Flukloksacilin je indiciran za liječenje sljedećih infekcija koje uzrokuju osjetljivi organizmi, osobito

Staphylococcus aureus (vidjeti dijelove 4.2 i 5.1):

• infekcija kože, sluznica i mekog tkiva (npr. furunkula, apscesa, celulitisa, piodermije, panaricija, paronihije, mastitisa)

• infekcija dišnih putova (npr. plućnog apscesa, pneumonije)

• infekcija kostiju, zglobova i koštane srži (npr. artritisa, osteomijelitisa)

• endokarditisa.

  Potrebno je uzeti u obzir službene smjernice o odgovarajućem korištenju antibakterijskih lijekova.

Doziranje

Odrasli i adolescenti stariji od 12 godina

Ukupna dnevna doza od 1 g – 6 g primjenjuje se podijeljena na 3-6 pojedinačnih doza, i.v. ili i.m. injekcijom.

U slučaju teških infekcija: doza do najviše 8 g na dan primjenjuje se u obliku tri do četiri infuzije (u trajanju od 20 do 30 minuta).

Ovaj lijek može se primijeniti i na druge načine, u kombinaciji sa sistemskom terapijom. (Kod djece je potrebno primijeniti proporcionalno niže doze.)

Intrapleuralno: 250 mg jednom dnevno

Intraartikularno: 250-500 mg jednom dnevno

Pojedinačna doza primijenjena intramuskularnom bolus injekcijom ne smije biti veća od 2 g. Ne smije se prekoračiti maksimalna doza od 12 g na dan.

Pedijatrijska populacija

Djeca mlađa od 12 godina

Doza od 25 do 50 mg/kg/24 sata primjenjuje se podijeljena na tri do četiri jednake doze, i.m. ili i.v. injekcijom.

U slučaju teških injekcija: doza do najviše 100 mg/kg/24 sata primjenjuje se podijeljena na tri do četiri pojedinačne doze.

Pojedinačna doza primijenjena bolus injekcijom ili infuzijom ne smije biti veća od 33 mg/kg.

Djeca u dobi od 10 do 14 godina obično primaju dnevnu dozu od 1,5 g do 2 g, a djeca u dobi od 6 do 10 godina dnevnu dozu od 0,75 do 1,5 g, podijeljenu na tri do četiri jednake doze.

Za primjenu u ovoj populaciji možda će biti primjereniji drugi farmaceutski oblici/jačine.

Nedonoščad, novorođenčad, dojenčad i mala djeca

Za primjenu u ovoj populaciji možda će biti primjereniji drugi farmaceutski oblici/jačine.

Bolesnici s oštećenjem funkcije bubrega

U bolesnika s bubrežnom insuficijencijom izlučivanje flukloksacilina je usporeno. U slučaju teške bubrežne insuficijencije (klirens kreatinina < 10 ml/min) treba razmotriti smanjenje doze ili produljenje intervala doziranja. Maksimalna preporučena doza za odrasle osobe iznosi 1 g svakih 8 do 12 sati.

Flukloksacilin se ne uklanja u značajnoj mjeri dijalizom i stoga nije potrebno primjenjivati dodatne doze tijekom ili na kraju dijalize.

Bolesnici s oštećenjem funkcije jetre

Nije potrebno smanjivati dozu u osoba sa smanjenom funkcijom jetre.

Način primjene

Flukloksacilin Altamedics namijenjen je za intravensku, intramuskularnu, intraartikularnu i intrapleuralnu primjenu.

Otopine za injekciju i infuziju koje sadrže flukloksacilin ne smiju se primjenjivati intraarterijskim/intratekalnim niti supkonjunktivalnim putem (vidjeti dio 4.8). Kako bi se postigao optimalan terapijski odgovor, flukloksacilin treba primijeniti po preporuci liječnika što je prije moguće, tj. nakon prve pojave bilo kojeg simptoma, te ga nastaviti redovito davati.

Za uputu o rekonstituciji lijeka prije primjene, vidjeti dio 6.6.

• Preosjetljivost na djelatnu tvar.

• Flukloksacilin se ne smije primjenjivati u bolesnika s preosjetljivošću na beta-laktamske antibiotike (npr. peniciline, cefalosporine) u anamnezi.

• Flukloksacilin je kontraindiciran u bolesnika u kojih je tijekom prethodnog liječenja flukloksacilinom nastupila žutica ili poremećaj funkcije jetre.

• Okularna ili supkonjunktivalna primjena.

Prije početka liječenja flukloksacilinom potrebno je prikupiti detaljne anamnestičke podatke o prethodnim reakcijama preosjetljivosti na beta-laktame. Križna preosjetljivost između penicilina i cefalosporina dobro je dokumentirana.

U bolesnika liječenih beta-laktamskim antibioticima prijavljene su ozbiljne reakcije preosjetljivosti (anafilaksija), koje su ponekad imale smrtni ishod. Iako se anafilaksija češće javlja nakon parenteralne terapije, zabilježena je i u bolesnika koji su primali peroralnu terapiju. Pojava tih reakcija vjerojatnija je u pojedinaca s preosjetljivošću na beta-laktame u anamnezi. Ako nastupi alergijska reakcija, treba obustaviti primjenu flukloksacilina i uvesti odgovarajuću terapiju. Ozbiljne anafilaktoidne reakcije mogu zahtijevati hitno liječenje adrenalinom. Također može biti potrebna primjena kisika i intravenskih steroida te uspostavljanje prohodnosti dišnih putova, uključujući intubaciju.

Flukloksacilin se mora primjenjivati uz oprez u bolesnika koji pokazuju znakove poremećaja funkcije jetre, bolesnika u dobi od ≥ 50 godina i bolesnika s ozbiljnom podležećom bolešću. U tih bolesnika nuspojave povezane s jetrom mogu biti teške, a u vrlo su rijetkim slučajevima prijavljeni i smrtni ishodi (vidjeti dio 4.8).

Potrebno je prilagoditi dozu u bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega (vidjeti dio 4.2).

Nužan je osobit oprez u novorođenčadi zbog rizika od hiperbilirubinemije. Ispitivanja su pokazala da nakon parenteralne primjene visokih doza flukloksacilina dolazi do izmještanja bilirubina s veznih mjesta na bjelančevinama plazme, što kod novorođenčadi sa žuticom može dovesti do razvoja kernikterusa. Osim toga, u novorođenčadi je neophodan poseban oprez zbog mogućih visokih koncentracija flukloksacilina u serumu uzrokovanih smanjenom brzinom izlučivanja lijeka kroz bubrege.

Tijekom dugotrajnog liječenja (npr. osteomijelitisa, endokarditisa) preporučuje se redovito nadzirati funkciju bubrega i jetre.

Dugotrajna primjena ponekad može uzrokovati prekomjeran rast neosjetljivih organizama.

Ako se na početku liječenja pojavi generalizirani eritem povezan s pustulama i praćen vrućicom, to može biti simptom akutne generalizirane egzantematozne pustuloze (AGEP) (vidjeti dio 4.8). U slučaju dijagnoze AGEP-a, primjena flukloksacilina treba se prekinuti, a svaka daljnja primjena flukloksacilina je kontraindicirana.

Potreban je oprez pri istodobnoj primjeni flukloksacilina i paracetamola zbog povećanog rizika od metaboličke acidoze s povišenim anionskim procjepom (engl. high anion gap metabolic acidosis, HAGMA). Posebno su visokom riziku od HAGMA-e izloženi bolesnici s teškim oštećenjem bubrega, sepsom ili pothranjeni bolesnici, osobito ako se primjenjuju maksimalne dnevne doze paracetamola.

Preporučuje se pomno praćenje bolesnika nakon istodobne primjene flukloksacilina i paracetamola kako bi se otkrila pojava poremećaja acidobazne ravnoteže, to jest HAGMA-e, uključujući pretragu na 5-oksoprolin u urinu.

Ako se liječenje flukloksacilinom nastavi nakon prekida primjene paracetamola, uputno je utvrditi da ne postoje znakovi HAGMA-e, jer je moguće da flukloksacilin održava kliničku sliku HAGMA-e (vidjeti dio 4.5).

Kod uzimanja flukloksacilina, osobito u visokim dozama, može se pojaviti hipokalijemija (potencijalno opasna po život). Hipokalijemija prouzročena flukloksacilinom može biti otporna na nadomjestak kalija. Tijekom terapije višim dozama flukloksacilina preporučuje se redovito mjerenje razina kalija. Ovaj je rizik potrebno pozorno pratiti i kad se flukloksacilin kombinira s diureticima koji izazivaju hipokalijemiju ili kad su prisutni drugi čimbenici rizika za razvoj hipokalijemije (npr. pothranjenost, disfunkcija bubrežnih kanalića).

Ovaj lijek sadrži 50,6 mg natrija u 1 g praška za otopinu za injekciju / infuziju, što odgovara 2,5%

maksimalnog dnevnog unosa od 2 g natrija prema preporukama SZO za odraslu osobu.

Ovaj lijek sadrži 101,2 mg natrija u 2 g praška za otopinu za injekciju / infuziju, što odgovara 5% maksimalnog dnevnog unosa od 2 g natrija prema preporukama SZO za odraslu osobu.

8 bočica od 1 g praška za otopinu za injekciju / infuziju (ili 4 bočice od 2 g praška za otopinu za injekciju / infuziju ) prelaze prag od 17 mmol (391 mg) natrija što iznosi približno 20% maksimalnog dnevnog unosa od 2 g natrija prema preporukama SZO za odraslu osobu i smatra se visokim sadržajem natrija.

Probenecid smanjuje izlučivanje flukloksacilina kroz bubrežne tubule. Istodobna primjena probenecida produljuje vrijeme izlučivanja flukloksacilina kroz bubrege.

Bakteriostatski lijekovi mogu ometati baktericidno djelovanje flukloksacilina.

Flukloksacilin može utjecati na rezultat Guthrijeva testa (lažno pozitivan nalaz). Uzorke krvi treba uzeti prije primjene flukloksacilina.

Potreban je oprez pri istodobnoj primjeni flukloksacilina i paracetamola jer je istodobno uzimanje tih lijekova povezano s metaboličkom acidozom s povišenim anionskim procjepom, posebno u bolesnika u kojih su prisutni čimbenici rizika. (vidjeti dio 4.4)

Penicilini mogu izazvati lažno pozitivne rezultate s izravnim antiglobulinskim (Coombs-ovim) testom, lažno visoke rezultate glukoze u urinu s testom bakrenog sulfata i lažno visoke rezultate proteina u urinu, ali ne utječu na enzimske testove glukoze i testove bromofenol plavo.

Zabilježeno je da flukloksacilin (induktor CYP450) značajno smanjuje koncentracije vorikonazola u plazmi. Ako se istodobna primjena flukloksacilina s vorikonazolom ne može izbjeći, potrebno je praćenje zbog mogućeg gubitka učinkovitosti vorikonazola (npr. terapijsko praćenje koncentracije lijeka); možda će biti potrebno povećati dozu vorikonazola.

Trudnoća

U istraživanjima provedenima na životinjama, flukloksacilin nije pokazao teratogene učinke. Postoje ograničeni podaci o primjeni flukloksacilina u trudnica. Flukloksacilin se tijekom trudnoće smije primjenjivati samo ako moguće koristi nadmašuju moguće rizike povezane s liječenjem.

Dojenje

Tijekom dojenja se u majčinu mlijeku mogu pronaći tragovi penicilina. Flukloksacilin se može primjenjivati tijekom razdoblja dojenja. Osim rizika od senzibilizacije, nema drugih štetnih učinaka na dojenče.

Nema poznatih učinaka.

Za klasifikaciju nuspojava koristile su se sljedeće kategorije učestalosti: vrlo često (≥1/10), često (≥1/100 i <1/10), manje često (≥1/1000 i <1/100), rijetko (≥10 000 i <1/1000), vrlo rijetko (<1/10 000), nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).

Ako nije drugačije navedeno, učestalost nuspojava utvrđena je na temelju više od 30 godina iskustva nakon stavljanja lijeka u promet.

Poremećaji krvi i limfnog sustava

Vrlo rijetko: neutropenija (uključujući agranulocitozu) i trombocitopenija. Ove se nuspojave povlače nakon prekida liječenja. Eozinofilija, hemolitička anemija.

Poremećaji imunološkog sustava

Vrlo rijetko: anafilaktički šok (u iznimnim slučajevima kod peroralne primjene) (vidjeti dio 4.4). Ako nastupi bilo koja reakcija preosjetljivosti, liječenje treba obustaviti (vidjeti i odlomak 'Poremećaji kože i potkožnog tkiva').

Poremećaji metabolizma i prehrane Nepoznato: hipokalijemija.

Iskustvo nakon stavljanja lijeka u promet: vrlo rijetki slučajevi metaboličke acidoze s povišenim anionskim procjepom pri istodobnoj primjeni flukloksacilina i paracetamola, uglavnom uz prisutnost čimbenika rizika (vidjeti dio 4.4)

Poremećaji živčanog sustava

Vrlo rijetko: u bolesnika sa zatajenjem bubrega su nakon i.v. injekcije visokih doza mogući neurološki poremećaji praćeni konvulzijama.

Poremećaji probavnog sustava

*Često: manje probavne smetnje

Vrlo rijetko: pseudomembranski kolitis

Ako se razvije pseudomembranski kolitis, treba obustaviti liječenje flukloksacilinom i započeti odgovarajuću terapiju (npr. oralnim vankomicinom).

Poremećaji jetre i žuči

Vrlo rijetko: hepatitis i kolestatska žutica (vidjeti dio 4.4). Promjene u nalazima laboratorijskih testova funkcije jetre (povlače se nakon prekida liječenja).

Hepatitis i kolestatska žutica mogu se javiti i do dva mjeseca nakon liječenja. U nekim je slučajevima bolest imala produljen tijek i trajala nekoliko mjeseci. Hepatički događaji mogu biti teški, a vrlo su rijetko prijavljeni i slučajevi sa smrtnim ishodom. Većina smrtnih slučajeva prijavljena je u bolesnika u dobi od ≥ 50 godina i u bolesnika s ozbiljnom podležećom bolešću.

Postoje dokazi da je rizik od oštećenja jetre uzrokovanog primjenom flukloksacilina povećan u bolesnika koji su nositelji alela HLA-B*5701. Unatoč jake povezanosti, samo 1 u 500-1000 nositelja će razviti oštećenje jetre. Prema tome, pozitivna prediktivna vrijednost ispitivanja HLA-B*5701 alela za oštećenje jetre je vrlo niska (0,12%), i rutinsko pretraživanje za ovaj alel se ne preporučuje.

Poremećaji kože i potkožnog tkiva

*Manje često: osip, urtikarija i purpura

Vrlo rijetko: multiformni eritem, Stevens-Johnsonov sindrom i toksična epidermalna nekroliza, angioedem (vidjeti i odlomak 'Poremećaji imunološkog sustava').

Nepoznato: akutna generalizirana egzantematozna pustuloza (AGEP) (vidjeti dio 4.4)

Poremećaji mišićno-koštanog sustava i vezivnog tkiva

Vrlo rijetko: artralgija i mialgija ponekad nastupaju više od 48 sati nakon početka liječenja.

Poremećaji bubrega i mokraćnog sustava Vrlo rijetko: intersticijski nefritis

Povlači se nakon prekida liječenja.

Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene

Vrlo rijetko: vrućica se ponekad javlja više od 48 sati nakon početka liječenja.

Nakon intramuskularne injekcije mogu se javiti bolovi i induracija na mjestu injekcije. Nakon intravenske primjene primijećeni su bol i (trombo)flebitis.

Nehotična intraarterijska injekcija/infuzija lijeka Flukloksacilin Altamedics može teško oštetiti zahvaćena okolna tkiva.

*Incidencija tih nuspojava utvrđena je na temelju kliničkih ispitivanja u kojima je ukupno sudjelovalo približno 929 odraslih i pedijatrijskih bolesnika liječenih flukloksacilinom.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Moguće su želučano-crijevne tegobe poput mučnine, povraćanja i proljeva, koje treba liječiti simptomatski.

Ne postoji poseban protulijek za liječenje predoziranja. Treba ga liječiti prekidom terapije lijekom Flukloksacilin Altamedics; možda će biti potrebno i ispiranje želuca te simptomatska terapija.

Flukloksacilin se ne uklanja iz cirkulacije hemodijalizom.