• simptomatsko liječenje kongestije nosne sluznice uzrokovane sinusitisom i rinitisom.

  Meralys HA 1 mg/ml sprej za nos, otopina primjenjuje se za liječenje odraslih i adolescenata starijih od 12 godina.

Doziranje

Doziranje ovisi o osjetljivosti pojedinog bolesnika i o kliničkom učinku.

Odrasli i adolescenti stariji od 12 godina

Doza za odrasle i adolescente starije od 12 godina je 1 potisak Meralys HA 1 mg/ml spreja za nos u svaku nosnicu, do 3 puta dnevno.

Ne smiju se koristiti doze veće od preporučenih. Pedijatrijska populacija

Meralys HA 1 mg/ml sprej za nos primjenjuje se u adolescenata starijih od 12 godina.

Meralys HA 1 mg/ml sprej za nos ne smije se koristiti u djece mlađe od 12 godina zbog jačine djelatne tvari sadržane u lijeku.

Za djecu mlađu od 12 godina namijenjene su druge farmaceutske jačine.

Trajanje liječenja

Ovaj lijek se ne smije se primjenjivati dulje od 5 dana.

Dugotrajna i prekomjerna primjena može izazvati reaktivnu hiperemiju ili povratnu kongestiju (vidjeti dio 4.4).

Primjena se može ponoviti nakon što se liječenje prekinulo na nekoliko dana.

Dugotrajna primjena može dovesti do atrofije sluznice nosa, stoga se kod kroničnih smetnji lijek može primjenjivati samo uz liječnički nadzor.

Način primjene

Lijek je namijenjen za primjenu u nos.

Prije prve primjene potrebno je pumpicu nekoliko puta (5 puta) špricnuti u prazno, kako bi se postigla ujednačena doza.

Ukoliko proizvod nije korišten nekoliko dana potrebno je najmanje jednom špricnuti u prazno kako bi se postigla ujednačena doza.

Prije primjene lijeka potrebno je ispuhati nos.

Nakon primjene pumpicu treba pažljivo obrisati suhom i čistom papirnatom maramicom i staviti zaštitnu kapicu.

Iz higijenskih razloga i zbog sprečavanja širenja zaraza svako pakiranje spreja bi trebala koristiti samo jedna osoba.

• preosjetljivost na ksilometazolinklorid ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1,

• stanje nakon transsfenoidalne operacije hipofize ili nekog drugog zahvata tijekom kojeg je izložena tvrda moždana ovojnica,

• suha upala sluznice nosa (rhinitis sicca),

• primjena u djece mlađe od 12 godina.

Potrebna je pažljiva procjena odnosa koristi i rizika prije početka liječenja u bolesnika:

• koji se liječe inhibitorima monoaminooksidaza (MAO inhibitori), tricikličkim ili tetracikličkim antidepresivima ili drugim lijekovima koji mogu povisiti krvni tlak,

• koji se liječe α ili β- blokatorima,

• s povećanim intraokularnim tlakom, osobito kod glaukoma uskog kuta,

• s ozbiljnim kardiovaskularnim bolestima (npr. koronarna bolest srca, povišeni krvni tlak),

• s feokromocitomom,

• s hiperplazijom prostate,

• s porfirijom,

• s poremećajima metabolizma (npr. hipertireoza, dijabetes).

  Bolesnici sa sindromom dugog QT intervala koji se liječe ksilometazolinom mogu biti izloženi povećanom riziku od ozbiljnih ventrikularnih aritmija.

  Zbog rizika od atrofije nosne sluznice, primjena ovog lijeka u bolesnika s kroničnom upalom nosne sluznice dozvoljena je samo pod liječničkim nadzorom.

  Dugotrajna primjena i predoziranje simpatomimetičkim dekongestivom može dovesti do nastanka reaktivne hiperemije nosne sluznice.

  Ovakav povratni učinak može dovesti do opstrukcije dišnih putova i zapravo rezultirati time da bolesnik opetovano, ili čak stalno koristi lijek.

  Kao konačan ishod može se razviti kronična kongestija (rhinitis medicamentosa) i atrofija sluznice nosa (ozena).

  U blažim slučajevima, potrebno je prvo razmotriti prestanak primjene simpatomimetika u jednoj nosnici te, nakon nestanka simptoma, i u drugoj nosnici, kako bi se održalo barem djelomično disanje kroz nos.

Zbog mogućeg hipertenzivnog učinka ksilometazolina, ovaj lijek se ne bi trebao upotrebljavati u

kombinaciji s antihipertenzivima (npr. metildopa). Također složene interakcije mogu nastati s α- i β- blokatorima uzrokujući hipotenziju ili hipertenziju i tahikardiju ili bradikardiju.

Istodobna primjena ksilometazolina i inhibitora monoaminooksidaze (npr.tranilcipromin tipa) ili tricikličkih ili tetracikličkih antidepresiva ili drugih lijekova s potencijalno hipertenzivnim učinkom (npr. doksapram, ergotamin, oksitocin) može dovesti do povišenja arterijskog tlaka kao posljedice djelovanja tih lijekova na kardiovaskularni sustav. Iz tog razloga ne preporuča se istovremena primjena navedenih lijekova.

Trudnoća

Nema podataka, ili su oni ograničeni, o primjeni lijeka u trudnica. Stoga se ksilometazolin ne smije koristiti tijekom trudnoće.

Dojenje

Nije poznato izlučuje li se ksilometazolin u mlijeko. Stoga se ovaj lijek ne smije koristiti tijekom dojenja.

Plodnost

Nije poznat utjecaj ksilometazolina na plodnost.

Ako se lijek primjenjuje u skladu s uputama ne očekuje se smanjena sposobnost upravljanja vozilima i rada na strojevima.

U tablici su navedene nuspojave zabilježene tijekom primjene ksilometazolina. Nuspojave su navedene prema organskim sustavima i učestalosti. Sljedeće definicije učestalosti su korištene: vrlo često (≥1/10), često ( ≥ 1/100 i <1/10), manje često (≥1/1000 i <1/100), rijetko (≥ 1/10 000 i <1/1000), vrlo rijetko (<1/10 000), nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).

Potrebno je napomenuti da dugotrajna, učestala primjena ili uporaba visokih doza ksilometazolina pospješuje nastanak intranazalnog osjećaja žarenja ili suhoće sluznice kao i razvoj reaktivne kongestije s rhinitis medicamentosa. Taj se učinak može javiti već nakon pet dana liječenja i uslijed neprekidne primjene lijeka može dovesti do trajnog oštećenja sluznice sa stvaranjem krasta (rhinitis sicca).

Pedijatrijska populacija:

Nekoliko kliničkih studija je pokazalo da je ksilometazolin siguran lijek za djecu. Podaci iz kliničkih studija, kao i prijavljeni slučajevi pokazuju da je učestalost, vrsta, težina nuspojava u djece slična onima u odraslih. Najveći broj nuspojava u djece se dogodio nakon predoziranja s ksilometazolinom. Radilo se o nervozi, nesanici, pospanosti/omamljenosti, halucinacijama i konvulzijama.

Zabilježeni su slučajevi nepravilnog disanja kod male djece i novorođenčadi. Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika traži se da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Do predoziranja može doći nazalnim i oralnim putem.

Predoziranje u djece može uzrokovati ozbiljnu depresiju središnjeg živčanog sustava. Klinička slika nakon intoksikacije derivatima imidazolina može biti zbunjujuća zbog izmjena razdoblja hiperaktivnosti s razdobljima depresije središnjeg živčanog sustava te kardiovaskularnog i plućnog sustava.

Nakon predoziranja, posebno u djece, često se javljaju učinci predominantno na središnji živčani sustav s napadajima i komom, bradikardijom, apnejom, kao i hipertenzija nakon koje može uslijediti hipotenzija. Stimulacija središnjeg živčanog sustava manifestira se strahom, agitacijom, halucinacijama i konvulzijama. Sljedeći simptomi su posljedica inhibicije središnjeg živčanog sustava: pad tjelesne temperature, letargija, omamljenost i koma. Drugi simptomi mogu uključivati miozu, midrijazu, znojenje, vrućicu, bljedilo, cijanozu, apneju i palpitacije. U slučaju dominacije učinaka na središnji živčani sustav mogu se zamijetiti mučnina, povraćanje, tahikardija, bradikardija, srčane aritmije, srčani arest, hipertenzija, hipotenzija nalik na šok, plućni edem, respiratorni poremećaji i apneja.

Primjena aktivnog ugljena (adosorbensa) i natrijeva sulfata (laksativa), odnosno moguće ispiranje želuca u slučaju predoziranja velikim količinama lijeka, mora se provesti odmah jer može doći do brze apsorpcije ksilometazolina. U slučaju teškog predoziranja, indicirana je hospitalizacija na odjelu intenzivne skrbi. Za sniženje krvnog tlaka, kao antidot, može se primijeniti neselektivni alfaadrenergički antagonist, npr. fentolamin.

Vazopresori su kontraindicirani. Smanjenje vrućice, antikonvulzivna terapija i ventilacija kisikom, po potrebi.