednim ili s oba lijeka.

Poremećaji metabolizma i prehrane

Kao i kod drugih selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina (SSRI), rijetko je prijavljena hiponatrijemija, koja je reverzibilna nakon prekida terapije fluvoksaminom. Moguće da su neki slučajevi uzrokovani sindromom neadekvatna izlučivanja antidiuretskog hormona (SIADH). Većina izvješća odnosi se na bolesnike starije dobi.

Može doći do poremećaja glikemijske kontrole (npr. hiperglikemije, hipoglikemije, smanjene tolerancije na glukozu), posebno u ranim fazama terapije. Kada se fluvoksamin daje bolesnicima s dijabetes melitusom u anamnezi, to može zahtijevati prilagodbu doze antidijabetika.

Poremećaji oka

Midrijaza je prijavljena u vezi s primjenom SSRI-a kao što je fluvoksamin. Stoga je potreban oprez kod propisivanja fluvoksamina bolesnicima s povećanim intraokularnim tlakom ili onima kod kojih postoji rizik od akutnog glaukoma uskog kuta.

Hematološki poremećaji

Kod primjene SSRI-a prijavljeni su sljedeći hematološki poremećaji: gastrointestinalno krvarenje, ginekološka krvarenja, kožna krvarenja i krvarenja na sluznicama. Savjetuje se oprez u bolesnika koji uzimaju SSRI, posebice starijih bolesnika i bolesnika koji istodobno uzimaju i lijekove za koje je poznato da utječu na funkciju trombocita (npr. atipični antipsihotici i fenotiazini, većina tricikličkih antidepresiva, acetilsalicilatna kiselina, nesteroidni protuupalni lijekovi) ili lijekove koji povećavaju rizik od krvarenja te u onih bolesnika koji u anamnezi imaju poremećaje krvarenja ili predisponirajuća stanja (npr. trombocitopenija ili poremećaji koagulacije).

SSRI-ji/SNRI-ji mogu povećati rizik od postpartalnog krvarenja (vidjeti dijelove 4.6, 4.8).

Srčani poremećaji

Fluvoksamin se ne smije primjenjivati istodobno s terfenadinom, astemizolom ili cisapridom jer se mogu povećati njihove koncentracije u plazmi, što može rezultirati povećanjem rizika za produljenje QT- intervala/Torsade de Pointes.

Zbog nedostatna kliničkog iskustva potrebno je obratiti posebnu pozornost u situaciji nakon akutnog infarkta miokarda.

Dermatološki učinci

Teške kožne reakcije, neke od njih i sa smrtnim ishodom, uključujući multiformni eritem, Stevens- Johnsonov sindrom i toksičnu epidermalnu nekrolizu, bile su povezane s primjenom fluvoksamina (vidjeti dio 4.8). Najveći rizik pojave ovih reakcija je na početku terapije. Ukoliko dođe do pojave kožnih

reakcija, primjenu fluvoksamina treba odmah prekinuti, a bolesnik se treba pozorno pratiti.

Elektrokonvulzivna terapija

S obzirom na ograničeno kliničko iskustvo u istodobnoj primjeni fluvoksamina i elektrokonvulzivne terapije, preporučuje se oprez.

Poremećaj seksualne funkcije

Selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI-ovi) / inhibitori ponovne pohrane serotonina i noradrenalina (SNRI-ovi) mogu uzrokovati simptome poremećaja seksualne funkcije (vidjeti dio 4.8.). Postoje izvješća o dugotrajnom poremećaju seksualne funkcije gdje su se simptomi nastavili unatoč prestanku liječenja SSRI-ovima/SNRI-om.

Natrij

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija po tableti, tj. zanemarive količine natrija.

Inhibitori monoaminooksidaze (MAO)

Fluvoksamin ne smije primjenjivati zajedno s inhibitorima monoaminooksidaze (MAO), uključujući linezolid zbog rizika od serotoninskog sindroma (vidjeti dijelove 4.3. i 4.4.).

Učinak fluvoksamina na oksidativni metabolizam drugih lijekova

Fluvoksamin može inhibirati metabolizam lijekova koji se metaboliziraju određenim izoenzimima citokrom P450 (CYP). Jaka inhibicija CYP1A2 i CYP2C19 pokazana je u in vitro i in vivo ispitivanjima. U manjoj mjeri inhibira CYP2C9, CYP2D6 i CYP3A4. Lijekovi koji se uglavnom metaboliziraju pomoću tih izoenzima mogu imati više ili niže (npr. u slučaju prolijekova kao što je klopidogrel) koncentracije djelatne tvari/metabolita u plazmi, ako se primjenjuju istodobno s fluvoksaminom.

Istodobnu primjenu fluvoksamina i takvih lijekova treba započeti ili prilagoditi na niži kraj njihovog raspona doza. Potrebno je pratiti koncentracije u plazmi, djelovanje ili nuspojave kod istodobne primjene te po potrebi smanjiti doze. To je posebno važno za lijekove s uskim terapijskim indeksom.

Ramelteon

Kada se tablete s trenutnim oslobađanjem fluvoksamina od 100 mg koriste dva puta dnevno kroz 3 dana, a prije istodobne primjene pojedinačne doze ramelteona od 16 mg i tableta s trenutnim oslobađanjem fluvoksaminmaleata, AUC ramelteona se poveća za oko 190 puta, a C^max za oko 70 puta u usporedbi sa samostalnom primjenom ramelteona.

Lijekovi s uskim terapijskim indeksom

Istodobnu primjenu fluvoksamina s lijekovima koji imaju uzak terapijski indeks (kao što su takrin, teofilin, metadon, meksiletin, fenitoin, karbamazepin i ciklosporin), potrebno je pažljivo nadzirati ako se ti lijekovi metaboliziraju isključivo ili u kombinaciji više CYP enzima koje inhibira fluvoksamin. Ako je potrebno, preporučuje se prilagodba doza tih lijekova.

Istovremena primjena pimozida i fluvoksamina je kontraindicirana zbog uskog terapijskog indeksa pimozida i poznatog učinka pimozida na produljenje QT intervala (vidjeti dio 4.3.).

Triciklički antidepresivi i neuroleptici

Prijavljeni su slučajevi povećanja prethodno stabilnih plazmatskih koncentracija tricikličkih antidepresiva (npr. klomipramin, imipramin, amitriptilin) i neuroleptika (npr. klozapin, olanzapin, kvetiapin), koji se uglavnom metaboliziraju pomoću citokroma P450 1A2, kada se primjenjuju zajedno s fluvoksaminom.

Ako je započeto liječenje fluvoksaminom, treba uzeti u obzir smanjenje doze tih lijekova.

Benzodiazepini

Razine u plazmi benzodiazepina koji se metaboliziraju putem oksidacije (npr. triazolam, midazolam, alprazolam i diazepam) mogu biti povećane ako se istodobno primjenjuju s fluvoksaminom. U tom slučaju doze benzodiazepina treba smanjiti.

Slučajevi povećane koncentracije u plazmi

S obzirom na to da se koncentracija ropinirola u plazmi može povećati kod istodobne primjene s fluvoksaminom, odnosno postoji rizik od predoziranja, može biti potreban nadzor i smanjenje doze ropinirola tijekom primjene fluvoksamina, kao i nakon njena prestanka.

Pri istodobnoj primjeni s fluvoksaminom povećava se koncentracija propranolola u plazmi te je u takvom slučaju potrebno smanjiti dozu propranolola.

Kada se primjenjuje istodobno s fluvoksaminom, koncentracija varfarina u plazmi značajno naraste, a protrombinsko se vrijeme produljuje.

Slučajevi povećanog rizika od nuspojava

Prijavljeni su izolirani slučajevi kardiotoksičnosti kada se fluvoksamin primjenjivao istodobno s tioridazinom.

Moguće je povišenje razine kofeina u plazmi tijekom istodobne primjene s fluvoksaminom. Stoga, bolesnici koji konzumiraju velike količine pića koja sadrže kofein, trebali bi smanjiti njihov unos ako uzimaju fluvoksamin, a razvili su nuspojave karakteristične za kofein (tremor, palpitacije, mučnina, nemir, nesanica).

Terfenadin, astemizol, cisaprid, sildenafil (vidjeti dio 4.4.). Glukuronidacija

Fluvoksamin ne utječe na koncentraciju digoksina u plazmi.

Renalna ekskrecija

Fluvoksamin nema utjecaja na koncentraciju atenolola u plazmi.

Farmakodinamičke interakcije

Serotoninergički učinak fluvoksamina može se pojačati ako se kombinira s drugim serotonergičkim tvarima (uključujući tramadol, buprenorfin, buprenorfin/nalokson; triptane, linezolid, SSRI i pripravke od gospine trave) i može dovesti do stanja potencijalno opasnog po život (vidjeti također dio 4.4.).

Fluvoksamin je primjenjivan u kombinaciji s litijem u terapiji teško bolesnih, na lijekove rezistentnih bolesnika. No, čini se da litij (i možda triptofan) pojačava serotoninergičke učinke fluvoksamina.

Kombinacija se mora koristiti s oprezom kod bolesnika s teškom i na lijekove rezistentnom depresijom.

Bolesnike koji uz oralne antikoagulanse uzimaju i fluvoksamin, treba pomno pratiti zbog povećanog rizika od hemoragija.

Kao i kod drugih psihotropnih lijekova, bolesnike je potrebno savjetovati da izbjegavaju alkohol tijekom uzimanja fluvoksamina.

Trudnoća

Epidemiološki podaci ukazuju na to da uporaba SSRI u trudnoći, osobito u kasnoj fazi trudnoće, može povećati rizik od perzistentne plućne hipertenzije novorođenčeta (PPHN). Rizik je zapažen na oko 5 slučajeva na 1000 trudnoća. U općoj populaciji se PPHN javlja u 1 do 2 slučaja na 1000 trudnoća.

Reproduktivna ispitivanja toksičnosti na životinjama ukazala su na povećanje embriotoksičnosti povezano s liječenjem (embriofetalna smrt, poremećaji oka fetusa). Važnost za ljude nije poznata. Granica sigurnosti za reproduktivnu toksičnost nije poznata (vidjeti dio 5.3.).

Fevarin se ne smije koristiti u trudnoći, osim ako kliničko stanje žene zahtijeva liječenje fluvoksaminom. Opservacijski podaci upućuju na povećan rizik (manje nego dvostruk) od postpartalnog krvarenja nakon izloženosti SSRI-ju/SNRI-ju tijekom mjeseca koji prethodi rođenju (vidjeti dijelove 4.4, 4.8).

Opisani su izolirani slučajevi simptoma ustezanja kod novorođenčadi kada su majke koristile fluvoksamin na samom kraju trudnoće.

U neke novorođenčadi se nakon izloženosti SSRI-u u trećem tromjesečju mogu javiti poteškoće s hranjenjem i/ili disanjem, konvulzije, nestabilnost temperature, hipoglikemija, tremor, abnormalan tonus mišića, razdražljivost, cijanoza, iritabilnost, letargija, somnolencija, povraćanje, poteškoće spavanja i stalan plač, što može zahtijevati produljenu hospitalizaciju.

Dojenje

Fluvoksamin se u malim količinama izlučuje mlijekom. Zbog toga ga dojilje ne smiju uzimati.

Plodnost

Reproduktivna ispitivanja toksičnosti na životinjama su pokazala da Fevarin umanjuje plodnost muškaraca i žena. Granica sigurnosti za taj učinak nije utvrđena. Važnost tog nalaza za ljude nije poznata (vidjeti dio 5.3.).

Podaci dobiveni na životinjama pokazali su da fluvoksamin može utjecati na kvalitetu spermija (vidjeti dio 5.3.). Prijave na neke SSRI u ljudi pokazuju da je učinak na spermije reverzibilan. Utjecaj na ljudsku plodnost nije još uočen.

Fevarin ne smiju koristiti bolesnici koji žele začeti dijete, osim ako kliničko stanje bolesnika zahtijeva liječenje fluvoksaminom.

Fluvoksamin u dozi do 150 mg ne utječe ili zanemarivo utječe na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima. U zdravih dobrovoljaca nije pokazao utjecaj na psihomotorne sposobnosti upravljanja vozilima i strojevima. Ipak, zbog prijavljenih slučajeva somnolencije tijekom primjene fluvoksamina, preporučuje se oprez dok se ne odredi individualni odgovor na lijek.

Nuspojave zapažene u kliničkim ispitivanjima, s niže navedenom učestalošću, često su udružene sa samom bolešću te nisu nužno posljedica terapije.

Kategorije učestalosti nuspojava: vrlo često (≥1/10), često (≥1/100 i <1/10), manje često (≥1/1000 i

<1/100), rijetko (≥1/10 000 i <1/1000), vrlo rijetko (<1/10 000), nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).

* Mučnina, katkad praćena povraćanjem, najčešći je zapažen simptom udružen s terapijom fluvoksaminom. Taj popratni učinak obično slabi unutar prva dva tjedna terapije.

** Učinci klase: Epidemiološka ispitivanja, koja su većinom uključivala bolesnike od 50 godina i starije, pokazuju povećan rizik od prijeloma kostiju kod bolesnika koji uzimaju selektivne inhibitore ponovne

pohrane serotonina (SSRI) i tricikličke antidepresive. Mehanizam koji vodi do ovog rizika nije poznat.

*** Procijenjena učestalost nuspojava zabilježenih nakon stavljanja lijeka u promet; nisu primijećene u placebom kontroliranim kliničkim ispitivanjima

**** Ovaj je događaj prijavljen za terapijsku skupinu SSRI-ja/SNRI-ja (vidjeti dijelove 4.4, 4.6).

Slučajevi suicidalnih ideja i suicidalnog ponašanja zabilježeni su tijekom liječenja fluvoksaminom ili ubrzo nakon prekida liječenja (vidjeti dio 4.4.).

Simptomi ustezanja nakon prekida terapije fluvoksaminom

Prekid terapije fluvoksaminom (osobito ako je nagao) često uzrokuje pojavu simptoma ustezanja. Najčešće prijavljene nuspojave bile su: omaglica, poremećaji osjeta (uključujući paresteziju, poremećaje vida i osjet poput strujnog udara), poremećaji spavanja (uključujući nesanicu i intenzivne snove), agitacija, anksioznost, iritabilnost, konfuzija, emocionalna nestabilnost, mučnina i/ili povraćanje, proljev, znojenje, palpitacije, glavobolja i tremor. Općenito su ti simptomi blagi do umjereni i samolimitirajući, međutim, u nekih bolesnika mogu biti teži i/ili prolongirani. Zbog toga se preporučuje prestanak terapije fluvoksaminom, kada ona više nije potrebna, provesti postupnim smanjivanjem doze (vidjeti dijelove 4.2. i 4.4.).

Pedijatrijska populacija

U jednom placebom kontroliranom ispitivanju u djece i adolescenata s OKP-om u trajanju od 10 tjedana, učestali štetni događaji s većom incidencijom nego kod placeba bili su: nesanica, astenija, agitacija, hiperkinezija, somnolencija i dispepsija. Ozbiljni štetni događaji tijekom ovog ispitivanja bili su: agitacija i hipomanija. Konvulzije su prijavljivane u djece i adolescenata kod primjene izvan kliničkih ispitivanja.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika traži se da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Simptomi

Simptomi uključuju gastrointestinalne tegobe (mučnina, povraćanje i proljev), somnolenciju i omaglicu. Prijavljeni su i srčani događaji (tahikardija, bradikardija, hipotenzija), poremećaji funkcije jetre, konvulzije i koma.

Fluvoksamin ima široku granicu sigurnosti kod predoziranja. Od uvođenja fluvoksamina na tržište, smrtni slučajevi povezani s predoziranjem fluvoksaminom kada se on primjenjivao u monoterapiji, izrazito su rijetki. Najveća dokumentirana doza koju je bolesnik progutao, i nakon toga se potpuno oporavio, je 12 grama. Povremeno su zapažene mnogo ozbiljnije komplikacije u slučajevima namjernog predoziranja fluvoksaminom u kombinaciji s drugim lijekovima.

Terapija

Ne postoji specifičan antidot za fluvoksamin. U slučaju predoziranja treba, što prije nakon gutanja tableta, isprazniti želudac i provesti simptomatsku terapiju. Preporučuje se i ponovljena primjena medicinskog ugljena, ako je potrebno u kombinaciji s osmotskim laksativom. Nije vjerojatno da bi forsirana diureza ili dijaliza bile korisne.