Odrasli

• Hipertenzija.

• Angina pektoris.

• Stabilno kronično zatajenje srca (NYHA II-IV) s narušenom sistoličkom funkcijom lijeve klijetke.

• Prevencija srčane smrti i ponovnog infarkta nakon preboljelog akutnog infarkta miokarda.

• Srčane aritmije, posebno uključujući supraventrikularnu tahikardiju, za usporavanje frekvencije ventrikula u fibrilaciji atrija i ventrikularnim ekstrasistolama.

• Funkcionalni poremećaji srca s palpitacijama.

• Profilaksa migrene.

  Djeca i adolescenti u dobi od 6 do 18 godina

• Liječenje hipertenzije

Betaloc ZOK tablete s produljenim oslobađanjem uzimaju se jednom dnevno, po mogućnosti ujutro. Tableta se može prepoloviti.

Tablete se ne smiju mrviti ili žvakati. Tabletu treba progutati s najmanje pola čaše tekućine. Istodobno uzimanje hrane ne utječe na bioraspoloživost lijeka.

Doziranje

Doziranje se mora prilagoditi pojedinom bolesniku, kako bi se izbjegla bradikardija i druge moguće nuspojave. Pri tome treba slijediti dolje navedene smjernice.

Hipertenzija

Betaloc ZOK 50 do 100 mg tablete jednom dnevno.

Kod bolesnika koji ne odgovaraju na dozu od 100 mg, dozu treba povećati ili je kombinirati s nekim drugim lijekovima za liječenje hipertenzije, najbolje diureticima ili kalcijevim antagonistima dihidropiridinskog tipa.

Angina pektoris

Betaloc ZOK 100 do 200 mg tablete jednom dnevno.

U slučaju potrebe, doza se može povećati ili kombinirati s nitratima.

Dodatak liječenju ACE inhibitorima, diureticima i eventualno digitalisu, kod bolesnika sa stabilnim zatajenjem srca (NYHA II-IV)

Bolesnici moraju imati stabilno kronično zatajenje srca, bez akutizacije tijekom posljednjih 6 tjedana, a da im se osnovna terapija nije mijenjala tijekom posljednja 2 tjedna.

Liječenje zatajenja srca beta-blokatorima može katkad izazvati privremeno pogoršanje kliničke slike. U nekim je slučajevima moguće nastaviti s terapijom ili smanjiti dozu, a u nekim može biti potrebno prekinuti liječenje. Liječenje Betaloc ZOK-om kod bolesnika s teškim zatajenjem srca (NYHA IV) može započeti samo liječnik specijalist, s iskustvom u liječenju zatajenja srca (vidjeti dio 4.4).

Doziranje kod bolesnika sa stabilnim zatajenjem srca, NYHA funkcionalna klasa II

Preporučena početna doza tijekom prva dva tjedna iznosi Betaloc ZOK 25 mg tableta jednom dnevno. Nakon dva tjedna doza se može povećati na Betaloc ZOK 50 mg tableta jednom dnevno te se dalje može udvostručavati svaki drugi tjedan. Za dugotrajno liječenje ciljna doza iznosi Betaloc ZOK 200 mg jednom dnevno.

Doziranje kod bolesnika sa stabilnim zatajenjem srca, NYHA funkcionalne klase III-IV

Preporučena početna doza iznosi Betaloc ZOK 12,5 mg (polovica tablete od 25 mg) jednom dnevno. Dozu treba prilagoditi pojedinom bolesniku, a bolesnike je potrebno pomno nadzirati tijekom povećanja doze jer se simptomi zatajenja srca u nekih bolesnika mogu pogoršati. Nakon 1 do 2 tjedna doza se može povećati na Betaloc ZOK 25 mg tableta jednom dnevno. Tada se, nakon 2 tjedna, doza može povećati na Betaloc ZOK 50 mg tableta jednom dnevno. Bolesnicima koji veću dozu dobro podnose, doza se može udvostručavati svaki drugi tjedan do najveće dopuštene doze od Betaloc ZOK 200 mg dnevno.

H A L M E D

U slučajevima hipotenzije i/ili bradikardije može biti potrebno smanjiti lijekove koje bolesnik istodobno uzima ili smanjiti dozu Betaloc ZOK-a. Početna hipotenzija ne mora nužno značiti da bolesnik neće podnositi dozu Betaloc ZOK-a tijekom dugotrajnoga liječenja, ali se doza lijeka ne smije povećavati dok se stanje ne stabilizira. Između ostaloga, može biti potreban pojačani nadzor bubrežne funkcije.

Srčana aritmija

Betaloc ZOK 100 do 200 mg jednom dnevno. U slučaju potrebe, doza se može povećati.

Profilaksa nakon infarkta miokarda

Betaloc ZOK 200 mg jednom dnevno kao doza održavanja.

Funkcionalni poremećaji srca s palpitacijama

Betaloc ZOK 100 mg jednom dnevno. U slučaju potrebe, doza se može povećati.

Profilaksa migrene

Betaloc ZOK 100 do 200 mg jednom dnevno.

Oštećenje funkcije bubrega

Funkcija bubrega neznatno utječe na brzinu izlučivanja stoga prilagodba doze nije potrebna kod bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega.

Oštećenje funkcije jetre

Jednaka doza lijeka Betaloc ZOK obično se daje bolesnicima koji boluju od ciroze jetre kao i onima s normalnom funkcijom jetre. Samo u slučajevima kad postoje znaci vrlo teško oštećene funkcije jetre (npr. operirani bolesnici sa šantom), treba razmotriti smanjenje doze.

Stariji bolesnici

Nije potrebna prilagodba doze.

Pedijatrijska populacija

Sigurnost i djelotvornost primjene lijeka Betaloc ZOK kod djece i adolescenata za terapijske indikacije izuzev hipertenzije nisu potvrđeni.

Preporučena početna doza za djecu od 6 godina i stariju iznosi 0,5 mg/kg metoprololtartarata (0,48 mg/kg metoprolol sukcinata) jedanput dnevno. Konačna doza koja se daje u miligramima bi morala biti najbliža aproksimacija izračunate doze u mg/kg.

Kod bolesnika kod kojih izostane odgovor na dozu od 0,5 mg/kg, doza se može povećati do 1,0 mg/kg metoprololtartarata (0,95 mg/kg metoprolol sukcinata), ne prelazeći 50 mg (47,5 mg metoprolol sukcinata).

Kod bolesnika kod kojih izostane odgovor na dozu od 1,0 mg/kg , doza se može povećati do maksimalno 2,0 mg/kg metoprololtartarata (1,9 mg/kg metoprolol sukcinata).

Za doze veće od 200 mg metoprololtartarata (190 mg metoprolol sukcinata) dnevno nisu provedena ispitivanja kod djece i adolescenata.

Djelotvornost i sigurnost primjene kod djece mlađe od 6 godina nije ispitivana. Stoga se Betaloc ZOK ne preporuča za djecu u toj dobnoj skupini.

Način primjene

Za peroralnu primjenu.

• Kardiogeni šok.

• Sindrom bolesnoga sinusnog čvora (ukoliko nije ugrađen trajan elektrostimulator srca)

• AV-blok drugog i trećeg stupnja.

• Bolesnici s nestabilnim, dekompenziranim zatajenjem srca (plućni edem, hipoperfuzija ili hipotenzija) te bolesnici s trajnom ili intermitentnom inotropnom terapijom s agonistima beta- receptora.

• Simptomatska bradikardija ili hipotenzija. Metoprolol se ne smije davati bolesnicima sa suspektnim akutnim infarktom miokarda sve dok je broj srčanih otkucaja < 45 u minuti, P-Q interval > 0,24 sek. ili sistolički krvni tlak < 100 mmHg.

• Kada je indikacija za primjenu lijeka zatajenje srca, bolesnike s vrijednostima krvnog tlaka u ponovljenom mjerenju ispod 100 mmHg u ležećem položaju, treba ponovno pregledati prije uvođenja terapije.

• Teška bolest perifernih arterija s prijetećom gangrenom.

• Preosjetljivost na djelatnu tvar, na ostale beta-blokatore ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

Verapamil se ne smije primjenjivati intravenski kod bolesnika koji se liječe beta-blokatorima.

Metoprolol može pogoršati simptome cirkulatornih poremećaja perifernih arterija, npr. intermitentnu klaudikaciju.

Potreban je oprez prilikom primjene metoprolola kod bolesnika s teško oštećenom funkcijom bubrega te s teškim akutnim stanjem s metaboličkom acidozom te prilikom istovremene primjene s digitalisom.

Zbog kontrakcije koronarnih žila posredovane alfa-receptorima, kod bolesnika s Prinzmetalovom anginom može se povećati učestalost i jačina napadaja angine. Stoga se tim bolesnicima ne smiju davati neselektivni beta-blokatori. Selektivni blokatori beta¹-receptora moraju se davati s oprezom.

Kod bolesnika s bronhijalnom astmom ili drugim kroničnim opstruktivnim bolestima pluća, istovremeno se mora primjenjivati primjerena bronhodilatacijska terapija. Možda će trebati povećati dozu beta²- stimulatora.

Tijekom liječenja metoprololom manja je opasnost od interferiranja s metabolizmom karbohidrata ili od prikrivanja hipoglikemije nego što je to kod neselektivnih beta-blokatora.

Vrlo rijetko se mogu pogoršati otprije postojeći poremećaji AV provođenja umjerenoga stupnja, što može dovesti do AV bloka.

Liječenje s beta-blokatorima može otežati liječenje anafilaktičke reakcije. Primjenom uobičajene doze adrenalina ne dobiju se uvijek očekivani terapijski učinci.

Kad se Betaloc ZOK daje bolesniku s feokromocitomom, treba razmotriti primjenu jednog od alfa- blokatora.

Nema dovoljno podataka o djelotvornosti i sigurnosti iz kontroliranih kliničkih ispitivanja kod bolesnika s teškim stabilnim zatajenjem srca (NYHA stupanj IV). Liječenje zatajenja srca kod tih bolesnika može uvesti samo liječnik specijalist s posebnim iskustvom u tom području (vidjeti dio 4.2).

Klinička studija na čijim se rezultatima zasniva davanje lijeka u srčanome zatajivanju, nije uključivala bolesnike sa simptomatskim zatajenjem srca povezanim s akutnim infarktom miokarda i nestabilnom anginom pektoris. Stoga, nisu zabilježeni podaci o djelotvornosti i sigurnosti prilikom liječenja akutnog zatajenja srca povezanog s navedenim stanjima. Kontraindicirana je primjena metoprolola kod bolesnika s nestabilnim, dekompenziranim zatajenjem srca (vidjeti dio 4.3).

Nagli prestanak uzimanja beta-blokatora je opasan, posebno kod visoko rizičnih bolesnika. To može dovesti do pogoršanja kroničnog zatajenja srca te povećati rizik od infarkta miokarda i iznenadne smrti. Prestanak primjene Betaloc ZOK-a, ako je moguće, mora se provesti postupno, tijekom najmanje dva tjedna, prilikom čega se doza smanjuje za pola u svakom koraku sve do konačne doze od 12,5 mg (u

obliku polovice tablete od 25 mg) koja se mora primjenjivati barem četiri dana prije potpunog prestanka primjene lijeka. U slučaju pojave simptoma, preporuča se još sporije provođenje prekida terapije lijeka.

Prije kirurškoga zahvata anesteziologa treba obavijestiti da bolesnik uzima Betaloc ZOK. Ne preporuča se nagli prestanak primjene beta-blokatora prije kirurškoga zahvata. Treba izbjegavati naglo uvođenje visoke doze metoprolola prije nekardiološkog kirurškog zahvata, obzirom da se kod bolesnika s kardiovaskularnim rizičnim faktorima mogu pojaviti bradikardija, hipotenzija i infarkt uključujući smrtni ishod.

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija po doznoj jedinici, tj. zanemarive količine natrija.

Sportaši: sportaši trebaju imati na umu da ovaj lijek sadrži djelatnu tvar koja može uzrokovati pozitivnu reakciju na doping testu.

Metoprolol je CYP2D6-supstrat. Lijekovi koji inhibiraju CYP2D6 mogu utjecati na koncentraciju metoprolola u plazmi. To su, primjerice, kinidin, terbinafin, paroksetin, fluoksetin, sertralin, celekoksib, propafenon i difenhidramin. Pri započinjanju terapije navedenim lijekovima, možda će biti potrebno smanjiti dozu Betaloc ZOK-a kod bolesnika koji ga uzimaju.

Kombinacije koje treba izbjegavati pri primjeni metoprolola

Derivati barbiturne kiseline: barbiturati (ispitan pentobarbital) enzimski induciraju metabolizam metoprolola.

Propafenon

Nakon primjene propafenona kod četiri bolesnika liječena metoprololom, koncentracija metoprolola u plazmi porasla je od 2 do 5 puta, a dva su bolesnika imala nuspojave tipične za metoprolol. Interakcija je potvrđena kod 8 zdravih dobrovoljaca. Interakcija se vjerojatno može objasniti činjenicom da propafenon, slično kinidinu, inhibira metabolizam metoprolola preko citokroma P450 2D6. Navedena kombinacija je teško primijenjiva kako i propafenon ima svojstvo blokiranja beta-receptora.

Verapamil

U kombinaciji s lijekovima koji blokiraju beta-receptore (atenolol, propranolol i pindolol) verapamil može izazvati bradikardiju i sniženje krvnoga tlaka. Verapamil i beta-blokatori imaju dodatni inhibitorni učinak na AV-provodljivost i funkciju sinusnoga čvora.

Kombinacije koje mogu zahtijevati prilagodbu doze

Amiodaron

Jedan prikaz slučaja sugerira da se kod bolesnika koji uzimaju amiodaron može razviti izrazita sinusna bradikardija ako se istovremeno liječe metoprololom. Amiodaron ima iznimno dugo poluvrijeme izlučivanja (oko 50 dana), što ukazuje na to da do interakcija može doći dugo vremena nakon prestanka uzimanja lijeka.

Antiaritmici I. skupine

Antiaritmici I. skupine i beta-blokatori imaju dodatni negativni inotropni učinak koji može rezultirati ozbiljnijim hemodinamičkim nuspojavama kod bolesnika s oštećenom funkcijom lijeve klijetke. Tu kombinaciju treba izbjegavati i kod sindroma bolesnog sinusnog čvora te kod patološke AV- provodljivosti. Interakcija je najbolje zabilježena za dizopiramid.

Nesteroidni protuupalni/antireumatski lijekovi (NSAID)

Pokazalo se da nesteroidni protuupalni lijekovi djeluju suprotno antihipertenzivnom učinku beta- blokatora. Provedeno je ispitivanje s indometacinom. Do navedene interakcije vjerojatno ne dolazi sa sulindakom. Provedeno je i negativno interakcijsko ispitivanje s diklofenakom.

Glikozidi digitalisa

Glikozidi digitalisa uz beta-blokatore mogu produljiti vrijeme AV provođenja te uzrokovati bradikardiju.

Difenhidramin

Difenhidramin 2,5 puta smanjuje klirens metoprolola u alfa-hidroksimetoprolol putem CYP 2D6 kod osoba s brzom hidroksilacijom. Učinak metoprolola je pojačan.

Diltiazem

Diltiazem i blokatori beta-receptora imaju dodatni inhibitorni učinak na AV provođenje i funkciju sinusnoga čvora. Izrazita bradikardija primijećena je (prikazi slučajeva) za vrijeme kombiniranoga liječenja s diltiazemom.

Epinefrin

Postoje izvješća za 10-tak bolesnika koji su se liječili neselektivnim blokatorima beta-receptora (uključujući pindolol i propranolol) i pri tome razvili izrazitu hipertenziju i bradikardiju nakon primjene epinefrina (adrenalina). Navedena klinička zapažanja su potvrđena u ispitivanjima kod zdravih dobrovoljaca. To također ukazuje da bi epinefrin, primijenjen u lokalnoj anesteziji, mogao izazvati takve reakcije nakon intravazalne primjene. Rizik je vjerojatno manji s kardioselektivnim beta-blokatorima.

Fenilpropanolamin

Fenilpropanolamin (norefedrin) u jednokratnoj dozi od 50 mg može kod zdravih dobrovoljaca povisiti dijastolički krvni tlak do patoloških vrijednosti. Propranolol općenito suzbija povišenje krvnoga tlaka koji izaziva fenilpropanolamin. Beta-blokatori mogu, međutim, izazvati paradoksalne hipertenzivne reakcije kod bolesnika koji uzimaju velike doze fenilpropanolamina. U nekoliko slučajeva su opisane hipertenzivne krize tijekom monoterapije fenilpropanolaminom.

Kinidin

Kinidin inhibira metabolizam metoprolola kod osoba s brzom hidroksilacijom, što kao posljedicu uzrokuje izrazito povišenje plazmatskih vrijednosti i povećanu beta blokadu. Do odgovarajuće interakcije može doći s ostalim beta-blokatorima koji se metaboliziraju putem istoga enzima (citokrom P450 2D6).

Klonidin

Beta-blokatori mogu pojačati hipertenzivnu reakciju do koje dolazi nakon nagloga prekida uzimanja klonidina. U slučaju da se namjerava prekinuti kombinirano liječenje s klonidinom, beta-blokator treba prestati uzimati nekoliko dana prije klonidina.

Rifampicin

Rifampicin može inducirati metabolizam metoprolola što može rezultirati sniženjem plazmatskih vrijednosti.

Bolesnici koji istovremeno uzimaju druge beta-blokatore (npr. kapi za oči) ili inhibitore MAO moraju biti pod strogim nadzorom.

Kod bolesnika koji se liječe beta blokatorima, inhalacijski anestetici mogu povećati kardiodepresijski učinak.

Bolesnicima koji uzimaju beta-blokatore možda će biti potrebno prilagoditi doziranje oralnih antidijabetika.

Koncentracija metoprolola u plazmi može se povećati prilikom istodobne primjene cimetidina ili hidralazina.

Trudnoća

Betaloc ZOK se ne smije uzimati tijekom trudnoće i dojenja ako se njegova primjena ne smatra neophodnom. Zbog mogućih štetnih učinaka na majku i fetus preporuča se često praćenje, ukoliko je primjena metoprolola tijekom trudnoće ili dojenja neophodna.

Beta blokatori mogu izazvati bradikardiju u fetusa i novorođenčeta. Na to treba obratiti pažnju kad se ti lijekovi propisuju u zadnjem tromjesečju i prije poroda. Betaloc ZOK postupno se mora prestati uzimati 48-72 sata prije planiranoga poroda. Ako to nije moguće, novorođenče treba nadzirati 48-72 sata nakon poroda zbog mogućih znakova i simptoma blokade beta-receptora (npr. komplikacije na srcu i plućima).

Dojenje

Koncentracija metoprolola u majčinome mlijeku otprilike je tri puta veća od koncentracije u plazmi. Pri terapijskim dozama, rizik od štetnih događaja kod dojenčeta čini se malim. Dojenče svejedno treba nadzirati zbog moguće pojave znakova blokade beta-receptora.

Prilikom obavljanja poslova koji zahtijevaju strogu pozornost, poput upravljanja vozilima ili rada na strojevima, treba uzeti u obzir da se tijekom uzimanja lijeka Betaloc ZOK mogu javiti omaglica i umor.

Nuspojave se javljaju kod približno 10% bolesnika te su obično ovisne o dozi. Nuspojave povezane s metoprololom su niže navedene prema organskoj klasifikaciji te učestalosti. Učestalost nuspojava klasificirana je na slijedeći način: vrlo česte (>1/10), česte (>1/100 i <1/10), manje česte (>1/1000 i

<1/100 ), rijetke (>1/10 000 i <1/1000), vrlo rijetke (<1/10 000) i nepoznata učestalost (ne može se utvrditi iz dostupnih podataka)

Poremećaji krvi i limfnog sustava

Rijetko trombocitopenija

Psihijatrijski poremećaji

Manje često:

Rijetko:

Nepoznata učestalost:

Poremećaji živčanog sustava

Vrlo često: Često:

Manje često: Rijetko:

Nepoznata učestalost:

Poremećaji oka

depresija, noćne more, poremećaji spavanja

oštećenje pamćenja, konfuzija, halucinacije, nervoza, anksioznost

oštećena sposobnost koncentracije

umor

omaglica, glavobolja parestezije poremećaji okusa grčevi u mišićima

Rijetko: poremećaji vida, suhe i /ili iritirane oči

Nepoznata učestalost: simptomi slični konjunktivitisu

Rijetko: tinitus

Srčani poremećaji

bradikardija, palpitacije

7

H A L M E D

16 - 04 - 2019

Često: hladnoća u perifernim dijelovima ekstremiteta,

Manje često:

Rijetko:

Nepoznata učestalost:

Poremećaji dišnog sustava, prsišta i sredoprsja

Često:

Manje često:

Nepoznata učestalost:

Poremećaji probavnog sustava

Rijetko:

Nepoznata učestalost:

Poremećaji jetre i žuči

prolazno pogoršanje srčanog zatajenja, kardiogeni šok u bolesnika s akutnim infarktom miokarda

produljeno vrijeme AV-provođenja, srčane aritmije

gangrena u bolesnika s krvožilnim poremećajima

kratki dah tijekom fizičke aktivnosti bronhospazam u bolesnika s bronhijalnom astmom ili astmatičnim problemima

rinitis

abdominalna bol, mučnina, povraćanje, proljev, zatvor

suhoća usta

Rijetko: povećane vrijednosti transaminaza

Nepoznata učestalost: hepatitis

Manje često:

Rijetko:

Poremećaji mišićno-koštanog sustava i vezivnog tkiva

reakcije preosjetljivosti na koži

pogoršanje psorijaze, fotosenzibilne reakcije, hiperhidroza, gubitak kose

Nepoznata učestalost: artralgija

Poremećaji reproduktivnog sustava i dojki

Rijetko: reverzibilna disfunkcija libida

Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene

Manje često: bol u prsištu, edem, povećanje tjelesne težine Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih djelatnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.*

Toksičnost

7,5 g metoprolola je kod odrasle osobe izazvalo letalnu intoksikaciju. Kod 5-godišnjaka nakon uzimanja 100 mg metoprolola nisu zabilježeni simptomi nakon ispiranja želuca. Simptomi umjerene intoksikacije zabilježeni su nakon primjene 450 mg metoprolola kod 12-godišnjaka te nakon primjene 1,4 g metoprolola kod odrasle osobe. Kod odrasle je osobe 2,5 g metoprolola izazvalo tešku intoksikaciju, a 7,5 g metoprolola vrlo tešku intoksikaciju.

Simptomi

Kardiovaskularni simptomi su najvažniji, ali u nekim slučajevima, posebno kod djece i adolescenata, mogu dominirati simptomi središnjeg živčanog sustava i respiratorne depresije: Bradikardija, AV-blok I- III stupnja, produljenje QT intervala (izolirani slučajevi), asistolija, hipotenzija, loša periferna perfuzija, srčana insuficijencija, kardiogeni šok, respiratorna depresija, apneja. Ostalo: umor, konfuzija, nesvijest, fini tremor, grčevi, znojenje, parestezije, bronhospazam, mučnina, povraćanje, spazam jednjaka, hipoglikemija (osobito u djece) ili hiperglikemija, hiperkalemija, učinci na bubrege te prolazni mi^Haste^Aničn^Li

M E D

sindrom. Istodobno uzimanje alkohola, antihipertenziva, kinidina ili barbiturata može pogoršati stanje bolesnika. Prvi znaci predoziranja pojavljuju se 20 minuta do 2 sata nakon uzimanja lijeka.

Liječenje predoziranja

Liječenje treba provesti u ustanovi koja može pružiti odgovarajuće potrebne mjere, praćenje i nadzor. Ukoliko je opravdano, primijenjuje se ispiranje želuca i/ili aktivni ugljen.

Atropin, adreno-stimulirajući lijekovi ili elektrostimulator srca se primjenjuju za liječenje bradikardije i poremećaja provodljivosti.

Hipotenziju, akutno zatajenje srca i šok liječiti prikladnom volumnom ekspanzijom, injekcijom glukagona (ukoliko je potebno, nakon toga primijeniti intravensku infuziju glukagona), intravenskom primjenom adrenostimulirajućih lijekova poput dobutamina, zajedno s lijekovima agonistima α¹-receptora dodanih u slučaju vazodilatacije. Treba također razmotiti intravensku primjenu Ca²⁺.

Indikacija za intubaciju i primjenu respiratora trebala bi biti vrlo široka. U slučaju cirkulatornoga zastoja povezanog s predoziranjem, mjere oživljavanja može biti potrebno provoditi nekoliko sati.

Bronhospazam se obično može smiriti pomoću bronhodilatatora.