Medaxone 1 g prašak za otopinu za injekciju/infuziju
Informacije o propisivanju
Lista
Režim izdavanja
Ograničenje primjene lijeka
PO: Lijekovi koji se mogu upotrebljavati na razini primarne zdravstvene zaštite i koji se mogu posebice obračunavati Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje.
Propisivanje
Indikacija po HZZO
Smjernica
Interakcije sa
Ograničenja upotrebe
Ostale informacije
Naziv
Sastav
Farmaceutski oblik
Nositelj odobrenja
Zadnje ažuriranje SmPC-a
Koristite Mediately aplikaciju
Dobijte informacije o lijekovima brže.
Više od 36k ocjene
SmPC - Medaxone 1 g
Medaxone je indiciran za liječenje sljedećih infekcija u odraslih i djece uključujući i novorođenčad rođenu u terminu (od rođenja):
Bakterijski meningitis
Vanbolnička stečena pneumonija Bolnički stečena pneumonija Akutni otitis media Intraabdominalne infekcije
Komplicirane infekcije urinarnog trakta (uključujući pijelonefritis) Infekcije kostiju i zglobova
Komplicirane infekcije kože i mekog tkiva Gonoreja
Sifilis
Bakterijski endokarditis
Medaxone se može primijeniti za:
Liječenje akutne egzacerbacije kronične obstruktivne pulmonarne bolesti u odraslih
Liječenje diseminirane Lyme borelioze (rana (faza II) i kasna (faza III)) u odraslih i djece uključujući novorođenčad od 15 dana starosti.
Perioperativnu profilaksu infekcija kirurškog mjesta.
Liječenje bolesnika s neutropenijom koji imaju vrućicu za koju se sumnja da je uzrokovana bakterijskom infekcijom.
Liječenje bolesnika s bakterijemijom koja je povezena ili se sumnja da je povezana s bilo kojom od infekcija koje su nabrojane gore.
Medaxone treba primjenjivati zajedno s drugim antibakterijskim lijekovima kad god postoji sumnja da se bakterijski uzročnik nalazi izvan njegovog spektra djelovanja (vidjeti dio 4.4).
U obzir treba uzeti službene smjernice o odgovarajućoj primjeni antibiotika.
Doziranje
Doza ovisi o težini infekcije, osjetljivosti uzročnih mikroorganizama, mjestu i vrsti infekcije, dobi i hepato-renalnoj funkciji bolesnika.
Doze preporučene u tablici dolje su općenite preporučene doze u navedenim indikacijama. Kod posebno teških slučajeva, treba razmotriti više doze unutar preporučenog raspona doza.
Odrasli i djeca starija od 12 godina (≥ 50 kg)
| Doza ceftriaksona* | Trajanje liječenja** | Indikacije |
| 1 – 2 g | Jednom dnevno | Vanbolnički stečena pneumonija |
| Akutne egzacerbacija kronične obstruktivne pulmonarnebolesti | ||
| Intraabdominalne infekcije | ||
| Komplicirane infekcije urinarnog trakta (uključujućipijelonefritis) | ||
| 2 g | Jednom dnevno | Bolnički stečena pneumonija |
| Komplicirene infekcije kože i mekog tkiva | ||
| Infekcije kostiju i zglobova | ||
| 2 – 4 g | Jednom dnevno | Liječenje bolesnika s neutropenijom koji imaju vrućicu zakoju se sumnja da je uzrokovana bakterijskom infekcijom |
| Bakterijski endokarditis | ||
| Bakterijski meningitis |
*U dokumentiranim bakterijemijama, treba razmotriti više doze unutar preporučenog raspona doza.
** Kod doza viših od 2 g na dan treba razmotriti primjenu dva puta na dan (svakih 12 sati).
Indikacije za odrasle i djecu stariju od 12 godina (≥ 50 kg) koje zahtijevaju posebni raspored doziranja:
Akutni otitis media
Može se primijeniti pojedinačna intramuskularna doza lijeka Medaxone od 1 – 2 g. Ograničeni podaci ukazuju da u slučajevima gdje je bolesnik teško bolestan ili u slučajevima u kojima je prethodno
liječenje zakazalo, Medaxone može biti učinkovit u obliku intramuskularne doze od 1- 2 g kroz 3 dana.
Perioperativna profilaksa infekcija kirurškog mjesta 2 g kao pojedinačna perioperativa doza.
Gonoreja
500 mg kao pojedinačna intramuskularna doza.
Sifilis
Opće preporučene doze su 500 mg – 1 g jednom dnevno povišeno do 2 g jednom dnevno za neurosifilis kroz 10 – 14 dana. Preporučene doze za sifilis, uključujući neurosifilis, su određene na temelju ograničenih podataka.
Treba uzeti u obzir nacionalne ili lokalne smjernice.
Diseminirana Lyme borelioza (rana (faza II) i kasna (faza III))
2 g jednom dnevno kroz 14 -21 dan. Preporučeno trajanje liječenja varira i treba uzeti u obzir nacionalne ili lokalne smjernice.
Pedijatrijska populacija
Novorođenčad, dojenčad i djeca stara od 15 dana do 12 godina (< 50 kg)
Djeci koja imaju tjelesnu težinu od 50 kg ili veću treba primijeniti uobičajenu dozu za odrasle.
| Doza ceftriaksona* | Trajanje liječenja** | Indikacije |
| 50 – 80 mg/kg | Jednom dnevno | Intraabdominalne infekcije |
| Komplicirane infekcije urinarnog trakta (uključujućipijelonefritis) | ||
| Vanbolnički stečena pneumonija | ||
| Bolnički stečena pneumonija | ||
| 50 – 100 mg/kg(maksimalno 4 g) | Jednom dnevno | Komplicirane infekcije kože i mekog tkiva |
| Infekcije kostiju i zglobova | ||
| Liječenje bolesnika s neutropenijom koji imajuvrućicu za koju se sumnja da je uzrokovana bakterijskom infekcijom | ||
| 80 – 100 mg/kg(maksimalno 4 g) | Jednom dnevno | Bakterijski meningitis |
| 100 mg/kg(maksimalno 4 g) | Jednom dnevno | Bakterijski endokarditis |
*U dokumentiranim bakterijemijama, treba razmotriti više doze unutar preporučenog raspona doza.
** Kod doza viših od 2 g na dan treba razmotriti primjenu dva puta na dan (svakih 12 sati).
Indikacije za novorođenčad, dojenčad i djecu od 15 dana do 12 godina (<50 kg) koje zahtijevaju posebni raspored doziranja:
Akutni otitis media
Za početno liječenje akutne otitis media-e može se primijeniti pojedinačna intramuskularna doza od 50 mg/kg lijeka Medaxone. Ograničeni podaci ukazuju da u slučajevima gdje je dijete teško bolesno ili u slučajevima u kojima je prethodno liječenje zakazalo, Medaxone može biti učinkovit u obliku intramuskularne doze od 50 mg/kg kroz 3 dana.
Perioperativna profilaksa infekcija kirurškog mjesta 50 – 80 mg/kg kao pojedinačna perioperativna doza.
Sifilis
Opće preporučene doze su 75 – 100 mg/kg (maksimalno 4 g) jednom dnevno kroz 10 – 14 dana.
Preporučene doze za sifilis, uključujući neurosifilis, su određene na temelju vrlo ograničenih podataka. Treba uzeti u obzir nacionalne ili lokalne smjernice.
Diseminirana Lyme borelioza (rana (faza II) i kasna (faza III))
50 – 80 mg/kg jednom dnevno kroz 14 -21 dan. Preporučeno trajanje liječenja varira i treba uzeti u obzir nacionalne ili lokalne smjernice.
Novorođenčad od 0 – 14 dana
Medaxone je kontraindiciran u nedonoščadi do korigirane dobi od 41 tjedna (tjedni trudnoće + tjedni života).
| Doza | Trajanje liječenja | Indikacije |
| ceftriaksona* | ||
| 20 – 50 mg/kg | Jednom dnevno | Intraabdominalne infekcije |
| Komplicirane infekcije kože i mekog tkiva | ||
| Komplicirane infekcije urinarnog trakta (uključujućipijelonefritis) | ||
| Vanbolnički stečena pneumonija | ||
| Bolnički stečena pneumonija | ||
| Infekcije kostiju i zglobova | ||
| Liječenje bolesnika s neutropenijom koji imaju vrućicu zakoju se sumnja da je uzrokovana bakterijskom infekcijom | ||
| 50 mg/kg | Jednom dnevno | Bakterijski meningitis |
| Bakterijski endokarditis |
*U dokumentiranim bakterijemijama, treba razmotriti više doze unutar preporučenog raspona doza. Ne smije se prijeći maksimalna dnevna doza od 50 mg/kg.
Indikacije za novorođenčad od 0 – 14 dana koje zahtijevaju posebni raspored doziranja:
Akutni otitis media
Za početno liječenje akutne otitis media-e može se primijeniti pojedinačna intramuskularna doza od 50 mg/kg lijeka Medaxone.
Perioperativna profilaksa infekcija kirurškog mjesta 20 – 50 mg/kg kao pojedinačna perioperativna doza.
Sifilis
Opće preporučene doze su 50 mg/kg (maksimalno 4 g) jednom dnevno kroz 10 – 14 dana.
Preporučene doze za sifilis, uključujući neurosifilis, su određene na temelju vrlo ograničenih podataka. Treba uzeti u obzir nacionalne ili lokalne smjernice.
Trajanje liječenja
Trajanje liječenja ovisi o tijeku bolesti. Općenito, kao što je uobičajeno prilikom antibiotskog
liječenja, primjenu ceftriaksona treba nastaviti kroz 48 – 72 sata nakon što je bolesnik postao afebrilan ili nakon što je dokazana bakterijska eradikacija.
Stariji bolesnici
Dozu kod starijih bolesnika nije potrebno prilagođavati, ako je funkcija bubrega i jetre zadovoljavajuća.
Bolesnici s oštećenom jetrenom funkcijom
Dostupni podaci pokazuju da kod bolesnika s blago ili umjereno oštećenom jetrenom funkcijom nije potrebno prilagoditi dozu, ako je funkcija bubrega očuvana.
Nisu provedena istraživanja na bolesnicima koji imaju teško oštećenje jetrene funkcije (vidjeti dio 5.2).
Bolesnici s oštećenom bubrežnom funkcijom
U bolesnika s oštećenom bubrežnom funkcijom nije potrebno prilagoditi dozu ceftriaksona, ako je funkcija jetre očuvana. Samo u slučajevima preterminalnog zatajenja bubrega (klirens kreatinina <10 ml/min) doza ceftriaksona ne smije prelaziti 2 g dnevno.
U bolesnika na dijalizi nije potrebno nakon dijalize davati dodatnu dozu. Ceftriakson se ne uklanja peritonealnom- ili hemodijalizom.
Potrebno je pažljivo kliničko praćenje radi sigurnosti i učinkovitosti.
Bolesnici s teško oštećenom jetrenom i bubrežnom funkcijom
U bolesnika s teško oštećenom jetrenom i bubrežnom funkcijom potrebno je pažljivo kliničko praćenje radi sigurnosti i učinkovitosti.
Način primjene
Medaxone se može primijeniti intravenskom infuzijom kroz barem 30 minuta (poželjni način primjene) ili polaganom iv. injekcijom kroz 5 minuta ili dubokom im. injekcijom. Intravensku intramitentnu injekciju treba primijeniti kroz 5 minuta, poželjno u veću venu. Prilikom primjene kod dojenčadi i djece do 12 godina intravenske doze od 50 mg/kg ili više treba davati putem infuzije. Kod novorođenčadi, intravenske doze treba davati kroz više od 60 minuta kako bi se smanjio potencijalni rizik od bilirubinske encefalopatije (vidjeti dio 4.3 i 4.4). Intramuskularnu injekciju treba injicirati duboko u masu relativno velikog mišića te se ne smije injicirati više od 1 g na isto mjesto. Treba razmisliti o intramuskularnoj primjeni kad lijek nije moguće primijeniti intravenskim putem ili kada je intravenski način primjene manje prikladan za bolesnika. Za doze veće od 2 g treba koristiti intravensku primjenu.
Ako se kao otapalo koristi lidokain, nastalu otopinu se ne smije primijeniti intravenski (vidjeti do 4.3). Treba uzeti u obzir informacije navedene u Sažetku opisa svojstava lijeka za lidokain.
Ceftriakson je kontraindiciran u nedonoščadi (≤ 28 dana) ako im je potrebno (ili će biti potrebno) liječenje intravenskim otopinama koje sadrže kalcij, uključujući kontinuirane infuzije koje sadrže kalcij, poput parenteralne prehrane, zbog rizika od taloženja ceftriaksonkalcija (vidjeti dio 4.3).
Otopine koje sadrže kalcij (npr. Ringer-ova ili Hartmann-ova otopina), ne trebaju se koristiti prilikom pripreme (rekonstituiranja) ceftriaksona ili kod dodatnog razrjeđivanja rekonstituirane otopine za iv. primjenu, radi mogućeg stvaranja precipitata. Do precipitacije ceftriaksonkalcija također može doći kada se ceftriakson miješa s otopinama koje sadrže kalcij u istoj iv. liniji primjene. Zato se ceftriakson i otopine koje sadrže kalcij ne smiju miješati ili istovremeno primjenjivati (vidjeti dio 4.3, 4.4 i 6.2).
Kod perioperativne profilakse infekcija kirurškog mjesta, ceftriakson treba primijeniti 30 – 90 minuta prije operativnog zahvata.
Za upute o rekonstituciji lijeka prije primjene vidjeti dio 6.6.
Poznata preosjetljivost na ceftriakson ili neki od cefalosporina ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.
Povijest teške preosjetljivosti (npr. anafilaktičke reakcije) na bilo koji drugi tip beta-laktamskih antibiotika (penicilina, monobaktama i karbapenema).
Ceftriakson je kontraindiciran kod:
Nedonoščadi do korigirane dobi od 41 tjedna (tjedni trudnoće + tjedni života)*. Novorođenčadi rođene u terminu (do 28 dana života) sa:
-
hiperbilirubinemijon, žuticom, ili koja su hipoalbuminemična ili acidotična s obzirom da su to stanja u kojima je moguć poremećaj vezanja bilirubina*
-
ili ako im je potrebna (ili se očekuje da će im biti potrebna) iv. terapija kalcijem, ili infuzija koja sadrži kalcij, radi rizika precipitacije ceftriaksonkalcija (vidjeti dijelove 4.4, 4.8 i 6.2).
*In vitro ispitivanja su pokazala da ceftriakson može premjestiti bilirubin s mjesta vezanja na serumski albumin, što dovodi do rizika od razvitka bilirubinske encefalopatije u ovih bolesnika.
Kontraindikacije lidokaina se moraju isključiti prije intramuskularne injekcije ceftriaksona u
slučajevima kada se lidokain koristi kao otapalo (vidjeti do 4.4) . Treba uzeti u obzir informacije navedene u Sažetku opisa svojstava lijeka za lidokain, posebno kontraindikacije.
Otopine ceftriaksona koje sadrže lidokain se nikad ne smiju primjenjivati intravenski.
Reakcije preosjetljivosti
Kao i kod drugih cefalosporina, prijavljene su ozbiljne i ponekad smrtonosne reakcije preosjetljivosti (vidjeti dio 4.8). Reakcije preosjetljivosti mogu se razviti u Kounisov sindrom, ozbiljnu alergijsku
reakciju koja može dovesti do infarkta miokarda (vidjeti dio 4.8). U slučaju teških reakcija preosjetljivosti, treba odmah prekinuti liječenje ceftriaksonom te uvesti odgovarajuće hitne mjere. Prije početka primjene ceftriaksona, treba utvrditi je li bolesnik imao tešku reakciju preosjetljivosti na ceftriakson, neki drugi cefalosporin, penicilin ili neku drugu vrstu beta-laktamskog lijeka. Ceftriakson treba primijeniti s oprezom u bolesnika koji imaju povijest blage preosjetljivosti na neki drugi beta- laktamski lijek.
Kod liječenja ceftriaksonom prijavljene su teške kožne nuspojave (Stevens-Johnonov sindrom ili Lyellov sindrom/toksična epidermalna nekroliza te reakcija na lijek s eozinofilijom i sistemskim
simptomima [engl. drug reaction with eosinophilia and systemic symptoms, DRESS]), koje mogu biti opasne po život ili smrtonosne; međutim, učestalost tih nuspojava nije poznata (vidjeti dio 4.8).
Jarisch-Herxheimerova reakcija (JHR)
U nekih bolesnika s infekcijom uzrokovanom spirohetama može se ubrzo nakon početka liječenja ceftriaksonom javiti Jarisch-Herxheimerova reakcija (JHR). JHR je obično samoograničavajuća
reakcija, no može se i zbrinuti simptomatskim liječenjem. U slučaju nastupa takve reakcije, ne treba prekinuti liječenje antibioticima.
Interakcija s proizvodima koji sadrže kalcij
Opisani su slučajevi fatalnih reakcija s precipitatima ceftriaksonkalcija u plućima i bubrezima u nedonoščadi i novorođenčadi rođene prema terminu u dobi manjoj od 1 mjesec. Najmanje jedno od njih primilo je ceftriakson i kalcij u različito vrijeme i preko različitih intravenskih linija. U
raspoloživim znanstvenim podacima, nema potvrđenih izvješća o intravaskularnim precipitacijama u drugih bolesnika, osim novorođenčadi, liječenih ceftriaksonom i otopinama koje sadrže kalcij ili bilo kojim drugim proizvodima koji sadrže kalcij. Ispitivanja in vitro su pokazala da novorođenčad ima veći rizik od precipitacije ceftriaksonkalcija u usporedbi s drugim dobnim skupinama.
Bolesnicima u bilo kojoj dobi ceftriakson se ne smije miješati ili primjenjivati istovremeno s bilo kojom iv. otopinom koja sadrži kalcij, čak i pomoću različitih infuzijskih linija ili na različitim
infuzijskim mjestima. Međutim, u bolesnika starijih od 28 dana ceftriakson i otopine koje sadrže kalcij mogu se primijeniti sekvencijski, jedna iza druge, ako se koriste infuzijske linije na različitim mjestima ili ako se infuzijske linije zamjene ili dobro isperu fiziološkom otopinom između infuzija, kako bi se izbjegla precipitacija. U bolesnika u kojih je potrebna kontinuirana infuzija otopina za
totalnu parenteralnu prehranu koje sadrže kalcij (TNP), liječnik može uzeti u obzir primjenu alternativne antibakterijske terapije, koja nema sličan rizik precipitacije. Ako se procijeni da je primjena ceftriaksona neophodna u bolesnika kojima je potrebna kontinuirana prehrana, otopine za totalnu parenteralnu prehranu i ceftriakson se mogu primijeniti istovremeno, ali preko različitih infuzijskih linija i na različitim infuzijskim mjestima. Alternativno, infuzija otopine za totalnu parenteralnu prehranu može se prekinuti tijekom ceftriakson infuzije, uvažavajući preporuku dobrog ispiranja infuzijskih linija između dvije infuzije (vidjeti dijelove 4.3, 4.8, 5.2 i 6.2).
Pedijatrijska populacija
Sigurnost i učinkovitost ceftriaksona u novorođenčadi, dojenčadi i djece je utvrđena za doze navedene u dijelu 'Doziranje i način primjene' (vidjeti dio 4.2). Ispitivanja su pokazala da ceftriakson, kao i neki drugi cefalosporini, može premjestiti bilirubin sa serumskog albumina.
Medaxone je kontraindiciran u nedonoščadi i novorođenčadi rođene u terminu zbog rizika od razvitka bilirubinske encefalopatije (vidjeti dio 4.3).
Imunološki posredovana hemolitička anemija
Imunološki posredovana hemolitička anemija razvila se u bolesnika koji su primali
cefalosporinske antibiotike, uključujući Medaxone (vidjeti do 4.8). Teški slučajevi hemolitičke
anemije, uključujući i fatalne događaje, zabilježeni su tijekom liječenja lijekom Medaxone i u odraslih i u djece.
Ako je bolesnik razvio anemiju tijekom liječenja ceftriaksonom, potrebno je razmotriti dijagnozu
anemije povezane s ceftriaksonom i prekinuti liječenje ceftriaksonom sve dok se ne utvrdi etiologija.
Dugotrajno liječenje
Tijekom produljene primjene lijeka, redovno treba kontrolirati krvnu sliku.
Kolitis/rast neosjetljivih mikroorganizama
Kolitis i pseudomembranozni kolitis povezani s primjenom antibiotika zabilježeni su i tijekom primjene ceftriaksona te mogu varirati u težini od blagog do po život opasnog. Ovu dijagnozu treba razmotriti u svih bolesnika u kojih se razvije proljev tijekom ili nedugo nakon primjene ceftriaksona (vidjeti dio 4.8). Treba razmotriti prekid primjene ceftriaksona te primjenu odgovarajućeg liječenja za Clostridium difficile.
Ne smiju se davati lijekovi koji inhibiraju peristaltiku.
Kao i kod primjene drugih antibiotika, može doći do superinfekcije neosjetljivim mikroorganizmima.
Teška bubrežna i jetrena insuficijencija
Kod teške bubrežne ili jetrene insuficijencije, preporučuje se pojačan klinički nadzor radi sigurnosti i učinkovitosti (vidjeti dio 4.2).
Encefalopatija
Uz primjenu ceftriaksona prijavljena je encefalopatija (vidjeti dio 4.8.), osobito u bolesnika starije dobi s teškim oštećenjem funkcije bubrega (vidjeti dio 4.2.) ili s poremećajima središnjeg živčanog sustava. Ako se sumnja na encefalopatiju povezanu s ceftriaksonom (npr. smanjena razina svijesti, promijenjeno mentalno stanje, mioklonus, konvulzije), potrebno je razmotriti prekid primjene ceftriaksona.
Interakcije sa serološkim testovima
U bolesnika liječenih s lijekom Medaxone, Coombs-ov test može biti lažno pozitivan. Medaxone može rezultirati lažno pozitivnim testovima za galaktozemiju (vidjeti dio 4.8). Ne-enzimatske metode za određivanje glukoze u urinu mogu dati lažno pozitivne rezultate. Stoga se tijekom liječenja lijekom Medaxone razina glukoze u urinu treba određivati enzimatskim metodama (vidjeti dio 4.8).
Prisustvo ceftriaksona može lažno sniziti procijenjene vrijednosti glukoze u krvi prilikom korištenja određenih uređaja za praćenje razine glukoze u krvi. Molimo Vas, provjerite upute za uporabu za svaki uređaj. Ako je potrebno, treba primijeniti alternativne metode mjerenja.
Natrij
Svaki gram ceftriaksona sadrži oko 3,6 mmol natrija. Ovaj lijek sadrži približno 83 mg natrija po dozi od 1 g, što odgovara 4,15% maksimalnog dnevnog unosa od 2 g natrija prema preporukama SZO za odraslu osobu.
To treba uzeti u obzir prilikom liječenja bolesnika koji su na dijeti s ograničenim unosom natrija.
Antibakterijski spektar
Ceftriakson ima limitirani spektar antibakterijskog djelovanja i može biti neprikladan za samostalno liječenje nekih vrsta infekcija ako nije potvrđen patogen (vidjeti dio 4.2). Kod polimikrobnih infekcija, gdje uzročnici uključuju mikroorganizme otporne na ceftriakson, treba razmotriti primjenu dodatnog antibiotika.
Primjena lidokaina
U slučaju kada se lidokain koristi kao otapalo, otopina ceftriaksona se smije koristiti samo u obliku intramuskularne injekcije. Treba uzeti u obzir kontraindikacije, upozorenja i druge relavantne informacije navedene u Sažetku opisa svojstava lijeka za lidokain (vidjeti dio 4.3).
Otopine lidokaina se nikad ne smiju primjenjivati intravenski.
Bilijarna litijaza
Kada se na ultrazvuku očitaju sjene, treba uzeti u obzir mogućnost precipitata ceftriaksonnatrija. Takvi precipitati se mogu krivo očitati kao sjene žučnih kamenaca pri ultrazvučnom pregledu žučnog mjehura i uočavaju se češće pri dozama ceftriaksona od 1 g na dan i viših. Potreban je oprez, posebice kod pedijatrijske populacije. Takvi precipitati nestaju nakon prekida liječenja ceftriaksonom.
Rijetko su ovi nalazi povezani sa simptomima. U simptomatskim slučajevima, preporučuje se
konzervativno nekirurško liječenje te prekid terapije ceftriaksonom u simptomatskim slučajevima treba biti na temelju liječničke procjene omjera koristi i rizika.
Bilijarna staza
Slučajevi pankreatitisa, moguće povezani s etiologijom bilijarne opstrukcije, su zabilježeni u bolesnika liječenih ceftriaksonom (vidjeti dio 4.8). Većina bolesnika je imala visoki rizik za žučni zastoj ili mulj u žuči, npr. prethodeći velikom liječenju, teškoj bolesti i totalnoj parenteralnoj prehrani.
Ne može se isključiti mogućnost ceftriaksona kao okidača ili kofaktora.
Renalna litijaza
Prijavljeni su slučajevi renalne litijaze, koja je reverzibilna nakon prekida liječenja ceftriaksonom (vidjeti dio 4.8). U simptomatskim slučajevima, treba napraviti ultrazvučni pregled. Primjena u
bolesnika s poviješću renalne litijaze ili hiperkalcurije treba biti na temelju liječničke procjene omjera koristi i rizika.
Otopine koje sadrže kalcij (npr. Ringer-ova ili Hartmann-ova otopina), ne smiju se koristiti prilikom pripreme (rekonstituiranja) ceftriaksona ili kod dodatnog razrjeđivanja rekonstituirane otopine za iv. primjenu, radi mogućeg stvaranja precipitata. Do precipitacije ceftriaksonkalcija također može doći kada se ceftriakson miješa s otopinama koje sadrže kalcij u istoj iv. liniji primjene. Zato se ceftriakson i otopine koje sadrže kalcij ne smiju istovremeno primjenjivati, uključujući kontinuirane infuzije koje sadrže kalcij poput parenteralne prehrane putem Y katetera.
Međutim, u bolesnika koji nisu novorođenčad, ceftriakson i otopine koje sadrže kalcij se mogu primijeniti sekvencijalno, ako se infuzijske linije potpuno isperu između infuzija kompatibilnom otopinom. In vitro ispitivanja na plazmi odraslih i plazmi iz umbilikalne krvi pupkovine
novorođenčadi pokazuju povećan rizik od precipitacije ceftriaksonkalcija u novorođenčadi (vidjeti dijelove 4.2, 4.3, 4.4, 4.8 i 6.2).
Istovremena primjena s oralnim antikoagulansima može povećati djelovanje protiv vitamina K i rizik od krvarenja. Preporučuje se učestalo praćenje Internacionalnog normaliziranog omjera (INR) te prilagodba doziranja lijeka antagonista vitamina K, tijekom i nakon liječenja ceftriaksonom (vidjeti dio 4.8).
Postoje oprečni nalazi o potencijalnom povećanju renalne toksičnosti aminoglikozida pri istovremenoj primjeni s cefalosporinima. Izrazito se preporučuje praćenje razine aminoglikozida (i funkcije bubrega) u kliničkoj praksi.
U in vitro ispitivanjima zabilježeni su antagonistički učinci kod kombinacije kloramfenikola i ceftriaksona. Klinički značaj ovih nalaza nije poznat.
Nisu zabilježene interakcije između ceftriaksona i oralnih pripravaka koji sadrže kalcij, niti interakcije između intramuskularnog ceftriaksona i pripravaka koji sadrže kalcij (intravenskih ili oralnih).
U bolesnika koji se liječe ceftriaksonom može doći do lažno pozitivnih rezultata Coombs-ovog testa. Ceftriakson, kao i drugi antibiotici, može rezultirati lažno pozitivnim testovima za galaktozemiju.
Također, ne-enzimatske metode za određivanje glukoze u urinu mogu uzrokovati lažno pozitivne rezultate. Stoga se tijekom liječenja ceftriaksonom razina glukoze u urinu mora određivati enzimatskim metodama.
Nije primijećeno oštećenje bubrežne funkcije nakon istovremene primjene visokih doza ceftriaksona i potentnih diuretika (npr. furosemid).
Eliminacija ceftriaksona se ne mijenja primjenom probenecida.
Trudnoća
Ceftriakson prolazi kroz placentarnu barijeru. Za ceftriakson postoje ograničeni podaci vezano uz primjenu lijeka tijekom trudnoće. Ispitivanja reprodukcije na životinjama nisu pružila direktne ili indirektne štetne učinke na embrionalni/fetalni, perinatalni i postnatalni razvoj (vidjeti dio 5.3).
Ceftriakson se smije koristiti kod trudnica, posebice u prvom tromjesječju trudnoće, samo ako korist nadmašuje rizik.
Dojenje
Ceftriakson se izlučuje u mlijeku dojilje u nižim koncentracijama, no kod primjene terapijskih doza se ne očekuje učinak na dojenčad. Ne može se isključiti rizik od dijareje ili gljivične infekcije sluznica.
Treba uzeti u obzir mogućnost senzibilizacije. Treba odlučiti prekinuti li s dojenjem ili
prekinuti/odgoditi liječenje ceftriaksonom, uzimajući u obzir dobrobit od dojenja za dijete i dobrobit od terapije za majku.
Plodnost
Reproduktive studije nisu ukazale na štetne učinke na mušku ili žensku plodnost.
Tijekom liječenja ceftriaksonom može doći do neželjenih učinaka (npr. omaglica), koji mogu utjecati na sposobnost upravljanja vozilima i strojevima (vidjeti dio 4.8). Bolesnici trebaju biti oprezni prilikom upravljanja vozilima ili rada sa strojevima.
Najčešće zabilježene nuspojave za ceftriakson su eozinofilija, leukopenija, trombocitopenija, dijareja, osip i povišenje jetrenih enzima.
Podaci o učestalosti nuspojava prilikom liječenja ceftriaksonom su izvedeni iz kliničkih studija.
Učestalost pojave nuspojava je definirana prema sljedećim kategorijama: Vrlo često (≥1/10)
Često (≥1/100 do <1/10)
Manje često (≥1/1000 do <1/100) Rijetko (≥1/10 000 do <1/1000)
Nepoznato (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka).
| Organski sustav | Često | Manje često | Rijetko | Nepoznato a |
| Infekcije i infestacije | Gljivičnainfekcija genitalnog trakta | Pseudomembranozni kolitis b | Superinfekcije b | |
| Poremećaji krvi i limfnog sustava | Eozinofilija, leukopenija, trombocitopenija, | Granulocitopenija Anemija Koagulopatija | Hemolitička anemija b Agranulocitoza |
| Poremećaji imunološkog sustava | Anafilaktički šok Anafilaktičke reakcije Anafilaktoidne reakcije Preosjetljivost b Jarisch- Herxheimerovareakcija (vidjeti dio 4.4) | |||
| Poremećajiživčanog sustava | GlavoboljaOmaglica | Encefalopatija | Konvulzije | |
| Poremećaji uha ilabirinta | Vertigo | |||
| Srčaniporemećaji | Kounisov sindrom | |||
| Poremećajidišnog sustava,prsišta i sredoprsja | Bronhospazam | |||
| Poremećaji probavnog sustava | Proljev bMekana stolica | Mučnina Povraćanje | Pankreatitis b Stomatitis Glositis | |
| Poremećaji jetre i žuči | Povišenje jetrenih enzima | Precipitacije užučnom mjehuru b Kernikterus HepatitiscKolestatski hepatitisb,c | ||
| Poremećaji kože i potkožnog tkiva | Osip | Svrbež | Urtikarija | Stevens-Johnsonov sindrom bToksična epidermalna nekroliza b Multiformni eritem Akutna generalizirana eksantematozna pustulozaReakcija na lijek s eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS) (vidjetidio 4.4) |
| Poremećaji bubrega i mokraćnogsustava | Hematurija Glikozurija | OligurijaRenalni precipitati (reverzibilno) | ||
| Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene | FlebitisBol na mjestuuboda Pireksija | Edem Zimica |
| Pretrage | Povišenje kreatinina u krvi | Lažno pozitivan Coombs-ov test b Lažno pozitivan test na galaktozemiju b Lažno pozitivne ne-enzimatskemetode određivanja glukoze b |
a Na temelju post-marketinških iskustava. Budući se ove reakcije prijavljuju dobrovoljno i veličina populacije nije poznata, nije moguće pouzdano procijeniti učestalost te se stoga kategoriziraju kao nepoznata učestalost.
b Vidjeti dio 4.4
c Obično reverzibilan nakon prekida primjene ceftriaksona
Infekcije i infestacije
Pojava dijareje prilikom liječenja s ceftriaksonom može biti uzrokovana s Clostridium difficile. Treba uvesti prikladnu hidrataciju i liječenje elektrolitima (vidjeti dio 4.4).
Taloženje soli ceftriaksonkalcija
Rijetko su prijavljeni slučajevi teških, i u nekim slučajevima, fatalnih reakcija u nedonoščadi i novorođenčadi rođene u terminu (starost < 28 dana) koji su intravenski liječeni s ceftriaksonom i kalcijem.
Precipitati soli ceftriaksonkalcija su nađeni u plućima i bubrezima post-mortem. Visok rizik precipitacije u novorođenčadi je uzrokovan njihovim malim volumenom krvi i dužem poluvremenu života ceftriaksona u usporedbi s odraslima (vidjeti dijelove 4.3, 4.4 i 5.2).
Slučajevi renalne precipitacije su prijavljeni primarno u djece starije od 3 godine koja su liječena s
višim dnevnim dozama (npr. ≥ 80 mg/kg/dan) ili ukupnim dozama koje prelaze 10 g i kod kojih su bili prisutni drugi faktori rizika (npr. ograničenje unosa tekućine ili vezanost za krevet). Rizik od nastanka precipitata je povećana u imobiliziranih ili dehidriranih bolesnika. Ova pojava može biti simptomatska ili asimptomatska, može dovesti do renalne insuficijencije i anurije te je reverzibilna nakon prekida liječenja ceftriaksonom (vidjeti dio 4.4).
Primijećeno je taloženje soli ceftriaksonkalcija u žučnom mjehuru, uglavnom u bolesnika liječenih dozama većima od preporučene standardne doze.
U djece, ispitivanja su pokazala varijabilnu mogućnost taloženja uz intravensku primjenu lijeka, u nekim ispitivanjima i do više od 30%. Mogućnost ove pojave je vjerojatno niža ako se lijek primjenjuje sporom infuzijom (20 – 30 minuta). Ovaj učinak je najčešće asimptomatski, ali u rijetkim slučajevima taloženje prate i klinički simptomi, kao što su bol, mučnina i povraćanje. U tim se
slučajevima preporučuje simptomatsko liječenje.
Taloženje je najčešće reverzibilno i nestaje nakon prekida terapije (vidjeti dio 4.4). Prijavljivanje sumnji na nuspojavu
Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se
omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V
Farmakološka svojstva - Medaxone 1 g
Farmakoterapijska skupina: pripravci za liječenje bakterijskih infekcija za sustavnu primjenu, cefalosporini III. generacije, ATK oznaka: J01DD04
Mehanizam djelovanja
Ceftriakson inhibira sintezu stanične stijenke bakterije vezanjem za penicilin-vezujuće proteine (PVP). Ovo dovodi do prekida biosinteze stanične stijenke (peptidoglikana), što dovodi do lize i smrti bakterijskih stanica.
Rezinstencija
Bakterijska rezistencija na ceftriakson može biti uzrokovana s jednim ili više nabrojanih mehanizama:
-
hidroliza djelovanjem beta-laktamaza, uključujući beta-laktamaze proširenog spektra (ESBL), karbapenemaza i Amp C enzima koji mogu biti inducirani ili stabilno derepresirani kod određenih aerobnih gram-negativnih bakterijskih vrsta.
-
reducirani afinitet penicilin-vezujućih proteina za ceftriakson.
-
nepropusnost vanjske stijenke kod gram-negativnih mikroorganizama.
-
bakterijske efluksne pumpe.
Prijelomne točke testiranja osjetljivosti
Prijelomne točke minimalne inhibitorne koncentracije (MIK) koje je ustanovio Europski odbor za testiranje antimikrobne osjetljivosti (EUCAST) su sljedeće:
Patogen Metoda dilucije (MIC, mg/L) Osjetljivo Rezistentno Enterobacteriaceae, ≤ 1 >2 Staphylococcus spp. a. a. Streptococcus spp. (grupa A, B, C i G) b. b. Streptococcus pneumoniae ≤ 0,5c. >2 Streproccocci viridans grupe .≤ 0,5 >0,5 Haemophilus influenzae ≤ 0,12 c. >0,12 Moraxella catarrhalis ≤ 1 >2 Neisseria gonorrhoeae ≤ 0,12 >0,12 Neisseria meningitidis ≤ 0,12 c. > 0,12 Nije vezano na određenu vrstu ≤ 1 d. > 2 a. Osjetljivost izvedena iz osjetljivosti na cefoksitin
b. Osjetljivost izvedena iz osjetljivosti na penicilin
c. Izolati s MIC za ceftriakson iznad prijelomnih točaka osjetljivosti su rijetki i, ako se pronađu, trebaju biti ponovno testirani, te, ako su potvrđeni, trebaju biti poslani u referentni laboratorij
d. Prijelomne točke se odnose na dnevne intravenske doze od 1 g x 1 i na visoke doze od barem 2g x 1
Klinička učinkovitost protiv specifičnih patogena
Budući da prevalencija stečene rezistencije određenih vrsta može varirati geografski i vremenski, poželjno je imati na raspolaganju lokalne informacije, posebice u slučaju liječenja teških infekcija. Ako je potrebno, treba potražiti mišljenje stručnjaka kada je lokalna prevalencija rezistencije takva da je učinkovitost ceftriaksona upitna u najmanje nekim tipovima infekcija.
Uobičajeno osjetljivi mikroorganizmi Gram-pozitivni aerobiStaphylococcus aureus (osjetljiv na meticilin)£koagulaza negativni Staphylococci (osjetljiv na meticilin)£Streptococcus pyogenes (Grupa A) Streptococcus agalactiae (Grupa B) Streptococcus pneumoniae Streptococci viridans grupeGram-negativni aerobi Borrelia burgdorferi Haemophilus influenzae Haemophilus parainfluenzae Moraxella catarrhalis Neisseria gonorrhoea Neisseria meningitidis Proteus mirabilis Providencia sppTreponema pallidum Mikroorganizmi kod kojih stečena rezistencija može predstavljati problem Gram-pozitivni aerobi Staphylococcus epidermidis+ Staphylococcus haemolyticus+ Staphylococcus hominis+Gram-negativni aerobi Citrobacter freundii Enterobacter aerogenes Enterobacter cloacae Escherichia coli% Klebsiella pneumoniae% Klebsiella oxytoca% Morganella morganii Proteus vulgaris Serratia marcescensAnaerobi Bacteroides spp. Fusobacterium spp.Peptostreptococcus spp.Clostridium perfringens Inherentno rezistentni mikroorganizmi Gram-pozitivni aerobiEnterococcus spp.Listeria monocytogenesGram-negativni aerobi Acinetobacter baumannii Pseudomonas aeruginosa Stenotrophomonas maltophiliaAnaerobiClostridium difficile Ostali
Chlamydia spp.
Chlamydophila spp.
Mycoplasma spp.
Legionella spp.
Ureaplasma urealyticum
£ Svi meticilin-rezistentni stafilokoki su rezistentni na ceftriakson.
+Postotak osjetljivosti > 50% makar u jednoj regiji.
%Sojevi koji proizvode ESBL su uvijek rezistentni.
Apsorpcija
Nakon intravenske bolus injekcije postižu se srednje vršne koncentracije u plazmi od oko 120 mg/l nakon doze od 500 mg i oko 200 mg/l nakon doze od 1 g. Nakon intravenske infuzije ceftriaksona od 500 mg, 1 g i 2 g, koncentracije ceftriaksona u plazmi su oko 80, 150 i 250 mg/l.
Nakon intramuskularne injekcije, srednje vršne koncentracije ceftriaksona u plazmi iznose približno
pola vrijednosti zabilježenih prilikom intravenske primjene jednake doze. Maksimalne koncentracije u plazmi nakon pojedinačne intramuskularne doze od 1 g su oko 81 mg/l te se postižu 2 – 3 sata nakon primjene.
Područje ispod krivulje koncentracija-vrijeme nakon intramuskularne primjene je jednako onom nakon intravenske primjene ekvivalentne doze.
Distribucija
Volumen distribucije ceftriaksona je 7 – 12 l. Koncentracije koje su značajno iznad minimalnih inhibitornih koncentracija za najznačajnije patogene su zabilježene u tkivima uključujući pluća, srce, žućovod/jetru, tonzile, srednje uho i sluznicu nosa, kosti, i u cerebrospinalnoj, pleuralnoj, prostatičnoj i sinovijalnoj tekućini. Nakon ponovljene primjene je vidljivo povišenje srednje vršne koncentracije u plazmi (Cmax) od 8 -15%; stanje ravnoteže se postiže u glavnini slučajeva unutar 48 – 72 sata, ovisno o načinu primjene.
Penetracija u pojedina tkiva
Ceftriakson penetrira u moždane ovojnice. Penetracija je najveća kada su moždane ovojnice upaljene. Prijavljeno je da je srednja vršna koncentracija ceftriaksona u cerebrospinalnoj tekućini bolesnika s bakterijskim meningitisom do 25% koncentracija u plazmi, u usporedbi s 2% koncentracije u plazmi u bolesnika koji nemaju upalu moždanih ovojnica. Vršne koncentracije ceftriaksona u cerebrospinalnoj tekućini se postižu nakon približno 4 – 6 sati nakon intravenske injekcije. Ceftriakson prolazi placentarnu barijeru i izlučuje se u majčino mlijeko u niskim koncentracijama (vidjeti dio 4.6).
Vezanje za proteine
Ceftriakson se reverzibilno veže za albumin. Vezanje za proteine u plazmi je oko 95% pri koncentracijama u plazmi koje su niže od 100 mg/l. Pri vezanju dolazi do zasićenja te se postotak vezanog lijeka smanjuje povišenjem koncentracije (oko 85% pri koncentraciji u plazmi od 300 mg/l).
Biotransformacija
Ceftriakson se ne metabolizira sistemski već se pretvara u inaktivne metabolite u flori crijeva.
Eliminacija
Ukupni klirens plazme ukupnog ceftriaksona (vezanog i slobodnog) je 10-22 ml/min. Bubrežni klirens je 5-12 ml/min. 50 – 60% ceftriaksona se izluči nepromijenjeno putem urina, primarno glomerularnom filtracijom, dok se 40 – 50 % izluči nepromijenjeno putem žuči. Poluvrijeme eliminacije ukupnog ceftriaksona u odraslih osoba je oko 8 sati.
Bolesnici s oštećenjem bubrega ili jetre
U bolesnika s jetrenim ili bubrežnim oštećenjem, farmakokinetika ceftriaksona se minimalno mijenja i vrijeme poluživota je samo blago povišeno (manje od dvostrukog), čak i u bolesnika s teško
oštećenom funkcijom bubrega.
Relativno umjereno povišenje u vremenu poluživota kod oštećenja bubrega se objašnjava povećanjem izlučivanja koje se ne odvija putem bubrega, koje proizlazi iz smanjenja vezanja za proteine i odgovara povećanju izlučivanja koje se ne odvija putem bubrega ukupnog ceftriaksona.
U bolesnika s oštećenjem jetre, vrijeme polueliminacije ceftriaksona nije povišeno, zbog
kompenzatornog povećanja izlučivanja putem bubrega. Na navedeno utječe i povišenje plazmatske koncentracije slobodnog ceftriaksona koje doprinosi uočenom paradoksnom povećanju ukupnog klirensa lijeka, s povišenjem volumena distribucije koji je usporedan s ukupnim klirensom.
Stariji bolesnici
U bolesnika starijih od 75 godina prosječno vrijeme polueliminacije je obično 2 do 3 puta duže nego u mlađih odraslih bolesnika.
Pedijatrijska populacija
Vrijeme poluživota je produženo u novorođenčadi. Od rođenja do 14 dana starosti razina slobodnog ceftriaksona može biti dodatno povišena zbog faktora poput glomerularne filtracije i promijenjenog
vezanja na proteine. Tijekom djetinjstva, vrijeme poluživota je niže nego u novorođenčadi ili odraslih. Klirens u plazmi i volumen distribucije ukupnog ceftriaksona je viši u novorođenčadi, dojenčadi i djece nego u odraslih.
Linearnost/nelinearnost
Farmakokinetika ceftriaksona je nelinearna i svi osnovni farmakokinetički parametri, osim vremena polueliminacije, su ovisni o dozi ako se temelje na ukupnim koncentracijama lijeka, te se povećavaju nešto manje od povećanja proporcionalnog dozi. Ne-linearnost ovisi o zasićenju vezanja na proteine plazme i stoga je uočena za ukupni ceftriakson u plazmi, ali ne za slobodni (nevezani) ceftriakson.
Farmakokinetički/farmakodinamički odnosi
Kao i kod drugih beta-laktama, omjer farmakokinetike-farmakodinamike koji pokazuje najbolju korelaciju s in vivo učinkovitošću je postotak intervala doziranja u kojem nevezana koncentracija ostaje iznad minimalne inhibitorne koncentracije (MIK) ceftriaksona za pojedine ciljane vrste (npr.
%T>MIK).
