Tyverb 250 mg filmom obložene tablete
Informacije o propisivanju
Lista
Režim izdavanja
Ograničenje primjene lijeka
Propisivanje
Indikacija po HZZO
Smjernice
Ostale informacije
Naziv
Sastav
Farmaceutski oblik
Nositelj odobrenja
Zadnje ažuriranje SmPC-a
Koristite Mediately aplikaciju
Dobijte informacije o lijekovima brže.
Više od 36k ocjene
SmPC - Tyverb 250 mg
Tyverb je indiciran u liječenju odraslih bolesnika s karcinomom dojke čiji tumori pokazuju
prekomjernu ekspresiju HER2 (ErbB2);
-
u kombinaciji s kapecitabinom za bolesnike s uznapredovalom ili metastatskom bolesti koja je progredirala nakon prethodnog liječenja koje je moralo uključivati antracikline i taksane te nakon liječenja metastatske bolesti trastuzumabom (vidjeti dio 5.1).
-
u kombinaciji s trastuzumabom za bolesnike s metastatskom bolesti uz negativne hormonske receptore koja je progredirala na prethodnoj terapiji (terapijama) trastuzumabom u kombinaciji s kemoterapijom (vidjeti dio 5.1).
-
u kombinaciji s inhibitorom aromataze za žene u postmenopauzi s metastatskom bolesti uz pozitivne hormonske receptore, a koje trenutno nisu kandidati za kemoterapiju. Bolesnice u registracijskom ispitivanju nisu bile prethodno liječene trastuzumabom ili inhibitorom aromataze (vidjeti dio 4.4 i 5.1). Nisu dostupni podaci o djelotvornosti ove kombinacije u odnosu na trastuzumab u kombinaciji s inhibitorom aromataze u ovoj populaciji bolesnika.
Liječenje lijekom Tyverb smije započeti isključivo liječnik s iskustvom u primjeni antineoplastičnih
lijekova.
Tumori koji pokazuju prekomjernu ekspresiju HER2 (ErbB2) definirani su rezultatom IHC3+, ili IHC2+ uz amplifikaciju gena, ili samom amplifikacijom gena. HER2 status treba utvrditi primjenom točnih i validiranih metoda.
Doziranje
Doziranje pri kombinaciji Tyverb / kapecitabin
Preporučena doza lijeka Tyverb je 1250 mg (tj. pet tableta) jednom dnevno kontinuirano.
Preporučena doza kapecitabina je 2000 mg/m2/dan, podijeljeno u 2 doze u razmaku od 12 sati, od 1. do 14. dana u 21-dnevnom ciklusu (vidjeti dio 5.1). Kapecitabin se uzima s hranom ili unutar
30 minuta nakon jela. Molimo pogledajte cjelokupne informacije o propisivanju kapecitabina.
Doziranje pri kombinaciji Tyverb / trastuzumab
Preporučena doza lijeka Tyverb je 1000 mg (tj. četiri tablete) jednom dnevno kontinuirano. Preporučena doza trastuzumaba je 4 mg/kg, a primjenjuje se intravenski kao udarna doza, nakon čega
slijedi intravenska doza od 2 mg/kg tjedno (vidjeti dio 5.1). Molimo pogledajte cjelokupne informacije o propisivanju trastuzumaba.
Doziranje pri kombinaciji Tyverb/inhibitor aromataze
Preporučena doza lijeka Tyverb je 1500 mg (tj. šest tableta) jednom dnevno kontinuirano.
Za informacije o doziranju istodobno primijenjenog inhibitora aromataze pogledajte njegove cjelokupne informacije o propisivanju.
Odgađanje i smanjenje doze
Kardiološki događaji
Primjenu lijeka Tyverb potrebno je prekinuti u bolesnika sa simptomima povezanim sa smanjenom ejekcijskom frakcijom lijeve klijetke (LVEF), 3. ili višeg stupnja prema Zajedničkim terminološkim kriterijima za nuspojave Nacionalnog instituta za tumore (NCI CTCAE), ili ako se vrijednost ejekcijske frakcije lijeve klijetke (LVEF) spusti ispod utvrđene donje granice normalnih vrijednosti (vidjeti dio 4.4). S primjenom lijeka Tyverb može se ponovno započeti smanjenom dozom
(750 mg/dan kad se primjenjuje s trastuzumabom, 1000 mg/dan kada se primjenjuje s kapecitabinom ili 1250 mg/dan kada se primjenjuje s inhibitorom aromataze) nakon najmanje 2 tjedna te ako se vrijednost ejekcijske frakcije lijeve klijetke vrati u normalu, a bolesnik nema simptoma.
Intersticijska bolest pluća / pneumonitis
Primjenu lijeka Tyverb potrebno je prekinuti u bolesnika koji imaju plućne simptome, a koji su prema NCI CTCAE kriterijima 3. ili višeg stupnja (vidjeti dio 4.4).
Proljev
Primjenu lijeka Tyverb potrebno je prekinuti u bolesnika s proljevom 3. stupnja prema NCI CTCAE ili
-
ili 2. stupnja s obilježjima komplikacija (umjereni do teški grčevi u trbuhu, mučnina ili povraćanje
-
ili višeg stupnja prema NCI CTCA, smanjena funkcionalna sposobnost, vrućica, sepsa, neutropenija, svježa krv u stolici ili dehidracija) (vidjeti dijelove 4.4 i 4.8). Liječenje lijekom Tyverb može se ponovo započeti u manjoj dozi (smanjenoj sa 1000 mg/dan na 750 mg/dan, sa 1250 mg/dan na 1000 mg/dan ili sa 1500 mg/dan na 1250 mg/dan) kad se proljevi ublaže na 1. stupanj ili nestanu. Primjenu lijeka Tyverb potrebno je trajno prekinuti u bolesnika s proljevom 4. stupnja po NCI CTCAE.
Ostale toksičnosti
Prekid ili pauza u liječenju lijekom Tyverb razmatra se kada bolesnik razvije toksičnost 2. ili višeg stupnja prema NCI CTCAE. Liječenje se može ponovno započeti kada se toksičnost smanji na stupanj
-
ili niže, dozom od 1000 mg/dan u kombinaciji s trastuzumabom, dozom od 1250 mg/dan u kombinaciji s kapecitabinom ili 1500 mg/dan u kombinaciji s inhibitorom aromataze. Ako se znakovi toksičnosti ponovno pojave, primjena lijeka Tyverb počinje sa smanjenom dozom (750 mg/dan u kombinaciji s trastuzumabom, 1000 mg/dan u kombinaciji s kapecitabinom ili 1250 mg/dan u kombinaciji s inhibitorom aromataze).
Oštećenje funkcije bubrega
Nije potrebna prilagodba doze u bolesnika s blagim do umjerenim oštećenjem funkcije bubrega. Potreban je oprez u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije bubrega obzirom da nema podataka o primjeni lijeka Tyverb u ovoj populaciji bolesnika (vidjeti dio 5.2).
Oštećenje funkcije jetre
U slučaju teškog oštećenja funkcije jetre, primjenu lijeka Tyverb potrebno je prekinuti, a liječenje se ne smije više započinjati (vidjeti dio 4.4).
Primjenu lijeka Tyverb u bolesnika s umjerenim do teškim oštećenjem funkcije jetre potrebno je provoditi s oprezom zbog povećane izloženosti lijeku. Ne postoje podaci o bolesnicima s oštećenjem funkcije jetre dostatni za izdavanje preporuka o prilagodbi doze (vidjeti dio 5.2).
Starije osobe
Podaci o primjeni lijeka Tyverb u kombinaciji s kapecitabinom te lijeka Tyverb u kombinaciji s trastuzumabom u bolesnika u dobi od 65 godina i starijih su ograničeni.
U fazi III kliničkog ispitivanja kombinacije lijeka Tyverb i letrozola, od ukupnog broja bolesnika s metastatskim rakom dojke pozitivnim na hormonske receptore (populacija planirana za liječenje n= 642), 44% njih je bilo dobi ≥ 65 godina. Sveukupno, nije primijećena razlika u djelotvornosti i sigurnosti primjene kombinacije Tyverba i letrozola između ovih bolesnica i bolesnica u dobi
< 65 godina.
Pedijatrijska populacija
Sigurnost i djelotvornost lijeka Tyverb u djece mlađe od 18 godina nisu još ustanovljene. Nema dostupnih podataka.
Način primjene
Tyverb je za peroralnu primjenu.
Dnevna doza lijeka Tyverb ne smije se dijeliti. Tyverb je potrebno uzeti najmanje jedan sat prije ili najmanje jedan sat nakon obroka. U svrhu smanjenja varijabilnosti u pojedinog bolesnika primjenu lijeka Tyverb potrebno je standardizirati u odnosu na unos hrane, na primjer, uvijek ga uzimati jedan sat prije obroka (vidjeti dijelove 4.5 i 5.2 za informacije o apsorpciji).
Propuštene doze ne smiju se nadomiještati, a doziranje je potrebno nastaviti sa sljedećom redovitom
dnevnom dozom (vidjeti dio 4.9).
Za lijekove koji se istodobno uzimaju potrebno je pogledati njihove cjelokupne informacije o propisivanju za sve važne detalje o njihovom doziranju, uključujući smanjenje doze, kontraindikacije i informacije o sigurnosti.
Podaci su pokazali da je Tyverb u kombinaciji s kemoterapijom manje učinkovit nego trastuzumab u kombinaciji s kemoterapijom.
Kardiološka toksičnost
Lapatinib je povezan s prijavljenim smanjenjem LVEF-a (vidjeti dio 4.8). Lapatinib nije procjenjivan u bolesnika sa simptomatskim zatajenjem srca. Potreban je oprez pri primjeni lijeka Tyverb u bolesnika koji pate od stanja koja mogu oštetiti funkciju lijeve klijetke (uključujući istodobnu primjenu potencijalno kardiotoksičnih lijekova). U svih bolesnika potrebno je prije početka primjene lijeka Tyverb procijeniti LVEF kako bi se utvrdilo da je njena vrijednost unutar utvrđene granice normalih vrijednosti. Ejekcijska frakcija lijeve klijetke se procjenjuje tijekom liječenja lijekom Tyverb kako bi se utvrdilo da se ne smanjuje na neprihvatljivu razinu (vidjeti dio 4.2). U nekim slučajevima smanjenje LVEF može biti teško i dovesti do zatajenja srca. Prijavljeni su fatalni slučajevi, ali uzrok smrti nije sa sigurnošću utvrđen. U ispitivanjima koja su se provodila tijekom cijelog programa kliničkog razvoja lapatiniba, kardiološki događaji uključujući smanjenje LVEF prijavljeni su u oko 1% bolesnika. Simptomatsko smanjenje LVEF zabilježeno je u oko 0,3% bolesnika koji su primali lapatinib. No, kad se lapatinib primjenjivao u kombinaciji s trastuzumabom u metastatskom okruženju, incidencija kardioloških događaja uključujući smanjenje LVEF bila je viša (7%) u odnosu na skupinu koja je primala samo lapatinib (2%) u pivotalnom ispitivanju. Kardiološki događaji zabilježeni u ovom ispitivanju po prirodi i težini se mogu usporediti s prethodno zabilježenim događajima s lapatinibom.
U posebnom placebom kontroliranom ukriženom ispitivanju u ispitanika s uznapredovalim solidnim tumorima dokazano je povećanje QTc intervala ovisno o koncentraciji.
Potreban je oprez ukoliko se Tyverb primjenjuje u bolesnika sa stanjima koja mogu rezultirati produljenjem QTc intervala (uključujući hipokalijemiju, hipomagnezijemiju, i kongenitalni sindrom produljenog QT intervala), kod istodobne primjene drugih lijekova za koje je poznato da produljuju QT interval, ili u stanjima koja povećavaju izloženost lapatinibu, kao što je istodobna primjena snažnih inhibitora CYP3A4. Hipokalijemiju ili hipomagnezijemiju je potrebno korigirati prije početka liječenja. Elektrokardiogram s mjerenjem QT intervala potrebno je napraviti prije i jedan do dva tjedna nakon početka terapije Tyverbom. Kada je klinički indicirano, npr. nakon započinjanja istodobnog liječenja koje može utjecati na QT interval ili može biti u interakciji s lapatinibom, također je potrebno razmotriti mjerenje EKG-a.
Intersticijska bolest pluća i pneumonitis
Lapatinib je povezan s prijavama plućne toksičnosti, uključujući intersticijsku bolest pluća i pneumonitis (vidjeti dio 4.8). Potrebno je pratiti bolesnike kako bi se uočili simptomi plućne toksičnosti (dispneja, kašalj, vrućica) i liječenje prekinuti u bolesnika koji prema Zajedničkim terminološkim kriterijima za nuspojave Nacionalnog instituta za tumore imaju simptome 3. ili višeg stupnja. Plućna toksičnost može biti teška i voditi do zatajenja disanja. Prijavljeni su fatalni slučajevi, ali uzročna povezanost nije utvrđena sa sigurnošću.
Hepatotoksičnost
Hepatotoksičnost je uočena pri primjeni lijeka Tyverb, i može u rijetkim slučajevima biti fatalna. Hepatotoksičnost se može pojaviti nekoliko dana do više mjeseci nakon započinjanja liječenja. Prije početka liječenja bolesnike je potrebno savjetovati o potencijalnoj hepatotoksičnosti. Potrebno je procijeniti funkciju jetre (vrijednosti transaminaza, bilirubina i alkalne fosfataze) prije samog početka liječenja te je pratiti nakon toga, jednom mjesečno, ili kako je klinički indicirano. Ukoliko dođe do teškog oštećenja funkcije jetre, liječenje lijekom Tyverb potrebno je prekinuti i ne smije se više započinjati. Bolesnici koji nose HLA alele DQA1*02:01 i DRB1*07:01 imaju povišen rizik od hepatotoksičnosti povezane s lijekom Tyverb. U velikom, randomiziranom kliničkom ispitivanju monoterapije lijekom Tyverb (n=1194), kumulativna učestalost teških oštećenja jetre (ALT > 5 puta iznad gornje granice normale, 3. stupanj prema NCI CTCAE) po isteku 1. godine liječenja bila je ukupno 2,8%. Kumulativna učestalost kod nositelja DQA1*02:01 i DRB1*07:01 alela bila je 10,3%, a kod osoba koje nisu nositelji je iznosila 0,5%. Nositeljstvo HLA rizičnih alela je često (15 do 25%) u bjelačkim, azijskim, afričkim i hispanskim populacijama, a rjeđe (1%) u japanskoj populaciji.
Neophodan je oprez pri primjeni lijeka Tyverb u bolesnika s umjerenim do teškim oštećenjem funkcije
jetre i bolesnika s teškim oštećenjem funkcije bubrega (vidjeti dijelove 4.2 i 5.2). Proljev
Prijavljeni su slučajevi proljeva, uključujući teški oblik proljeva, pri primjeni lijeka Tyverb (vidjeti dio 4.8). Proljev može biti opasan po život ako je praćen dehidracijom, bubrežnom insuficijencijom, neutropenijom i/ili disbalansom elektrolita, a prijavljeni su i fatalni slučajevi. Proljev se u pravilu pojavljuje rano tijekom liječenja lijekom Tyverb, a u gotovo polovice tih bolesnika se proljev prvi put javi unutar prvih 6 dana. Obično traje 4-5 dana. Proljev izazvan lijekom Tyverb najčešće je niskog stupnja, dok se teški proljev 3. ili 4. stupnja prema NCI CTCAE pojavljuje u < 10%, odnosno < 1% bolesnika. Na početku liječenja potrebno je utvrditi motilitet crijeva bolesnika i bilo koje druge simptome (npr. vrućicu, bol tipa grčeva, mučninu, povraćanje, omaglicu i žeđ) kako bi bilo moguće uočiti bilo kakve promjene tijekom liječenja i lakše identificirati bolesnike s povišenim rizikom od pojave proljeva. Bolesnike je potrebno uputiti da odmah prijave bilo kakve promjene u radu crijeva. U potencijalno teškim slučajevima proljeva treba razmotriti određivanje broja neutrofila i mjerenje tjelesne temperature. Važno je proaktivno zbrinjavanje proljeva antidijaroicima. Teški slučajevi proljeva mogu zahtijevati primjenu elektrolita i tekućine peroralnim ili intravenskim putem, primjenu antibiotika kao što su fluorokinoloni (posebno ako proljev potraje duže od 24 sata, ako je praćen vrućicom ili neutropenijom 3. ili 4. stupnja), te pauzu ili prekid liječenja lijekom Tyverb (vidjeti
dio 4.2 – odgađanje i smanjenje doze – proljev). Ozbiljne kožne reakcije
Prijavljene su ozbiljne kožne reakcije pri primjeni lijeka Tyverb. Ako se posumnja na pojavu eritema multiforme ili na reakcije opasne po život poput Stevens-Johnsonovog sindroma ili toksičnu epidermalnu nekrolizu (npr. progresivni kožni osip često s mjehurićima ili lezijama sluznica), potrebno je prekinuti liječenje lijekom Tyverb.
Istodobno liječenje inhibitorima ili induktorima CYP3A4
Potrebno je izbjegavati istodobno liječenje induktorima CYP3A4 zbog rizika od smanjene izloženosti
lapatinibu (vidjeti dio 4.5).
Potrebno je izbjegavati istodobno liječenje snažnim inhibitorima CYP3A4 zbog rizika od povećane izloženosti lapatinibu (vidjeti dio 4.5).
Potrebno je izbjegavati sok od grejpa tijekom liječenja lijekom Tyverb (vidjeti dio 4.5).
Potrebno je izbjegavati istodobnu primjenu lijeka Tyverb s lijekovima za peroralnu primjenu uske
terapijske širine koji su supstrati CYP3A4 i/ili CYP2C8 (vidjeti dio 4.5).
Potrebno je izbjegavati istodobno liječenje tvarima koje povisuju pH želuca, s obzirom da može doći
do smanjenja topljivosti i apsorpcije lapatiniba (vidjeti dio 4.5).
Tyverb sadrži natrij
Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija po tableti, tj. zanemarive količine natrija.
Učinci drugih lijekova na lapatinib
Lapatinib se većinom metabolizira pomoću CYP3A (vidjeti dio 5.2).
U zdravih dobrovoljaca koji su primali ketokonazol, koji je snažan inhibitor CYP3A4, pri dozi od
200 mg dvaput dnevno tijekom 7 dana, sistemska izloženost lapatinibu (100 mg dnevno) bila je
povećana za oko 3,6 puta, a poluvijek je bio povećan za 1,7 puta. Potrebno je izbjegavati istodobnu primjenu lijeka Tyverb sa snažnim inhibitorima CYP3A4 (npr. ritonavir, sakvinavir, telitromicin, ketokonazol, itrakonazol, vorikonazol, posakonazol, nefazodon). Istodobnu primjenu lijeka Tyverb s umjerenim inhibitorima CYP3A4 potrebno je nastaviti s oprezom, uz pažljivo praćenje kliničkih nuspojava.
U zdravih dobrovoljaca koji su primali karbamazepin, induktor CYP3A4, pri dozi od 100 mg dvaput dnevno tijekom 3 dana i 200 mg dvaput dnevno tijekom 17 dana, sistemska izloženost lapatinibu bila je smanjena za oko 72%. Potrebno je izbjegavati istodobnu primjenu lijeka Tyverb s poznatim induktorima CYP3A4 (npr. rifampicin, rifabutin, karbamazepin, fenitoin ili gospina trava).
Lapatinib je supstrat za prijenosne proteine Pgp i BCRP. Inhibitori (ketokonazol, itrakonazol, kinidin, verapamil, ciklosporin, i eritromicin) i induktori (rifampicin i gospina trava) ovih proteina mogu promijeniti izloženost i/ili distribuciju lapatiniba (vidjeti dio 5.2).
Topljivost lapatiniba ovisna je o pH. Potrebno je izbjegavati istodobnu primjenu s tvarima koje povisuju pH vrijednost želuca, s obzirom da može doći do smanjenja topljivosti i apsorpcije lapatiniba. Prethodna primjena inhibitora protonske pumpe (esomeprazola) snizila je izloženost lapatinibu za prosječno 27% (raspon od 6% do 49%). Ovaj učinak se smanjuje s povećanjem dobi od otprilike 40 prema 60 godina starosti.
Učinci lapatiniba na druge lijekove
Lapatinib inhibira CYP3A4 in vitro pri klinički značajnim koncentracijama. Istodobna primjena lijeka Tyverb s oralnim midazolamom rezultira u povećanju AUC midazolama za približno 45%. Kod intravenske primjene midazolama nema klinički značajnog povećanja AUC. Potrebno je izbjegavati istodobnu primjenu lijeka Tyverb s lijekovima za peroralnu primjenu uske terapijske širine koji su supstrati CYP3A4 (npr. cisaprid, pimozid i kinidin) (vidjeti dijelove 4.4 i 5.2).
Lapatinib inhibira CYP2C8 in vitro pri klinički značajnim koncentracijama. Potrebno je izbjegavati istodobnu primjenu lijeka Tyverb i lijekova uske terapijske širine koji su supstrati CYP2C8 (npr. repaglinid) (vidjeti dijelove 4.4 i 5.2).
Istodobna primjena lapatiniba i intravenskog paklitaksela povećava izloženost paklitakselu za 23% zbog inhibicije CYP2C8 i/ili Pgp-a lapatinibom. U kliničkim ispitivanjima ove kombinacije lijekova zapaženo je povećanje incidencije i težine proljeva i neutropenije. Savjetuje se oprez pri istodobnoj primjeni lapatiniba i paklitaksela.
Istodobna primjena lapatiniba i intravenskog docetaksela nije značajno utjecala na AUC ili Cmax bilo koje od aktivnih supstanci. Ipak, porasla je pojavnost docetakselom inducirane neutropenije.
Istodobna primjena lijeka Tyverb i irinotekana (kada se primjenjuje kao dio FOLFIRI protokola) uzrokovala je približno 40%-tno povećanje AUC za SN-38 koji je aktivni metabolit irinotekana. Točan mehanizam ove interakcije nije poznat, ali se pretpostavlja da lapatinib inhibira jedan ili više prijenosnih proteina. Nuspojave je potrebno pažljivo nadzirati ukoliko se Tyverb primjenjuje istodobno s irinotekanom te je potrebno razmišljati i o mogućem smanjenju doze irinotekana.
Lapatinib in vitro inhibira transportni protein Pgp u klinički značajnim koncentracijama. Istodobna primjena lapatiniba i peroralno primijenjenog digoksina rezultirala je povećanjem AUC za digoksin od približno 80%. Potreban je oprez kada se lapatinib primjenjuje istodobno s lijekovima uske terapijske širine koji su supstrati za Pgp, a smanjivanje doze Pgp supstrata potrebno je uzeti u obzir.
Lapatinib inhibira prijenosne proteine BCRP i OATP1B1 in vitro. Klinički značaj ovog učinka nije procjenjivan. Ne može se isključiti utjecaj lapatiniba na farmakokinetiku supstrata BCRP (npr. topotekan) i OATP1B1 (npr. rosuvastatin) (vidjeti dio 5.2).
Istodobna primjena lijeka Tyverb s kapecitabinom, letrozolom ili trastuzumabom nije značajno
promijenila farmakokinetiku ovih lijekova (ili metabolite kapecitabina) ili lapatiniba.
Interakcije s hranom i pićem
Uz hranu se bioraspoloživost lapatiniba povećava do oko 4 puta, ovisno npr. o sadržaju masnoća u obroku. Nadalje, ovisno o vrsti hrane, bioraspoloživost je približno 2-3 puta veća kada se lapatinib uzme 1 sat nakon jela u usporedbi s uzimanjem 1 sat prije prvog obroka u danu (vidjeti dijelove 4.2 i 5.2).
Sok od grejpa može inhibirati CYP3A4 u stijenki crijeva i povisiti bioraspoloživost lapatiniba te ga je stoga potrebno izbjegavati tijekom liječenja lijekom Tyverb.
Žene u reproduktivnoj dobi
Ženama u reproduktivnoj dobi mora se savjetovati primjena odgovarajuće kontracepcije kako bi izbjegle trudnoću tijekom liječenja lijekom Tyverb i još najmanje 5 dana nakon posljednje doze.
Trudnoća
Nema odgovarajućih podataka o primjeni lijeka Tyverb u trudnoći. Ispitivanja na životinjama
pokazala su reproduktivnu toksičnost (vidjeti dio 5.3). Potencijalni rizik kod ljudi nije poznat.
Tyverb se ne smije primjenjivati tijekom trudnoće, osim ako to nije izričito potrebno. Dojenje
Sigurna primjena lijeka Tyverb tijekom dojenja nije utvrđena. Nije poznato izlučuje li se lapatinib u majčino mlijeko u ljudi. Kod štakora je primijećeno zaostajanje u rastu kod mladunčadi koja je bila izložena lapatinibu putem majčinog mlijeka. Dojenje se mora prekinuti kod žena koje se liječe lijekom Tyverb i još najmanje 5 dana nakon posljednje doze.
Plodnost
Nema odgovarajućih podataka o primjeni lijeka Tyverb u žena reproduktivne dobi.
Tyverb ne utječe na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima. Štetan utjecaj na ove aktivnosti nije predvidiv iz farmakologije lapatiniba. Kada se razmatra bolesnikova sposobnost izvođenja zadataka koji zahtijevaju prosudbene, motoričke i kognitivne vještine, potrebno je imati u vidu klinički status bolesnika i sigurnosni profil lapatiniba.
Sažetak sigurnosnog profila
Sigurnost lapatiniba procjenjivana je u monoterapiji ili u kombinaciji s drugim kemoterapijama za različite vrste karcinoma u više od 20 000 bolesnika, uključujući 198 bolesnika koji su primali lapatinib u kombinaciji s kapecitabinom, 149 bolesnika koji su primali lapatinib u kombinaciji s trastuzumabom i 654 bolesnika koji su primali lapatinib u kombinaciji s letrozolom (vidjeti dio 5.1).
Najčešće nuspojave (> 25%) tijekom liječenja lapatinibom bile su gastrointestinalne nuspojave (primjerice proljev, mučnina i povraćanje) i osip. Palmarno-plantarna eritrodizestezija bila je česta (> 25%) i pri primjeni kombinacije lapatiniba i kapecitabina. Incidencija palmarno-plantarne
eritrodizestezije je u skupini koja je primala lapatinib i kapecitabin bila slična onoj u skupini koja je primala samo kapecitabin. Proljev je bio najčešća nuspojava koja je rezultirala prekidom liječenja pri primjeni lapatiniba u kombinaciji s kapecitabinom ili s letrozolom.
Nisu prijavljene dodatne nuspojave povezane s lapatinibom primijenjenim u kombinaciji s trastuzumabom. Incidencija kardiološke toksičnosti je bila povišena, no ti su događaji po prirodi i težini bili usporedivi s događajima prijavljenima u kliničkom programu lapatiniba (vidjeti dio 4.4. – kardiološka toksičnost). Ti se podaci temelje na izloženosti 149 bolesnika toj kombinaciji u pivotalnom ispitivanju.
Tablični prikaz nuspojava
Prijavljene su sljedeće nuspojave kao uzročno povezane s lapatinibom u monoterapiji ili lapatinibom u
kombinaciji s kapecitabinom, trastuzumabom ili letrozolom.
Nuspojave su klasificirane na sljedeći način prema učestalosti: vrlo često (≥ 1/10), često (≥ 1/100 i
< 1/10), manje često (≥ 1/1000 i < 1/100), rijetko (≥ 1/10 000 i < 1/1000), vrlo rijetko (< 1/10 000),
nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).
Unutar svake skupine učestalosti, nuspojave su prikazane prema redoslijedu smanjenja ozbiljnosti.
| Poremećaji imunološkog sustava | |
| Rijetko | Reakcije preosjetljivosti uključujući anafilaksiju (vidjeti dio 4.3) |
| Poremećaji metabolizma i prehrane | |
| Vrlo često | Anoreksija |
| Psihijatrijski poremećaji | |
| Vrlo često | Insomnija* |
| Poremećaji živčanog sustava | |
| Vrlo često | Glavobolja† |
| Često | Glavobolja* |
| Srčani poremećaji | |
| Često | Smanjenje ejekcijske frakcije lijeve klijetke (vidjeti dio 4.2 – smanjenje doze– srčani događaji i dio 4.4). |
| Nepoznato | Ventrikulske aritmije/Torsade de Pointes, produljenje QT intervala u elektrokardiogramu**. |
| Krvožilni poremećaji | |
| Vrlo često | Navale vrućine† |
| Poremećaji dišnog sustava, prsišta i sredoprsja | |
| Vrlo često | Epistaksa†, kašalj†, dispneja†. |
| Manje često | Intersticijska bolest pluća/pneumonitis. |
| Nepoznato | Plućna arterijska hipertenzija**. |
| Poremećaji probavnog sustava | |
| Vrlo često | Proljev, koji može dovesti do dehidracije (vidjeti dio 4.2 – odgađanje doze ismanjenje doze – druge toksičnosti i dio 4.4), mučnina, povraćanje,dispepsija*, stomatitis*, konstipacija*, bol u abdomenu*. |
| Često | Konstipacija† |
| Poremećaji jetre i žuči | |
| Često | Hiperbilirubinemija, hepatotoksičnost (vidjeti dio 4.4). |
| Poremećaji kože i potkožnog tkiva | |
| Vrlo često | Osip (uključujući akneiformni dermatitis) (vidjeti dio 4.2 – odgađanje doze i smanjenje doze – druge toksičnosti), suha koža*†, palmarno-plantarna eritrodizestezija*, alopecija†, svrbež†. |
| Često | Poremećaji nokta uključujući paronihiju, kožne fisure. |
| Nepoznato | Ozbiljne kožne reakcije, uključujući Stevens Johnsonov sindrom (SJS) itoksičnu epidermalnu nekrolizu (TEN)**. |
| Poremećaji mišićno-koštanog sustava i vezivnog tkiva | |
| Vrlo često | Bolovi u udovima*†, bol u leđima*†, artralgija†. |
| Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene | |
| Vrlo često | Umor, upala sluznice*, astenija†. |
* Ove nuspojave su zabilježene pri primjeni lapatiniba u kombinaciji s kapecitabinom
† Ove nuspojave su zabilježene pri primjeni lapatiniba u kombinaciji s letrozolom
** Nuspojave iz spontanih prijava i literature Opis odabranih nuspojava
Smanjena ejekcijska frakcija lijeve klijetke i produljenje QT intervala
Smanjenje ejekcijske frakcije lijeve klijetke (LVEF) prijavljeno je u oko 1% bolesnika pri liječenju lapatinibom, a koji su bili bez simptoma u više od 70% slučajeva. Vrijednosti LVEF se vratila u raspon normalnih vrijednosti ili poboljšala u više od 70% slučajeva, od čega u oko 60% nakon prekida liječenja lapatinibom, a u oko 40% slučajeva se lapatinib nastavio primjenjivati. Simptomatsko smanjenje LVEF primijećeno je u oko 0,3% bolesnika koji su primali monoterapiju lapatinibom ili lapatinib u kombinaciji s drugim antitumorskim lijekovima. Primijećene nuspojave uključivale su dispneju, zatajenje srca i palpitacije. Ukupno 58% ovih simptomatskih bolesnika se oporavilo.
Smanjenje vrijednosti LVEF prijavljeno je u 2,5% bolesnika koji su primali lapatinib u kombinaciji s
kapecitabinom, u usporedbi s 1,0% liječenih monoterapijom kapecitabinom. Smanjenje LVEF
prijavljeno je u 3,1% bolesnika koji su primali lapatinib u kombinaciji s letrozolom u usporedbi s 1,3% bolesnika koji su primali letrozol i placebo. Smanjenje LVEF prijavljeno je u 6,7% bolesnika koji su primali lapatinib u kombinaciji s trastuzumabom, u odnosu na 2,1% bolesnika koji su primali samo lapatinib.
O koncentraciji ovisno povećanje QTcF (maksimalna srednja vrijednost ΔΔQTcF je 8,75 ms; 90% CI 4,08; 13,42) zabilježeno je u posebnom ispitivanju QT intervala u bolesnika s uznapredovalim solidnim tumorima (vidjeti dio 4.4).
Proljev
Proljev se pojavio u oko 65% bolesnika koji su primali lapatinib u kombinaciji s kapecitabinom, u 64% bolesnika koji su primali lapatinib u kombinaciji s letrozolom i 62% bolesnika koji su primali lapatinib u kombinaciji s trastuzumabom. Većina slučajeva proljeva bila je 1. ili 2. stupnja te nije za posljedicu imala prekid liječenja lapatinibom. Proljev dobro reagira na proaktivno zbrinjavanje (vidjeti dio 4.4). Ipak, prijavljeno je nekoliko slučajeva akutnog zatajenja bubrega nakon teške dehidracije uslijed proljeva.
Osip
Osip se pojavio u oko 28% bolesnika koji su primali lapatinib u kombinaciji s kapecitabinom u 45% bolesnika koji su primali lapatinib u kombinaciji s letrozolom i u 23% bolesnika koji su primali lapatinib u kombinaciji s trastuzumabom. Osip je općenito bio niskog stupnja težine i nije rezultirao prekidom liječenja lapatinibom. Liječnicima propisivačima se preporučuje da izvrše pregled kože bolesnika prije početka liječenja te ih redovito prate tijekom liječenja. Bolesnike koji imaju kožne reakcije treba savjetovati da izbjegavaju izlaganje sunčevom svjetlu te da koriste zaštitne kreme širokog spektra sa zaštitnim faktorom ≥ 30. Ukoliko se kožna reakcija pojavi potrebno je vršiti pregled kože prilikom svake posjete sve do jedan mjesec nakon povlačenja kožnih promjena. Bolesnike s opsežnim ili perzistentnim kožnim reakcijama potrebno je uputiti na pregled dermatologu.
Hepatotoksičnost
Rizik od hepatotoksičnosti izazvane lapatinibom bio je povezan s nositeljstvom HLA alela DQA1*02:01 i DRB1*07:01 (vidjeti dio 4.4.).
Prijavljivanje sumnji na nuspojavu
Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.
Ne postoji specifični antidot za inhibiciju EGFR (ErbB1) i/ili ErbB2 (HER2) tirozin fosforilacije. Maksimalna oralna doza lapatiniba primijenjena u kliničkim ispitivanjima je 1800 mg jednom dnevno.
Prijavljeni su asimptomatski i simptomatski slučajevi predoziranja u bolesnika koji su liječeni lijekom Tyverb. U bolesnika koji su uzeli do 5000 mg lapatiniba primijećeni su simptomi koji uključuju s lapatinibom povezane događaje (vidjeti dio 4.8) i, u nekim slučajevima, osjetljivo vlasište i/ili upale sluznice. U jednom je slučaju u bolesnika koji je uzeo 9000 mg lijeka Tyverb zabilježena sinusna tahikardija (uz inače normalan EKG nalaz).
Lapatinib se ne izlučuje putem bubrega u značajnoj mjeri i uvelike se veže za proteine plazme te se stoga hemodijaliza ne smatra učinkovitom metodom za pojačanje eliminacije lapatiniba.
Daljnje zbrinjavanje je potrebno ukoliko je klinički indicirano ili ga preporučuje Nacionalni centar za
otrovanje, ukoliko on postoji.
Farmakološka svojstva - Tyverb 250 mg
Farmakoterapijska skupina: antineoplastični lijekovi, inhibitori tirozin kinaze receptora humanog epidermalnog faktora rasta 2 (HER2), ATK oznaka: L01EH01.
Mehanizam djelovanja
Lapatinib, 4-anilinokinazolin je inhibitor intracelularnih tirozin kinaznih domena i EFGR (ErbB1) i HER2 (ErbB2) receptora (utvrđene Kiapp vrijednosti 3nM i 13nM, po istom redoslijedu) s polaganom stopom otpuštanja s ovih receptora (poluvijek dulji ili jednak 300 minuta). Lapatinib inhibira rast tumorskih stanica potaknut ErbB-om in vitro i na raznim životinjskim modelima.
Kombinacija lapatiniba i trastuzumaba može ponuditi komplementarne mehanizme djelovanja, kao i moguće mehanizme rezistencije koji se ne preklapaju. Inhibitorni učinci lapatiniba na rast procjenjivani su na staničnim linijama kondicioniranim trastuzumabom. Lapatinib je in vitro zadržao značajnu aktivnost prema HER2 amplificiranim staničnim linijama raka dojke selektiranim za dugoročan rast u mediju koji sadrži trastuzumab te je u tim staničnim linijama pokazao sinergistički učinak u kombinaciji s trastuzumabom.
Klinička djelotvornost i sigurnost
Liječenje kombinacijom lijeka Tyverb i kapecitabina
Djelotvornost i sigurnost lijeka Tyverb u kombinaciji s kapecitabinom u bolesnika s rakom dojke dobrog općeg stanja procjenjivana je u fazi III randomiziranog ispitivanja. Bolesnici koji su ispunjavali kriterije za uključivanje pokazivali su prekomjernu ekspresiju HER2, imali su lokalno uznapredovao ili metastatski rak dojke, koji je napredovao nakon prethodnog liječenja koje je uključivalo taksane, antracikline i trastuzumab. Ejekcijska frakcija lijeve klijetke (LVEF) je procjenjivana u svih bolesnika (ultrazvukom ili radionuklidnom ventrikulografijom [MUGA]) prije početka liječenja lijekom Tyverb, kako bi se utvrdilo da je početna vrijednost unutar utvrđenih granica normalnih vrijednosti. U kliničkom ispitivanju LVEF je praćena tijekom liječenja lapatinibom, u intervalima od približno osam tjedana, kako bi se osiguralo da njena vrijednost ne padne ispod utvrđene donje granice normalnih vrijednosti. Većina smanjenja vrijednosti LVEF-a (više od 60% događaja) primijećena je tijekom prvih devet tjedana liječenja, međutim dostupni podaci o dugotrajnoj izloženosti su ograničeni.
Bolesnici su bili randomizirani da primaju ili Tyverb 1250 mg jednom dnevno (kontinuirano) plus kapecitabin (2000 mg/m2/dan od 1. do 14. dana svakih 21 dan), ili da primaju samo kapecitabin (2500 mg/m2/dan od 1. do 14. dana svakih 21 dan). Primarni ishod ispitivanja bilo je vrijeme do
progresije bolesti. Procjene su provodili ispitivači u studiji i nezavisna ocjenjivačka skupina za koju je liječenje bilo slijepo. Ispitivanje je zaustavljeno na osnovi rezultata prespecificirane privremene analize koja je pokazala produljenje vremena do progresije bolesti za bolesnike koji su primali Tyverb plus kapecitabin. Dodatnih 75 bolesnika uključeno je u ispitivanje u periodu od provedene privremene analize do kraja uključivanja. Ispitivačeva analiza podataka nakon završetka uključivanja prikazana je u tablici 1.
Tablica 1 Vrijeme do progresije, podaci iz ispitivanja EGF100151 (Tyverb / kapecitabin)
| Procjena ispitivača | ||
| Tyverb (1250 mg/dan) + kapecitabin (2000 mg/m2/dan,1.-14. dana, ciklus od 21 dan) | Kapecitabin (2500 mg/m2/dan,1.-14. dana, ciklus od 21 dan) | |
| (N = 198) | (N = 201) | |
| Broj TTP događaja | 121 | 126 |
| Medijan vremena do progresije bolesti, tjedni | 23,9 | 18,3 |
| Omjer hazarda | 0,72 | |
| (95% CI) | (0,56; 0,92) | |
| p vrijednost | 0,008 | |
Neovisna ocjena podataka također je pokazala da je Tyverb u kombinaciji s kapecitabinom značajno produžio vrijeme do progresije (omjer hazarda 0,57 [95% CI 0,43; 0,77] p=0,0001) u usporedbi s monoterapijom kapecitabinom.
U tablici 2, u nastavku, su predstavljeni rezultati ažurirane analize podataka ukupne stope preživljenja
do 28. rujna 2007.
Tablica 2 Podaci o ukupnoj stopi preživljenja iz studije EGF100151 (Tyverb/kapecitabin)
| Tyverb (1250 mg/dan) + kapecitabin(2000 mg/m2/dan, 1.-14. dan, ciklus od 21 dan) | Kapecitabin(2500 mg/m2/dan, 1.-14. dan, ciklus od 21 dan) | |
| (N = 207) | (N = 201) | |
| Broj umrlih ispitanika | 148 | 154 |
| Medijan ukupnogpreživljenja, tjedni | 74,0 | 65,9 |
| Omjer hazarda | 0,9 | |
| (95% CI) | (0,71; 1,12) | |
| p vrijednost | 0,3 | |
U kombiniranom liječenju bilo je 4 (2%) progresije u središnjem živčanom sustavu u usporedbi s 13
(6%) progresija u monoterapiji kapecitabinom.
Dostupni su podaci o djelotvornosti i sigurnosti Tyverba u kombinaciji s kapecitabinom u odnosu na trastuzumab u kombinaciji s kapecitabinom. Randomizirano ispitivanje faze III (EGF111438) (N=450) uspoređivalo je učinak dva režima na incidenciju metastaza u CNS-u kao mjestu prvog relapsa u žena s metastatskim karcinomom dojke s prekomjernom HER2 ekspresijom. Bolesnice su randomizirane kako bi primile Tyverb 1250 mg jednom na dan (kontinuirano) plus kapecitabin (2000 mg/m2/dan 1.-14. dana svakih 21 dan), ili trastuzumab (udarna doza od 8 mg/kg nakon čega slijedi infuzija 6 mg/kg svaka 3 tjedna) plus kapecitabin (2500 mg/m2/dan, 1.-14. dana, svakih 21 dana). Randomizacija je stratificirana prema prethodnom liječenju trastuzumabom i broju prethodnih liječenja metastatske bolesti. Studija je obustavljena kada je interim analiza (N=475) pokazala nisku incidenciju CNS događaja i superiornu djelotvornost u skupini trastuzumab plus kapecitabin obzirom na preživljenje bez progresije i ukupno preživljenje (vidjeti rezultate završne analize u Tablici 3).
U skupini Tyverb plus kapecitabin 8 bolesnika (3,2%) je imalo CNS kao mjesto prve progresije u usporedbi s 12 bolesnika (4,8%) u skupini trastuzumab plus kapecitabin.
Učinak lapatiniba na metastaze u CNS-u
Lapatinib je, što se tiče objektivnih odgovora, pokazao skromnu aktivnost u liječenju utvrđenih metastaza u CNS-u. U prevenciji metastaza u CNS-u u liječenju metastatskog i ranog stadija karcinoma dojke, uočena aktivnost bila je ograničena.
Tablica 3 Analiza prema procijeni ispitivača o preživljenju bez progresije bolesti i ukupnom preživljenju
| Preživljenje bez progresije bolesti procijenjeno od ispitivača | Ukupno preživljenje | |||
| Tyverb (1250 mg/dan) +kapecitabin (2000 mg/m2/dan,1.-14. dana, ciklusod 21 dan) | Trastuzumab (udarna doza od 8 mg/kg nakon čega slijedi infuzija 6 mg/kg svaka 3 tjedna) + kapecitabin (2500 mg/m2/dan,1.-14. dana, ciklusod 21 dan) | Tyverb (1250 mg/dan) +kapecitabin (2000 mg/m2/dan,1.-14. dana, ciklusod 21 dan) | Trastuzumab (udarna doza od 8 mg/kg nakon čega slijedi infuzija 6 mg/kg svaka 3 tjedna) + kapecitabin (2500 mg/m2/dan,1.-14. dana, ciklusod 21 dan) | |
| Populacija planirana za liječenje | ||||
| N | 271 | 269 | 271 | 269 |
| Broj (%) sdogađajem1 | 160 (59) | 134 (50) | 70 (26) | 58 (22) |
| Kaplan-Meier procjena, mjeseci a | ||||
| Medijan (95% CI) | 6,6 (5,7; 8,1) | 8,0 (6,1; 8,9) | 22,7 (19,5; -) | 27,3 (23,7; -) |
| Stratificirani omjer hazarda b | ||||
| Omjer hazarda (95% CI) | 1,30 (1,04; 1,64) | 1,34 (0,95; 1,90) | ||
| p-vrijednost | 0,021 | 0,095 | ||
| Ispitanici koji su prethodno primili trastuzumab* | ||||
| N | 167 | 159 | 167 | 159 |
| Broj (%) sdogađajem1 | 103 (62) | 86 (54) | 43 (26) | 38 (24) |
| Medijan (95% CI) | 6,6 (5,7; 8,3) | 6,1 (5,7; 8,0) | 22,7 (20,1;-) | 27,3 (22,5;33,6) |
| Omjer hazarda (95% CI) | 1,13 (0,85; 1,50) | 1,18 (0,76; 1,83) | ||
| Ispitanici koji su prethodno nisu primili trastuzumab* | ||||
| N | 104 | 110 | 104 | 110 |
| Broj (%) sdogađajem1 | 57 (55) | 48 (44) | 27 (26) | 20 (18) |
| Medijan (95% CI) | 6,3 (5,6; 8,1) | 10,9 (8,3; 15,0) | NE2 (14,6; -) | NE2 (21,6; -) |
| Omjer hazarda (95% CI) | 1,70 (1,15; 2,50) | 1,67 (0,94; 2,96) | ||
| CI = interval pouzdanosti* Post hoc analiza | ||||
-
Preživljenje bez progresije (PFS) bolesti definirano je kao vrijeme od randomizacije do datuma najranije progresije bolesti ili smrti zbog bilo kojeg uzroka ili do datuma cenzure.
-
Najviša vrijednost procjene omjera hazarda za liječenje, < 1 znači niži rizik za Tyverb plus kapecitabin u usporedbi s trastuzumab plus kapecitabin.
-
Preživljenje bez progresije bolesti kao događaj uključuje progresiju ili smrt, a ukupno preživljenje (OS) kao događaj uključuje smrt zbog bilo kojeg uzroka.
-
NE=medijan nije dosegnut.
-
Liječenje kombinacijom lijeka Tyverb i trastuzumaba
Djelotvornost i sigurnost lapatiniba u kombinaciji s trastuzumabom u liječenju metastatskog karcinoma dojke ocijenjeni su u randomiziranom ispitivanju. Prihvatljivi bolesnici bile su žene s metastatskim karcinomom dojke stadija IV s amplifikacijom ErbB2 gena (ili prekomjernom
ekspresijom proteina), koje su bile izložene liječenju antraciklinima i taksanima. Osim toga, sukladno planu ispitivanja, ispitivači su morali prijaviti je li bolesnicima u metastatskom okruženju bolest progredirala na posljednjoj terapiji koja sadrži trastuzumab. Medijan broja prethodnih terapija koje su sadržavale trastuzumab bio je tri. Bolesnici su randomizirani na peroralnu primjenu lapatiniba u dozi od 1000 mg jednom dnevno u kombinaciji s intravenskom udarnom dozom trastuzumaba od 4 mg/kg, nakon čega je slijedila intravenska doza od 2 mg/kg jednom tjedno (N = 148), ili na peroralnu primjenu lapatiniba u dozi od 1500 mg jednom dnevno (N = 148). Bolesnici kojima je bolest objektivno progredirala nakon najmanje 4 tjedna liječenja monoterapijom lapatinibom mogli su prijeći na kombiniranu terapiju. Od 148 bolesnika koji su primili monoterapiju, 77 (52%) ih se prilikom progrediranja bolesti odlučilo za kombiniranu terapiju.
Preživljenje bez progresije (PFS) bio je primarni ishod ispitivanja, a sekundarni ishodi bili su stopa odgovora i ukupno preživljenje (OS). Medijan dobi je iznosio 51 godinu, a 13% bolesnika je bilo u dobi od 65 godina ili starije. Devedeset i četiri posto (94%) bolesnika bili su bijelci. Većina bolesnika u obje terapijske skupine imali su visceralnu bolest (ukupno 215 [73%] bolesnika). Osim toga, 150 [50%] bolesnika bili su negativni na hormonske receptore. Sažetak ishoda djelotvornosti i podataka o ukupnom preživljenju nalazi se u Tablici 4. U Tablici 5 nalaze se rezultati analize podskupina na temelju unaprijed zadanog faktora stratifikacije (status hormonskih receptora).
Tablica 4 Podaci o preživljenju bez progresije bolesti i ukupnom preživljenju (Tyverb / trastuzumab)
| Lapatinib i trastuzumab (N = 148) | Samo lapatinib (N = 148) | |
| Medijan preživljenja bez progresije | 12,0 | 8,1 |
| bolesti1, tjedni | (8,1; 16,0) | (7,6; 9,0) |
| (95% CI) | ||
| Omjer hazarda (95% CI) | 0,73 (0,57; 0,93) | |
| P vrijednost | 0,008 | |
| Stopa odgovora, % | 10,3 | 6,9 |
| (95% CI) | (5,9; 16,4) | (3,4; 12,3) |
| Umrlih | 105 | 113 |
| Medijan ukupnog preživljenja1, mjeseci | 14,0 | 9,5 |
| (95% CI) | (11,9; 17,2) | (7,6; 12,0) |
| Omjer hazarda (95% CI) | 0,74 (0,57; 0,97) | |
| P vrijednost | 0,026 | |
PFS = preživljenje bez progresije; CI = interval pouzdanosti.
1Kaplan-Meierove procjene
Tablica 5 Sažetak PFS-a i OS-a u ispitivanjima bolesti uz negativne hormonske receptore
| Medijan PFS-a | Medijan OS-a | |
| Lap+Tras | 15,4 tjedana (8,4; 16,9) | 17,2 mjeseci (13,9; 19,2) |
| Lap | 8,2 tjedana (7,4; 9,3) | 8,9 mjeseci (6,7; 11,8) |
| HR (95% CI) | 0,73 (0,52; 1,03) | 0,62 (0,42; 0,90) |
Liječenje kombinacijom lijeka Tyverb i letrozola
Tyverb je ispitivan u kombinaciji s letrozolom za liječenje hormonski pozitivnog (estrogen receptor [ER] pozitivni i/ili progesteron receptor [PgR] pozitivni) uznapredovalog ili metastatskog karcinoma dojke u postmenopauzalnih žena.
Ispitivanje faze III (EGF30008) koje je bilo randomizirano, dvostruko slijepo i placebom kontrolirano
je uključilo bolesnice koje ranije nisu liječene zbog metastatske bolesti.
U populaciji s prekomjernom ekspresijom HER2 uključene su samo 2 bolesnice koje su prethodno primale trastuzumab, 2 bolesnice prethodno liječene inhibitorima aromataze, a približno polovica bolesnica primala je tamoksifen.
Bolesnice su randomizirane kako bi primale letrozol 2,5 mg jednom dnevno plus Tyverb 1500 mg jednom dnevno ili letrozol plus placebo. Bolesnice su randomizirane prema sijelu bolesti i prema vremenu od prekida prethodnog adjuvantnog antiestrogenskog liječenja. Status HER2 receptora određen je retrospektivno u centralnom laboratoriju. Od svih randomiziranih bolesnica za liječenje, 219 bolesnica je imalo tumore s prekomjernom ekspresijom HER2 receptora i to je bila prethodno definirana primarna skupina ispitanika za analizu djelotvornosti. 952 bolesnice imale su HER2-negativne tumore, a ukupno 115 bolesnica je imalo tumor čiji HER2 status nije bio utvrđen (bez uzorka tumora, bez rezultata analize ili zbog drugih razloga).
U bolesnica s HER2-prekomjernom ekspresijom i metastatskim karcinomom dojke preživljenje bez progresije bolesti (PFS) određeno od strane ispitivača bilo je značajno veće za letrozol plus Tyverb nasuprot letrozol plus palcebo. U populaciji HER2-negativnih ispitanica nije bilo dobiti u preživljenju bez progresije bolesti kada se uspoređivao letrozol plus Tyverb s letrozolom plus placebo (vidjeti Tablicu 6).
Tablica 6 Podaci o preživljenju bez progresije bolesti iz ispitivanja EGF30008
(Tyverb/letrozol)
| Populacija s HER2-prekomjernom ekspresijom | HER2-negativna populacija | |||
| N = 111 | N = 108 | N = 478 | N = 474 | |
| Tyverb 1500 mg/ dan + letrozol 2,5 mg /dan | letrozol 2,5 mg/ dan + placebo | Tyverb1500 mg/dan+ letrozol 2,5 mg /dan | letrozol 2,5 mg/ dan + placebo | |
| Medijan preživljenja bezprogresije bolesti, tjedni (95% CI) | 35,4(24,1; 39,4) | 13,0(12,0; 23,7) | 59,7(48,6; 69,7) | 58,3(47,9; 62,0) |
| Omjer hazarda | 0,71 (0,53; 0,96) | 0,90 (0,77; 1,05) | ||
| p-vrijednost | 0,019 | 0,188 | ||
| Objektivna stopa odgovora | 27,9% | 14,8% | 32,6% | 31,6% |
| Omjer izgleda | 0,4 (0,2; 0,9) | 0,9 (0,7; 1,3) | ||
| p-vrijednost | 0,021 | 0,26 | ||
| Stopa kliničke dobiti | 47,7% | 28,7% | 58,2% | 31,6% |
| Omjer izgleda | 0,4 (0,2; 0,8) | 1,0 (0,7; 1,2) | ||
| p-vrijednost | 0,003 | 0,199 | ||
| CI = interval pouzdanostiHER2 prekomjerna ekspresija = IHC3+ i/ili FISH pozitivan; HER2 negativan =IHC 0, 1+ ili 2+ i/ili FISH negativanStopa kliničke dobiti definirana je kao potpuni plus djelomični odgovor plus stabilna bolest kroz≥6 mjeseci | ||||
U trenutku završne analize PFS-a (s medijanom praćenja od 2,64 godine), podaci o ukupnom preživljenju nisu bili potpuni i nije bilo značajne razlike između liječenih skupina u HER2 pozitivnoj populaciji; to se nije promijenilo s dodatnim praćenjem (medijan vremena praćenja bio je > 7,5 godina; Tablica 7).
Tablica 7 Rezultati ukupnog preživljenja (OS) iz ispitivanja EGF30008 (isključivo u
HER2-pozitivnoj populaciji)
| Tyverb 1500 mg / dan+ Letrozol 2,5 mg /dan N = 111 | Letrozol 2,5 mg /dan + placeboN = 108 | |
| Unaprijed isplanirana analiza OS-a (provedena u vrijeme završne PFS analize, 03. lipnja 2008.) | ||
| Medijan praćenja (godine) | 2,64 | 2,64 |
| Smrtni ishodi (%) | 50 (45) | 54 (50) |
| Omjer hazardaa (95% CI), p-vrijednostb | 0,77 (0,52; 1,14); 0,185 | |
| Završna analiza OS-a (post-hoc analiza, 07. kolovoza 2013.) | ||
| Medijan praćenja (godine) | 7,78 | 7,55 |
| Smrtni ishodi (%) | 86 (77) | 78 (72) |
| Omjer hazarda (95% CI), p-vrijednost | 0,97 (0,07; 1,33); 0,848 | |
| Vrijednosti medijana iz Kaplan-Meier-ove analize; Omjer hazarda i p-vrijednosti iz Cox regresijskog modela prilagođeni za važne prognostičke čimbenike. | ||
-
Procjena omjera hazarda liječenja, gdje < 1 ukazuje na manji rizik s letrozol 2,5 mg + lapatinib 1500 mg u usporedbi s letrozol 2,5 mg + placebo.
-
P-vrijednost iz Cox regresijskog modela, stratificirano prema mjestu bolesti i prethodnoj adjuvantnoj terapiji kod probira.
Elektrofiziologija srca
Učinak lapatiniba na QT interval je procijenjen u jednostruko slijepom, placebom kontroliranom, ukriženom ispitivanju s jednom sekvencom (placebo i aktivno liječenje) u bolesnika s uznapredovalim solidnim tumorima (EGF114271) (n=58). Tijekom četverodnevnog perioda liječenja, tri doze koje odgovaraju placebu su bile primijenjene u razmaku od 12 sati ujutro i navečer 1. dana, te ujutro 2. dan. Nakon toga su tri doze lapatiniba od 2000 mg primijenjene na isti način. Mjerenja, uključujući elektrokardiograme (EKG) i farmakokinetičke uzorke, su provedena na početku i u istim vremenskim točkama 2. i 4. dana.
U ocjenjivoj populaciji (n=37), maksimalna srednja vrijednost ΔΔQTcF (90% CI) od 8,75 ms (4,08; 13,42) je zabilježena 10 sati nakon ingestije treće doze lapatiniba od 2000 mg. ΔΔQTcF je premašio prag od 5 ms i gornja granica 90% CI je premašila prag od 10 ms u višekratnim vremenskim točkama. Rezultati za farmakodinamičku populaciju (n=52) su bili konzistentni s onima iz ocjenjive populacije (maksimum ΔΔQTcF (90% CI) od 7,91 ms (4,13; 11,68) je zabilježen 10 sati nakon ingestije treće doze lapatiniba od 2000 mg).
Postoji pozitivna povezanost između plazmatske koncentracije lapatiniba i ΔΔQTcF. Maksimalna prosječna koncentracija lapatiniba od 3920 (3450-4460) ng/ml (geometrijska srednja vrijednost/95% CI) premašuje geometrijsku srednju vrijednost Cmax.ss i vrijednosti 95% CI koje su opažene tijekom odobrenih režima doziranja. Dodatno povećanje u vršnoj izloženosti lapatinibu može se očekivati kada se lapatinib opetovano uzima s hranom (vidjeti dijelove 4.2 i 5.2) ili istodobno sa snažnim inhibitorima CYP3A4. Kada se lapatinib uzima u kombinaciji sa snažnim inhibitorima CYP3A4, može se očekivati produljenje QTc intervala za 16.1 ms (12,6-20,3 ms) kao što je pokazano na predviđanju temeljenom na modelu (vidjeti dio 4.4).
Učinci hrane na izloženost lapatinibu
Bioraspoloživost, stoga i koncentracije lapatiniba u plazmi, povećavaju se prilikom jela, ovisno o sastavu i vremenu obroka. Doziranje lapatiniba jedan sat nakon obroka rezultira približno 2-3 puta većom sistemskom izloženosti u usporedbi s doziranjem jedan sat prije obroka (vidjeti dijelove 4.5 i 5.2).
Europska agencija za lijekove izuzela je obvezu podnošenja rezultata ispitivanja lijeka Tyverb u svim podskupinama pedijatrijske populacije u liječenju karcinoma dojke (vidjeti dio 4.2 za informacije o pedijatrijskoj primjeni).
Apsorpcija
Apsolutna bioraspoloživost nakon peroralne primjene lapatiniba nije poznata, ali je ona nepotpuna te varijabilna (približno 70% koeficijent varijacije u AUC). Koncentracije u serumu pojavljuju se nakon prosječnog vremena zaostajanja od 0,25 sati (raspon od 0 do 1,5 sati). Maksimalne koncentracije u plazmi (Cmax) lapatiniba postižu se oko 4 sata nakon unosa. Dnevno doziranje 1250 mg daje u stanju dinamičke ravnoteže geometrijske srednje vrijednosti (koeficijent varijacije) Cmax od 2,43 (76%) μg/ml i AUC vrijednosti od 36,2 (79%) μg*hr/ml.
Sistemska izloženost lapatinibu povećava se kada se uzima s hranom. AUC vrijednosti lapatiniba bile su oko 3 do 4 puta više (Cmax oko 2,5 i 3 puta više) pri unosu s obrokom s niskim sadržajem masnoća (5% masnoća [500 kalorija]) ili obrokom s visokim sadržajem masnoća (50% masnoća [1000 kalorija], u usporedbi s primjenom u stanju gladovanja. Na sistemsku izloženost lapatinibu utječe vrijeme njegove primjene u odnosu na vrijeme uzimanja obroka. U odnosu na doziranje 1 sat prije doručka s niskim udjelom masnoća, srednje vrijednosti AUC bile su 2 do 3 puta više kada se lapatinib primjenjivao 1 sat nakon obroka s niskim odnosno visokim udjelom masnoća.
Distribucija
Lapatinib se u visokoj mjeri (više od 99%) veže za albumin i alfa-1 kiseli glikoprotein. In vitro ispitivanja pokazuju da je lapatinib supstrat za prijenosne proteine BCRP (ABCG1) i p-glikoprotein (ABCB1). Lapatinib je također in vitro pokazao inhibiciju ovih efluksnih prijenosnih proteina, kao i jetrenog prijenosnog proteina za pohranu OATP 1B1 u klinički značajnim koncentracijama (IC50 vrijednosti bile su jednake 2,3 μg/ml). Klinički značaj ovih učinaka na farmakokinetiku drugih lijekova ili farmakološku aktivnost drugih antikancerogenih lijekova nije poznat.
Biotransformacija
Lapatinib se opsežno metabolizira, prvenstveno pomoću CYP3A4 i CYP3A5, s manjim doprinosom CYP2C19 i CYP2C8, do niza oksidiranih metabolita od kojih niti jedan ne čini više od 14% doze koja se nađe u stolici ili 10% koncentracije lapatiniba u plazmi.
Lapatinib inhibira CYP3A (Ki 0,6 do 2,3 μg/ml) i CYP2C8 (0,3 μg/ml) in vitro u klinički značajnim koncentracijama. Lapatinib nije značajno inhibirao sljedeće enzime u mikrosomima ljudske jetre: CYP1A2, CYP2C9, CYP2C19 i CYP2D6 ili UGT enzime (in vitro IC50 vrijednosti bile su veće od ili jednake 6,9 μg/ml).
Eliminacija
Poluvijek lapatiniba, mjeren nakon jednokratnih doza, povećavao se s povećanjem doze. Međutim, dnevno doziranje lapatiniba rezultira postizanjem stanja dinamičke ravnoteže u roku 6 do 7 dana, upućujući na efektivni poluvijek od 24 sata. Lapatinib se uglavnom eliminira putem metabolizma pomoću CYP3A4/5. Izlučivanje putem žuči također može sudjelovati u eliminaciji. Primarni put izlučivanja lapatiniba i njegovih metabolita je stolicom. Ponovna pojava nepromijenjenog lapatiniba u stolici odgovara prosječno 27% (raspon 3 do 67%) oralne doze. Manje od 2% unesene oralne doze (lapatiniba i metabolita) izlučuje se putem urina.
Oštećenje funkcije bubrega
Farmakokinetika lapatiniba nije specifično ispitivana u bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega ili u bolesnika na hemodijalizi. Dostupni podaci pokazuju da nije potrebna prilagodba doze u bolesnika s blagim do umjerenim oštećenjem funkcije bubrega.
Oštećenje funkcije jetre
Farmakokinetika lapatiniba ispitivana je u ispitanika s umjerenim (n=8) ili teškim (n = 4) oštećenjem funkcije jetre (Child-Pugh zbroj 7-9, odnosno viši od 9) i u 8 zdravih kontrolnih ispitanika. Sistemska izloženost (AUC) lapatinibu nakon jednokratne oralne doze od 100 mg se povećala za oko 56% i 85% u ispitanika s umjerenim odnosno teškim oštećenjem funkcije jetre. Potreban je oprez pri primjeni lapatiniba u bolesnika s oštećenjem funkcije jetre (vidjeti dijelove 4.2 i 4.4).
Farmaceutski podaci - Tyverb 250 mg
Jezgra tablete
celuloza, mikrokristalična
povidon (K30)
natrijev škroboglikolat, vrste A
magnezijev stearat
Ovojnica tablete
hipromeloza
titanijev dioksid (E171) makrogol (400)
polisorbat 80
željezov oksid, žuti (E172) željezov oksid, crveni (E172)
Tyverb je dostupan u blisterima ili bocama. Blisteri
Doziranje kombinacije Tyverb / kapecitabin
Svako pakiranje lijeka Tyverb sadrži 70 filmom obloženih tableta u blisterima od folije (poliamid/ aluminij/ polivinilklorid/ aluminij), po 10 tableta u svakom. Svaka folija ima perforaciju po sredini kako bi omogućila odvajanje dijela blistera u dnevnu dozu od 5 tableta.
Višestruka pakiranja, koja sadrže 140 (2 pakiranja po 70) filmom obloženih tableta.
Doziranje kombinacije Tyverb / inhibitor aromataze
Svako pakiranje lijeka Tyverb sadrži 84 filmom obložene tablete u blisterima od folije (poliamid/ aluminij/ polivinilklorid/ aluminij), po 12 tableta u svakom. Svaka folija ima perforaciju po sredini kako bi omogućila odvajanje dijela blistera u dnevnu dozu od 6 tableta.
Boce
Tyverb je dostupan i u bocama od polietilena visoke gustoće (HDPE) s polipropilenskim zatvaračem
sigurnim za djecu koje sadrže 70, 84, 105 ili 140 filmom obloženih tableta. Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.