Ampicilin Noridem 1 g prašak za otopinu za injekciju / infuziju

Ampicilin je indiciran za liječenje sljedećih infekcija u odraslih i djece uzrokovanih sojevima gram-pozitivnih i gram- negativnih bakterija, posebice za bolesnike u kojih peroralna primjena nije indicirana (vidjeti dio 5.1).

Infekcije dišnog sustava:

• infekcije gornjeg dišnog sustava te infekcije uha, nosa i grla (engl. ear, nose and throat, ENT): akutni sinusitis (koji je dijagnosticirao specijalist), akutna upala srednjeg uha

• infekcije donjeg dišnog sustava: akutne egzacerbacije kroničnog bronhitisa, izvanbolničke upale pluća

  Infekcije kože i mekog tkiva:

• infekcije rane

• infekcije nakon životinjskog ugriza.

  Infekcije urogenitalnog sustava:

• akutni i kronični pijelonefritis, pijelitis, cistitis, uretritis.

  Infekcije reproduktivnog sustava u žena:

• septički pobačaj, adneksitis, salpingitis, endometritis i parametritis, pelveoperitonitis, puerperalna vrućica

  Infekcije probavnog sustava:

• infekcije žučnih vodova (kolangitis) i žučnog mjehura (kolecistitis)

  listerioza, uključujući upalu moždanih ovojnica uzrokovanu bakterijom Listeria monocytogenes, u kombinaciji s drugim antibakterijskim lijekovima.

  Leptospiroza u kombinaciji s drugim antibakterijskim lijekovima.

  Liječenje bakterijemije za koju se sumnja da je povezana ili je vjerojatno povezana s bilo kojom prethodno navedenom infekcijom.

  Ampicilin je također indiciran za liječenje i profilaksu endokarditisa u osoba izloženih riziku. Potrebno je uzeti u obzir službene smjernice o odgovarajućoj uporabi antibakterijskih lijekova.

Doziranje

Za točno doziranje, ovaj je lijek dostupan u raznim jačinama doza.

Razina doze ampicilina ovisi o bolesnikovoj dobi, tjelesnoj težini i funkciji bubrega, ozbiljnost i mjestu infekcije te o suspektnim ili potvrđenim patogenima.

Opće preporuke o doziranju ampicilina:

Preporuke za doziranje za meningitis uzrokovan Listerijom monocytogenes i druge ozbiljne infekcije:

Opće preporuke za doziranje za profilaksu endokarditisa:

Kod meningitisa, čak i nakon kliničkog poboljšanja i obnove krvno-moždane barijere, dozu ne treba smanjivati. Infekcije visokoosjetljivim mikroogranizmima i/ili na mjestima infekcije gdje su dosegnute visoke koncentracije djelatne tvari: mogu se liječiti dnevnim dozama nižeg raspona nego što prethodno navedene preporuke za doziranje.

Minimalna doza u odraslih ne smije biti manje od 1 g dnevno.

Na početku kliničkog poboljšanja, liječenje se može promijeniti u peroralne aminopenciline.

Za nedonoščad i novorođenčad dozu i/ili interval doziranja potrebno je prilagoditi smanjenom izlučivanju iz bubrega.

Posebne populacije

Bolesnici s oštećenom funkcijom bubrega

U bolesnika s ozbiljnim zatajenjem bubrega, dozu i/ili interval doziranja potrebno je prilagoditi smanjenom

izlučivanju iz bubrega. U slučajevima ozbiljnog zatajenja bubrega, ne smije se premašiti doza od 1 g ampicilina svakih 8 sati. Ako je klirens kreatinina manji od 10 ml/min, interval doziranja povećava se na od 12 do 15 sati.

Trajanje uporabe

Infekcije mokraćnog i spolnog sustava: najmanje 4 do 10 dana Infekcije beta-hemolitičnim streptokokom: najmanje 10 dana Upala pluća: od 10 do 14 dana

Endokarditis: od 4 do 6 tjedana

Za ostale infekcije: tijekom dodatnih 48 sati nakon kliničkog i/ili bakteriološkog izlječenja ili do 7 dana nakon prestanka vrućice te nakon kliničkog poboljšanja.

Način primjene lijeka

Intramuskularna ili intravenska injekcija ili kao isprekidana ili kontinuirana infuzija.

Za intramuskularnu primjenu, morate poštovati uobičajeno ograničenje volumena injekcije.

Ako ukupna doza koju je potrebno primijeniti premašuje 5 ml, volumen injekcije potrebno je podijeliti na više mjesta za muskularne injekcije

koja se smatraju prikladnima za takve volumene.

Intravenska injekcija mora se primijeniti polako tijekom najmanje od 5 do 10 minuta.

Trajanje infuzije iznosi od 20 do 30 minuta. Za kontinuiranu infuziju potrebno je upotrijebiti infuzijsku pumpu, ako je moguće.

Za upute za rekonstituciju/razrjeđivanje lijeka prije primjene, vidjeti dio 6.6.

Preosjetljivost na djelatnu tvar.

Potvrđena ili suspektna preosjetljivost na beta-laktamske antibiotike, kao što su penicilini i cefalosporini. Povijest žutice ili oštećene funkcije jetre zbog upotrebe ampicilina.

Potrebno je izbjegavati istodobnu uporabu lijeka Ampicilin Noridem u bolesnika s infektivnom mononukleozom (tzv. bolest poljupca),

citomegalovirusnom infekcijom ili limfocitnom leukemijom, jer u takvim slučajevima češće dolazi do kožnih reakcija.

Ako dođe do reakcije preosjetljivosti tipa 1 (npr. urtikarija, anafilaksija), terapiju je potrebno prekinuti i liječiti bolesnika uobičajenim lijekovima, kao što su adrenalin, antihistaminicima i kortikosteroidi.

Savjetuje se posebna pažnja u bolesnika s alergijskom dijatezom ili bronhijalnom astmom te u bolesnika s mikozom.

Prije početka liječenja ampicilinom obvezno je pažljivo zabilježiti povijest prethodnih reakcija preosjetljivosti na peniciline i cefalosporine. Potrebno je uzeti u obzir mogućnost križne alergije (od 10 % do 15 %) s cefalosporinima.

U bolesnika liječenih penicilinom prijavljene su ozbiljne i ponekad smrtonosne (anafilaktoidne) reakcije preosjetljivosti. Taj je rizik povećan u bolesnika s povijesti poznate preosjetljivosti na beta-laktamske antibiotike.

Bolesnika je potrebno obavijestiti o mogućnosti pojave alergijskih reakcija te o potrebi njihova prijavljivanja.

Pri liječenju tifusne groznice, leptospiroze ili tijekom liječenja sifilisa može doći do Jarisch-Herxheimerove reakcije kao rezultat bakteriolize.

Ozbiljne kožne nuspojave (engl. severe cutaneous adverse reactions, SCARs) uključujući Stevens-Johnsonov sindrom (SJS), toksičnu epidermalnu nekrolizu (TEN), reakciju na lijek s eozinofilijom i sistemskim simptomima (engl. drug reaction with eosinophilia and systemic symptoms, DRESS) i akutnu generaliziranu egzantematoznu pustulozu (engl. acute generalized exanthematous pustulosis, AGEP) prijavljene su u vezi s terapijom ampicilinom (vidjeti dio 4.8).

Ako se pojave znakovi i simptomi koji ukazuju na te reakcije, ampicilin je potrebno odmah prekinuti i razmotriti uvođenje zamjenskog liječenja.

Primjena samih antibiotika za liječenja kolangitisa i kolecistitisa prikladna je samo u blažim slučajevima bez velike kolestaze.

Izlučivanje ampicilina odgođeno je u bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega; ovisno o stupnju oštećenja funkcije, može biti nužno smanjiti maksimalnu dnevnu dozu.

Tijekom dugoročnog liječenja visokim dozama preporučuju se ispitivanje funkcije jetre te pretrage mokraće i funkcije bubrega u slučaju postojećeg oštećenja bubrega ili kožnih stanja. Indicirano je praćenje krvne slike radi utvrđivanja

reakcija krvotvornog sustava izazvanih protutijelima, posebice hemolitičke anemije.

Obvezna je vigilancija zbog pretjeranog rasta otpornih mikroorganizama ili gljivica tijekom dugoročne terapije. U slučaju infuzija, mjesto primjene mora se promijeniti svakih 48 sati. Ako dođe do sekundarne infekcije, obvezno je poduzeti odgovarajuće mjere.

Može postojati uobičajeni odnos antigena između dermatofita i penicilina. Kao rezultat toga, reakcije slične onima koje se pojavljuju nakon ponovljenog kontakta ne mogu se isključiti u bolesnika s mikozom, čak i nakon početne primjene penicilina.

U slučaju ozbiljnog i upornog proljeva, potrebno je razmotriti radi li se o pseudomembranskom kolitisu povezanom s uporabom antibiotika (vodenasti proljev uz prisustvo krvi i sluzi, tupa, difuzna do grčevita bol u abdomenu, vrućica, povremeni tenezam), koji može biti opasan po život. U takvim se slučajevima uporaba lijeka Ampicilin Noridem

odmah mora prekinuti te započeti liječenje na temelju testiranja patogena. Kontraindicirani su antiperistaltički lijekovi.

U bolesnika koji su primali ampicilin prijavljeno je produljenje protrombinskog vremena. Potrebno je odgovarajuće praćenje ako su istodobno propisani antikoagulansi. Može biti potrebno prilagoditi dozu peroralnih antikoagulansa (vidjeti dijelove 4.5 i 4.8).

Interferencije s ispitivanjem na prisutnost glukoze u mokraći

Tijekom liječenja ampicilinom potrebno je primijeniti metode enzima glukoza oksidaze pri ispitivanju na prisutnost glukoze u mokraći jer primjenom neenzimskih metoda može doći do lažno pozitivnih rezultata.

Ampicilin Noridem 0,5 g prašak za otopinu za injekciju/ infuziju:

Ovaj lijek sadrži 32,9 mg natrija u svakoj bočici, što odgovara 1,6 % maksimalnog dnevnog unosa od 2 g natrija prema preporukama SZO za odraslu osobu.

Ampicilin Noridem 1 g prašak za otopinu za injekciju/ infuziju:

Ovaj lijek sadrži 65,8 mg natrija u svakoj bočici, što odgovara 3,3 % maksimalnog dnevnog unosa od 2 g natrija prema preporukama SZO za odraslu osobu.

Ampicilin Noridem 2 g prašak za otopinu za injekciju/ infuziju:

Ovaj lijek sadrži 131,6 mg natrija u svakoj bočici, što odgovara 6,6 % maksimalnog dnevnog unosa od 2 g natrija prema preporukama SZO za odraslu osobu.

Budući da penicilini, kao što je ampicilin, djeluju samo protiv proliferacije mikroorganizama, ne smiju se kombinirati s bakteriostatskim antibioticima.

Ako se temelji na antibiogramu, moguća je kombinacija s drugim bakteriocidnim antibioticima (cefalosporinima, aminoglikozidima).

Istodobna primjena probenecida dovodi do viših i održanih koncentracija u plazmi zbog inhibicije eliminacije bubrezima.

Rizik od osipa povećan je uz istodobnu primjenu alopurinola. Ampicilin može smanjiti izlučivanje atenolola mokraćom.

Ako se istodobno primjenjuju antikoagulansi kumarinskog tipa, može doći do povećane sklonosti krvarenju. U

bolesnika koji su primali ampicilin prijavljeno je produljenje protrombinskog vremena. Potrebno je odgovarajuće praćenje ako se istodobno propišu ampicilin i antikoagulansi; dozu antikoagulansa koji se primjenjuju peroralno možda će također trebati prilagoditi.

Djelotvornost peroralnog cjepiva protiv tifusa može biti smanjena ako se istodobno primjenjuje ampicilin.

Ampicilin može inhibirati izlučivanje metotreksata i time pojačati nuspojave metotreksata. Potrebno je pratiti razine metotreksata u krvi.

Trudnoća

Podaci o ograničenom broju izloženih trudnoća ne pokazuju nuspojave za ampicilin u pogledu trudnoće ili zdravlja fetusa/novorođenčeta. Do danas nisu postali dostupni nikakvi drugi relevantni epidemiološki podaci. Ispitivanja na životinjama ne pokazuju izravne ili neizravne štetne učinke u pogledu trudnoće, razvoja embrija/fetusa, porođaja ili postnatalnog razvoja (vidjeti dio 5.3). Zbog ograničenog iskustva u ljudi, ampicilin se ne smije upotrebljavati osim ako to nije izričito indicirano i ako je proveden procjena omjera rizika i koristi.

Dojenje

Ampicilin se izlučuje u majčino mlijeko. Stoga može doći do proljeva i kolonizacije sluzokože gljivicama sličnima kvascu u dojenčeta; možda će biti potrebno prekinuti dojenje. Potrebno je razmotriti mogućnost senzitizacije.

Međutim, ampicilin se može upotrebljavati tijekom dojenja nakon razmatranja omjera koristi i rizika.

Plodnost

Nema dostupnih podataka u pogledu učinaka na plodnost.

Na temelju dosadašnjeg iskustva, ampicilin ne utječe ili zanemarivo utječe na sposobnost koncentriranja i reagiranja. Međutim, nuspojave (vidjeti dio 4.8) mogu rijetko dovesti do rizika pri obavljanju takvih aktivnosti. To se posebice primjenjuje na interakcije s alkoholom.

Nuspojave su razvrstane prema organskim sustavima i učestalosti pojavljivanja. Učestalost je definirana kao: Vrlo često: ≥1/10

Često: od ≥1/100 do <1/10

Manje često: od ≥1/1 000 do <1/100 Rijetko: od ≥1/10 000 do <1/1 000

Vrlo rijetko: <1/10 000

Nepoznato: ne može se procijeniti iz dostupnih podataka

Unutar svake skupine učestalosti, nuspojave su predstavljene prema padajućem redoslijedu ozbiljnosti.

aDugoročna i opetovana uporaba ovog lijeka može dovesti do superinfekcije s otpornim bakterijama ili gljivicama sličnima kvascima.

bTe su pojave obično reverzibilne nakon prekida uporabe.

cPri vrlo visokim koncentracijama ampicilina u serumu, do čega može doći uslijed čimbenika kao što su oštećena funkcija bubrega ili uporaba vrlo visokih doza, može doći do pojave ekscitacije središnjeg živčanog sustava, trzanje mišića i napadaja.

dPoremećaji probavnog sustava (bol u želucu, mučnina, povraćanje, proljev, meteorizam) često se umire tijekom terapije i ne zahtijevaju prekid u većini slučajeva. Normalizacija crijevne flore može se očekivati od približno 3 do 5 dana nakon završetka liječenja. Ako dođe do proljeva tijekom liječenja, potrebno je razmotriti mogućnost pseudomembranoznog kolitisa (vidjeti također dio 4.4).

eUobičajeni osip izazvan uporabom ampicilina većinom je morbiliformni/makulopapulozni osip i pojavljuje se od 8 do 10 dana nakon prve uporabe; kod ponovljene uporabe pojavljuje se 2. ili 3. dana. Osip se obično povlači u roku od nekoliko dana, bez obzira na nastavak terapije. Čini se da se osip pojavljuje češće nego što je to uobičajeno u

prisutnosti virusnih infekcija, zatajenja bubrega ili pri dozama višima od 6 g/dan. Može doći do pojave gljivične infekcije u ustima i u području spolnih organa.

Može doći do lokalnog bola na mjestu intramuskularne injekcije.

Kod mononukleoze je učestalost egzantema visoka. Povišena učestalost egzantema također je opažena kod leukemije.

Pokazalo se da do povišene vrijednosti ASAT-a dolazi zbog lokalnog otpuštanja na mjestu injekcije i ne mora ukazivati na zahvaćenost jetre.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje

kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

U slučaju predoziranja aminopenicilinima, urološki simptomi, kao što su hematurija i kristalurija, hemoragijski cistitis, intersticijski nefritis, oligurija, hiperkalemija ili zatajenje bubrega pojavili su se u izoliranim slučajevima, koji su

dosad bili reverzibilni bez trajnih posljedica. U bolesnika s ozbiljno oštećenom funkcijom bubrega, epilepsijom i meningitisom, povećan je rizik od pojave tih nuspojava.

Ako su dosegnute visoke koncentracije u cerebrospinalnoj tekućini, može doći do neuroloških simptoma uključujući napadaje.

U slučaju predoziranja, indicirano je pažljivo praćenje vitalnih znakova i simptomatsko liječenje svih simptoma koji se pojave; posebno pazite na ravnotežu tekućina i elektrolita. Ne postoji poseban protulijek.

Ampicilin se iz optoka može ukloniti hemodijalizom.