Doziranje

Jedna doza cjepiva je 0,5 ml.

Za primarnu imunizaciju protiv tetanusa u prvoj godini života, dijete treba primiti tri doze s razmakom između doza ne manjim od mjesec dana. Prvo docjepljivanje potrebno je 6-12 mjeseci nakon treće doze primarnog cijepljenja, a daljnja docjepljivanja prema važećim nacionalnim preporukama.

Kod osoba koje iz nekog razloga započinju primarnu imunizaciju protiv tetanusa nakon navršenih 12 mjeseci života, za primarnu imunizaciju su potrebne dvije doze s razmakom ne manjim od mjesec dana, te prvo docjepljivanje 6-12 mjeseci nakon druge doze primarne imunizacije i daljnja docjepljivanja prema nacionalnim preporukama.

Većina međunarodnih preporuka za cijepljenje djece preporučuju, kao i hrvatski Program obveznog cijepljenja, upotrebu kombiniranih cjepiva koja uz tetanus komponentu sadrže još barem cjepivo protiv difterije i pertusisa.

Prema Programu obveznog cijepljenja u Hrvatskoj, djeca koja nemaju kontraindikaciju za cijepljenje nekim od sastojaka preporučenih cjepiva primaju tri doze primovakcinacije kombiniranim cjepivom protiv difterije, tetanusa, pertusisa, dječje paralize i H. Influenzae tipa b, s razmakom od dva mjeseca, te se docjepljuju u drugoj godini života istim cjepivom. U četvrtoj godini života se docjepljuju kombiniranim cjepivom protiv difterije, tetanusa i pertusisa.

Daljnja docjepljivanja, u školskoj dobi, se provode Cjepivom protiv difterije i tetHanusAa sLa smanjenim sadržajem antigena, adsorbirano.

M E D Postekspozicijska profilaksa tetanusa

Preporuke za postekspozicijsku profilaksu tetanusa ovise o cjepnom statusu ozlijeđene osobe: Osoba koja nije primila tri doze cjepiva protiv tetanusa (bilo kao cjepivo protiv tetanusa, bilo kao kombinirano cjepivo protiv difterije, tetanusa i pertusisa, cjepivo protiv difterije i tetanusa ili cjepivo protiv difterije i tetanusa sa smanjenim sadržajem antigena) tijekom života, ne zna da je primila tri doze ili ne može dokumentirati da je primila tri doze tijekom života treba primiti 250 IU Imunoglobulina protiv tetanusa, ljudskog* u mišić i istovremeno treba započeti cijepljenje protiv tetanusa, tj. primijeniti 0,5 ml tetanusnog toksoida u mišić na drugo mjesto (u ruku suprotnu od one gdje je primijenjen imunoglobulin).

Kod osoba starijih od 5 godina, preporučljivo je toksoid tetanusa dati u kombinaciji s toksoidom difterije (cjepivo protiv difterije i tetanusa do 7 godina starosti i cjepivo protiv difterije i tetanusa sa smanjenim sadržajem antigena za djecu s navršenih 7 godina i starije). Kod djece do pet godina starosti, podatak da nisu primila tri doze cjepiva protiv tetanusa ukazuje na to da nisu primila niti difteriju i pertusis te njima treba toksoid tetanusa dati u kombiniranom cjepivu protiv difterije, tetanusa i pertusisa i provjeriti kompletni cjepni status i dogovoriti daljnja cijepljenja.

Ako je poznato da je odrasla ozlijeđena osoba primila dvije doze cjepiva protiv tetanusa ranije,nakon ove postekspozicijske profilakse nije potrebno docjepljivati protiv tetanusa sljedećih deset godina.

Ako je poznato da je odrasla ozlijeđena osoba primila jednu dozu cjepiva protiv tetanusa, nije primila niti jednu ili se ne zna je li ikada primila cjepivo protiv tetanusa ranije, potrebno je mjesec dana nakon postekspozicijske profilakse primijeniti još jednu dozu cjepiva protiv tetanusa i nakon 6-12 mjeseci još jednu.

Osoba koja je primila tri ili više doza cjepiva protiv tetanusa tijekom života (bilo kao cjepivo protiv tetanusa, bilo kao kombinirano cjepivo protiv difterije, tetanus pertusisa, cjepivo protiv difterije i tetanusa ili cjepivo protiv difterije i tetanusa sa smanjenim sadržajem antigena ) i to može dokumentirati:

ako je prošlo manje od 5 godina od zadnje doze cjepiva protiv tetanusa, nije potrebna postekspozicijska imunoprofilaksa.
Izuzetak od ovog pravila su djeca koja su primila samo tri doze cjepiva protiv difterije, tetanusa i pertusisa i nisu docijepljena. U tom slučaju treba dijete docijepiti protiv tetanusa ako je prošlo više od godinu dana od treće doze (cjepivom protiv difterije, tetanusa i pertusisa, ako je dijete mlađe od 6 godina, cjepivom protiv difterije i tetanusa ako je dijete 6 godina staro, a Cjepivom protiv difterije i tetanusa sa smanjenim sadržajem antigena, ako je dijete navršilo 7 godina) i provjeriti kompletni cjepni status,

te po potrebi dogovoriti daljnje docjepljivanje.
ako je prošlo 5-10 godina od zadnje doze cjepiva protiv tetanusa, potrebno je docijepiti jednom dozom cjepiva protiv tetanusa (poželjno je primijeniti Cjepivo protiv difterije i tetanusa sa smanjenim sadržajem antigena)
ako je prošlo više od deset godina od zadnje doze cjepiva protiv tetanusa, potrebno je primijeniti 250 IU Imunoglobulina protiv tetanusa, ljudskog*, u mišić i docijepiti jednom dozom cjepiva protiv tetanusa (poželjno je primijeniti cjepivo protiv difterije i tetanusa sa smanjenim sadržajem antigena) na drugo mjesto (u ruku suprotnu od one gdje je primijenjen imunoglobulin).

HIV/AIDS bolesnici trebaju primiti 250 IU Imunoglobulina protiv tetanusa, ljudskog* kod tetanogene rane bez obzira na cjepni status.

* Kod dubokih kontaminiranih tetanogenih rana s velikim nagnječenjima tkiva, koje zahtijevaju hospitalizaciju, preporučljivo je primijeniti dvostruku dozu Imunoglobulina protiv tetanusa, ljudskog (500 IU).

H A L M E D

Nakon završene imunizacije kao i nakon postekspozicijskog cijepljenja toksoidom tetanusa zbog obrade rane, docjepljivanje poticajnom injekcijom od 0,5 ml toksoida tetanusa svakih 10 godina osigurava održavanje zaštitne razine antitijela protiv tetanusa.

Način primjene

Cjepivo se injicira u mišić u gornji lateralni glutealni kvadrant ili u deltoidni mišić.

Prije primjene cjepivo treba dobro protresti. Vizualno provjeriti boju i homogenost suspenzije!

Za svako cijepljenje treba upotrijebiti sterilnu štrcaljku i iglu. Ne smije se cijepiti istom iglom kojom se cjepivo vadilo iz bočice. Treba paziti da cjepivo ne curi po vanjskom obodu igle kako bi se izbjegla reakcija na aluminijev fosfat.