Cejemly 600 mg koncentrat za otopinu za infuziju

Cejemly je u kombinaciji s kemoterapijom na bazi platine indiciran u prvoj liniji liječenja odraslih s metastatskim karcinomom pluća nemalih stanica (engl. non-small cell lung cancer, NSCLC) bez senzibilizirajućih EGFR mutacija ili ALK, ROS1 ili RET genskih aberacija tumora.

Cejemly kao monoterapija indiciran je za liječenje neresektabilnog NSCLC-a u III. stadiju bez senzibilizirajućih EGFR mutacija ili ALK, ROS1 genskih aberacija tumora u odraslih osoba čiji tumori eksprimiraju PD-L1 na ≥ 1 % tumorskih stanica i čija bolest nije uznapredovala nakon kemoradioterapije na bazi platine.

Liječenje moraju započeti i nadzirati liječnici s iskustvom u primjeni lijekova za rak. Testiranje na PD-L1 za bolesnike s neresektabilnim NSCLC-om u III. stadiju

Kako bi se utvrdila podobnost za liječenje, potrebno je procijeniti ekspresiju PD-L1 na tumorskim

stanicama s pomoću in vitro dijagnostičkog proizvoda koji nosi oznaku CE i predviđen je za tu

namjenu. Ako in vitro dijagnostički proizvod s oznakom CE nije dostupan, treba upotrijebiti drugi validirani test.

Doziranje

Prije početka liječenja sugemalimabom potrebno je izbjegavati primjenu sistemskih kortikosteroida ili imunosupresiva (vidjeti dio 4.5).

Preporučena doza

Preporučena doza lijeka Cejemly u monoterapiji i kombiniranoj terapiji navedena je u tablici 1. Cejemly se primjenjuje intravenskom infuzijom tijekom 60 minuta.

Kada se Cejemly primjenjuje u kombinaciji s kemoterapijom, vidjeti pripadajući sažetak opisa svojstava lijeka za lijekove s kojima se primjenjuje u kombinaciji (vidjeti i dio 5.1).

Tablica 1. Preporučena doza lijeka Cejemly koji se primjenjuje intravenskom infuzijom

• 1200 mg (za osobe težine 115 kg ili manje) svaka 3 tjedna ili

• 1500 mg (za osobe težine veće od 115 kg) svaka 3 tjedna

• 1200 mg (za osobe težine 115 kg ili manje), nakon čega slijedi intravenska infuzija karboplatina i paklitaksela prvog dana ciklusa do najviše 4 ciklusa svaka 3 tjedna

• 1500 mg (za osobe težine veće od 115 kg), nakon čega slijedi intravenska infuzija karboplatina i paklitaksela prvog dana ciklusa do najviše 4 ciklusa svaka 3 tjedna.

• 1200 mg (za osobe težine 115 kg ili manje) svaka 3 tjedna tijekom trajanja terapije

• 1500 mg (za osobe težine veće od 115 kg) svaka 3 tjedna tijekom trajanja terapije.

• 1200 mg (za osobe težine 115 kg ili manje), nakon čega slijedi intravenska infuzija karboplatina i pemetrekseda prvog dana ciklusa do najviše 4 ciklusa svaka 3 tjedna

• 1500 mg (za osobe težine veće od 115 kg), nakon čega slijedi intravenska infuzija karboplatina i pemetrekseda prvog dana ciklusa do najviše 4 ciklusa svaka 3 tjedna.

• 1200 mg (za osobe težine 115 kg ili manje) i pemetreksed se primjenjuju svaka 3 tjedna dok god traje liječenje

• 1500 mg (za osobe težine veće od 115 kg) i pemetreksed se primjenjuju svaka 3 tjedna dok

Prilagodba liječenja

Dozu sugemalimaba ne smije se povećavati niti smanjivati. Ovisno o sigurnosti primjene i podnošljivosti u pojedinog bolesnika, može biti potrebno odgoditi ili prekinuti primjenu lijeka. Preporučene prilagodbe liječenja navedene su u tablici 2.

Tablica 2. Preporučene prilagodbe primjene lijeka Cejemly

1. , 3. ili 4. stupanj miokarditisa

2. ili 4. stupanj encefalitisa

3. stupanj miozitisa

* Stupnjevi toksičnosti u skladu su s Općim terminološkim kriterijima za štetne događaje Nacionalnog instituta za rak (engl. National Cancer Institute’s Common Terminology Criteria for Adverse Events, NCI CTCAE), verzija 4.03.

† U slučaju asimptomatskog pankreatitisa ili porasta enzima gušterače / lipaze preporučuje se kontinuirano kliničko praćenje, ali nije potrebno privremeno prekinuti primjenu lijeka.

Posebne populacije

Starije osobe

Nije potrebna prilagodba liječenja sugemalimabom u starijih bolesnika (≥ 65 godina) (vidjeti dio 5.1).

Oštećenje funkcije bubrega

Nije potrebna prilagodba liječenja sugemalimabom u bolesnika s blagim ili umjerenim oštećenjem funkcije bubrega (vidjeti dio 5.2). Sugemalimab nije ispitivan u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije bubrega. Sugemalimab se mora primjenjivati oprezno u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije bubrega.

Oštećenje funkcije jetre

Ne preporučuje se prilagodba liječenja sugemalimabom u bolesnika s blagim oštećenjem funkcije jetre (vidjeti dio 5.2). Sugemalimab nije ispitivan u bolesnika s umjerenim ili teškim oštećenjem funkcije jetre. Sugemalimab se mora primjenjivati oprezno u bolesnika s umjerenim ili teškim oštećenjem funkcije jetre.

Pedijatrijska populacija

Sigurnost i djelotvornost sugemalimaba u djece u dobi ispod 18 godina nisu ustanovljene. Nema dostupnih podataka.

Način primjene

Cejemly je namijenjen samo za intravensku primjenu.

Sugemalimab se nakon razrjeđivanja primjenjuje intravenskom infuzijom tijekom 60 minuta. Sugemalimab se ne smije primijeniti kao intravenska injekcija ili bolus. Za zbrinjavanje reakcija povezanih s infuzijom vidjeti tablicu 2.

Najprije se primjenjuje razrijeđena otopina sugemalimaba, nakon čega slijedi kemoterapija. Primjena kemoterapije može se započeti 30 minuta nakon završetka primjene sugemalimaba.

Za upute o razrjeđivanju lijeka prije primjene vidjeti dio 6.6.

Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

Sljedivost

Kako bi se poboljšala sljedivost bioloških lijekova, naziv i broj serije primijenjenog lijeka potrebno je jasno evidentirati.

Imunosno posredovane nuspojave

U bolesnika koji su primali sugemalimab javile su se imunosno posredovane nuspojave, uključujući ozbiljne slučajeve i slučajeve sa smrtnim ishodom. Imunosno posredovane nuspojave mogu se javiti nakon prekida liječenja. U kliničkim ispitivanjima većina imunosno posredovanih nuspojava bila je reverzibilna i zbrinuta je privremenim prekidom liječenja sugemalimabom, primjenom kortikosteroida i/ili potpornim mjerama. Imunosno posredovane nuspojave koje zahvaćaju više tjelesnih sustava mogu se javiti istodobno.

U slučaju sumnje na imunosno posredovane nuspojave, potrebno je provesti odgovarajuće pretrage kako bi se potvrdila etiologija ili isključili drugi uzroci. Ovisno o težini nuspojave, potrebno je privremeno ili trajno prekinuti primjenu sugemalimaba i razmotriti primjenu kortikosteroida. Nakon poboljšanja na 1. ili 0. stupanj, potrebno je započeti postupno smanjivanje doze kortikosteroida i nastaviti postupno smanjivanje tijekom najmanje mjesec dana. Primjena sugemalimaba se može ponovno započeti ako nuspojava ostane na 1. ili 0. stupnju nakon smanjivanja doze kortikosteroida. Ako dođe do nove epizode teške nuspojave, potrebno je trajno prekinuti primjenu sugemalimaba (vidjeti dijelove 4.2 i 4.4).

Imunosno posredovan pneumonitis

U bolesnika koji su primali sugemalimab prijavljen je imunosno posredovan pneumonitis (vidjeti

dio 4.8). Bolesnike je potrebno pratiti radi moguće pojave znakova i simptoma pneumonitisa. U slučaju sumnje na pneumonitis, potrebno ga je potvrditi radiografskim snimanjem kako bi se isključili drugi uzroci. U slučaju pneumonitisa 2. stupnja potrebno je odgoditi primjenu sugemalimaba te primijeniti 1 do 2 mg/kg/dan prednizona ili ekvivalent. Ako se simptomi poboljšaju na 0. ili 1. stupanj, dozu kortikosteroida treba postupno smanjivati tijekom najmanje mjesec dana. Liječenje sugemalimabom može se nastaviti ako događaj ostane na 0. do 1. stupnju nakon postupnog smanjivanja doze kortikosteroida. U slučaju teškog pneumonitisa (3. stupanj), pneumonitisa opasnog po život (4. stupanj) ili ponovne pojave umjerenog pneumonitisa (2. stupanj) (vidjeti dio 4.2), potrebno je trajno prekinuti primjenu sugemalimaba i primijeniti 1 do 2 mg/kg/dan metilprednizolona ili ekvivalent.

Pneumonitis i radijacijski pneumonitis

Radijacijski pneumonitis često se opaža u bolesnika koji primaju radioterapiju pluća, a klinička slika pneumonitisa i radijacijskog pneumonitisa je vrlo slična.

U ispitivanju GEMSTONE-301 prijavljeni su slučajevi pneumonitisa ili radijacijskog pneumonitisa u bolesnika s primjenom najmanje dvaju ciklusa istodobne ili sekvencijske kemoradioterapije unutar

1 do 42 dana prije početka ispitivanog liječenja.

Bolesnike treba pratiti kako bi se uočila pojava znakova i simptoma pneumonitisa ili radijacijskog pneumonitisa. U slučaju sumnje na radijacijski pneumonitis, potrebno ga je potvrditi radiografskim snimanjem i isključiti druge infektivne etiologije i etiologije povezane s bolešću, te ga treba liječiti u skladu s preporukama u dijelu 4.2.

Imunosno posredovane kožne reakcije

U bolesnika koji su primali sugemalimab prijavljene su teške imunosno posredovane kožne reakcije (vidjeti dio 4.8). U slučaju sumnje na teške kožne reakcije bolesnike je potrebno pratiti i isključiti druge uzroke. U slučaju kožnih reakcija 3. stupnja, potrebno je odgoditi primjenu sugemalimaba do poboljšanja na 0. do 1. stupanj i primijeniti 1 do 2 mg/kg/dan prednizona ili ekvivalent. U slučaju kožnih reakcija 4. stupnja potrebno je trajno prekinuti primjenu sugemalimaba i primijeniti kortikosteroide.

U bolesnika koji su primali inhibitore kontrolnih točaka imunosnog sustava PD-1/PD-L1 prijavljeni su slučajevi Stevens-Johnsonovog sindroma (SJS) i toksične epidermalne nekrolize (TEN). U slučaju sumnje na SJS ili TEN potrebno je odgoditi primjenu sugemalimaba i bolesnika uputiti u specijaliziranu jedinicu na procjenu i liječenje. U slučaju potvrđenog SJS-a ili TEN-a, potrebno je trajno prekinuti primjenu sugemalimaba (vidjeti dio 4.2).

Potreban je oprez pri razmatranju primjene sugemalimaba u bolesnika koji je prethodno imao tešku ili po život opasnu kožnu nuspojavu uz prethodno liječenje drugim lijekovima za liječenje raka koji stimuliraju imunosni sustav.

Imunosno posredovan kolitis

U bolesnika koji su primali sugemalimab u monoterapiji prijavljen je imunosno posredovan kolitis (vidjeti dio 4.8). Bolesnike je potrebno pratiti radi moguće pojave znakova i simptoma kolitisa te isključiti druge uzroke. U slučaju kolitisa 2. stupnja potrebno je odgoditi primjenu sugemalimaba te primijeniti 1 do 2 mg/kg/dan prednizona ili ekvivalent. U slučaju kolitisa 3. stupnja potrebno je odgoditi primjenu sugemalimaba te primijeniti 1 do 2 mg/kg/dan metilprednizolona ili ekvivalent. Liječenje sugemalimabom se može nastaviti ako događaj ostane na 0. do 1. stupnju nakon postupnog smanjivanja doze kortikosteroida. U slučaju kolitisa opasnog po život (4. stupanj) ili rekurentnog kolitisa 3. stupnja (vidjeti dio 4.2), potrebno je trajno prekinuti primjenu sugemalimaba i primijeniti 1 do 2 mg/kg/dan metilprednizolona ili ekvivalent.

Imunosno posredovan hepatitis

U bolesnika koji su primali sugemalimab prijavljen je imunosno posredovan hepatitis (vidjeti dio 4.8). Prije i tijekom liječenja sugemalimabom bolesnike je potrebno pratiti radi mogućih odstupanja u nalazima pretraga funkcije jetre, kako je klinički indicirano. U slučaju hepatitisa 2. stupnja potrebno je odgoditi primjenu sugemalimaba i primijeniti 1 do 2 mg/kg/dan prednizona ili ekvivalent. Liječenje sugemalimabom se može nastaviti ako događaj ostane na 0. ili 1. stupnju nakon postupnog smanjivanja doze kortikosteroida. U slučaju teškog hepatitisa (3. stupanj) ili hepatitisa opasnog po život (4. stupanj) (vidjeti dio 4.2), potrebno je trajno prekinuti primjenu sugemalimaba i primijeniti

1 do 2 mg/kg/dan metilprednizolona ili ekvivalent.

Imunosno posredovan nefritis

U bolesnika koji su primali sugemalimab prijavljen je imunosno posredovan nefritis (vidjeti dio 4.8). Prije i povremeno tijekom liječenja sugemalimabom bolesnike je potrebno pratiti radi mogućih odstupanja u nalazima pretraga funkcije bubrega te zbrinuti u skladu s preporukama. U slučaju nefritisa 2. stupnja, potrebno je odgoditi primjenu sugemalimaba te primijeniti 1 do 2 mg/kg/dan prednizona ili ekvivalent. U slučaju nefritisa 2. stupnja, liječenje sugemalimabom se može nastaviti ako događaj ostane na 0. do 1. stupnju nakon postupnog smanjivanja doze kortikosteroida. U slučaju teškog nefritisa (3. stupanj) ili nefritisa opasnog po život (4. stupanj) (vidjeti dio 4.2), potrebno je trajno prekinuti primjenu sugemalimaba i primijeniti 1 do 2 mg/kg/dan metilprednizolona ili ekvivalent.

Imunosno posredovane endokrinopatije

U bolesnika liječenih sugemalimabom prijavljene su imunosno posredovane endokrinopatije, uključujući hipertireozu, hipotireozu, tireoiditis, dijabetes melitus, adrenalnu insuficijenciju i hipofizitis (vidjeti dio 4.8).

U bolesnika koji su primali sugemalimab prijavljeni su poremećaji štitne žlijezde, uključujući hipertireozu, hipotireozu i tireoiditis. Do njihove pojave može doći bilo kada tijekom liječenja, stoga je bolesnike potrebno pratiti radi mogućih promjena u funkciji štitne žlijezde i kliničkih znakova i simptoma poremećaja štitne žlijezde (na početku liječenja, povremeno tijekom liječenja te prema kliničkoj procjeni).

U slučaju simptomatske hipotireoze potrebno je odgoditi primjenu sugemalimaba i uvesti nadomjesnu terapiju tiroksinom u skladu s potrebama. U slučaju simptomatske hipertireoze potrebno je odgoditi primjenu sugemalimaba i uvesti antitireoidni lijek u skladu s potrebama. Liječenje sugemalimabom se može nastaviti kad se uspostavi kontrola nad simptomima i kad se poboljša funkcija štitne žlijezde.

Primjenu sugemalimaba potrebno je trajno prekinuti u slučaju hipotireoze i hipertireoze opasne po

život (4. stupanj) (vidjeti dio 4.2).

U bolesnika koji su primali sugemalimab prijavljen je dijabetes melitus tipa 1. Bolesnike je potrebno pratiti radi moguće pojave hiperglikemije ili drugih znakova i simptoma dijabetesa te uvesti inzulin kako je klinički indicirano. U slučaju dijabetesa melitusa tipa 1 povezanog s hiperglikemijom

3. stupnja potrebno je odgoditi primjenu sugemalimaba. Liječenje sugemalimabom se može nastaviti ako se nadomjesnom terapijom inzulinom uspostavi metabolička kontrola. Primjenu sugemalimaba potrebno je trajno prekinuti u slučaju dijabetesa melitusa tipa 1 povezanog s hiperglikemijom opasnom po život (4. stupanj) (vidjeti dio 4.2).

U bolesnika koji su primali sugemalimab prijavljena je adrenalna insuficijencija. Hipofizitis je također prijavljen u bolesnika koji su primali sugemalimab. Bolesnike je potrebno pratiti radi moguće pojave znakova i simptoma adrenalne insuficijencije ili hipofizitisa (uključujući hipopituarizam) te isključiti druge uzroke. U slučaju adrenalne insuficijencije 2. stupnja ili hipofizitisa 2. ili 3. stupnja potrebno je odgoditi primjenu sugemalimaba (vidjeti dio 4.2), a liječenje sugemalimabom se može nastaviti ako se događaj poboljša na 0. do 1. stupanj. Za liječenje adrenalne insuficijencije ili hipofizitisa potrebno je primijeniti kortikosteroide i drugu hormonsku nadomjesnu terapiju (kao što je tiroksin u bolesnika s hipofizitisom) kako je klinički indicirano. Potrebno je pratiti funkciju i hormone hipofize kako bi se osigurala odgovarajuća hormonska nadomjesna terapija. U slučaju adrenalne insuficijencije

3. ili 4. stupnja te hipofizitisa 4. stupnja, potrebno je trajno prekinuti primjenu sugemalimaba.

Imunosno posredovan miozitis

U bolesnika koji su primali sugemalimab vrlo rijetko ili s odgođenim nastupom simptoma prijavljen je imunosno posredovan miozitis (vidjeti dio 4.8). Bolesnike je potrebno pratiti radi moguće miozitisa te isključiti druge uzroke. Ako se u bolesnika razviju znakovi i simptomi miozitisa potrebno ga je pažljivo pratiti i bez odlaganja uputiti specijalistu radi procjene i liječenja. Ovisno o težini nuspojave, potrebno je privremeno ili trajno prekinuti primjenu sugemalimaba (vidjeti dio 4.2). U slučaju miozitisa 2. stupnja, potrebno je primijeniti 1 do 2 mg/kg/dan prednizona ili ekvivalent. U slučaju miozitisa 3. ili 4. stupnja, potrebno je primijeniti 1 do 2 mg/kg/dan metilprednizolona ili ekvivalent.

Imunosno posredovan miokarditis

U bolesnika koji su primali sugemalimab prijavljen je imunosno posredovan miokarditis (vidjeti

dio 4.8). U slučaju sumnje na miokarditis bolesnike je potrebno pratiti i isključiti druge uzroke. U slučaju sumnje na miokarditis potrebno je odgoditi primjenu sugemalimaba, odmah uvesti sistemske kortikosteroide u dozi od 1 do 2 mg/kg/dan prednizona ili ekvivalent, te bez odlaganja konzultirati kardiologa i započeti dijagnostičku obradu u skladu s važećim kliničkim smjernicama. Jednom kad se dijagnoza miokarditisa potvrdi, potrebno je trajno prekinuti primjenu sugemalimaba u slučaju 2., 3. ili

4. stupnja miokarditisa (vidjeti dio 4.2).

Imunosno posredovan pankreatitis

U bolesnika koji su primali sugemalimab prijavljen je imunosno posredovan pankreatitis (vidjeti

dio 4.8). Bolesnike je potrebno pažljivo pratiti radi moguće pojave znakova i simptoma koji upućuju na akutni pankreatitis te porasta amilaze ili lipaze u serumu. U slučaju pankreatitisa 2. stupnja, potrebno je odgoditi primjenu sugemalimaba te primijeniti 1 do 2 mg/kg/dan prednizona ili ekvivalent. U slučaju pankreatitisa 2. stupnja, liječenje sugemalimabom se može nastaviti ako događaj ostane na

0. do 1. stupnju nakon postupnog smanjivanja doze kortikosteroida. U slučaju teškog pankreatitisa

(3. stupanj) ili pankreatitisa opasnog po život (4. stupanj) (vidjeti dio 4.2), potrebno je trajno prekinuti

primjenu sugemalimaba i primijeniti 1 do 2 mg/kg/dan metilprednizolona ili ekvivalent.

Imunosno posredovani toksični učinci na oko

U bolesnika koji su primali sugemalimab prijavljeni su imunosno posredovani toksični učinci na oko (vidjeti dio 4.8). U slučaju toksičnih učinaka na oko 2. stupnja, potrebno je odgoditi primjenu sugemalimaba i primijeniti 1 do 2 mg/kg/dan prednizona ili ekvivalent. U slučaju toksičnih učinaka na oko 2. stupnja, liječenje sugemalimabom se može nastaviti ako događaj ostane na 0. do 1. stupnju nakon postupnog smanjivanja doze kortikosteroida. U slučaju teških toksičnih učinaka na oko

(3. stupanj) ili toksičnih učinaka na oko opasnih po život (4. stupanj) (vidjeti dio 4.2), potrebno je trajno prekinuti primjenu sugemalimaba i primijeniti 1 do 2 mg/kg/dan metilprednizolona ili ekvivalent.

Ostale imunosno posredovane nuspojave

U bolesnika koji su primali sugemalimab prijavljene su i druge imunosno posredovane nuspojave uključujući imunosno posredovane poremećaje gornjeg dijela probavnog sustava, imunosno posredovan artritis, imunosno posredovanu pancitopeniju/bicitopeniju, imunosno posredovan meningoencefalitis/encefalitis, imunosno posredovan Guillain-Barréov sindrom / demijelinizaciju, imunosno posredovanu rabdomiolizu/miopatiju, imunosno posredovanu hemolitičku anemiju i imunosno posredovan vaskulitis (vidjeti dio 4.8).

U slučaju sumnje na imunosno posredovane nuspojave bolesnike je potrebno pratiti te provesti odgovarajuće pretrage kako bi se potvrdila etiologija ili isključili drugi uzroci. Ovisno o težini nuspojave, potrebno je privremeno ili trajno prekinuti primjenu sugemalimaba (vidjeti dio 4.2). U slučaju imunosno posredovanih nuspojava 2. stupnja potrebno je primijeniti 1 do 2 mg/kg/dan prednizona ili ekvivalent. U slučaju imunosno posredovanih nuspojava 3. ili 4. stupnja, potrebno je primijeniti 1 do 2 mg/kg/dan metilprednizolona ili ekvivalent.

Reakcije povezane s infuzijom

U bolesnika koji su primali sugemalimab prijavljene su reakcije povezane s infuzijom, uključujući anafilaktičke reakcije, hiperhidrozu, pireksiju, zimicu, eritem i osip (vidjeti dio 4.8). Bolesnike je potrebno pažljivo pratiti radi moguće pojave kliničkih znakova i simptoma infuzijskih reakcija i postupati u skladu s preporukama u dijelu 4.2.

Bolesnici isključeni iz kliničkih ispitivanja

Iz kliničkog ispitivanja isključeni su bolesnici koji su: imali aktivnu autoimunu bolest; primali imunosupresive; primili živo virusno cjepivo unutar 28 dana od početka ispitivanog liječenja; imali HIV infekciju; imali infekciju virusom hepatitisa B ili hepatitisa C; imali intersticijsku bolest pluća ili idiopatsku plućnu fibrozu u anamnezi.

Natrij

Ovaj lijek sadrži 51,6 mg natrija po dozi od 1200 mg i 64,5 mg natrija po dozi od 1500 mg, što odgovara 2,58 % i 3,23 % maksimalnog dnevnog unosa od 2 g natrija prema preporukama SZO-a za odraslu osobu. Međutim, 9 mg/ml (0,9 %) otopina natrijeva klorida za infuziju upotrebljava se za razrjeđivanje lijeka Cejemly prije primjene te je to potrebno uzeti u obzir u kontekstu bolesnikovog dnevnog unosa natrija.

Polisorbat 80

Ovaj lijek sadrži 4,08 mg polisorbata 80 u jednoj dozi od 1200 mg te 5,10 mg polisorbata 80 u jednoj

dozi od 1500 mg. Polisorbati mogu uzrokovati alergijske reakcije.

Kartica za bolesnika

Svi liječnici koji primjenjuju sugemalimab moraju biti upoznati s Informacijama za liječnike i Smjernicama za liječenje. Liječnik mora razgovarati s bolesnikom o rizicima liječenja sugemalimabom. Bolesnik će dobiti Karticu za bolesnika, a liječnik ga treba uputiti da je uvijek nosi sa sobom.

Nisu provedena formalna ispitivanja farmakokinetičkih interakcija sa sugemalimabom. Budući da se sugemalimab uklanja iz cirkulacije putem katabolizma, ne očekuju se metaboličke interakcije s drugim lijekovima.

Prije početka liječenja sugemalimabom mora se izbjegavati primjena sistemskih kortikosteroida ili imunosupresiva zbog moguće interferencije s farmakodinamičkom aktivnošću i djelotvornošću sugemalimaba. Međutim, sistemski kortikosteroidi ili drugi imunosupresivi mogu se primjenjivati nakon početka primjene sugemalimaba za liječenje imunosno posredovanih nuspojava (vidjeti

dio 4.4).

Žene reproduktivne dobi / kontracepcija u žena

Ženama reproduktivne dobi mora se savjetovati da izbjegavaju trudnoću tijekom liječenja sugemalimabom. Žene reproduktivne dobi koje primaju sugemalimab moraju koristiti pouzdane metode kontracepcije tijekom liječenja i još najmanje 4 mjeseca nakon posljednje doze sugemalimaba (vidjeti u nastavku i dio 5.3).

Trudnoća

Nema podataka o primjeni sugemalimaba u trudnica. Ispitivanja reproduktivne i razvojne toksičnosti sugemalimaba na životinjama nisu provedena. Međutim, na mišjim modelima gravidnosti pokazalo se da blokada PD-L1 signalizacije narušava toleranciju prema fetusu i dovodi do veće učestalosti gubitka fetusa (vidjeti dio 5.3).

Ne preporučuje se koristiti sugemalimab tijekom trudnoće niti u žena reproduktivne dobi koje ne koriste kontracepciju.

Dojenje

Nije poznato izlučuje li se sugemalimab u majčino mlijeko. Budući da je poznato da se protutijela mogu izlučivati u majčino mlijeko, ne može se isključiti rizik za novorođenčad/dojenčad. Potrebno je odlučiti da li prekinuti dojenje ili prekinuti liječenje/suzdržati se od liječenja sugemalimabom uzimajući u obzir korist dojenja za dijete i korist liječenja sugemalimabom za ženu.

Plodnost

Nema dostupnih kliničkih podataka o mogućem utjecaju sugemalimaba na plodnost. Podaci iz ispitivanja na životinjama nisu pokazali zamjetan utjecaj na muške i ženske reproduktivne organe (vidjeti dio 5.3).

Sugemalimab malo utječe na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima. U nekih je bolesnika nakon primjene sugemalimaba prijavljen umor (vidjeti dio 4.8). Bolesnicima koji osjećaju umor mora se savjetovati da ne upravljaju vozilima i ne rade sa strojevima dok se simptomi ne povuku.

Sažetak sigurnosnog profila

Sigurnost primjene sugemalimaba procijenjena je u kliničkim ispitivanjima za različite vrste tumora u 1003 bolesnika koji su primali 1200 mg svaka 3 tjedna. Od ta 1003 bolesnika, 435 ih je primalo sugemalimab u kombinaciji s kemoterapijom, a 568 od ta 1003 bolesnika primalo je sugemalimab u monoterapiji.

Učestalost nuspojava u bolesnika liječenih u kombinaciji s kemoterapijom bila je 95,6 %. Najčešće nuspojave (≥ 10 %) bile su anemija (77,5 %), povišena vrijednost jetrenih enzima (42,5 %), osip (26,2 %), hiperlipidemija (21,6 %), hiperglikemija (18,4 %), hiponatrijemija (16,8 %), hipokalijemija

(15,6 %), hipotireoza (15,6 %), hipertireoza (15,2 %), proteinurija (14,0 %), bol u abdomenu (13,8 %), umor (13,3 %), artralgija (12,2 %), hipoestezija (11,5 %) i hipokalcijemija (10,1 %). Učestalost nuspojava ≥ 3. stupnja u ovih bolesnika bila je 33,1 %. Najčešće nuspojave ≥ 3. stupnja (> 1 %) bile su anemija (17,5 %), hiponatrijemija (4,4 %), hipokalemija (3,0 %), hiperlipidemija (2,3 %), povišena vrijednost enzima jetre (2,3 %), porast amilaze (2,1 %), poremećena funkcija jetre (1,8 %), hiperglikemija (1,6 %), umor (1,4 %), osip (1,4 %), hipertenzija (1,4 %) i pneumonitis (1,1 %).

Učestalost nuspojava u bolesnika liječenih monoterapijom bila je 81,5 %. Najčešće nuspojave

(≥ 10 %) bile su povišena vrijednost enzima jetre (28,3 %), anemija (22,9 %), hipotireoza (22,5 %), osip (17,1 %), pireksija (15,3 %), hipertireoza (14,4 %), povišena vrijednost bilirubina u krvi (13,0 %), hiperlipidemija (12,9 %), proteinurija (12,3 %) i hiperglikemija (10,9 %). Učestalost nuspojava

≥ 3. stupnja u ovih bolesnika bila je 16,7 %. Najčešće nuspojave ≥ 3. stupnja (> 1%) bile su anemija (3,2 %), povišena vrijednost enzima jetre (3,0 %), povišena vrijednost bilirubina u krvi (1,8 %), hipertenzija (1,6%), hipokalijemija (1,4 %), hiponatrijemija (1,4 %), osip (1,2 %) i hiperlipidemija

(1,2 %).

Tablični prikaz nuspojava

Nuspojave lijeka uočene u kliničkim ispitivanjima sugemalimaba u kombinaciji s kemoterapijom i sugemalimaba u monoterapiji navedene su u tablici 3. Nuspojave su navedene prema klasifikaciji organskih sustava i učestalosti. Učestalost je definirana kao: vrlo često (≥ 1/10), često (≥ 1/100 i

< 1/10), manje često (≥ 1/1000 i < 1/100), rijetko (≥ 1/10 000 i < 1/1000), vrlo rijetko (< 1/10 000). Unutar svake skupine učestalosti, nuspojave su navedene redoslijedom od učestalijih prema manje učestalima.

Tablica 3. Nuspojave

1. Hipotireoza (hipotireoza, povišena vrijednost hormona koji stimulira štitnjaču, snižena vrijednost slobodnog tiroksina, snižena vrijednost slobodnog trijodtironina)

2. Hipertireoza (hipertireoza, snižena vrijednost hormona koji stimulira štitnjaču, povišena vrijednost tiroksina, povišena vrijednost slobodnog tiroksina, povišena vrijednost slobodnog trijodtironina)

3. Hiperlipidemija (hiperlipidemija, hiperkolesterolemija, hipertrigliceridemija, povišena vrijednost triglicerida u krvi, povišena vrijednost kolesterola u krvi)

4. Hiperglikemija (hiperglikemija, povišena vrijednost glukoze u krvi)

5. Hipokalcijemija (hipokalcijemija, snižena vrijednost kalcija u krvi)

6. Hiperuricemija (hiperuricemija, povišena vrijednost mokraćne kiseline u krvi)

7. Hipokloremija (hipokloremija, snižena vrijednost klorida u krvi)

8. Hipoestezija (hipoestezija, anestezija)

9. Tahikardija (tahikardija, sinusna tahikardija, supraventrikularna tahikardija, atrijska tahikardija, fibrilacija atrija, fibrilacija ventrikula)

10. Miokarditis (miokarditis, imunosno posredovan miokarditis)

11. Pneumonitis (pneumonitis, imunosno posredovana bolest pluća, intersticijska bolest pluća)

12. Bol u abdomenu (bol u abdomenu, nelagoda u abdomenu, distenzija abdomena, bol u gornjem dijelu abdomena)

13. Stomatitis (stomatitis, ranice u ustima)

14. Povišena vrijednost enzima jetre (povišena vrijednost alanin aminotransferaze, povišena vrijednost aspartat aminotransferaze, povišena vrijednost alkalne fosfataze u krvi, povišena vrijednost gama glutamiltransferaze, povišena vrijednost transaminaza)

15. Povišena vrijednost bilirubina u krvi (povišena vrijednost nekonjugiranog bilirubina u krvi, povišena

16. Hepatitis (hepatitis, imunosno posredovan poremećaj jetre, imunosno posredovan hepatitis, oštećenje jetre izazvano lijekom, zatajenje jetre)

17. Osip (osip, makulopapularni osip, ekcem, eritem, dermatitis, akneiformni dermatitis, eritematozni osip, pruritički osip, urtikarija, pruritus, imunosno posredovan dermatitis, papula, osip izazvan lijekom)

18. Hipopigmentacija kože (hipopigmentacija kože, depigmentacija kože, vitiligo)

19. Miozitis (miozitis, imunosno posredovan miozitis)

20. Proteinurija (proteinurija, prisutnost proteina u urinu)

21. Nefritis (nefritis, oštećenje funkcije bubrega, ozljeda bubrega, zatajenje bubrega, akutna ozljeda bubrega)

22. Povišena vrijednost kreatin fosfokinaze u krvi (povišena vrijednost kreatin fosfokinaze u krvi, povišena vrijednost kreatin fosfokinaze MB u krvi)

Opis odabranih nuspojava

Podaci o sljedećim imunosno posredovanim nuspojavama temelje se na informacijama od 1003 bolesnika u kliničkim ispitivanjima, od kojih je 435 bolesnika liječeno sugemalimabom u

kombinaciji s kemoterapijom, a 568 bolesnika liječeno je sugemalimabom u monoterapiji. Smjernice za liječenje ovih nuspojava nalaze se u dijelu 4.4.

Imunosno posredovane nuspojave

Imunosno posredovana hipotireoza

Imunosno posredovana hipotireoza prijavljena je u 14,3 % bolesnika liječenih sugemalimabom u kombinaciji s kemoterapijom. Većina događaja bila je 1. (prijavljeno u 9,2 % bolesnika) ili 2. stupnja (prijavljeno u 4,8 % bolesnika) težine. Hipotireoza 3. stupnja prijavljena je u 0,2 % bolesnika. Nije bilo prijavljenih ozbiljnih slučajeva hipotireoze. Događaji koji su doveli do privremenog prekida liječenja prijavljeni su u 0,9 %, a oni koji su doveli do trajnog prekida liječenja u 0,2 % bolesnika.

Medijan vremena do nastupa bio je 112 dana (raspon: od 16 do 607 dana), a medijan trajanja 83 dana

(raspon: od 1⁺ do 857⁺ dana).

Imunosno posredovana hipotireoza prijavljena je u 16,7 % bolesnika liječenih sugemalimabom u monoterapiji. Većina događaja bila je 1. (prijavljeno u 10,9 % bolesnika) ili 2. stupnja (prijavljeno u 5,1 % bolesnika) težine. Hipotireoza 3. stupnja prijavljena je u 0,7 % bolesnika. Nije bilo prijavljenih ozbiljnih slučajeva hipotireoze. Događaji koji su doveli do privremenog prekida liječenja prijavljeni su u 1,6 % bolesnika, a oni koji su doveli do trajnog prekida liječenja u 0,2 % bolesnika. Medijan vremena do nastupa bio je 92 dana (raspon: od 20 do 683 dana), a medijan trajanja 125 dana (raspon: od 2⁺ do 979⁺ dana).

Imunosno posredovana hipertireoza

Imunosno posredovana hipertireoza prijavljena je u 9,4 % bolesnika liječenih sugemalimabom u kombinaciji s kemoterapijom. Svi događaji bili su 1. (prijavljeno u 8,7 % bolesnika) i 2. stupnja (prijavljeno u 0,7 % bolesnika) težine. Nije bilo ozbiljnih događaja niti događaja koji su doveli do privremenog ili trajnog prekida liječenja. Medijan vremena do nastupa bio je 91 dan (raspon:

od 20 do 620 dana), a medijan trajanja 44 dana (raspon: od 10 do 484⁺ dana).

Imunosno posredovana hipertireoza prijavljena je u 11,3 % bolesnika liječenih sugemalimabom u monoterapiji. Većina događaja bila je 1. (prijavljeno u 9,0 % bolesnika) ili 2. stupnja (prijavljeno u 2,1 % bolesnika) težine. Hipertireoza 3. stupnja prijavljena je u 0,2 % bolesnika. Nije bilo ozbiljnih događaja niti događaja koji su doveli do trajnog prekida liječenja. Događaji koji su doveli do privremenog prekida liječenja prijavljeni su u 0,4 % bolesnika. Medijan vremena do nastupa bio je 44,5 dana (raspon: od 20 do 692 dana), a medijan trajanja 43 dana (raspon: od 9 do 1000⁺ dana).

Imunosno posredovan tireoiditis

Imunosno posredovan tireoiditis prijavljen je u 0,5 % bolesnika liječenih sugemalimabom u kombinaciji s kemoterapijom. Svi događaji bili su 1. stupnja težine. Nije bilo ozbiljnih događaja niti događaja koji su doveli do privremenog ili trajnog prekida liječenja. Medijan vremena do nastupa bio je 136 dan (raspon: od 105 do 167 dana), a medijan trajanja nije bio dosegnut (raspon:

od 736⁺ do 835⁺ dana).

Imunosno posredovan tireoiditis prijavljen je u 0,5 % bolesnika liječenih sugemalimabom u monoterapiji. Svi događaji bili su 1. (prijavljeno u 0,4 % bolesnika) i 2. stupnja (prijavljeno u 0,2 % bolesnika) težine. Nije bilo ozbiljnih događaja niti događaja koji su doveli do trajnog prekida liječenja. Događaji koji su doveli do privremenog prekida liječenja prijavljeni su u 0,2 % bolesnika.

Medijan vremena do nastupa bio je 42 dana (raspon: od 40 do 104 dana), a medijan trajanja

122,5 dana (raspon: od 22 do 616⁺ dana).

Dijabetes melitus

Imunosno posredovan dijabetes melitus prijavljen je u 2,8 % bolesnika liječenih sugemalimabom u kombinaciji s kemoterapijom. Većina događaja bila je 1. stupnja težine (prijavljeno u 2,3 % bolesnika). Događaji 2. odnosno 3. stupnja prijavljeni su u 0,2 % bolesnika. Nije bilo ozbiljnih događaja niti događaja koji su doveli do privremenog ili trajnog prekida liječenja. Medijan vremena do nastupa bio je 154 dana (raspon: od 43 do 635 dana), a medijan trajanja 41 dan (raspon:

od 2 do 307⁺ dana).

Imunosno posredovan dijabetes melitus prijavljen je u 2,3 % bolesnika liječenih sugemalimabom u monoterapiji. Većina događaja bila je 1. (prijavljeno u 1,8 % bolesnika) i 2. stupnja (prijavljeno u 0,4 % bolesnika) težine. Događaji 3. stupnja prijavljeni su u 0,2 % bolesnika. Nije bilo ozbiljnih

događaja niti događaja koji su doveli do privremenog ili trajnog prekida liječenja. Medijan vremena do

nastupa bio je 101 dan (raspon: od 20 do 454 dana), a medijan trajanja 43 dana (raspon: od 1 do

911⁺ dana).

Imunosno posredovan hipofizitis

Imunosno posredovan hipofizitis prijavljen je u 0,9 % bolesnika liječenih sugemalimabom u kombinaciji s kemoterapijom. Svi događaji bili su 1. stupnja težine. Nije bilo ozbiljnih događaja niti događaja koji su doveli do privremenog ili trajnog prekida liječenja. Medijan vremena do nastupa bio je 240,5 dana (raspon: od 112 do 754 dana), a medijan trajanja nije bio dosegnut (raspon:

od 13⁺ do 478⁺ dana).

Imunosno posredovan hipofizitis prijavljen je u 0,4 % bolesnika liječenih sugemalimabom u monoterapiji. Svi događaji bili su 1. stupnja težine. Nije bilo ozbiljnih događaja niti događaja koji su doveli do privremenog ili trajnog prekida liječenja. Medijan vremena do nastupa bio je 168 dana (raspon: od 42 do 294 dana), a medijan trajanja 22 dana (raspon: od 22 do 22 dana).

Imunosno posredovana adrenalna insuficijencija

Imunosno posredovana adrenalna insuficijencija prijavljena je u 0,2 % bolesnika liječenih sugemalimabom u kombinaciji s kemoterapijom. Događaj se pojavio u jednog bolesnika, bio je

1. stupnja težine i nije doveo do privremenog ni trajnog prekida liječenja.

   Imunosno posredovana adrenalna insuficijencija prijavljena je u 0,2 % bolesnika liječenih sugemalimabom u monoterapiji. Događaj se pojavio u jednog bolesnika, bio je 1. stupnja težine i nije doveo do privremenog ni trajnog prekida liječenja.

   Imunosno posredovane kožne nuspojave

   Imunosno posredovane kožne nuspojave (osim teških) prijavljene su u 10,6 % bolesnika liječenih sugemalimabom u kombinaciji s kemoterapijom. Svi događaji bili su 1. i 2. stupnja težine i prijavljeni su u 7,1 % odnosno 3,4 % bolesnika. Imunosno posredovane kožne nuspojave (osim teških) koje su dovele do privremenog prekida liječenja prijavljene su u 0,9 % bolesnika. Nije bilo ozbiljnih događaja niti događaja koji su doveli do trajnog prekida liječenja. Medijan vremena do nastupa bio je 158 dana (raspon: od 3 do 990 dana), a medijan trajanja 31 dan (raspon: od 1 do 950⁺ dana).

   Imunosno posredovane kožne nuspojave (osim teških) prijavljene su u 9,2 % bolesnika liječenih sugemalimabom u monoterapiji. Svi događaji bili su 1. i 2. stupnja težine i prijavljeni su u 6,9 % odnosno 2,3 % bolesnika. Nijedan od događaja nije bio ozbiljan niti je doveo do privremenog ili trajnog prekida liječenja. Medijan vremena do nastupa bio je 53 dana (raspon: od 5 do 441 dan), a medijan trajanja 77 dana (raspon: od 2 do 646⁺ dana).

   Imunosno posredovane teške kožne nuspojave prijavljene su u 1,6 % bolesnika liječenih sugemalimabom u kombinaciji s kemoterapijom. Ozbiljni događaji prijavljeni su u 0,5 % bolesnika, događaji koji su doveli do privremenog prekida liječenja prijavljeni su u 0,9 % bolesnika, a događaji koji su doveli do trajnog prekida liječenja u 0,5 % bolesnika. Medijan vremena do nastupa bio je 312 dana (raspon: od 19 do 738 dana), a medijan trajanja 95 dana (raspon: od 12 do 522⁺ dana).

   Imunosno posredovane teške kožne nuspojave prijavljene su u 1,1 % bolesnika liječenih sugemalimabom u monoterapiji. Svi događaji bili su 3. stupnja težine. Nijedan od događaja nije bio ozbiljan. Događaji koji su doveli do privremenog prekida liječenja prijavljeni su u 0,7 % bolesnika, a događaji koji su doveli do prekida liječenja u 0,2 % bolesnika. Medijan vremena do nastupa bio je 13 dana (raspon: od 3 do 138 dana), a medijan trajanja 285 dana (raspon: od 41 do 342⁺ dana).

   Imunosno posredovan hepatitis

   Imunosno posredovan hepatitis prijavljen je u 9,7 % bolesnika liječenih sugemalimabom u kombinaciji s kemoterapijom. Događaji 1., 2., 3. i 4. stupnja prijavljeni su u 5,7 %, 1,4 %, 2,3 % odnosno 0,2 % bolesnika. Ozbiljni događaji prijavljeni su u 2,5 % bolesnika. Događaji koji su doveli do privremenog prekida liječenja prijavljeni su u 2,3 %, a oni koji su doveli do trajnog prekida liječenja u 1,6 % bolesnika. Medijan vremena do nastupa bio je 53 dana (raspon: od 1 do 717 dana), a medijan trajanja 25 dana (raspon: od 2 do 777⁺ dana).

   Imunosno posredovan hepatitis prijavljen je u 8,1 % bolesnika liječenih sugemalimabom u monoterapiji. Događaji 3., 4. i 5. stupnja prijavljeni su u 0,7 %, 0,2 % i 0,2 % bolesnika. Ozbiljni događaji prijavljeni su u 0,7 % bolesnika. Događaji koji su doveli do privremenog prekida liječenja prijavljeni su u 0,9 % bolesnika, a oni koji su doveli do trajnog prekida liječenja u 0,4 % bolesnika. Medijan vremena do nastupa bio je 86,5 dana (raspon: od 20 do 509 dana), a medijan trajanja 31 dan (raspon: od 5 do 470⁺ dana).

   Imunosno posredovan pankreatitis

   Imunosno posredovan pankreatitis prijavljen je u 3,4 % bolesnika liječenih sugemalimabom u kombinaciji s kemoterapijom. Događaji 1., 2., 3. i 4. stupnja prijavljeni su u 1,6 %, 0,7 %, 0,9 % odnosno 0,2 % bolesnika. Ozbiljni događaji prijavljeni su u 0,2 % bolesnika. Događaji koji su doveli do privremenog prekida liječenja prijavljeni su u 0,5 % bolesnika. Nije prijavljen nijedan događaj koji je doveo do trajnog prekida liječenja. Medijan vremena do nastupa bio je 42 dana (raspon:

   od 20 do 629 dana), a medijan trajanja 53 dana (raspon: od 2 do 958⁺ dana).

   Imunosno posredovan pankreatitis prijavljen je u 1,2 % bolesnika liječenih sugemalimabom u monoterapiji. Većina događaja bila je 1. (prijavljeno u 0,9 % bolesnika) ili 2. stupnja (prijavljeno u 0,2 % bolesnika) težine. Nije bilo ozbiljnih događaja niti događaja koji su doveli do trajnog prekida liječenja. Događaji koji su doveli do privremenog prekida liječenja prijavljeni su u 0,2 % bolesnika. Medijan vremena do nastupa bio je 42 dana (raspon: od 20 do 642 dana), a medijan trajanja nije dosegnut (raspon: od 22 do 979⁺ dana).

   Imunosno posredovan pneumonitis

   Imunosno posredovan pneumonitis prijavljen je u 3,0 % bolesnika liječenih sugemalimabom u kombinaciji s kemoterapijom. Događaji 1., 2., 3. i 5. stupnja prijavljeni su u 0,2 %, 1,6 %, 0,9 % odnosno 0,2 % bolesnika. Ozbiljni događaji prijavljeni su u 2,1 % bolesnika. Događaji koji su doveli do privremenog prekida liječenja prijavljeni su u 1,1 %, a oni koji su doveli do trajnog prekida liječenja u 1,8 % bolesnika. Medijan vremena do nastupa bio je 165 dana (raspon: od 6 do 903 dana), a medijan trajanja 229 dana (raspon: od 18 do 558⁺ dana).

   Imunosno posredovan pneumonitis prijavljen je u 9,3 % bolesnika liječenih sugemalimabom u monoterapiji. Događaji, 1., 2., 3., 4. i 5. stupnja prijavljeni su u 1,8 %, 6,0 %, 0,9 %, 0,4 % odnosno 0,4 % bolesnika. Ozbiljni događaji prijavljeni su u 4,8 % bolesnika. Događaji koji su doveli do privremenog prekida liječenja prijavljeni su u 4,0 % bolesnika, a oni koji su doveli do trajnog prekida liječenja u 3,0 % bolesnika. Medijan vremena do nastupa bio je 63 dana (raspon: od 1 do 490 dana), a medijan trajanja 556 dana (raspon: od 2 do 845⁺ dana).

   Imunosno posredovan pneumonitis bio je češći u bolesnika u ispitivanju GEMSTONE-301 koji su dovršili liječenje konkomitantnom ili sekvencijskom kemoradioterapijom unutar 1 – 42 dana prije početka ispitivanog liječenja (21,6 %) u odnosu na druge bolesnike koji su liječeni monoterapijom (1,3 %).

   U ispitivanju GEMSTONE-301 (n = 255 u skupini liječenoj sugemalimabom), imunosno posredovan pneumonitis pojavio se u 55 (21,6 %) bolesnika. Događaji 1., 2., 3., 4. i 5. stupnja prijavljeni su u

   3,1 %, 14,9 %, 2,4 %, 0,8 % odnosno 0,4 % bolesnika. Ozbiljni događaji prijavljeni su u 12,5 %

   bolesnika. Događaji koji su doveli do privremenog prekida liječenja prijavljeni su u 8,6 % bolesnika, a oni koji su doveli do trajnog prekida liječenja u 8,2 % bolesnika. Medijan vremena do nastupa bio je 63 dana (raspon: od 1 do 784 dana), a medijan trajanja nije se mogao procijeniti (raspon: od 9 do

   1601 dan).

   Imunosno posredovan miozitis

   Imunosno posredovan miozitis prijavljen je u 2,5 % bolesnika liječenih sugemalimabom u kombinaciji s kemoterapijom. Svi događaji bili su 1. i 2. stupnja težine i prijavljeni su u 0,9 % odnosno 1,6 % bolesnika. Događaji koji su doveli do privremenog prekida liječenja prijavljeni su u 0,2 % bolesnika. Nije bilo ozbiljnih događaja niti događaja koji su doveli do trajnog prekida liječenja. Medijan vremena do nastupa bio je 135 dana (raspon: od 3 do 649 dana), a medijan trajanja 42 dana (raspon:

   od 2 do 655⁺ dana).

   Imunosno posredovan miozitis prijavljen je u 2,3 % bolesnika liječenih sugemalimabom u monoterapiji. Većina događaja bila je 1. (prijavljeno u 1,2 % bolesnika) ili 2. stupnja (prijavljeno u 0,9 % bolesnika) težine. Ozbiljni događaji prijavljeni su u 0,7 % bolesnika. Događaji koji su doveli do privremenog prekida liječenja prijavljeni su u 0,2 % bolesnika, a oni koji su doveli do trajnog prekida liječenja u 0,5 % bolesnika. Medijan vremena do nastupa bio je 64 dana (raspon: od 20 do 323 dana), a medijan trajanja 71 dan (raspon: od 8 do 772⁺ dana).

   Imunosno posredovan kolitis

   Imunosno posredovan kolitis prijavljen je u 2,5 % bolesnika liječenih sugemalimabom u kombinaciji s kemoterapijom. Svi događaji bili su 1. i 2. stupnja težine i prijavljeni su u 1,1 % odnosno 1,4 % bolesnika. Događaji koji su doveli do privremenog prekida liječenja prijavljeni su u 0,2 % bolesnika. Nije prijavljen nijedan ozbiljan događaj ni događaj koji je doveo do trajnog prekida liječenja. Medijan vremena do nastupa bio je 103 dana (raspon: od 1 do 682 dana), a medijan trajanja 9 dana (raspon:

   od 2 do 445⁺ dana).

   Imunosno posredovan kolitis prijavljen je u 1,4 % bolesnika liječenih sugemalimabom u monoterapiji. Događaji 1., 2. i 4. stupnja prijavljeni su u 0,7 %, 0,5 % odnosno 0,2 % bolesnika. Ozbiljni događaji prijavljeni su u 0,4 % bolesnika. Događaji koji su doveli do privremenog prekida liječenja prijavljeni su u 0,2 % bolesnika. Nije prijavljen nijedan događaj koji je doveo do trajnog prekida liječenja.

   Medijan vremena do nastupa bio je 43,5 dana (raspon: od 2 do 637 dana), a medijan trajanja 11 dana

   (raspon: od 2 do 101⁺ dan).

   Imunosno posredovan miokarditis

   Imunosno posredovan miokarditis prijavljen je u 2,1 % bolesnika liječenih sugemalimabom u kombinaciji s kemoterapijom. Svi događaji bili su 1. i 2. stupnja težine i prijavljeni su u 1,1 % odnosno 0,9 % bolesnika. Ozbiljni događaji prijavljeni su u 0,7 % bolesnika. Događaji koji su doveli do privremenog prekida liječenja prijavljeni su u 1,1 %, a oni koji su doveli do trajnog prekida liječenja u 0,2 % bolesnika. Medijan vremena do nastupa bio je 221 dan (raspon: od 41 do 442 dana), a medijan trajanja 23 dana (raspon: od 1 do 429⁺ dana).

   Imunosno posredovan miokarditis prijavljen je u 2,8 % bolesnika liječenih sugemalimabom u monoterapiji. Svi događaji bili su 1. i 2. stupnja težine i prijavljeni su u 2,1 % odnosno 0,7 % bolesnika. Ozbiljni događaji prijavljeni su u 0,7 % bolesnika. Događaji koji su doveli do privremenog prekida liječenja prijavljeni su u 0,5 % bolesnika, a oni koji su doveli do trajnog prekida liječenja u 0,2 % bolesnika. Medijan vremena do nastupa bio je 84 dana (raspon: od 21 do 505 dana), a

   medijan trajanja nije dosegnut (raspon: od 1 do 849⁺ dana).

   Imunosno posredovan nefritis

   Imunosno posredovan nefritis (uključujući zatajenje bubrega) prijavljen je u 1,8 % bolesnika liječenih sugemalimabom u kombinaciji s kemoterapijom. Događaji 1., 2. i 3. stupnja prijavljeni su u 0,9 %,

   0,2 % odnosno 0,7 % bolesnika. Ozbiljni događaji prijavljeni su u 0,9 % bolesnika. Događaji koji su doveli do privremenog prekida liječenja prijavljeni su u 0,5 %, a oni koji su doveli do trajnog prekida liječenja u 0,2 % bolesnika. Medijan vremena do nastupa bio je 227,5 dana (raspon:

   od 26 do 539 dana), a medijan trajanja 51,5 dana (raspon: od 5 do 543⁺ dana).

   Imunosno posredovan nefritis (uključujući zatajenje bubrega) prijavljen je u 1,2 % bolesnika liječenih sugemalimabom u monoterapiji. Svi događaji bili su 1. ili 2. stupnja težine i prijavljeni su u 1,1 % odnosno 0,2 % bolesnika. Događaji koji su doveli do privremenog prekida primanja doze prijavljeni su u 0,2 % bolesnika. Nijedan od događaja nije bio ozbiljan niti je doveo do trajnog prekida liječenja.

   Medijan vremena do nastupa bio je 197 dana (raspon: od 42 do 446 dana), a medijan trajanja 22 dana

   (raspon: od 6 do 570⁺ dana).

   Imunosno posredovani toksični učinci na oko

   Imunosno posredovani toksični učinci na oko prijavljeni su u 1,4 % bolesnika liječenih sugemalimabom u kombinaciji s kemoterapijom. Svi događaji bili su 1. i 2. stupnja težine i prijavljeni su u 0,7 % odnosno 0,7 % bolesnika. Nije prijavljen nijedan ozbiljan događaj. Događaji koji su doveli do privremenog prekida liječenja prijavljeni su u 0,5 %, a oni koji su doveli do trajnog prekida liječenja u 0,2 % bolesnika. Medijan vremena do nastupa bio je 235,5 dana (raspon:

   od 137 do 482 dana), a medijan trajanja 9,5 dana (raspon: od 1 do 181 dan).

   Imunosno posredovani toksični učinci na oko prijavljeni su u 0,2 % bolesnika liječenih sugemalimabom u monoterapiji. Događaj se pojavio u jednog bolesnika, bio je 2. stupnja težine i doveo je do privremenog prekida liječenja.

   Imunosno posredovani poremećaji gornjeg dijela probavnog sustava

   Imunosno posredovani poremećaji gornjeg dijela probavnog sustava prijavljeni su u 0,9 % bolesnika liječenih sugemalimabom u kombinaciji s kemoterapijom. Događaji 1., 2. i 3. stupnja prijavljeni su u 0,5 %, 0,2 % odnosno 0,2 % bolesnika. Ozbiljni događaji prijavljeni su u 0,2 % bolesnika. Nije prijavljen nijedan događaj koji je doveo do privremenog ili trajnog prekida liječenja. Medijan vremena do nastupa bio je 146 dana (raspon: od 82 do 204 dana), a medijan trajanja 385 dana (raspon:

   od 42 do 710 dana).

   Imunosno posredovan poremećaj gornjeg dijela probavnog sustava prijavljen je u 0,5 % bolesnika liječenih sugemalimabom u monoterapiji. Svi događaji bili su 1. stupnja težine. Nijedan od događaja nije bio ozbiljan niti je doveo do privremenog ili trajnog prekida liječenja. Medijan vremena do nastupa bio je 5 dana (raspon: od 2 do 178 dana), a medijan trajanja 8 dana (raspon: od 7 do

   154 dana).

   Imunosno posredovan artritis

   Imunosno posredovan artritis prijavljen je u 0,9 % bolesnika liječenih sugemalimabom u kombinaciji s kemoterapijom. Svi događaji bili su 1. i 2. stupnja težine i prijavljeni su u 0,2 % odnosno 0,7 % bolesnika. Nije prijavljen nijedan ozbiljan događaj. Događaji koji su doveli do privremenog prekida liječenja prijavljeni su u 0,5 % bolesnika. Nije prijavljen nijedan događaj koji je doveo do trajnog prekida liječenja. Medijan vremena do nastupa bio je 173,5 dana (raspon: od 96 do 257 dana), a medijan trajanja 98 dana (raspon: od 50 do 958⁺ dana).

   Imunosno posredovan artritis prijavljen je u 0,2 % bolesnika liječenih sugemalimabom u monoterapiji. Ovaj događaj pojavio se u jednog bolesnika i bio je 2. stupnja težine. Događaj nije bio ozbiljan i nije doveo do privremenog ni trajnog prekida liječenja.

   Imunosno posredovana pancitopenija/bicitopenija

   Imunosno posredovana pancitopenija/bicitopenija prijavljena je u 0,2 % bolesnika liječenih sugemalimabom u kombinaciji s kemoterapijom. Događaj se pojavio u jednog bolesnika, bio je

   4. stupnja težine i ozbiljan i nije doveo do privremenog ni trajnog prekida liječenja.

   Imunosno posredovana pancitopenija/bicitopenija prijavljena je u 0,4 % bolesnika liječenih monoterapijom. Svi su događaji bili ≥ 3. stupnja i ozbiljni. Događaji koji su doveli do trajnog prekida liječenja prijavljeni su u 0,2 % bolesnika. Medijan vremena do nastupa prvog događaja bio je

   109,5 dana (raspon: od 106 do 113 dana), a medijan trajanja nije dosegnut (od 57+ do 239+ dana).

   Imunosno posredovan meningoencefalitis/encefalitis

   Imunosno posredovan meningoencefalitis/encefalitis prijavljen je u 0,2 % bolesnika liječenih sugemalimabom u kombinaciji s kemoterapijom. Događaj se pojavio u jednog bolesnika, bio je

2. stupnja težine i doveo je do trajnog prekida liječenja.

Nije prijavljen nijedan događaj imunosno posredovanog meningoencefalitisa/encefalitisa u bolesnika liječenih sugemalimabom u monoterapiji.

Imunosno posredovan Guillain-Barréov sindrom / demijelinizacija

Imunosno posredovan Guillain-Barréov sindrom / demijelinizacija prijavljeni su u 0,2 % bolesnika liječenih sugemalimabom u kombinaciji s kemoterapijom. Događaj se pojavio u jednog bolesnika, bio je 2. stupnja težine i ozbiljan i nije doveo do privremenog ni trajnog prekida liječenja.

Nije prijavljen nijedan događaj imunosno posredovanog Guillain-Barréovog sindroma / demijelinizacije u bolesnika liječenih sugemalimabom u monoterapiji.

Imunosno posredovana rabdomioliza/miopatija

Imunosno posredovana rabdomioliza/miopatija prijavljena je u 0,2 % bolesnika liječenih sugemalimabom u kombinaciji s kemoterapijom. Događaj se pojavio u jednog bolesnika, bio je

2. stupnja težine i doveo je do privremenog prekida liječenja.

Imunosno posredovana rabdomioliza/miopatija prijavljena je u 0,2 % bolesnika liječenih sugemalimabom u monoterapiji. Događaj se pojavio u jednog bolesnika i bio je 1. stupnja težine. Događaj nije bio ozbiljan i nije doveo do privremenog ni trajnog prekida liječenja.

Imunosno posredovana hemolitička anemija

Nije prijavljen nijedan događaj imunosno posredovane hemolitičke anemije u bolesnika liječenih sugemalimabom u kombinaciji s kemoterapijom.

Imunosno posredovana hemolitička anemija prijavljena je u 0,2 % bolesnika liječenih sugemalimabom u monoterapiji. Događaj se pojavio u jednog bolesnika i bio je 4. stupnja težine. Događaj je bio ozbiljan i nije doveo do privremenog ni trajnog prekida liječenja.

Imunosno posredovan vaskulitis

Nije prijavljen nijedan događaj imunosno posredovanog vaskulitisa u bolesnika liječenih sugemalimabom u kombinaciji s kemoterapijom.

Imunosno posredovan vaskulitis prijavljen je u 0,2 % bolesnika liječenih sugemalimabom u monoterapiji. Događaj se pojavio u jednog bolesnika i bio je 2. stupnja težine. Događaj je bio ozbiljan i doveo je do trajnog prekida liječenja.

Učinci farmakološke skupine inhibitora kontrolnih točaka imunosnog sustava

Tijekom liječenja drugim inhibitorima kontrolnih točaka imunosnog sustava zabilježeni su slučajevi sljedeće(ih) nuspojave(a), a koji se mogu pojaviti i tijekom liječenja sugemalimabom: egzokrina insuficijencija gušterače, celijakija.

Reakcije povezane s infuzijom

Reakcije povezane s infuzijom prijavljene su u 4,4 % bolesnika liječenih sugemalimabom u kombinaciji s kemoterapijom. Prijavljeni događaji bili su reakcija povezana s infuzijom (0,9 %), anafilaktička reakcija (0,7 %), hiperhidroza (0,5 %), pireksija (0,5 %), eritem, osip, makulopapularni osip, depigmentacija kože, poremećaj kože, oticanje kože, zimica, periferni edem, osjetljivost na dodir, mučnina, zadržavanje daha i nadražaj grla (svaka 0,2 %).

Reakcije povezane s infuzijom prijavljene su u 3,3 % bolesnika liječenih sugemalimabom u monoterapiji. Prijavljeni događaji bili su pireksija (2,5 %), reakcija povezana s infuzijom (0,4 %) te zimica, bol, povraćanje, omaglica, eritem i pruritus (svaki po 0,2 %).

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

U kliničkim ispitivanjima nije prijavljen nijedan slučaj predoziranja sugemalimabom. U slučaju predoziranja, bolesnike se mora pažljivo pratiti radi pojave znakova ili simptoma nuspojava te uvesti odgovarajuće simptomatsko liječenje ovisno o kliničkom stanju bolesnika.