Analgin 500 mg tablete

Analgin je indiciran u odraslih i djece starije od 15 godina za:

• kratkotrajno liječenje jake akutne boli, ako su druge terapijske mjere neučinkovite ili kontraindicirane nakon traume ili operacije, kod bubrežnih i žučnih kolika i drugih akutnih stanja

• snižavanje povišene tjelesne temperature (vrućice), ako su druge terapijske mjere neučinkovite ili kontraindicirane.

Doziranje

Doziranje se određuje prema intenzitetu boli ili vrućice i individualnom odgovoru na Analgin. Nužno je izabrati najnižu dozu kojom se kontroliraju bol i vrućica.

Odrasli i djeca starija od 15 godina

Odrasli i adolescenti u dobi od 15 godina ili stariji (> 53 kg) mogu uzeti do 1 000 mg metamizola kao jednu dozu, a ona se može uzimati do 4 puta na dan u razmacima od 6 do 8 sati, što odgovara maksimalnoj dnevnoj dozi od 4 000 mg.

Jasan učinak može se očekivati od 30 do 60 minuta nakon peroralne primjene.

Sljedeća tablica prikazuje preporučene pojedinačne doze i maksimalne dnevne doze prema tjelesnoj težini ili dobi:

1

Pedijatrijska populacija

Primjena lijeka Analgin ne preporučuje se u djece mlađe od 15 godina zbog fiksne količine od 500 mg metamizola sadržane u jednoj tableti. Dostupni su drugi farmaceutski oblici/jačine koje je moguće odgovarajuće dozirati u mlađe djece.

Posebne populacije

Starije osobe, bolesnici lošeg općeg zdravlja i bolesnici sa smanjenim klirensom kreatinina

Dozu treba smanjiti u starijih osoba, bolesnika lošeg općeg zdravlja i onih sa smanjenim klirensom kreatinina jer eliminacija produkata metabolizma metamizola može biti produljena.

Oštećenje funkcije bubrega ili jetre

Budući da se kod oštećene funkcije bubrega ili jetre brzina eliminacije smanjuje, potrebno je izbjegavati višestruke visoke doze. Smanjenje doze nije potrebno kada se lijek primjenjuje samo kraće vrijeme. Dosad nije zabilježeno dovoljno iskustva s dugoročnom primjenom metamizola u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije jetre i bubrega.

Trajanje liječenja

Trajanje liječenja ovisi o vrsti i jačini boli (ili febrilnog stanja). Lijek je namijenjen za kratkotrajno liječenje. U kliničkim ispitivanjima oralne formulacije metamizola bile su primjenjivane u vremenskom razdoblju do 7 dana.

Način primjene

Put primjene: kroz usta.

Tablete je potrebno progutati uz čašu vode. Uzimanje hrane s Analgin tabletama nema značajan utjecaj na farmakokinetiku metamizola (vidjeti dio 5.2).

• Preosjetljivost na djelatnu tvar (metamizol) ili druge pirazolone (npr. fenazon, propifenazon) ili pirazolidine (npr. fenilbutazon, oksifenbutazon) ili na neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

• Agranulocitoza u povijesti bolesti uzrokovana metamizolom, drugim pirazolonima ili pirazolidinima.

• Analgetička astma ili reakcija preosjetljivosti tipa urtikarije/angioedema uzrokovana analgeticima, odnosno ako bolesnik reagira bronhospazmom ili drugim anafilaktoidnim reakcijama (npr. urtikarijom, rinitisom, angioedemom) na salicilate, paracetamol ili druge nenarkotičke analgetike (npr. diklofenak, ibuprofen, indometacin, naproksen).

• Oštećenje funkcije koštane srži ili bolesti hematopoetskog sustava.

• Akutna intermitentna hepatička porfirija (opasnost od indukcije napadaja porfirije).

• Urođeni deficit glukoza-6-fosfat dehidrogenaze (opasnost od hemolize).

• Treće tromjesečje trudnoće (vidjeti dio 4.6).

• Djeca mlađa od 15 godina.

  Agranulocitoza

  Liječenje metamizolom može uzrokovati agranulocitozu, koja može biti smrtonosna (vidjeti dio 4.8). Može se pojaviti čak i nakon što je metamizol ranije bio primjenjivan bez komplikacija.

  M E D

  2

  20 - 03 - 2025

  O D O B R E N O

  H A L

Pancitopenija, aplastična anemija

Ako se pojave simptomi pancitopenije ili aplastične anemije, liječenje metamizolom mora se odmah prekinuti te je potrebno redovito kontrolirati kompletnu krvnu slike do normalizacije laboratorijskih nalaza (vidjeti dio 4.8). Bolesnike se mora upozoriti da zatraže liječničku pomoć ako se pojave znakovi i simptomi koji upućuju na poremećaj krvi kao što su: astenija, infekcije, perzistirajuća vrućica, pojava modrica, krvarenje, bljedilo.

Anafilaktičke/anafilaktoidne reakcije

Kod izbora načina primjene metamizola valja uzeti u obzir da je rizik od pojave anafilaktičke/anafilaktoidne reakcije veći pri parenteralnoj primjeni metamizola.

Osobito visoki rizik od moguće pojave teških anafilaktičkih/anafilaktoidnih reakcija postoji u bolesnika sa sljedećim stanjima:

• analgetička astma ili reakcija preosjetljivosti tipa urtikarije/angioedema uzrokovane pirazolonima, pirazolidinima ili drugim nenarkotičkim analgeticima (vidjeti dio 4.3);

• bronhalna astma, osobito kad je udružena s rinosinusitisom i nazalnim polipima;

• kronična urtikarija;

• preosjetljivost na bojila (npr. tartrazin) ili konzervanse (npr. benzoat);

• nepodnošenje alkohola. Već po uzimanju malih količina alkohola ovi bolesnici reagiraju suzenjem, kihanjem i jakim crvenilom lica. Nepodnošenje alkohola može ukazivati na ranije nedijagnosticiran sindrom analgetičke astme.

  Prije propisivanja lijeka valja uzeti detaljnu anamnezu. U bolesnika u kojih je rizik od pojave anafilaktičke/anafilaktoidne reakcije osobito visok, a u kojih uporaba lijeka nije kontraindicirana, lijek valja dati samo nakon pažljive procjene odnosa terapijske koristi i mogućeg rizika od pojave takve reakcije. Ako se metamizol ipak mora primijeniti, ti se bolesnici moraju pažljivo nadzirati, što uključuje i osiguranu opremu za hitno liječenje.

  Anafilaktički šok se uglavnom pojavljuje u bolesnika osjetljivih na takve reakcije, kao što su na primjer bolesnici koji boluju od astme ili bolesnici s atopijom u anamnezi. Stoga je potreban poseban oprez pri primjeni lijeka u takvih bolesnika.

  Teške kožne reakcije

  Kod liječenja metamizolom prijavljene su teške kožne nuspojave (engl. severe life-threatening cutaneous adverse reactions, SCAR), uključujući Stevens-Johnsonov sindrom (SJS), toksičnu epidermalnu nekrolizu (TEN) i reakciju na lijek s eozinofilijom i sistemskim simptomima (engl. drug reaction with eosinophilia and systemic symptoms, DRESS), koje mogu biti opasne po život ili smrtonosne.

  Bolesnike je potrebno informirati o znakovima i simptomima te ih pomno pratiti zbog moguće pojave kožnih reakcija.

  Ako se pojave znakovi i simptomi koji upućuju na te reakcije, liječenje metamizolom je potrebno odmah prekinuti i ne smije se ponovo početi uzimati ni u kojem trenutku (vidjeti dio 4.3.).

  Izolirane hipotenzivne reakcije

  Primjena metamizola može uzrokovati izolirane hipotenzivne reakcije koje nisu praćene drugim znakovima i simptomima anafilaktoidnih ili anafilaktičkih reakcija (vidjeti dio 4.8). Takve se reakcije mogu pojaviti za vrijeme ili nakon primjene lijeka te mogu biti ovisne o dozi i dovesti do značajnog pada krvnog tlaka. Češće se javljaju nakon parenteralne primjene metamizola.

  Rizik od pojave hipotenzivnih reakcija je veći:

• u slučaju parenteralne primjene kada se intravenska injekcija daje prebrzo;

• ako bolesnik već ima hipotenziju, hipovolemiju, dehidraciju, nestabilnu cirkulaciju ili početno zatajenje cirkulacije (npr. u bolesnika sa srčanim infarktom ili politraumom);

• u bolesnika s izrazito povišenom tjelesnom temperaturom.

U tih bolesnika treba vrlo pažljivo procijeniti omjer terapijske koristi i mogućeg rizika, te u slučaju primjene lijeka provoditi medicinski nadzor. Kako bi se smanjio rizik od hipotenzivne reakcije mogu biti potrebne preventivne mjere (npr. stabiliziranje cirkulacije).

U bolesnika u kojih se snižavanje krvnog tlaka apsolutno mora izbjegavati, kao što su npr. bolesnici s teškom koronarnom bolesti ili sa značajnom stenozom krvnih žila koje opskrbljuju mozak, metamizol se može dati samo uz strogi nadzor hemodinamskih parametara.

Oštećenje jetre uzrokovano lijekom

Zabilježeni su slučajevi akutnog hepatitisa pretežno hepatocelularnog uzorka u bolesnika liječenih metamizolom, s nastupom bolesti od nekoliko dana do nekoliko mjeseci nakon početka liječenja. Znakovi i simptomi obuhvaćaju povišene jetrene enzime u serumu sa žuticom ili bez nje, često u kontekstu drugih reakcija preosjetljivosti na lijek (npr. kožni osip, krvne diskrazije, vrućica i eozinofilija) ili popraćene obilježjima autoimunog hepatitisa. Većina se bolesnika oporavila po prekidu liječenja metamizolom; unatoč tome, u izoliranim slučajevima zabilježeno je napredovanje do akutnog zatajenja jetre, zbog čega je bila potrebna transplantacija jetre.

Mehanizam oštećenja jetre uzrokovanog metamizolom nije jasno razjašnjen, ali podaci upućuju na imunoalergijski mehanizam.

Bolesnike treba uputiti da se obrate svojem liječniku u slučaju pojave simptoma koji upozoravaju na oštećenje jetre. U takvih bolesnika treba prekinuti primjenu metamizola i procijeniti funkciju jetre.

Metamizol se ne smije ponovno uvoditi u bolesnika s epizodom oštećenja jetre tijekom liječenja metamizolom za koju nije utvrđen nijedan drugi uzrok oštećenja jetre.

Ostala upozorenja i mjere opreza

Stariji bolesnici i bolesnici lošeg općeg stanja

U starijih bolesnika i bolesnika lošeg općeg stanja izlučivanje metabolita metamizola može biti usporeno. Stoga, potreban je oprez pri primjeni lijeka u toj skupini bolesnika (vidjeti dijelove 4.2 i 5.2).

Bolesnici s oštećenjem funkcije bubrega ili jetre

Bolesnici s oštećenjem funkcije bubrega ili jetre imaju usporenu eliminaciju metabolita metamizola. Stoga, potreban je oprez pri primjeni lijeka u toj skupini bolesnika (vidjeti dijelove 4.2 i 5.2).

Oprez je potreban i u bolesnika s oslabljenom funkcijom srca, kao i u bolesnika koji u anamnezi imaju ulceracije, krvarenja ili perforaciju u probavnom sustavu.

Nakon primjene visokih doza, zbog izlučivanja neškodljivog metabolita – rubazonske kiseline, urin može poprimiti crvenu boju.

Pomoćne tvari

Ovaj lijek sadrži 1,428 mmol (ili 32,854 mg) natrija u jednoj tableti, što odgovara 1,6 % maksimalnog dnevnog unosa od 2 g natrija prema preporukama SZO za odraslu osobu.

Istodobna primjena s oralnim antikoagulansima i niskomolekularnim heparinima može povećati opasnost od gastrointestinalnog krvarenja.

Istodobna primjena s nesteroidnim protuupalnim lijekovima povećava opasnost od gastrointestinalnog krvarenja, peptičkog ulkusa i perforacije crijeva.

Istodobna primjena s metotreksatom može povećati hematološku toksičnost metotreksata, osobito u starijih bolesnika. Stoga se takva kombinacija treba izbjegavati.

Pri istodobnoj primjeni metamizola i klorpromazina može nastupiti snažna hipotermija.

Istodobna primjena metamizola i acetilsalicilatne kiseline može smanjiti inhibicijski učinak acetilsalicilatne kiseline na agregaciju trombocita. Stoga, potreban je oprez kada se metamizol primjenjuje u bolesnika koji istodobno uzimaju niske, kardioprotektivne doze acetilsalicilatne kiseline.

Farmakokinetička indukcija metabolizirajućih enzima:

Metamizol može inducirati metabolizirajuće enzime, uključujući CYP2B6 i CYP3A4.

Istodobna primjena metamizola s bupropionom, efavirenzom, metadonom, valproatom, ciklosporinom, takrolimusom ili sertralinom može prouzročiti smanjenje koncentracije tih lijekova u plazmi te potencijalno smanjiti njihovu kliničku djelotvornost. Stoga se preporučuje oprez kada se istodobno primjenjuje metamizol; po potrebi treba pratiti klinički odgovor i/ili razinu lijeka.

Poznato je da pirazoloni, kao klasa lijekova, mogu stupiti u interakciju s kaptoprilom i litijem kao i to da mogu promijeniti učinkovitost antihipertenzivnih lijekova i diuretika. Nije poznato u kojoj mjeri metamizol stupa u takve interakcije.

Trudnoća

Dostupni su samo ograničeni podatci o primjeni metamizola u trudnica.

Na temelju objavljenih podataka dobivenih u trudnica izloženih metamizolu tijekom prvog tromjesečja (n = 568) nisu ustanovljeni dokazi za teratogene ili embriotoksične učinke. U odabranim slučajevima može biti prihvatljiva primjena pojedinačne doze metamizola tijekom prvog i drugog tromjesečja kada ne postoje druge mogućnosti liječenja. Međutim, u pravilu se primjena metamizola ne preporučuje u prvom i drugom tromjesečju trudnoće. Primjena u trećem tromjesečju povezana je s fetotoksičnim učinkom (oštećenje funkcije bubrega i konstrikcija duktusa arteriozusa) pa je stoga primjena metamizola kontraindicirana tijekom trećeg tromjesečja trudnoće (vidjeti dio 4.3).

U slučaju nehotične primjene metamizola u trećem tromjesečju, potrebno je ultrazvukom i ehokardiografijom kontrolirati amnionsku tekućinu i duktus arteriozus.

Iako je metamizol slabi inhibitor sinteze prostaglandina, ne može se isključiti mogućnost perinatalnih komplikacija zbog poremećaja agregacije trombocita u majke i djeteta.

Metamizol prolazi placentarnu barijeru.

U životinja je metamizol inducirao reproduktivnu toksičnost, ali ne teratogenost (vidjeti dio 5.3).

Dojenje

Produkti razgradnje metamizola prelaze u majčino mlijeko u značajnim količinama pa se rizik za dojenče ne može isključiti. Stoga se posebice mora izbjegavati ponavljana primjena metamizola u razdoblju dojenja. U slučaju jednokratne primjene metamizola, majkama se savjetuje izdajanje i bacanje izdojenog mlijeka tijekom 48 sati od primjene doze.

Plodnost

Nema dostupnih podataka o utjecaju metamizola na plodnost u ljudi. Ispitivanja reproduktivne toksičnosti na životinjama pokazala su učinke čija relevantnost za ljude nije poznata (vidjeti dio 5.3).

Unutar preporučenog terapijskog raspona doze, nije poznato da metamizol utječe na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima. Međutim, potrebno je uzeti u obzir da lijek može utjecati na te sposobnosti ako se primjenjuje u većim dozama, a osobito ako se istodobno konzumira i alkohol.

Sažetak sigurnosnog profila

Najvažnije nuspojave povezane s primjenom metamizola odnose se na reakcije preosjetljivosti. Te reakcije nisu česte, ali mogu biti opasne po život, kao na primjer anafilaktički šok ili agranulocitoza. Mogu se pojaviti čak i u bolesnika koji su ranije uzimali metamizol bez ikakvih komplikacija.

Kod liječenja metamizolom prijavljene su teške kožne nuspojave, uključujući Stevens-Johnsonov sindrom (SJS), toksičnu epidermalnu nekrolizu (TEN) i reakciju na lijek s eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS) (vidjeti dio 4.4).

Tablični popis nuspojava

U tablici niže nuspojave su razvrstane po organskim sustavima prema MedDRA klasifikaciji organskih sustava. Unutar svakog organskog sustava, nuspojave su razvrstane prema učestalosti pojavljivanja u sljedeće kategorije: vrlo često ≥ 1/10; često ≥ 1/100 i < 1/10; manje često ≥ 1/1000 i < 1/100; rijetko ≥ 1/10 000 i < 1/1000; vrlo rijetko < 1/10 000; nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).

M E D

Opis odabranih nuspojava

* Navedene reakcije mogu se pojaviti čak i u bolesnika koji su ranije uzimali metamizol bez ikakvih komplikacija.

** Ove se reakcije mogu osobito pojaviti nakon parenteralne primjene metamizola; mogu biti ozbiljne i opasne po život, a ponekad i s fatalnim ishodom. Mogu se pojaviti čak i u bolesnika koji su ranije uzimali metamizol bez ikakvih komplikacija. Navedene reakcije mogu se razviti za vrijeme davanja injekcije ili odmah nakon oralne primjene, ali također se mogu razviti i nekoliko sati kasnije.

Uglavnom se pojavljuju unutar prvog sata od primjene lijeka. Blaže reakcije očituju se kao promjene na koži i sluznicama (kao što su svrbež, osjećaj žarenja po koži, crvenilo, urtikarija, oticanje kože i sluznica), rinitis, dispneja i rijetko gastrointestinalne poteškoće. Navedene reakcije mogu progredirati do pojave generalizirane urtikarije, teškog angioedema (uključujući edem larinksa), teškog bronhospazma, kardijalnih aritmija, hipotenzije (kojoj ponekad može prethoditi hipertenzija) te cirkulacijskog šoka.

*** Rizik od oštećenja funkcije bubrega raste s duljinom primjene metamizola.

**** Tijekom primjene visokih doza metamizola urin može poprimiti crvenu boju uslijed izlučivanja neškodljivog metabolita metamizola – rubazonske kiseline, koja je prisutna u urinu u manjim koncentracijama (vidjeti dijelove 4.4 i 4.9).

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika traži se da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Simptomi

Nakon akutnog predoziranja zabilježeni su sljedeći simptomi: mučnina, povraćanje i bol u abdomenu, oštećenje funkcije jetre i bubrega/zatajenje bubrega (zbog akutnog intersticijskog nefritisa) te rjeđe simptomi središnjeg živčanog sustava (vertigo, somnolencija, koma, grčevi), tahikardija i pad krvnog tlaka (katkad sve do pojave šoka). Kod primjene visokih doza, izlučivanje neškodljivog metabolita (rubazonske kiseline) može uzrokovati crveno obojeni urin.

Liječenje

Nema specifičnog antidota za metamizol. Ako je prekomjerna količina metamizola progutana neposredno prije prijema bolesnika, može se pokušati ograničiti daljnju sistemsku apsorpciju djelatne tvari primjenom primarnih mjera detoksikacije (npr. ispiranjem želuca) ili smanjivanjem apsorpcije (npr. davanje aktivnog ugljena). Glavni metabolit metamizola 4-metilaminoantipirin može se ukloniti hemodijalizom, hemoperfuzijom ili filtracijom plazme. Zbog prevencije teških komplikacija liječenje predoziranja zahtjeva opće i specifične mjere nadzora u jedinicama intenzivne skrbi.