Amzelix je indiciran kao zamjenska terapija za simptomatsko liječenje umjerene do teške Alzheimerove bolesti u odraslih bolesnika prethodno primjereno kontroliranih istodobnom primjenom donepezila i memantina u dozama koje odgovaraju fiksnoj kombinaciji.

Doziranje

Preporučena dnevna doza je jedna tableta odgovarajuće jačine.

Fiksna kombinacija donepezil/memantin nije primjerena kao početna terapija.

Prije prelaska na fiksnu kombinaciju bolesnici trebaju biti kontrolirani istovremeno primijenjenim stabilnim dozama donepezilklorida i memantinklorida. Doza fiksne kombinacije treba se temeljiti na stabilnim dozama pojedinih lijekova u trenutku zamjene.

Ako je potrebna promjena doze, titraciju je potrebno provesti individualnim komponentama.

Najviša preporučena dnevna doza je 10 mg donepezilklorida i 20 mg memantinklorida.

Liječenje se mora provoditi pod nadzorom liječnika s iskustvom u dijagnosticiranju i liječenju Alzheimerove demencije. Na raspolaganju treba biti njegovatelj koji će redovito nadzirati bolesnikovo uzimanje lijeka.

Terapija održavanja može se nastaviti dokle god postoje terapijski korisni učinci za bolesnika. Stoga je potrebno redovito ocjenjivati kliničku korist primjene ovog lijeka. U slučaju dokaza da više nema terapijskog učinka ili ako bolesnik ne podnosi liječenje, potrebno je razmotriti prekid liječenja.

Po prekidu liječenja primijećeno je postupno smanjenje korisnih učinaka donepezila.

Osobe starije životne dobi

Nije potrebna prilagodba doze u starijih bolesnika

Pedijatrijska populacija

Djelotvornost i sigurnost primjene ovog lijeka u djece i adolescenata mlađih od 18 godina nije ispitivana. Nema dostupnih podataka. Ne preporučuje se primjena ovog lijeka u djece i adolescenata mlađih od 18 godina.

Oštećenje funkcije bubrega

Oštećenje funkcije bubrega ne utječe na klirens donepezila.

U bolesnika s blagim oštećenjem funkcije bubrega (klirens kreatinina 50-80 ml/min) nije potrebna prilagodba doze memantinklorida.

U bolesnika s umjerenim oštećenjem funkcije bubrega (klirens kreatinina 30-49 ml/min), dnevna doza memantinklorida bi trebala biti 10 mg na dan. Ako se lijek dobro podnosi tijekom razdoblja liječenja od najmanje 7 dana, doza se može povećati do 20 mg/dan prema slijedećoj shemi: 15 mg dnevno tijekom 7 dana, nakon čega slijedi 20 mg dnevno.

U bolesnika s teškim oštećenjem funkcije bubrega (klirens kreatinina 5-29 ml/min) dnevna doza memantinklorida treba biti 10 mg dnevno.

Oštećenje funkcije jetre

U bolesnika s blagim ili umjerenim oštećenjem funkcije jetre (Child-Pugh A i Child-Pugh B) nije potrebna prilagodba doze memantinklorida.

Zbog moguće povećane izloženosti donepezilu kod blagog do umjerenog oštećenja funkcije jetre (vidjeti dio 5.2.), povećanje doze mora se provoditi sukladno individualnoj podnošljivosti lijeka.

Nisu dostupni podaci o primjeni donepezila i memantina u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije jetre, pa se primjena Amzelixa u tih bolesnika ne preporučuje.

Način primjene

Tableta se uzima kroz usta, uz malo vode, navečer, pred spavanje.

U slučaju poremećaja spavanja, uključujući neuobičajene snove, noćne more ili nesanicu (vidjeti dio 4.8), može se razmotriti uzimanje Amzelixa ujutro.

Ovaj lijek se može uzimati sa ili bez hrane.

- Preosjetljivost na djelatnu tvar (memantinklorid, donepezilklorid), derivate piperidina ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

Anestezija

Donepezil, kao inhibitor kolinesteraze, vjerojatno pojačava mišićnu opuštenost izazvanu sukcinilkolinom za vrijeme anestezije.

Kardiovaskularna stanja

Zbog svog farmakološkog djelovanja, inhibitori kolinesteraze mogu imati vagotonične učinke na frekvenciju srca (npr. bradikardija). Potencijal takvog djelovanja može biti od osobite važnosti za bolesnike sa „sindromom bolesnog sinusa“ ili ostalim supraventrikularnim poremećajima provođenja srčanog ritma, kao što su sinus-atrijski ili atrioventrikularni blok. Prijavljeni su slučajevi sinkope i napadaja. U praćenju takvih bolesnika potrebno je razmotriti mogućnost srčanog bloka ili dugih sinusnih pauza.

Iz većine kliničkih ispitivanja memantina bili su isključeni bolesnici koji su nedavno imali infarkt miokarda, nekompenzirano kongestivno zatajenje srca (NYHA III-IV) ili nekontroliranu hipertenziju. Posljedično, dostupni su samo ograničeni podaci te je potrebno pažljivo nadzirati bolesnike s navedenim stanjima.

Nakon stavljanja lijeka u promet zabilježene su prijave produljenja QTc intervala i torsade de pointes (vidjeti dijelove 4.5 i 4.8). Savjetuje se oprez u bolesnika s produljenjem QTc intervala u osobnoj ili obiteljskoj anamnezi, u bolesnika liječenih lijekovima koji utječu na QTc interval ili u bolesnika s otprije postojećom značajnom bolešću srca (npr. nekompenzirano zatajenje srca, nedavni infarkt miokarda, bradiaritmije) ili poremećajima elektrolita (hipokalijemija, hipomagnezijemija). Može biti potrebno kliničko praćenje (EKG).

Gastrointestinalna stanja

Potrebno je pratiti pojavu simptoma u bolesnika s povećanim rizikom pojave ulkusa, npr. one koji imaju ulkusnu bolest u anamnezi ili oni koji istodobno uzimaju nesteroidne protuupalne lijekove (NSAID-e). Ipak, klinička ispitivanja donepezila (5 i 10 mg/dan) nisu pokazala povećanje incidencije bolesti ni ulkusa želuca niti gastrointestinalnog krvarenja u odnosu na placebo.

Genitourinarna stanja

Premda nije primijećeno u kliničkim ispitivanjima donepezila, kolinomimetici mogu uzrokovati opstrukciju istjecanja urina iz mokraćnog mjehura.

Čimbenici koji mogu povisiti pH urina mogu zahtijevati pažljivo nadziranje bolesnika jer stopa eliminacije memantina može biti znatno smanjena (vidjeti dio 5.2.). Ti čimbenici uključuju drastičnu promjenu načina prehrane, npr. prelazak s mesne na vegetarijansku prehranu ili uzimanje izrazito velike količine alkalizirajućih želučanih pufera. Također, pH urina može biti povišen stanjima renalne tubularne acidoze (RTA) ili teških infekcija mokraćnog sustava uzrokovanih bakterijama roda Proteus.

Neurološka stanja

Zbog farmakoloških osobina memantina i donepezila preporučuje se oprez kod primjene lijeka u bolesnika s epilepsijom, konvulzijama u anamnezi ili u bolesnika s pogodujućim čimbenicima za pojavu epilepsije. Ipak, napadaji mogu biti i manifestacija Alzheimerove bolesti.

Kolinomimetici (poput donepezila) mogu uzrokovati egzacerbaciju ili inducirati ekstrapiramidalne simptome.

Neuroleptični maligni sindrom (NMS), potencijalno po život opasno stanje, zabilježen je vrlo rijetko uz primjenu donepezila, osobito u bolesnika koji istodobno uzimaju antipsihotike. NMS obilježavaju hipertermija, ukočenost mišića, nestabilnost autonomnog živčanog sustava, promijenjena razina svijesti te povišene razine kreatin fosfokinaze u serumu. Dodatni znaci mogu uključivati mioglobinuriju (kao posljedicu rabdomiolize) i akutno zatajenje bubrega. Pojave li se u bolesnika znakovi i simptomi koji ukazuju na NMS ili je prisutna neobjašnjiva visoka temperatura bez dodatnih kliničkih manifestacija NMS-a, liječenje se mora prekinuti.

Respiratorna stanja

Zbog kolinomimetičkih djelovanja, inhibitore kolinesteraze potrebno je pažljivo propisivati bolesnicima koji u anamnezi imaju astmu ili opstruktivnu bolest pluća.

Teško oštećenje funkcije jetre

Amzelix se ne smije koristiti u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije jetre s obzirom na to da nema podataka o primjeni memantina ili donepezila u toj populaciji.

Istodobna primjena antagonista N-metil-D-aspartata (NMDA)

Treba izbjegavati istodobnu primjenu antagonista N-metil-D-aspartata (NMDA) kao što su amantadin, ketamin ili dekstrometorfan. Ove tvari djeluju na isti sustav receptora kao i memantin, te bi nuspojave (uglavnom povezane sa središnjim živčanim sustavom (SŽS)) mogle biti učestalije ili

izraženije (vidjeti dio 4.5).

Istodobna primjena drugih lijekova koji utječu na acetilkolin

Potrebno je izbjegavati istodobnu primjenu s ostalim inhibitorima acetilkolinesteraze, agonistima ili antagonistima kolinergičnog sustava (vidjeti dio 4.5)

Smrtnost u kliničkim ispitivanjima vaskularne demencije

Tri klinička ispitivanja u trajanju od 6 mjeseci zasnivala su se na individualnoj procjeni NINDS- AIREN kriterija na vjerojatnu ili moguću vaskularnu demenciju (VaD). NINDS-AIREN kriteriji osmišljeni su kako bi se identificirali bolesnici kod kojih je do demencije došlo isključivo zbog vaskularnih uzroka i kako bi se isključili bolesnici s Alzheimerovom bolešću.

U prvom ispitivanju stopa smrtnosti iznosila je 2/198 (1,0%) pri primjeni donepezilklorida od 5 mg, 5/206 (2.4%) pri primjeni donepezilklorida od 10 mg i 7/199 (3,5%) uz placebo.

U drugom ispitivanju stopa smrtnosti iznosila je 4/208 (1,9%) pri primjeni donepezilklorida od 5 mg, 3/215 (1,4%) pri primjeni donepezilklorida od 10 mg i 1/193 (0,5%) uz placebo.

U trećem ispitivanju stopa smrtnosti iznosila je 11/648 (1,7%) pri primjeni donepezilklorida od 5 mg i 0/326 (0%) pri primjeni placeba.

Kombinirana stopa smrtnosti za sve tri VaD studije u skupini liječenoj donepezilom (1,7%) bila je brojčano veća od placebo grupe (1,1%). Međutim, ova razlika nema statistički značaj.

Pokazalo se da je većina smrtnih slučajeva bolesnika koji su uzimali donepezil i placebo bila posljedica različitih vaskularnih uzroka koji su se i mogli očekivati u starijoj populaciji s podležećim vaskularnom bolesti. Analiza svih ozbiljnih ishoda vaskularnih događaja (s fatalnim ishodom ili ne) pokazala je da nema razlike u stopi njihove pojave između grupe bolesnika koji su primali placebo i grupe koja je primala donepezil.

U provedenim studijama kod Alzheimerove bolesti (n=4146) i tijekom usporedbe sa studijama kod drugih demencija, uključujući i ispitivanja kod vaskularne demencije (n=6888), stopa smrtnosti u placebo-grupi brojčano je premašila smrtnost u grupi koja je primala donepezil.

Pedijatrijska populacija

Amzelix nema relevantne primjene u pedijatrijskoj populaciju te djelotvornost i sigurnost primjene donepezila i memantina u djece i adolescenata mlađih od 18 godina nije ispitivana.

Lijek sadrži natrij

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija po tableti, tj. zanemarive količine natrija.

Nisu zabilježene farmakokinetske interakcije između donepezila i memantina (vidjeti dio 5.2.).

Sve interakcije koje su zabilježene kod individualne primjene donepezila i memantina mogu se pojaviti i kod primjene ovog lijeka.

Interakcije donepezila

Za donepezil su prijavljeni slučajevi produljenja QTc intervala i torsade de pointes. Savjetuje se oprez kada se donepezil primjenjuje u kombinaciji s drugim lijekovima za koje je poznato da produljuju QTc interval, a možda će biti potrebno i kliničko praćenje (EKG). Primjeri uključuju: antiaritmike I.a skupine (npr. kinidin)

• antiaritmike III. skupine (npr. amiodaron, sotalol)

• određene antidepresive (npr. citalopram, escitalopram, amitriptilin)

• druge antipsihotike (npr. derivate fenotiazina, sertindol, pimozid, ziprasidon)

• određene antibiotike (npr. klaritromicin, eritromicin, levofloksacin, moksifloksacin)

  Donepezilklorid i/ili bilo koji od njegovih metabolita ne inhibira metabolizam teofilina, varfarina, cimetidina ili digoksina u ljudi. Istodobna primjena digoksina ili cimetidina ne utječe na metabolizam donepezilklorida.

  Ispitivanja in vitro su pokazala da su citokrom P450 izoenzimi 3A4 i u manjem opsegu 2D6 uključeni u metabolizam donepezila. Ispitivanja interakcija provedena in vitro pokazala su da su ketokonazol i kinidin, inhibitori CYP3A4 i 2D6, inhibirali metabolizam donepezila. Stoga ovi i ostali CYP3A4 inhibitori, kao što su itrakonazol i eritromicin te CYP2D6 inhibitori, poput fluoksetina, mogu inhibirati metabolizam donepezila. U zdravih ispitanika, ketokonazol je povećao prosječne koncentracije donepezila za približno 30 %.

  Induktori enzima, kao što su rifampicin, fenitoin, karbamazepin i alkohol mogu sniziti razinu donepezila. Kako je snaga inhibicijskog ili indukcijskog učinka nepoznata, takvu je kombinaciju lijekova potrebno primjenjivati s oprezom.

  Donepezil može interferirati s lijekovima koji imaju antikolinergično djelovanje. Postoji i mogućnost sinergističnog djelovanja uz istodobno liječenje s lijekovima kao što su sukcinilkolin, drugi neuromuskularni blokatori, kolinergični agonisti ili beta blokatori koji utječu na srčano provođenje.

  Interakcije memantina

  Zbog farmakoloških učinaka i mehanizma djelovanja memantina moguće su sljedeće interakcije:

  • Način djelovanja sugerira da bi učinci L-dope, dopaminergičkih agonista i antikolinergika mogli biti pojačani pri istodobnom liječenju NMDA-antagonistima poput memantina. Učinci barbiturata i neuroleptika mogu biti smanjeni. Istodobna primjena memantina sa spazmoliticima, dantrolenom ili baklofenom može promijeniti njihov učinak te će možda biti potrebna prilagodba doze.

  • Potrebno je izbjegavati istodobnu primjenu memantina i amantadina zbog rizika od farmakotoksične psihoze. Oba spoja su kemijski srodni NMDA-antagonisti. Isto bi moglo vrijediti za ketamin i dekstrometorfan. Objavljen je jedan slučaj o mogućem riziku također za kombinaciju memantina i fenitoina.

  • Ostale djelatne tvari, poput cimetidina, ranitidina, prokainamida, kinidina, kinina i nikotina, koje koriste isti sustav bubrežnog kationskog transporta kao i amantadin, mogli bi također stupiti u interakciju s memantinom i dovesti do potencijalnog rizika povišenja njegove koncentracije u plazmi.

  • Pri istodobnoj primjeni memantina i hidroklorotiazida (HCT-a) ili bilo koje od kombinacija s

    HCT-om, postoji mogućnost sniženja koncentracije HCT-a u serumu.

  • Nakon stavljanja lijeka u promet zabilježeni su izolirani slučajevi povišenja međunarodno ujednačenog omjera (INR-a) u bolesnika koji su istodobno liječeni varfarinom. Iako uzročna povezanost nije utvrđena, preporučljivo je pažljivo praćenje protrombinskog vremena, odnosno INR-a, u bolesnika koji se istovremeno liječe oralnim antikoagulansima.

  U farmakokinetičkim ispitivanjima u kojima su primijenjene pojedinačne doze u mladih zdravih ispitanika nije uočena značajna interakcija između memantina i gliburida/metformina.

  U kliničkom ispitivanju u mladih zdravih ispitanika nije uočen značajan učinak memantina na farmakokinetiku galantamina.

  Memantin nije in vitro inhibirao CYP 1A2, 2A6, 2C9, 2D6, 2E1, 3A, monooksigenazu koja sadrži flavin, epoksid hidrolazu niti sulfaciju.

Trudnoća

Ne postoje odgovarajući podaci o primjeni memantina i/ili donepezila u trudnica.

Ispitivanja na životinjama nisu pokazala teratogeni učinak donepezila, ali su pokazala perinatalnu i postnatalnu toksičnost (vidjeti dio 5.3.).

Ispitivanja reproduktivne toksičnosti memantina na životinjama ukazuju na postojanje mogućnosti smanjenja intrauterinog rasta pri izloženosti dozama istim ili nešto višim od terapijskih doza u ljudi (vidjeti dio 5.3). Mogući rizik za ljude nije poznat.

Ne preporučuje se koristiti ovaj lijek tijekom trudnoće niti u žena reproduktivne dobi koje ne koriste kontracepciju, osim ako je to neophodno.

Dojenje

Nije poznato izlučuju li se memantin i donepezil u mlijeko dojilja.

Studije pokazuju da se donepezil izlučuje u mlijeko štakora. Uzimajući u obzir lipofilnost memantina, vjerojatno je i njegovo izlučivanje u mlijeko dojilja. Ne može se isključiti rizik za novorođenče/dojenče. Žene koje uzimaju Amzelix ne smiju dojiti.

Plodnost

Nema dovoljno dostupnih podataka vezanih za učinak memantina ili donepezila na plodnost. Ispitivanja na životinjama nisu pokazala učinak memantina na plodnost (vidjeti dio 5.3).

I donepezil i memantin imaju blagi do umjereni utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima, pa ambulantne bolesnike treba upozoriti da na to obrate posebnu pozornost.

Umjerena do teška Alzheimerova bolest obično uzrokuje smanjenu sposobnosti upravljanja vozilima i kompromitira sposobnost rada sa strojevima. Nadalje, donepezil može uzrokovati umor, omaglicu i mišićne grčeve.

Nadležni liječnik mora redovito procjenjivati sposobnosti bolesnika za upravljanje vozilima i rada sa strojevima.

Sažetak sigurnosnog profila

Učestalost nuspojava je kod istovremene primjene donepezila i memantina slična kao kod njihove odvojene primjene.

Donepezil

Najčešće zabilježene nuspojave su dijareja, grčevi u mišićima, umor, mučnina, povraćanje i nesanica.

Memantin

U kliničkim ispitivanjima kod blage do teške demencije, u kojima je 1784 bolesnika liječeno memantinom, a 1595 ih je dobivalo placebo, sveukupna stopa učestalosti nuspojava u skupini liječenoj memantinom nije se razlikovala od stope učestalosti nuspojava u skupini koja je primala placebo; nuspojave su uglavnom bile blage do umjerene težine. Nuspojave koje su se najčešće pojavljivale s većom učestalošću u skupini bolesnika liječenih memantinom nego u skupini koja je uzimala placebo bile su omaglica (6,3% naspram 5,6%), glavobolja (5,2% naspram 3,9%),

konstipacija (4,6% naspram 2,6%), somnolencija (3,4% naspram 2,2%) i hipertenzija (4,1% naspram

2,8%).

Tablični popis nuspojava

Nuspojave prikazane u tablici prijavljene su u kliničkim ispitivanjima tijekom odvojene primjene memantina i donepezila te nakon stavljanja oba lijeka u promet.

Nuspojave su razvrstane prema klasifikaciji organskih sustava, koristeći iduću konvenciju: vrlo često (≥1/10); često (≥1/100 do <1/10); manje često (≥1/1000 do <1/100); rijetko (≥1/10 000 do <1/1000); vrlo rijetko (<1/10 000), nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).

1Kod praćenja bolesnika sa sinkopom ili napadajima mora se uzeti u obzir mogućnost srčanog bloka ili dugih sinusnih pauza (vidjeti dio 4.4.)

2Prijavljeni slučajevi halucinacija, abnormalnih snova, noćnih mora, agitacije ili agresivnog ponašanja povukli su se sa smanjenjem doze ili prekidom liječenja.

3U slučajevima neobjašnjive disfunkcije jetre mora se razmotriti prekid liječenja donepezilom.

4Prijavljeno je da rabdomioliza nastupa neovisno o neuroleptičkom malignom sindromu, te je usko vremenski povezana s početkom liječenja donepezilom ili povećanjem doze.

5Halucinacije su opažene uglavnom u bolesnika s teškom Alzheimerovom bolešću.

6Izolirani slučajevi prijavljeni u postmarketinškom iskustvu.

Opis odabranih nuspojava

Alzheimerova bolest povezuje se s depresijom, suicidalnim mislima i suicidom. Ove nuspojave prijavljene su nakon stavljanja lijeka u promet u bolesnika liječenih memantinom.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Nema podataka o istovremenom predoziranju donepezilom i memantinom.

Simptomi

Simptomi povezani s donepezilom

Procijenjeni medijan letalne doze donepezilklorida nakon primjene jedne peroralne doze u miševa i štakora je 45 i 32 mg/kg ili približno 225 i 160 puta viša doza od najviše preporučene u ljudi (10 mg na dan). Znakovi kolinergične stimulacije povezani s primjenom doze primijećeni su u životinja, a uključuju smanjeno spontano kretanje, inklinirajuću poziciju, teturanje, lakrimaciju, kloničke konvulzije, respiratornu depresiju, salivaciju, miozu, fascikulaciju i nižu temperaturu površine tijela.

Predoziranje s inhibitorima kolinesteraze može rezultirati kolinergičnom krizom koju karakterizira teška mučnina, povraćanje, salivacija, znojenje, bradikardija, hipotenzija, respiratorna depresija, kolaps i konvulzije. Moguća je povećana slabost mišića koja može rezultirati smrću ukoliko se radi o respiratornim mišićima.

Simptomi povezani s memantinom

Relativno velika predoziranja (200 mg, odnosno, 105 mg/dan tijekom 3 dana) povezana su ili samo sa simptomima umora, slabosti i/ili proljeva, ili nema simptoma. U slučajevima predoziranja s dozom manjom od 140 mg ili nepoznatom dozom, bolesnici su opisivali simptome vezane uz središnji živčani sustav (konfuziju, uspavanost, somnolenciju, vrtoglavicu, agitaciju, agresiju, halucinacije i poremećaj hoda) i/ili gastrointestinalne simptome (povraćanje i proljev).

U najekstremnijem slučaju predoziranja, bolesnik je preživio peroralno uzimanje ukupne količine od 2000 mg memantina s učincima na središnji živčani sustav (koma tijekom 10 dana, a nakon toga diplopija i agitacija). Bolesnik je liječen simptomatski i plazmaferezom te se oporavio bez trajnih posljedica.

U drugom slučaju predoziranja velikom dozom, bolesnik je također preživio, te se oporavio. Bolesnik je oralno uzeo 400 mg memantina, nakon čega je imao simptome vezane uz središnji živčani sustavi (nemir, psihoza, vizualne halucinacije, prokonvulzivnost, somnolencija, stupora i besvjesno stanje).

Liječenje

Kao i u svakom slučaju predoziranja, moraju se provesti opće suportivne mjere.

Tercijarni antikolinergici poput atropina mogu se koristiti kao antidoti kod predoziranja donepezilkloridom. Preporučuje se intravenski atropin sulfat titriran do postizanja učinka: inicijalna doza od 1,0 do 2,0 mg iv. dok su sljedeće doze ovisne o kliničkom odgovoru. Atipični odgovori u krvnom tlaku i otkucajima srca primijećeni su nakon primjene ostalih kolinomimetika u kombinaciji s kvaternarnim antikolinergicima kao što je glikopirolat. Nije poznato mogu li se donepezilklorid i/ili njegovi metaboliti odstraniti dijalizom (hemodijalizom, peritonealnom dijalizom ili hemofiltracijom).

U slučaju predoziranja memantinom, liječenje treba biti simptomatsko. Ne postoji specifični antidot za intoksikaciju ili predoziranje memantinom. Treba koristiti standardne kliničke postupke za

uklanjanje djelatne tvari, npr. ispiranje želuca, primjenu medicinskog ugljena (prekidanje potencijalne enterohepatičke recirkulacije), zakiseljavanje urina te forsiranu diurezu, kako je prikladno.

U slučaju znakova i simptoma općenite pretjerane stimulacije središnjeg živčanog sustava treba razmotriti pažljivo simptomatsko liječenje.