Neodol 100 mg oralna suspenzija u vrećici

Za kratkotrajno simptomatsko liječenje:

• blage do umjerene boli;

• vrućice.

  Neodol 100 mg oralna suspenzija u vrećici indicirana je za djecu u dobi od 1 do 11 godina, tjelesne težine od 10 kg do 39 kg.

Doziranje

Pedijatrijska populacija

Doza ibuprofena ovisi o tjelesnoj težini i dobi djeteta.

Preporučena dnevna doza ibuprofena za djecu jest 20 – 30 mg po kilogramu tjelesne težine, raspodijeljeno u 3 – 4 doze.

Djeca mlađa od 1 godina i/ili koja teže manje od 10 kg:

Zbog velike količine djelatne tvari u jednoj vrećici, ovaj je lijek kontraindiciran za djecu mlađu od 1 godine i/ili koja teže manje od 10 kg.

Djeca u dobi od 1 do 11 godina čija je tjelesna težina od 10 kg do 39 kg:

Doze treba primjenjivati otprilike svakih 6 do 8 sati, po potrebi.

Ako primjena ovog lijeka bude potrebna duže od 3 dana ili dođe do pogoršanja simptoma, potrebno je savjetovati se s liječnikom .

Nuspojave se mogu minimizirati primjenom najniže učinkovite doze tijekom najkraćeg vremena potrebnog za kontrolu simptoma (vidjeti dio 4.4.).

Posebne populacije

Oštećenje bubrega

Nije potrebno prilagođavanje doze za bolesnike s blagim ili umjerenim oštećenjem bubrega. Međutim, ibuprofen je kontraindiciran u bolesnika s teškim zatajenjem bubrega (vidjeti dio 4.3. i 4.4.).

Oštećenje jetre

Nije potrebno prilagođavanje doze za bolesnike s blagim ili umjerenim oštećenjem jetre. Međutim, ibuprofen je kontraindiciran u bolesnika s teškim zatajenjem jetre (vidjeti dio 4.3. i 4.4.).

Način primjene

Za peroralnu primjenu.

U bolesnika s osjetljivim želucem preporučuje se uzimanje Neodol 100 mg oralne suspenzije u vrećici tijekom obroka.

Neodol 100 mg oralna suspenzija u vrećici uzima/primjenjuje se izravno iz vrećice te se nakon lijeka treba popiti čaša vode.

Protrljajte vrećicu prije otvaranja. Za više detalja, vidjeti dio 6.6.

• Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

• Bolesnici u kojih su se prethodno javile reakcije preosjetljivosti (npr. astma, rinitis, angioedem ili urtikarija) kao odgovor na acetilsalicilatnu kiselinu ili druge nesteroidne protuupalne lijekove (NSAIL-e).

• Nerazjašnjene hematopoetske smetnje.

• Cerebrovaskularna ili druga aktivna krvarenja.

• Aktivni peptički ulkusi/krvarenja ili anamneza ponovnog pojavljivanja peptičkih ulkusa/krvarenja (dvije ili više zasebnih epizoda dokazane ulceracije ili krvarenja).

• Anamneza gastrointestinalnih krvarenja ili perforacija povezanih s prethodnim liječenjem nesteroidnim protuupalnim lijekovima.

• Teško zatajenje jetre, teško zatajenje bubrega ili teško zatajenje srca (NYHA stupanj IV, zatajenje srca

  IV. klase, prema klasifikaciji Američke kardiološke udruge iz New Yorka ) (vidjeti dio 4.4.).

• Teška dehidracija (uzrokovana povraćanjem, proljevom ili nedovoljnim unosom tekućine).

• Posljednje tromjesečje trudnoće (vidjeti dio 4.6.).

• Djeca mlađa od 1 godine i/ili čija je tjelesna težina manja od 10 kg, zbog velike količine djelatne tvari u jednoj vrećici.

Nuspojave se mogu minimizirati primjenom najniže učinkovite doze tijekom najkraćeg vremena potrebnog za kontrolu simptoma (vidjeti gastrointestinalne i kardiovaskularne rizike navedene u nastavku).

Preporučuje se oprez u bolesnika koji pate od:

• Sistemskog lupusa eritematodesa i miješane bolesti vezivnog tkiva jer postoji pojačani rizik od aseptičnog meningitisa (vidjeti dio 4.8.).

• Nasljednog poremećaja metaboliziranja porfirina (npr. akutne intermitentne porfirije).

• Koji u anamnezi imaju poremećaje probavnog sustava ili kronične upalne bolesti crijeva (ulcerozni kolitis i Crohnovu bolest) (vidjeti dio 4.8.).

• Slijedom liječenja nesteroidnim protuupalnim lijekovima došlo je do hipertenzije i/ili blagog do umjerenog zatajenja srca pri čemu je zabilježeno zadržavanje tekućine i edemi.

• Oštećenja bubrega zbog daljnjeg pogoršanja bubrežne funkcije (vidjeti dio 4.3. i 4.8.).

• Poremećaja jetrene funkcije (vidjeti dio 4.3. i 4.8.).

• Odmah nakon većih kirurških zahvata.

• Alergijskog rinitisa, nosnih polipa ili kroničnih opstruktivnih bolesti pluća jer postoji povećani rizik od alergijskih reakcija. Te se reakcije mogu manifestirati kao napadaji astme (tzv. analgetička astma), Quinckeov edem ili urtikarija.

• Koji u anamnezi imaju alergijske reakcije na druge tvari jer u tih bolesnika postoji povećani rizik od reakcija preosjetljivosti prilikom uporabe ibuprofena.

  Starije osobe: U starijih se osoba javlja veća učestalost nuspojava na nesteroidne protuupalne lijekove, a posebice veća učestalost gastrointestinalnog krvarenja i perforacije, što može biti smrtonosno.

  Drugi nesteroidni protuupalni lijekovi

  Potrebno je izbjegavati istodobnu primjenu Neodol100 mg oralne suspenzije u vrećici i drugih nesteroidnih protuupalnih lijekova uključujući selektivne inhibitore ciklooksigenaze-2 (vidjeti dio 4.5.).

  Djelovanje na gastrointestinalni sustav

  Gastrointestinalno krvarenje, ulceracija ili perforacija, koji mogu biti smrtonosni, zabilježeni su tijekom primjene svih nesteroidnih protuupalnih lijekova u bilo kojem trenutku liječenja, s ili bez simptoma upozorenja odnosno prethodne anamneze ozbiljnih gastrointestinalnih događaja.

  Rizik od gastrointestinalnog krvarenja, ulceracije ili perforacije raste s povećanjem doze nesteroidnog protuupalnog lijeka, u bolesnika s anamnezom ulkusa, posebice ako krvarenje ili perforacija komplicira ulkus (vidjeti dio 4.3.), te u starijih osoba. Liječenje tih bolesnika treba započeti s najnižom dostupnom dozom.

  Za te bolesnike, kao i za bolesnike kojima je potrebno istodobno liječenje niskim dozama acetilsalicilatne kiseline ili drugim lijekovima za koje je vjerojatno da će povećati gastrointestinalni rizik, mora se razmotriti liječenje kombinirano sa zaštitnim lijekovima (npr. s mizoprostolom ili inhibitorima protonske pumpe) (pročitati u nastavku i vidjeti dio 4.5.).

  Bolesnici s anamnezom gastrointestinalne toksičnosti, naročito oni starije životne dobi, trebaju prijaviti sve neobične simptome u abdomenu (osobito gastrointestinalno krvarenje), a posebice u početnim fazama

  liječenja.

  Preporučuje se oprez u bolesnika koji istodobno primaju lijekove koji mogu povećati rizik od ulceracija ili krvarenja, kao što su oralni kortikosteroidi, oralni ili parenteralni antikoagulansi (npr. heparin ili njegovi derivati; antagonisti vitamina K, kao što je acenokumarol ili varfarin; oralni antikoagulansi koji nisu

  antagonisti vitamina K, kao što je rivaroksaban, apiksaban ili dabigatran), selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina ili antitrombocitni lijekovi (npr. acetilsalicilatna kiselina) (vidjeti dio 4.5.).

  Kada dođe do gastrointestinalnog krvarenja ili ulceracije u bolesnika koji primaju ibuprofen, liječenje ibuprofenom treba prekinuti.

  Valja paziti kod propisivanja nesteroidnih protuupalnih lijekova bolesnicima s anamnezom gastrointestinalnih bolesti (ulcerozni kolitis, Crohnova bolest) jer ti lijekovi mogu pogoršati navedena stanja (vidjeti dio 4.8.).

  Djelovanje na kardiovaskularni i cerebrovaskularni sustav

  Valja postupati s oprezom (savjetovati se s liječnikom ili ljekarnikom) prije nego se započne liječenje bolesnika s anamnezom hipertenzije i/ili zatajenja srca jer su slijedom liječenja nesteroidnim protuupalnim lijekovima zabilježeni zadržavanje tekućine, hipertenzija i edemi.

  Klinička ispitivanja upućuju na to da primjena ibuprofena, naročito u visokoj dozi (2400 mg/dan) može biti povezana s blago povećanim rizikom od arterijskih trombotičnih događaja (primjerice infarkta miokarda ili moždanog udara). Općenito, epidemiološka ispitivanja ne upućuju na to da bi ibuprofen u niskoj dozi (npr.

  ≤ 1200 mg/dan) bio povezan s povećanim rizikom od arterijskih trombotičnih događaja.

  Bolesnike s nekontroliranom hipertenzijom, kongestivnim zatajenjem srca (NYHA II-III), utvrđenom ishemijskom bolesti srca, bolesti perifernih arterija i/ili cerebrovaskularnom bolesti smije se liječiti ibuprofenom samo nakon pažljivog razmatranja uz izbjegavanje davanja visokih doza (2400 mg/dan).

  Temeljito razmatranje također je potrebno prije započinjanja dugotrajnog liječenja bolesnika s čimbenicima rizika za kardiovaskularne događaje (primjerice, hipertenzijom, hiperlipemijom, šećernom bolesti,

  pušenjem), naročito ako su potrebne visoke doze ibuprofena (2400 mg/dan).

  Prijavljeni su slučajevi Kounisovog sindroma u bolesnika liječenih lijekom Neodol. Kounisov sindrom je definiran kao kardiovaskularni simptomi koji su posljedica alergijske reakcije ili reakcije preosjetljivosti povezane sa suženjem koronarnih arterija, a potencijalno dovode do infarkta miokarda.

  Teške kožne nuspojave (SCAR)

  Teške kožne nuspojave (engl. severe cutaneous adverse reaction, SCAR), uključujući eksfolijativni dermatitis, multiformni eritem, Stevens-Johnsonov sindrom (SJS), toksičnu epidermalnu nekrolizu (TEN), reakciju na lijekove praćenu eozinofilijom i sistemskim simptomima (engl. drug reaction with eosinophilia and systemic symptoms, DRESS sindrom) i akutnu generaliziranu egzantematoznu pustulozu (AGEP), koje mogu biti opasne za život ili smrtonosne, prijavljene su povezano s primjenom ibuprofena (vidjeti dio 4.8). Većina ovih reakcija pojavila se unutar prvog mjeseca.

  Ako se pojave znakovi i simptomi koji ukazuju na te reakcije, potrebno je odmah prekinuti primjenu ibuprofena i razmotriti zamjensko liječenje (ako je prikladno).

  U iznimnim slučajevima vodene kozice mogu biti uzrok ozbiljnih infektivnih komplikacija kože i mekog tkiva. Za sada se ne može isključiti mogućnost da nesteroidni protuupalni lijekovi doprinose pogoršanju tih infekcija. Stoga se primjena ibuprofena ne preporučuje u slučajevima vodenih kozica.

  Djelovanje na dišni sustav

  Može ubrzati pojavu bronhospazma u bolesnika koji pate od bronhalne astme ili alergijske bolesti odnosno koji imaju anamnezu tih bolesti.

  Reakcije preosjetljivosti

  Teške akutne reakcije preosjetljivosti (npr. anafilaktički šok) događaju se vrlo rijetko. Valja prekinuti liječenje nakon pojave prvih znakova reakcije preosjetljivosti uslijed primjene ibuprofena. Iskusne osobe moraju primijeniti zdravstveno nužne mjere primjerene simptomima.

  Hematološko djelovanje

  Ibuprofen može privremeno inhibirati agregaciju trombocita. Stoga je potrebno pažljivo pratiti stanje bolesnika s poremećajima koagulacije.

  Tijekom dugotrajnog liječenja ibuprofenom potrebno je redovito pratiti jetrene vrijednosti, bubrežnu funkciju i krvnu sliku.

  Glavobolja uzrokovana prekomjernim uzimanjem lijekova

  Dugotrajno uzimanje bilo koje vrste analgetika za ublažavanje glavobolja može pogoršati glavobolje. Nađe li se bolesnik u toj situaciji ili se na nju sumnja, potrebno je zatražiti savjet liječnika i prekinuti liječenje.

  Sumnja na dijagnozu glavobolje uzrokovane prekomjernim uzimanjem lijekova treba se javiti u bolesnika koji pate od čestih ili svakodnevnih glavobolja unatoč tome (ili zbog toga) što redovito uzimaju lijekove za ublažavanje glavobolja.

  Infekcije i infestacije:

  Nesteroidne protuupalne lijekove valja primjenjivati s oprezom u bolesnika koji pate od infekcija jer mogu prikriti neke simptome kao što su vrućica i upala (vidjeti dio 4.3.).

  Djelovanje na bubrege

  Općenito govoreći, ponavljana uporaba analgetika, a posebice onih koji se sastoje od kombinacije više djelatnih tvari za ublažavanje boli, može dovesti do trajnog oštećenja bubrega te do rizika od zatajenja bubrega (nefropatija zbog uzimanja analgetika).

  U dehidrirane djece postoji rizik od oštećenja bubrega. Prikrivanje simptoma osnovnih infekcija

  Neodol 100 mg oralna suspenzija u vrećici može prikriti simptome infekcije, što može odgoditi početak

  odgovarajućeg liječenja i tako dovesti do pogoršanja ishoda infekcije. To je opaženo kod izvanbolnički

  stečene bakterijske upale pluća i bakterijskih komplikacija povezanih s varičelama. Kada se Neodol 100 mg oralna suspenzija u vrećici primjenjuje za ublažavanje vrućice ili bolova povezanih s infekcijom, preporučuje se praćenje infekcije. U izvanbolničkim okruženjima bolesnik bi se trebao obratiti liječniku ako simptomi perzistiraju ili se pogoršaju.

  Maltitol

  Bolesnici s rijetkim nasljednim poremećajem nepodnošenja fruktoze ne bi smjeli uzimati ovaj lijek. Može imati blagi laksativni učinak.

  Kalorijska vrijednost tekućeg maltitola je 2,3 kcal/g.

  Natrij

  Doza od 100 mg (jedna vrećica) ovog lijeka sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija, tj. zanemarive količine natrija.

  Natrijev benzoat

  Ovaj lijek sadrži 5 mg natrijevog benzoata po vrećici što je jednako 1 mg/ml. Natrijev benzoat može pojačati žuticu (žutilo kože i očiju) kod novorođenčadi (do 4 tjedna starosti).

  Benzilni alkohol

  Ovaj lijek sadrži 0,000826 mg benzilnog alkohola u svakoj vrećici, što odgovara 0,0001652 mg/ml. Benzilni alkohol može uzrokovati alergijske reakcije.

  Potreban je poseban oprez kod trudnica i dojilja i kod bolesnika koji boluju od bolesti jetre ili bubrega.. To je zbog toga što se velike količine benzilnog alkohola mogu nakupiti u tijelu i uzrokovati nuspojave (metabolička acidoza).

Ibuprofen treba izbjegavati u kombinaciji s:

Ostalim nesteroidnim protuupalnim lijekovima, uključujući selektivne inhibitore ciklooksigenaze-2: Valja izbjegavati istodobnu primjenu dvaju ili više nesteroidnih protuupalnih lijekova jer to može povećati rizik od nastajanja nuspojava (vidjeti dio 4.4.).

Acetilsalicilatnom kiselinom: Istodobna primjena ibuprofena i acetilsalicilatne kiseline općenito se ne preporučuje zbog veće mogućnosti nuspojava.

Eksperimentalni podaci pokazuju da ibuprofen može kompetitivno inhibirati učinak niske doze acetilsalicilatne kiseline na agregaciju trombocita, ako se oba lijeka uzimaju istodobno. Iako postoje nesigurnosti glede ekstrapolacije ovih podataka na kliničku praksu mogućnost da redovita, dugotrajna primjena ibuprofena može smanjiti kardioprotektivni učinak niske doze acetilsalicilatne kiseline ne može se

isključiti. Smatra se da pri povremenom uzimanju ibuprofena klinički značajan učinak nije vjerojatan (vidjeti dio 5.1.).

Potreban je oprez prilikom primjene ibuprofena u kombinaciji s:

Fenitoinom: Istodobna primjena ibuprofena i pripravaka koji sadrže fenitoin može povisiti razinu fenitoina u serumu. Provjera razine fenitoina u serumu u pravilu nije potrebna tijekom ispravne primjene (tijekom maksimalno 3 dana).

Antihipertenzivima (ACE inhibitorima, blokatorima beta receptora ili angiotenzina-II) i diureticima: Nesteroidni protuupalni lijekovi mogu umanjiti učinak tih lijekova. U nekih bolesnika s narušenom bubrežnom funkcijom (npr. u dehidriranih bolesnika ili starijih bolesnika s narušenom bubrežnom

funkcijom) istodobna primjena ACE inhibitora, blokatora beta receptora ili antagonista angiotenzina-II i tvari koje inhibiraju ciklooksigenazu može uzrokovati daljnje pogoršanje bubrežne funkcije, uključujući moguće akutno zatajenje bubrega koje je uglavnom reverzibilno. Stoga valja postupati s oprezom prilikom primjene tih kombinacija, a posebice u starijih osoba. Bolesnici moraju uzimati odgovarajuće količine tekućine i valja uzeti u obzir potrebu praćenja bubrežne funkcije nakon početka liječenja odnosno tijekom istodobne

primjene više lijekova te povremeno nakon toga. Diuretici mogu povećati rizik od nefrotoksičnosti koja je povezana s primjenom nesteroidnih protuupalnih lijekova.

Srčanim glikozidima kao što je digoksin: Nesteroidni protuupalni lijekovi mogu pogoršati zatajivanje srca, smanjiti glomerularnu filtraciju te povećati razinu glikozida u plazmi. Istodobna primjena ibuprofena i

pripravaka koji sadrže digoksin može povisiti razinu digoksina u serumu. Provjera razine digoksina u serumu u pravilu nije potrebna tijekom ispravne primjene (tijekom maksimalno 3 dana).

Litijem: Postoje dokazi o mogućem povećanju razina litija u plazmi. Provjera razine litija u serumu u pravilu nije potrebna tijekom ispravne primjene (tijekom maksimalno 3 dana).

Probenecidom i sulfinpirazonom: Lijekovi koji sadrže probenecid ili sulfinpirazon mogu odgoditi izlučivanje ibuprofena.

Diureticima koji štede kalij: Istodobna primjena ibuprofena i diuretika koji štede kalij može dovesti do hiperkaliemije (preporučuje se provjera razine kalija u serumu).

Metotreksatom: Postoje dokazi o mogućem povećanju razine metotreksata u plazmi. Primjena ibuprofena unutar 24 sata prije ili nakon primjene metotreksata može dovesti do povišene koncentracije metotreksata i do povećanja njegovog toksičnog učinka.

Sulfonilurejama: U kliničkim ispitivanjima zabilježene su interakcije nesteroidnih protuupalnih lijekova i

antidijabetičkih lijekova (sulfonilureja). Iako nisu opisane interakcije ibuprofena i sulfonilureja, preporučuje se provjera razine glukoze u krvi kao mjera opreza tijekom istodobne primjene lijekova.

Kinolonskim antibioticima: Podaci dobiveni ispitivanjima na životinjama ukazuju na to da nesteroidni protuupalni lijekovi mogu povećati rizik od konvulzija povezanih s primjenom kinolonskih antibiotika. Bolesnici koji uzimaju nesteroidne protuupalne lijekove i kinolone mogu biti pod povećanim rizikom za razvoj konvulzija.

Inhibitorima enzima CYP 2C9: Istodobna primjena ibuprofena s inhibitorima enzima CYP2C9 može povećati izloženost ibuprofenu (supstrat enzima CYP2C9). U ispitivanju s vorikonazolom i flukonazolom (inhibitorima enzima CYP2C9) zabilježeno je povećanje izloženosti S(+)-ibuprofenu za otprilike 80 % do

100 %. Valja razmotriti smanjenje doze ibuprofena kada se istodobno primjenjuju snažni inhibitori enzima CYP2C9, a posebice kada se visoka doza ibuprofena primjenjuje s vorikonazolom ili flukonazolom.

Kortikosteroidima: Povećan je rizik od gastrointestinalnih ulceracija ili krvarenja (vidjeti dio 4.4.).

Antikoagulansima: Nesteroidni protuupalni lijekovi mogu pojačati djelovanje antikoagulansa kao što su heparin ili njegovi derivati, antagonisti vitamina K (acenokumarol ili varfarin) te antikoagulansi za peroralnu primjenu koji nisu antagonisti vitamina K, kao što je rivaroksaban, apiksaban ili dabigatran (vidjeti dio 4.4.).

Antitrombocitnim lijekovima i selektivnim inhibitorima ponovne pohrane serotonina (SSRI-jevima): Povećan je rizik od gastrointestinalnog krvarenja (vidjeti dio 4.4.).

Takrolimusom: Moguće je povećanje rizika od nefrotoksičnosti uz istodobnu primjenu nesteroidnih protuupalnih lijekova i takrolimusa.

Ciklosporinom: Povećan je rizik od nefrotoksičnosti.

Mifepristonom: Nesteroidni protuupalni lijekovi ne smiju se upotrebljavati 8 – 12 dana nakon primjene mifepristona jer nesteroidni protuupalni lijekovi mogu smanjiti učinak mifepristona.

Zidovudinom: Povećan je rizik od hematološke toksičnosti kada se nesteroidni protuupalni lijekovi primjenjuju istodobno sa zidovudinom. Dokazano je postojanje povećanog rizika od hemartroza i hematoma u HIV pozitivnih hemofiličara koji se istodobno liječe zidovudinom i ibuprofenom.

Baklofenom: Nakon početka primjene ibuprofena može se razviti toksičnost baklofena. Ritonavirom: Ritonavir može povećati koncentraciju nesteroidnih protuupalnih lijekova u plazmi. Aminoglikozidima: Nesteroidni protuupalni lijekovi mogu smanjiti izlučivanje aminoglikozida.

Kaptoprilom: Eksperimentalna ispitivanja ukazuju na to da ibuprofen inhibira djelovanje kaptoprila na izlučivanje natrija.

Kolestiraminom: Tijekom istodobne primjene ibuprofena i kolestiramina apsorpcija ibuprofena je odgođena i smanjena (25 %). Lijekove valja primjenjivati s razmakom od nekoliko sati.

Alkohol

Istodobna konzumacija alkohola i uzimanje nesteroidnih protuupalnih lijekova može potencirati nuspojave tih lijekova, posebice one povezane s gastrointestinalnim traktom ili središnjim živčanim sustavom.

Trudnoća

Inhibicija sinteze prostaglandina može nepovoljno utjecati na trudnoću i/ili razvoj embrija/fetusa. Podaci iz epidemioloških ispitivanja ukazuju na povećani rizik od spontanog pobačaja te srčanih malformacija i

gastroshize nakon primjene inhibitora sinteze prostaglandina u ranom stadiju trudnoće. Apsolutni rizik od kardiovaskularnih malformacija povećao se s manje od 1 % na otprilike 1,5 %. Smatra se da se rizik

povećava s povećanjem doze i trajanjem liječenja. Primjena inhibitora sinteze prostaglandina u životinja pokazala je povećani predimplantacijski i postimplantacijski gubitak ploda i embriofetalnu smrtnost. Osim toga, u životinja koje su tijekom organogeneze dobivale inhibitor sinteze prostaglandina zabilježena je povećana incidencija različitih malformacija, uključujući kardiovaskularne.

Od 20. tjedna trudnoće nadalje primjena ibuprofena može uzrokovati oligohidramnij uslijed oštećenja funkcije bubrega fetusa. To može uslijediti kratko nakon početka liječenja i obično je reverzibilno nakon prekida liječenja. Dodatno, bilo je izvješća o suženju duktus arteriosusa nakon liječenja u drugom tromjesečju, od kojih se većina povukla nakon prestanka liječenja. Stoga, tijekom prvog i drugog tromjesečja trudnoće ibuprofen se ne smije primjenjivati, osim ako je to nužno. Ako se ibuprofen primjenjuje u žena koje pokušavaju zanijeti ili tijekom prvog i drugog tromjesečja trudnoće, treba primjenjivati najmanju moguću dozu tijekom najkraćeg mogućeg perioda.

Antenatalno praćenje oligohidramnija i suženja duktus arterioususa potrebno je uzeti u obzir nakon izlaganja Neodol oralnoj suspenziji tijekom nekoliko dana, počevši od 20. tjedna trudnoće nadalje. Ako se pronađe oligohidramnij ili suženje duktus arterioususa, potrebno je prekinuti liječenje Neodol oralnom suspenzijom.

Tijekom trećeg tromjesečja trudnoće svi inhibitori sinteze prostaglandina fetus mogu izložiti:

• kardiopulmonalnoj toksičnosti (prerano suženje/zatvaranje duktusa arterioususa i plućna hipertenzija);

• bubrežnoj disfunkciji koja može napredovati do zatajenja bubrega s oligohidramniozom (vidjeti gore);

  na kraju trudnoće majku i novorođenče mogu izložiti:

• mogućem produljenju trajanja krvarenja, antiagregacijskom učinku do kojeg može doći i pri vrlo niskim dozama;

• inhibiciji kontrakcija uterusa koja dovodi do odgađanja ili produljenja porođaja.

Ibuprofen je stoga kontraindiciran tijekom trećeg tromjesečja trudnoće (vidjeti dio 4.3. i 5.3). Dojenje

Ibuprofen i njegovi metaboliti mogu se izlučiti u majčino mlijeko u niskim koncentracijama. Za sada nisu

poznati štetni učinci na dojenčad te prekid dojenja uglavnom neće biti potreban prilikom kratkotrajne primjene preporučene doze uslijed bolova ili vrućice (vidjeti dio 4.4).

Plodnost

Postoje dokazi da lijekovi koji inhibiraju ciklooksigenazu / sintezu prostaglandina mogu smanjiti plodnost u žena tako što utječu na ovulaciju. To je reverzibilno nakon prekida liječenja.

Ne očekuje se utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima tijekom primjene preporučenih doza i trajanja liječenja. Međutim, pojava relevantnih nuspojava kao što su poremećaji vida, omaglica ili

umor (vidjeti dio 4.8.) može smanjiti sposobnost reagiranja te upravljanja vozilima i/ili rada sa strojevima. Bolesnici u kojih se pojave navedene nuspojave ne bi smjeli upravljati vozilima ili raditi sa strojevima.

Na popisu nuspojava u nastavku navedene su sve poznate nuspojave zabilježene tijekom liječenja ibuprofenom, kao i one zabilježene u bolesnika koji pate od reumatizma tijekom dugotrajnog liječenja visokim dozama. Navedene učestalosti, koje se odnose na kategorije učestalosti veće od „vrlo rijetko”, odnose se na kratkotrajnu primjenu svakodnevnih doza od najviše 1200 mg ibuprofena u obliku lijeka za peroralnu primjenu odnosno od najviše 1800 mg za čepiće.

Za nuspojave lijeka navedene u nastavku valja uzeti u obzir da uglavnom ovise o dozi te da se razlikuju od osobe do osobe.

Najčešće zabilježene nuspojave odnose se na gastrointestinalni sustav. Mogu se pojaviti peptički ulkusi, perforacije ili gastrointestinalno krvarenje – ponekad sa smrtnim ishodom, posebno u starijih osoba (vidjeti dio 4.4). Nakon primjene zabilježeni su: mučnina, povraćanje, proljev, flatulencija, konstipacija, dispepsija, bol u abdomenu, melena, hematemeza, ulcerozni stomatitis, pogoršanje kolitisa i Crohnove bolesti (vidjeti dio 4.4.). Gastritis je zabilježen manje često.

Edem, hipertenzija i zatajenje srca zabilježeni su uslijed primjene nesteroidnih protuupalnih lijekova.

Klinička ispitivanja upućuju na to da primjena ibuprofena, naročito u visokoj dozi (2400 mg/dan) može biti povezana s blago povećanim rizikom od arterijskih trombotičnih događaja (primjerice, infarkta miokarda ili moždanog udara) (vidjeti dio 4.4.).

Tijekom liječenja ibuprofenom zabilježene su reakcije preosjetljivosti koje se mogu sastojati od:

• nespecifičnih alergijskih reakcija i anafilaksije;

• reakcija dišnih putova, npr. astme, pogoršanja astme, bronhospazma, dispneje;

• različitih kožnih reakcija, npr. pruritusa, urtikarije, angioedema i, u rjeđim slučajevima, eksfolijativnih i buloznih dermatoza (uključujući nekrolizu epidermisa i polimorfni eritem).

Pogoršanja upala koje su izazvane infekcijama (npr. razvoj nekrotizirajućeg fasciitisa) opisana su u vremenskoj povezanosti sa sustavnom upotrebom nesteroidnih protuupalnih lijekova. Moguće je da je to povezano s mehanizmom djelovanja nesteroidnih protuupalnih lijekova.

Bolesniku valja preporučiti da se hitno obrati liječniku ako se tijekom upotrebe ibuprofena pojave ili pogoršaju znakovi infekcije. Valja razmotriti antiinfekcijsko liječenje.

Tijekom dugotrajnog liječenja potrebno je pratiti krvnu sliku u redovitim vremenskim razmacima.

Bolesniku valja napomenuti da će morati prekinuti uzimati lijek i odmah se obratiti liječniku ako se pojave simptomi alergijske reakcije.

Bolesniku valja napomenuti da će morati prekinuti uzimati lijek i odmah se obratiti liječniku ako se pojave poremećaji vida.

Bolesniku valja napomenuti da će morati prekinuti uzimati lijek i odmah posjetiti liječnika ako se pojavi relativno jaka bol u gornjem dijelu abdomena odnosno melena ili hematemeza.

Popis nuspojava naveden u nastavku odnosi se na nuspojave koje su se javile tijekom kratkotrajne primjene ibuprofena u bezreceptnim dozama. Tijekom dugotrajnog liječenja kroničnih stanja mogu se javiti i druge nuspojave.

Učestalost nuspojava definirana je u skladu sa sljedećim kategorijama učestalosti: vrlo često (≥ 1/10); često

(≥ 1/100 i < 1/10); manje često (≥ 1/1000 i < 1/100); rijetko (≥ 1/10000 i < 1/1000); vrlo rijetko (< 1/10000) i nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).

Nuspojave su navedene redom po težini, od najteže do najmanje teške, unutar svake od skupina učestalosti.

1Patogeni mehanizam aseptičnog meningitisa kojeg uzrokuju lijekovi nije u potpunosti razjašnjen. Međutim, dostupni podaci o aseptičnom meningitisu koji je povezan s nesteroidnim protuupalnim lijekovima ukazuju na reakciju preosjetljivosti (zbog vremenskog odnosa s uzimanjem lijeka i nestankom simptoma nakon prestanka uzimanja lijeka).

Valja napomenuti da su pojedinačni slučajevi simptoma aseptičnog meningitisa (kao što je ukočeni vrat, glavobolja, mučnina, povraćanje, vrućica ili dezorijentiranost) zabilježeni tijekom liječenja ibuprofenom u bolesnika s postojećim autoimunim poremećajima (kao što je sistemski lupus eritematodes, miješana bolest vezivnog tkiva).

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika traži se da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

U djece uzimanje količine lijeka veće od 400 mg/kg uzrokovat će simptome toksičnosti, a rizik od toksičnog djelovanja ne smije se isključiti pri primjeni doze veće od 100 mg/kg. Reakcija na učinak primijenjene doze nije toliko jasna u odraslih. U slučaju predoziranja poluvijek je 1,5 – 3 sata.

Simptomi:

U većine bolesnika koji su uzeli klinički značajne količine nesteroidnih protuupalnih lijekova neće se razviti simptomi ozbiljniji od mučnine, povraćanja, bolova u epigastriju ili, u rjeđim slučajevima, proljeva. Mogući su također i tinitus, glavobolja i gastrointestinalno krvarenje. U slučajevima težeg trovanja zabilježena je toksičnost u središnjem živčanom sustavu koja se manifestira kao omaglica, omamljenost, a ponekad kao ekscitacija i dezorijentiranost ili koma. U bolesnika se ponekad razviju konvulzije. U slučajevima teškog trovanja može doći do metaboličke acidoze i produljenja protrombinskog vremena / međunarodnog

normaliziranog omjera (INR), vjerojatno uslijed interferencije s djelovanjem cirkulirajućih faktora zgrušavanja. Može doći do akutnog zatajenja bubrega i oštećenja jetre. U astmatičara može doći do pogoršanja astme. Osim toga, moguća je pojava hipotenzije, depresije disanja i cijanoze.

Produljena primjena u dozama višim od preporučenih ili predoziranje može rezultirati renalnom tubularnom acidozom i hipokalemijom.

Liječenje predoziranja:

Nema specifičnog antidota.

Liječenje predoziranja treba biti simptomatsko i adjuvantno te uključivati čišćenje dišnih putova i praćenje rada srca i vitalnih znakova dok stanje bolesnika ne bude stabilno. Može se provesti ispiranje želuca ili peroralna primjena aktivnog ugljena ako se bolesnik javi liječniku unutar 1 sata od uzimanja potencijalno toksične količine lijeka. Ako je ibuprofen već apsorbiran, treba primijeniti lužnate tvari kako bi se potaklo izlučivanje ibuprofena u urinu. Učestale ili dugotrajne konvulzije treba liječiti intravenskom primjenom diazepama ili lorazepama. U slučajevima astme treba primijeniti bronhodilatatore. Za medicinske savjete moguće je obratiti se centrima za kontrolu otrovanja.