Zomig Rapimelt 2,5 mg raspadljive tablete za usta

Akutno liječenje migrene s aurom ili bez nje.

Doziranje

Preporučena doza lijeka Zomig Rapimelt za liječenje migrenskog napadaja je 2,5 mg. Preporuča se uzeti Zomig Rapimelt što je prije moguće nakon početka migrenske glavobolje, no tablete su učinkovite i ako se uzmu kasnije.

Tablete nije potrebno uzeti s tekućinom. Tablete se otope na jeziku te progutaju sa slinom. Ova se formulacija može uzeti u situacijama kad tekućina nije dostupna ili kad se žele izbjeći mučnina i povraćanje koje mogu pratiti gutanje tablete s tekućinom.

To, međutim, može dovesti do odgođene apsorpcije zolmitriptana što može usporiti početak djelovanja.

Blister se mora otvoriti kako je to prikazano na foliji (tablete se ne smiju gurati kroz foliju). Tabletu lijeka Zomig Rapimelt treba staviti na jezik gdje će se otopiti, te ju treba progutati sa slinom.

Ako se simptomi migrene ponovno pojave unutar 24 sata nakon inicijalnog odgovora, može se uzeti druga doza. Ako je potrebno uzeti drugu dozu tada to ne smije biti unutar 2 sata od uzimanja prve doze. Ako izostane odgovor na prvu dozu, nije vjerojatno da će druga doza imati učinka tijekom istog napada.

Ako učinak doze od 2,5 mg nije zadovoljavajući, pri slijedećim napadajima može se razmotriti uzimanje doze od 5 mg lijeka Zomig Rapimelt.

Ne bi trebalo koristiti više od dvije doze lijeka Zomig Rapimelt unutar 24 sata. Ukupna dnevna doza ne bi trebala prijeći 10 mg.

Zomig Rapimelt nije indiciran za sprječavanje migrene.

Pedijatrijska populacija Djeca (ispod 12 godina)

Sigurnost i djelotvornost zolmitriptan tableta kod pedijatrijskih bolesnika nije ispitana. Stoga se ne preporuča uporaba lijeka Zomig Rapimelt kod djece.

Adolescenti (dob od 12 do 17 godina)

Djelotvornost Zomig tableta nije ustanovljena u placebo-kontroliranim kliničkim ispitivanjima kod bolesnika u dobi od 12 do 17 godina. Stoga se ne preporuča primjena lijeka Zomig Rapimelt kod adolescenata.

Starije osobe (iznad 65 godina)

Sigurnost i djelotvornost zolmitriptana nije ispitana kod bolesnika iznad 65 godina. Stoga se ne preporuča primjena lijeka Zomig Rapimelt kod starijih bolesnika.

Oštećenje funkcije jetre

Metabolizam zolmitriptana je smanjen kod bolesnika s oštećenom funkcijom jetre (pogledajte dio 5.2.). Kod bolesnika s umjereno ili teško oštećenom funkcijom jetre preporuča se maksimalna doza od najviše 5 mg tijekom 24 sata. Međutim, prilagodba doze nije potrebna kod bolesnika s blago oštećenom funkcijom jetre.

Oštećena funkcija bubrega

Prilagodba doze nije potrebna kod bolesnika s klirensom kreatinina višim od 15 ml/min (vidjeti dio 4.3. i 5.2.).

Interakcije koje zahtijevaju prilagodbu doze (vidjeti dio 4.5.)

Maksimalna doza od 5 mg zolmitriptana tijekom 24 sata preporuča se bolesnicima koji uzimaju inhibitore monoaminooksidaze tipa A (MAO-A inhibitore).

Maksimalna doza od 5 mg zolmitriptana tijekom 24 sata preporuča se bolesnicima koji uzimaju cimetidin. Maksimalna doza od 5 mg zolmitriptana tijekom 24 sata preporuča se bolesnicima koji uzimaju specifične inhibitore CYP 1A2, kao što su fluvoksamin i kinoloni (npr. ciprofloksacin).

Zomig Rapimelt je kontraindiciran kod bolesnika koji su preosjetljivi na zolmitriptan ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

Umjerena ili teška hipertenzija, te blaga nekontrolirana hipertenzija.

Agonisti 5HT^1B/1D receptora su skupina lijekova povezana s vazospazmom koronarnih arterija, što je dovelo do isključivanja bolesnika s ishemijskom bolesti srca iz kliničkih ispitivanja s ovom skupinom lijekova. Stoga se Zomig Rapimelt ne bi trebao davati bolesnicima koji su preboljeli infarkt miokarda, koji imaju ishemijsku bolest srca, vazospastičnu anginu pektoris (Prinzmetalova angina), perifernu vaskularnu bolest te simptome ili znakove ishemijske bolesti srca.

Kontraindicirana je istodobna primjena ergotamina, njegovih derivata (uključujući metisergid), sumatriptana, naratriptana i drugih agonista 5HT^1B/1D receptora sa zolmitriptanom (vidjeti odjeljak 4.5.).

Zolmitriptan se ne bi smio primjenjivati kod bolesnika koji su preboljeli moždani udar (CVA) ili tranzitorni ishemični napad (TIA).

Zolmitriptan je kontraindiciran kod bolesnika koji imaju klirens kreatinina manji od 15 ml/min.

Zolmitriptan se smije uzimati samo onda kad je postavljena jasna dijagnoza migrene.

Kao i kod drugih lijekova koji se primjenjuju u akutnom liječenju migrene, prije liječenja glavobolje, u bolesnika kod kojih prethodno nije dijagnosticirana migrena, kao i u bolesnika koji imaju migrenu s atipičnim simptomima, potrebno je isključiti druge, potencijalno ozbiljne, neurološke poremećaje. Zolmitriptan nije indiciran za liječenje hemiplegične, bazilarne ili oftalmoplegične migrene. Zabilježeni su slučajevi moždanog udara i drugih cerebrovaskularnih događaja kod bolesnika liječenih 5HT^1B/1D agonistima. Treba naglasiti da osobe koje boluju od migrene imaju povećani rizik za neke cerebrovaskularne događaje.

Zolmitriptan se ne smije davati bolesnicima koji boluju od simptomatskog Wolff-Parkinson-Whiteova sindroma ili od aritmija povezanih s dodatnim putovima provođenja impulsa.

U vrlo rijetkim slučajevima, kao i s ostalim 5HT^1B/1D agonistima, zabilježen je spazam koronarnih arterija, angina pektoris i infarkt miokarda. Zomig Rapimelt se ne smije davati bolesnicima s postojećim faktorima rizika za razvoj ishemijske bolesti srca (kao što su, primjerice, pušenje, hipertenzija, hiperlipidemija, šećerna bolest, nasljedni čimbenici) bez prethodne kardiovaskularne obrade (vidjeti dio 4.3.). Ženama u postmenopauzi i muškarcima iznad 40 godina sa spomenutim faktorima rizika lijek se mora davati s posebnim oprezom. Obradom se možda neće moći otkriti svi bolesnici s kardiološkim bolestima, a i u vrlo rijetkim slučajevima ozbiljni kardiološki događaji mogu se javiti i kod onih bolesnika koji nemaju osnovnu kardiološku bolest.

Kao i kod primjene ostalih agonista 5HT^1B/1D receptora, nakon primjene zolmitriptana zabilježena je pojava težine, pritiska ili stezanja u prsima (vidjeti dio 4.8.). U slučaju da se pojavi bol u prsištu ili simptomi podudarni s ishemijskom bolesti srca, zolmitriptan se ne smije koristiti dok se ne provede primjerena medicinska obrada.

Kao i kod primjene ostalih agonista 5HT^1B/1D receptora, može se pojaviti prolazno povišenje krvnog tlaka kod bolesnika s postojećom hipertenzijom, kao i kod onih bolesnika kod kojih hipertenzija nije ranije zabilježena. Navedeno povišenje krvnog tlaka vrlo rijetko je od kliničkog značaja. Ne smije se prekoračiti preporučena doza zolmitriptana.

Zabilježena je pojava serotoninskog sindroma kod istodobnog liječenja s triptanima i serotoninergičnim lijekovima kao što su selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina kao i inhibitorima ponovne pohrane serotonin noradrenalina. Navedene reakcije mogu biti intenzivne. Serotoninski sindrom je potencijalno po život opasno stanje i njegovu dijagnozu mogu potvrditi neki od simptoma navedenih u nastavku (pri uporabi serotoninergičnog lijeka):

• spontani klonus

• izazvani ili okularni klonus s agitacijom ili dijaforezom

• tremor i hiperrefleksija

• hipertonija i tjelesna temperatura >38 ºC i izazvani ili okularni klonus.

Prekid uzimanja serotoninergičnih lijekova obično dovodi do brzog poboljšanja. Liječenje ovisi o vrsti i težini simptoma.

Ukoliko je istodobno liječenje sa zolmitriptanom i selektivnim inhibitorima ponovne pohrane serotonina ili selektivnim inhibitorima ponovne pohrane serotonin noradrenalina klinički nužno, preporuča se pomno praćenje bolesnika, posebno kod započinjanja liječenja zolmitriptanom, kod povećanja doze ili kad se uvode drugi lijekovi koji pojačavaju učinak serotonina (vidjeti dio 4.5.).

Produžena primjena bilo koje skupine lijekova za liječenje glavobolje može dovesti do njenog pogoršanja. Ukoliko se posumnja ili utvrdi da je došlo do pogoršanja glavobolje zbog primjene lijekova za njeno liječenje, bolesnik treba potražiti medicinski savjet te prekinuti uporabu navedenih lijekova. Ukoliko bolesnici imaju česte ili svakodnevne glavobolje unatoč (ili zbog) redovitoj uporabi lijekova, treba posumnjati na glavobolju uzrokovanu pretjeranom primjenom lijekova za njeno liječenje.

Pomoćne tvari s poznatim učinkom

Ovaj lijek sadrži 5 mg aspartama u jednoj tableti, što odgovara 2,81 mg fenilalanina. Aspartam se hidrolizira u gastrointestinalnom sustavu nakon primjene kroz usta. Jedan od glavnih produkata hidrolize je fenilalanin. Može naškoditi osobama koje boluju od fenilketonurije, rijetkog genetskog poremećaja kod kojeg dolazi do nakupljanja fenilalanina jer ga tijelo ne može ukloniti na odgovarajući način.

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija po doznoj jedinici, tj. zanemarive količine natrija. Ovaj lijek sadrži 0,0000032 mg benzilnog alkohola u jednoj raspadljivoj tableti za usta.

Benzilni alkohol može uzrokovati alergijske reakcije.

Velike količine benzilnog alkohola mogu se u osoba s oštećenjem funkcije jetre ili bubrega akumulirati i uzrokovati nuspojave (metabolička acidoza).

Provedena su interakcijska ispitivanja s kofeinom, ergotaminom, dihidroergotaminom, paracetamolom, metoklopramidom, pizotifenom, fluoksetinom, rifampicinom i propranololom pri čemu nisu opažene klinički značajne razlike u farmakokinetici zolmitriptana ili njegovih aktivnih metabolita.

Podaci dobiveni kod zdravih dobrovoljaca ukazuju da nema farmakokinetičkih ili klinički značajnih interakcija između zolmitriptana i ergotamina.

Međutim, povećani rizik od spazma koronarnih arterija ostaje kao teoretska mogućnost, pa je istodobna primjena kontraindicirana. Nakon uporabe pripravaka koji sadrže ergotamin, preporuča se pričekati barem 24 sata prije uporabe zolmitriptana. Obrnuto, nakon uporabe zolmitriptana preporuča se pričekati barem 6 sati prije uporabe pripravaka koji sadrže ergotamin (vidjeti dio 4.3.).

Nakon primjene moklobemida, specifičnog MAO-A inhibitora, primijećeno je manje povećanje (26%) površine ispod krivulje koncentracija-vrijeme (AUC od eng. Area Under the Curve) za zolmitriptan i trostruko povećanje AUC za aktivni metabolit. Stoga je kod bolesnika koji koriste MAO-A inhibitore preporučena maksimalna doza od 5 mg zolmitriptana tijekom 24 sata. Ova dva lijeka se ne bi trebala istodobno primjenjivati ukoliko dnevna doza moklobemida prelazi 150 mg dva puta dnevno.

Nuspojave se mogu javiti češće tijekom istodobne primjene triptana i biljnih pripravaka koji sadrže gospinu travu (Hypericum perforatum), koja sadrži tvari koje djeluju na indukciju enzima CYP1A2, inhibiciju enzima MAO-A i inhibiciju ponovne pohrane serotonina. Može doći do povećanja serotonergičnih učinaka zolmitriptana putem povećane izloženosti aktivnom metabolitu N- desmetilzolmitriptanu indukcijom enzima CYP1A2 i inhibicijom enzima MAO-A (vidjeti dio 5.2.) te inhibicijom ponovne pohrane serotonina.

Nakon primjene cimetidina, inhibitora citokroma P450, povećava se poluvrijeme izlučivanja zolmitriptana za 44% te AUC za 48%, a udvostručuje poluvrijeme izlučivanja i AUC N-desmetilnog aktivnog metabolita N-desmetilzolmitriptana. Bolesnicima koji koriste cimetidin preporučena je maksimalna dnevna doza zolmitriptana od 5 mg.

Obzirom na interakcijski profil ne može se isključiti interakcija s inhibitorima izoenzimom CYP 1A2. Stoga se preporuča smanjenje doze zolmitriptana ukoliko se primjenjuje istodobno s inhibitorima CYP 1A2, kao što su fluvoksamin i kinolonski antibiotici (npr. ciprofloksacin).

Selegilin (MAO-B inhibitor) i fluoksetin (SSRI) nemaju nikakve farmakokinetičke interakcije sa zolmitriptanom. Međutim, opisani su slučajevi pojave simptoma kompatibilnih sa serotoninskim sindromom (uključujući promjene mentalnog statusa, nestabilnost vegetativnog živčanog sustava i neuromuskularne abnormalnosti) nakon istodobne primjene selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina, te inhibitora ponovne pohrane serotonin noradrenalina s triptanima (vidjeti dio 4.4.).

Kao i drugi 5HT^1B/1D agonisti, zolmitriptan može odgoditi apsorpciju drugih lijekova.

Treba izbjegavati primjenu drugih 5HT^1B/1D agonista unutar 24 sata od primjene zolmitriptana. Također, treba izbjegavati primjenu zolmitriptana unutar 24 sata od primjene drugih 5HT^1B/1D agonista.

Trudnoća

Sigurnost primjene ovog lijeka tijekom trudnoće nije utvrđena. Pregledom podataka eksperimentalnih ispitivanja na životinjama nije utvrđena direktna teratogenost. Međutim, neki podaci iz ispitivanja embriotoksičnosti upućuju na smanjenu održivost embrija. Zolmitriptan se može davati trudnicama samo kada očekivana korist od liječenja opravdava mogući rizik za plod.

Dojenje

Ispitivanja su pokazala da se zolmitriptan izlučuje u životinjsko mlijeko. Nema podataka o izlučivanju zolmitriptana u majčino mlijeko. Ipak je potreban oprez pri propisivanju zolmitriptana dojiljama. Kako bi se smanjila izloženost dojenčeta, dojenje treba izbjegavati 24 sata nakon uporabe zolmitriptana.

U maloj skupini zdravih dobrovoljaca nije bilo značajnog poremećaja psihomotornih testova pod utjecajem doza zolmitriptana do 20 mg. Zbog mogućnosti pojave pospanosti i drugih simptoma tijekom migrenskog napadaja, preporuča se oprez u bolesnika koji obavljaju poslove koji zahtijevaju određene vještine (npr. upravljanje vozilima ili strojevima).

Moguće nuspojave su prolazne, obično se javljaju unutar četiri sata od uzimanja lijeka, a nisu češće nakon ponavljane uporabe te prolaze spontano bez dodatnog liječenja.

Slijedeće definicije opisuju učestalost nuspojava:

vrlo česte (≥1/10), česte (≥1/100 i <1/10), manje česte (≥1/1000 i <1/100), rijetke (≥1/10 000 i <1/1000), vrlo rijetke (<1/10 000)

Unutar svake skupine učestalosti nuspojave su prikazane u padajućem nizu prema ozbiljnosti. Slijedeće nuspojave su zabilježene nakon uporabe zolmitriptana.

Neki od simptoma mogu biti dio migrenskog napadaja. Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Dobrovoljci koji su primili jednu oralnu dozu od 50 mg obično su osjetili sediranost.

Poluvrijeme izlučivanja zolmitriptan tableta je 2,5 do 3 sata (vidjeti dio 5.2.) i stoga je potrebno nadzirati bolesnike nakon predoziranja Zomig Rapimelt raspadljivim tabletama za usta barem tijekom 15 sati ili do prestanka simptoma.

Nema specifičnog antidota za zolmitriptan. U slučajevima teškog trovanja, preporučuju se mjere intenzivne skrbi, uključujući uspostavu i održavanje prohodnosti dišnih putova, osiguravanje primjerene oksigenacije i ventilacije te praćenje i potpora kardiovaskularnom sustavu.

Nije poznat učinak hemodijalize ili peritonealne dijalize na serumsku koncentraciju zolmitriptana.