Singulair 10 mg filmom obložene tablete
Informacije o propisivanju
Lista
Režim izdavanja
Ograničenje primjene lijeka
Propisivanje
Indikacija po HZZO
Smjernice
Ostale informacije
Naziv
Sastav
Farmaceutski oblik
Nositelj odobrenja
Zadnje ažuriranje SmPC-a
Koristite Mediately aplikaciju
Dobijte informacije o lijekovima brže.
Više od 36k ocjene
SmPC - Singulair 10 mg
Singulair je indiciran u liječenju astme kao dodatna terapija u bolesnika s blagom do umjereno teškom trajnom astmom koja nije dobro kontrolirana uzimanjem inhalacijskih kortikosteroida i u kojih se primjenom kratkodjelujućih β-agonista "po potrebi" ne može postići odgovarajuća klinička kontrola astme. U bolesnika s astmom, u kojih je Singulair indiciran za liječenje astme, Singulair također može poboljšati simptome sezonskog alergijskog rinitisa.
Singulair je također indiciran u profilaksi astme kada je prevladavajuća komponenta bolesti bronhokonstrikcija izazvana naporom.
Doziranje
Preporučena doza za odrasle i adolescente u dobi od 15 godina i starije koji imaju astmu ili astmu sa sezonskim alergijskim rinitisom je jedna tableta od 10 mg, jedanput na dan, navečer.
Opće preporuke
Terapijski učinak lijeka Singulair na pokazatelje kontrole astme postiže se unutar jednoga dana. Singulair se može uzimati s hranom ili bez nje. Bolesnike treba savjetovati da nastave uzimati Singulair i onda kad se postigne kontrola astme, kao i u vrijeme pogoršanja astme. Singulair se ne smije uzimati istodobno s drugim lijekovima koji sadrže istu djelatnu tvar, montelukast.
Nije potrebno prilagođavanje doze u starijih bolesnika ili u bolesnika s insuficijencijom bubrega ili s blagim do umjerenim oštećenjem funkcije jetre. Nema podataka o sigurnosti primjene u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije jetre. Nema razlika u doziranju obzirom na spol bolesnika.
Singulair u usporedbi s drugim lijekovima u liječenju astme
Singulair se može dodati bolesnicima koji već uzimaju lijekove za liječenje astme.
Inhalacijski kortikosteroidi: Singulair se može uzimati kao dodatna terapija u bolesnika u kojih se primjenom inhalacijskih kortikosteroida i kratkodjelujućih β-agonista "po potrebi" ne može postići odgovarajuća klinička kontrola astme.
Inhalacijski kortikosteroidi ne smiju se naglo zamijeniti lijekom Singulair (vidjeti dio 4.4.).
Pedijatrijska populacija
Singulair 10 mg filmom obložene tablete ne smiju se davati djeci mlađoj od 15 godina. Sigurnost i djelotvornost Singulair 10 mg filmom obloženih tableta u djece mlađe od 15 godina nisu ustanovljene.
Za pedijatrijske bolesnike u dobi od 6 do 14 godina dostupne su tablete za žvakanje od 5 mg. Za pedijatrijske bolesnike u dobi od 2 do 5 godina dostupne su tablete za žvakanje od 4 mg.
Za pedijatrijske bolesnike u dobi od 6 mjeseci do 5 godina dostupne su oralne granule od 4 mg.
Način primjene
Za primjenu kroz usta.
Bolesnike se mora savjetovati da peroralnu terapiju montelukastom nikad ne treba primjenjivati za liječenje akutnog napadaja astme. Za takve situacije trebaju imati spremne druge lijekove. Kod
akutnog napadaja astme moraju se primijeniti kratkodjelujući inhalacijski β-agonisti. Ako je potrebno primijeniti više od uobičajene doze kratkodjelujućih inhalacijskih β-agonista, bolesnici moraju što prije potražiti savjet liječnika.
Inhalacijski ili peroralni kortikosteroidi ne smiju se naglo zamijeniti montelukastom.
Nema podataka koji bi potvrdili da se doza peroralnih kortikosteroida može sniziti kod istodobne primjene s montelukastom.
U rijetkim slučajevima bolesnici koji uzimaju antiastmatike, uključujući montelukast, mogu razviti sistemsku eozinofiliju, u nekim slučajevima s kliničkim obilježjima vaskulitisa koji odgovara Churg-Straussovom sindromu, stanju koje se često liječi sistemskim kortikosteroidima. Ovi su
slučajevi ponekad bili povezani sa sniženjem doze ili prekidom terapije peroralnim kortikosteroidima. Iako nije utvrđena uzročna povezanost s primjenom antagonista leukotrijenskih receptora, liječnici moraju biti upozoreni da se u njihovih bolesnika mogu razviti eozinofilija, osip zbog vaskulitisa, pogoršanje plućnih simptoma, srčane komplikacije i/ili neuropatije. Bolesnike u kojih se pojave opisani simptomi potrebno je zbrinuti i ponovno procijeniti način liječenja.
Bolesnici s aspirinskom astmom koji uzimaju montelukast i dalje trebaju izbjegavati uzimanje aspirina i drugih nesteroidnih protuupalnih lijekova.
U svim dobnim skupinama koje su uzimale montelukast prijavljeni su neuropsihijatrijski događaji kao što su promjene u ponašanju, depresija i suicidalnost (vidjeti dio 4.8). Simptomi mogu biti ozbiljni i ustrajati ako se liječenje ne prekine. Stoga je liječenje montelukastom potrebno prekinuti ako se tijekom liječenja pojave neuropsihijatrijski simptomi.
Bolesnicima i/ili njegovateljima potrebno je napomenuti da pripaze na neuropsihijatrijske događaje i uputiti ih da obavijeste svog liječnika ako se pojave te promjene u ponašanju.
Pomoćne tvari s poznatim učinkom Laktoza
Bolesnici s rijetkim nasljednim poremećajem nepodnošenja galaktoze, potpunim nedostatkom laktaze ili malapsorpcijom glukoze i galaktoze ne bi smjeli uzimati ovaj lijek.
Natrij
Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija po tableti, to jest zanemarive količine natrija.
Montelukast se može primjenjivati s drugim lijekovima koji se obično primjenjuju za profilaksu i dugotrajno liječenje astme. U ispitivanjima interakcija lijekova preporučena klinička doza
montelukasta nije imala klinički značajne učinke na farmakokinetiku sljedećih lijekova: teofilin, prednizon, prednizolon, peroralni kontraceptivi (etinil estradiol/noretindron 35/1), terfenadin, digoksin i varfarin.
U ispitanika koji su istodobno uzimali fenobarbital površina ispod krivulje (AUC) za montelukast bila je smanjena za približno 40%. Budući da se montelukast metabolizira posredstvom CYP 3A4, 2C8 i 2C9 potreban je oprez, osobito u djece, kod istodobne primjene montelukasta s lijekovima koji induciraju CYP 3A4, 2C8 i 2C9, kao što su fenitoin, fenobarbital i rifampicin.
Ispitivanja in vitro pokazala su da je montelukast potentni inhibitor CYP 2C8. Međutim, podaci iz kliničkih ispitivanja interakcija lijekova, uključujući montelukast i roziglitazon (primjer lijekova koji se primarno metaboliziraju posredstvom CYP 2C8), pokazali su da montelukast ne inhibira CYP 2C8 in vivo. Zbog toga se ne očekuje da bi montelukast značajno mijenjao metabolizam lijekova koji se metaboliziraju posredstvom tog enzima (npr. paklitaksel, roziglitazon i repaglinid).
Ispitivanja in vitro pokazala su da je montelukast supstrat CYP 2C8 i, u manjoj mjeri, 2C9 i 3A4. U kliničkom ispitivanju interakcije lijekova, koje je uključivalo montelukast i gemfibrozil (inhibitor CYP 2C8 i 2C9), gemfibrozil je povećao sistemsku izloženost montelukastu za 4,4 puta. Kada se primjenjuje istodobno sa gemfibrozilom ili drugim potentnim inhibitorima CYP 2C8, nije potrebno prilagođavati uobičajenu dozu montelukasta, ali liječnik treba imati na umu mogućnost povećanja broja nuspojava.
Na osnovu podataka in vitro, ne očekuju se klinički važne interakcije s manje potentnim inhibitorima CYP 2C8 (npr. trimetoprim). Istodobna primjena montelukasta i itrakonazola, potentnog inhibitora CYP 3A4, nije rezultirala značajnim povećanjem sistemske izloženosti montelukasta.
Trudnoća
Ispitivanja na životinjama nisu ukazala na štetne učinke na trudnoću ili embriofetalni razvoj.
Dostupni podaci iz objavljenih prospektivnih i retrospektivnih kohortnih ispitivanja primjene montelukasta u trudnica u kojima su se ocjenjivale značajne urođene mane ne ukazuju na rizik
povezan s lijekom. Dostupna ispitivanja imaju metodološka ograničenja, uključujući malu veličinu uzorka, retrospektivno prikupljanje podataka u nekim slučajevima i nedosljedne usporedne skupine.
Singulair se može uzimati u vrijeme trudnoće samo ako se procijeni da je to prijeko potrebno. Dojenje
Ispitivanja na štakoricama pokazala su da se montelukast izlučuje u mlijeko (vidjeti dio 5.3.). Nije
poznato izlučuju li se montelukast/metaboliti u majčino mlijeko u ljudi.
Singulair se može uzimati u vrijeme dojenja samo ako se procijeni da je to prijeko potrebno.
Singulair ne utječe ili zanemarivo utječe na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima. Međutim, u nekih su osoba prijavljeni omamljenost ili omaglica.
Montelukast je ispitivan u kliničkim ispitivanjima kako slijedi:
-
filmom obložene tablete od 10 mg u približno 4000 odraslih i adolescentnih bolesnika s astmom u dobi od 15 godina i starijih,
-
filmom obložene tablete od 10 mg u približno 400 odraslih i adolescentnih bolesnika s astmom i sezonskim alergijskim rinitisom u dobi od 15 godina i starijih,
-
tablete za žvakanje od 5 mg u približno 1750 pedijatrijskih bolesnika s astmom u dobi od 6 do 14 godina.
Sljedeće nuspojave, povezane s primjenom lijeka, u kliničkim su ispitivanjima prijavljene često (>1/100 do <1/10) i s većom učestalošću u skupini bolesnika koji su uzimali montelukast nego u skupini bolesnika koji su uzimali placebo:
Organski sustav Odrasli i i adolescentni bolesnici15 godina i stariji(dva ispitivanja u trajanju od 12 tjedana; n=795) Pedijatrijski bolesnici 6 do 14 godina(jedno ispitivanje u trajanju od 8 tjedana; n=201)(dva ispitivanja u trajanju od 56 tjedana; n=615) Poremećaji živčanog sustava glavobolja glavobolja Poremećaji probavnog sustava bolovi u abdomenu U kliničkim ispitivanjima produljenog liječenja na ograničenom broju bolesnika, do 2 godine u odraslih i do 12 mjeseci u pedijatrijskih bolesnika u dobi od 6 do 14 godina, sigurnosni profil nije se mijenjao.
Tablični prikaz nuspojava
Nuspojave prijavljene nakon stavljanja lijeka u promet navedene su u sljedećoj tablici prema klasifikaciji organskih sustava i nuspojavama. Učestalost je procijenjena na temelju odgovarajućih kliničkih ispitivanja.
Organski sustav Nuspojava Učestalost* Infekcije i infestacije infekcije gornjih dišnih puteva† vrlo često Poremećaji krvi i limfnog sustava povećana sklonost krvarenju rijetko trombocitopenija vrlo rijetko Poremećaji imunološkog sustava reakcije preosjetljivosti uključujući anafilaksiju manje često eozinofilna infiltracija jetre vrlo rijetko Organski sustav Nuspojava Učestalost* Psihijatrijski poremećaji neuobičajeni snovi uključujući noćne more, insomnia, somnambulizam, anksioznost, agitacija uključujući agresivno ili neprijateljsko ponašanje,depresija, psihomotorička hiperaktivnost(uključujući razdražljivost, nemir, tremor§) manje često poremećaj pažnje, poremećaj pamćenja, nekontrolirani mišićni pokreti (tik) rijetko halucinacije, dezorijentiranost, misli o samoubojstvu i pokušaj samoubojstva (suicidalnost), opsesivno-kompulzivnisimptomi, disfemija vrlo rijetko Poremećaji živčanog sustava omaglica, omamljenost, parestezija/hipoestezija, napadaji manje često Srčani poremećaji palpitacije rijetko Poremećaji dišnog sustava, prsišta i sredoprsja epistaksa manje često Churg-Straussov sindrom (CSS) (vidjeti dio 4.4.) vrlo rijetko plućna eozinofilija vrlo rijetko Poremećaji probavnog sustava dijarea‡, mučnina‡, povraćanje‡ često suha usta, dispepsija manje često Poremećaji jetre i žuči povišene razine serumskih transaminaza (ALT, AST) često hepatitis (uključujući kolestatsko,hepatocelularno i miješano oštećenje jetre) vrlo rijetko Poremećaji kože i potkožnog tkiva osip‡ često stvaranje modrica, urtikarija, pruritus manje često angioedem rijetko nodozni eritem, multiformni eritem vrlo rijetko Poremećaji mišićno-koštanog sustava i vezivnog tkiva artralgija, mialgija uključujući grčeve u mišićima manje često Poremećaji bubrega i mokraćnog sustava enureza u djece manje često Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene pireksija‡ često astenija/umor, malaksalost, edem manje često *Kategorija učestalosti: definirana je za svaku nuspojavu prema učestalosti prijava u bazi podataka kliničkih ispitivanja: vrlo često (≥1/10), često (≥1/100 i <1/10), manje često (≥1/1000 i <1/100), rijetko (≥1/10 000 i <1/1000), vrlo rijetko (<1/10 000).†Ova nuspojava, prijavljena kao vrlo česta u bolesnika koji su primali montelukast, bila je također prijavljena kao vrlo česta u bolesnika koji su primali placebo u kliničkim ispitivanjima.‡Ova nuspojava, prijavljena kao česta u bolesnika koji su primali montelukast, bila je također prijavljena kao česta u bolesnika koji su primali placebo u kliničkim ispitivanjima.§ Kategorija prema učestalosti: rijetko Prijavljivanje sumnji na nuspojavu
Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se
omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.
U ispitivanjima kronične astme, montelukast je primjenjivan u odraslih bolesnika u dozama do 200 mg na dan tijekom 22 tjedna, a u kratkotrajnim ispitivanjima u dozama i do 900 mg na dan u trajanju od približno tjedan dana, te nije pokazao klinički značajne neželjene reakcije.
Nakon stavljanja lijeka u promet i tijekom kliničkih ispitivanja montelukasta prijavljeni su slučajevi akutnog predoziranja. Prijave su se odnosile na doze i do 1000 mg koje su bile primijenjene u odraslih i djece (oko 61 mg/kg u 42-mjesečnog djeteta). Zabilježeni klinički i laboratorijski nalazi odgovarali su sigurnosnom profilu u odraslih i pedijatrijskih bolesnika. U većini slučajeva predoziranja nisu bile opisane neželjene reakcije.
Simptomi predoziranja
Najčešće zabilježene neželjene reakcije bile su u skladu sa sigurnosnim profilom montelukasta, a uključivale su bolove u abdomenu, somnolenciju, žeđ, glavobolju, povraćanje i psihomotornu hiperaktivnost.
Zbrinjavanje predoziranja
Nema specifičnih podataka o liječenju predoziranja montelukastom. Nije poznato može li se montelukast odstraniti hemodijalizom ili peritonealnom dijalizom.
Farmakološka svojstva - Singulair 10 mg
Farmakoterapijska skupina: pripravci za liječenje opstruktivnih bolesti dišnih putova, antagonisti leukotrijenskih receptora, ATK oznaka: R03D C03
Mehanizam djelovanja
Cisteinil leukotrijeni (LTC4, LTD4, LTE4) su potentni upalni eikozanoidi koji se oslobađaju iz
različitih stanica uključujući mastocite i eozinofile. Ovi se važni medijatori astme vežu na cisteinil leukotrienske receptore (CysLT). CysLT receptor tipa 1 (CysLT1) nađen je u dišnim putovima čovjeka (uključujući glatke mišićne stanice i makrofage u dišnim putovima) kao i u ostalim pro-upalnim
stanicama (uključujući eozinofile i neke mijeloidne stem stanice). CysLT-i povezuju se s
patofiziologijom astme i alergijskog rinitisa. Među učinke posredovane leukotrijenima u astmi ubrajaju se brojni učinci na dišne putove, uključujući bronhokonstrikciju, mukoznu sekreciju, vaskularnu permeabilnost i nakupljanje eozinofila. U alergijskom rinitisu CysLT-i se, nakon izlaganja alergenu, oslobađaju iz nazalne mukoze i tijekom rane i tijekom kasne faze alergijske reakcije i povezani su sa simptomima alergijskog rinitisa. Pokazalo se da intranazalna provokacija CysLT-ima povećava rezistenciju dišnih putova u nosu i pojačava nazalnu opstrukciju.
Farmakodinamički učinci
Montelukast je peroralno aktivni spoj koji se s visokim afinitetom i selektivnošću veže na CysLT1-receptor. U kliničkim ispitivanjima montelukast sprečava bronhokonstrikciju posredovanu inhalacijskim LTD4 primijenjenim u niskim dozama i od 5 mg. Bronhodilatacija je prisutna unutar 2 sata nakon peroralne primjene. Bronhodilatacijski učinak montelukasta zbraja se s
bronhodilatacijskim učinkom β-agonista (aditivni učinak). Montelukast blokira ranu i kasnu fazu bronhokonstrikcije posredovanu antigenom. U odnosu na placebo montelukast snižava eozinofile u perifernoj krvi u odraslih i pedijatrijskih bolesnika. U jednom drugom ispitivanju montelukast je značajno snizio eozinofile u dišnim putovima (mjereno u sputumu) i u perifernoj krvi uz kliničko
poboljšanje kontrole astme.
Klinička djelotvornost i sigurnost
U ispitivanjima u odraslih montelukast je u dozi od 10 mg jedanput na dan, u odnosu na placebo
značajno poboljšao jutarnji forsirani ekspiratorni volumen u 1. sekundi (FEV1) (10,4% naspram 2,7%
u odnosu na početne vrijednosti), jutarnji vršni ekspiratorni protok zraka (engl. peak expiratory flow rate. PEFR) (24,5 l/min naspram. 3,3 l/min u odnosu na početne vrijednosti) i značajno smanjio ukupnu primjenu β-agonista (-26,1% naspram -4,6% u odnosu na početne vrijednosti). Prema ocjeni bolesnika poboljšanje dnevnih i noćnih simptoma astme bilo je značajno veće u odnosu na placebo.
Ispitivanja u odraslih pokazala su da se učinak montelukasta dodaje kliničkim učincima inhalacijskih kortikosteroida (% promjene u odnosu na početne vrijednosti za inhalacijski beklometazon plus montelukast naspram beklometazon, pojedinačno za FEV1: 5,43% naspram 1,04%; primjena
β-agonista: -8,70% naspram 2,64%). U usporedbi s inhalacijskim beklometazonom (200 µg dvaput na dan pomoću inhalatora) montelukast je imao brži nastup djelovanja, iako je promatrano tijekom
12 tjedana ispitivanja u cjelini beklometazon ostvario veći prosječni terapijski učinak (% promjene u odnosu na početne vrijednosti montelukast naspram beklometazon, pojedinačno za FEV1: 7,49% naspram 13,3%; primjena β-agonista: -28,28% naspram -43,89%). Ipak je veliki postotak bolesnika liječenih montelukastom ostvario sličan klinički odgovor kao i bolesnici koji su primali inhalacijski beklometazon (npr. u 50% bolesnika koji su primali inhalacijski beklometazon poboljšanje FEV1 je iznosilo oko 11% ili više u odnosu na početne vrijednosti, a isti je odgovor ostvarilo 42% bolesnika koje su primali montelukast).
Učinak montelukasta na poboljšanje simptoma sezonskog alergijskog rinitisa ispitan je u kliničkom ispitivanju u odraslih bolesnika i adolescenata u dobi od 15 godina i starijih s astmom i sezonskim alergijskim rinitisom. U tom je ispitivanju primjena montelukasta u dozi od 10 mg, jedanput na dan, u odnosu na placebo pokazala statistički značajno poboljšanje dnevnih simptoma rinitisa (engl. Daily Rhinitis Symptoms Score). Dnevni simptomi rinitisa su prosječna vrijednost dnevnih nazalnih simptoma (engl. Daytime Nasal Symptoms Score) (srednja vrijednost nazalne kongestije, curenje iz
nosa, kihanje, svrbež u nosu) i noćnih nazalnih simptoma (srednja vrijednost nazalne kongestije nakon buđenja, poteškoće s usnivanjem, buđenje noću). Ukupni simptomi alergijskog rinitisa u odnosu na placebo su prema procjeni bolesnika i liječnika bili značajno poboljšani. Ispitivanje djelotvornosti u liječenju astme nije bilo primarni cilj ovog ispitivanja.
U 8-tjednom ispitivanju u pedijatrijskih bolesnika u dobi od 6 do 14 godina, montelukast je primijenjen u dozi od 5 mg, jedanput na dan, u odnosu na placebo, ostvario značajno poboljšanje respiratorne funkcije (FEV1 8,71% naspram 4,16% u odnosu na početne vrijednosti; jutarnji PEFR 27,9 l/min naspram 17,8 l/min u odnosu na početne vrijednosti) i smanjio primjenu β-agonista "po potrebi" (-11,7% naspram +8,2% u odnosu na početne vrijednosti).
Značajno smanjenje bronhokonstrikcije izazvane naporom potvrđeno je u 12-tjednom ispitivanju u odraslih (najveće smanjenje FEV1 u skupini koja je primala montelukast bilo je 22,33% naspram 32,40% u skupini koja je primala placebo; vrijeme potrebno za vraćanje vrijednosti FEV1 unutar 5% vrijednosti FEV1 zabilježenih prije napora bilo je 44,22 min naspram 60,64 min). Učinak je bio zadržan tijekom cijelog razdoblja praćenja 12-tjednog ispitivanja. Smanjenje bronhokonstrikcije
izazvane naporom također je potvrđeno u kratkotrajnom ispitivanju u pedijatrijskih bolesnika (najveće smanjenje FEV1 bilo je 18,27% naspram 26,11%; vrijeme potrebno za vraćanje vrijednosti FEV1 unutar 5% vrijednosti FEV1 zabilježenih prije napora bilo je 17,76 min naspram 27,98 min). U oba ispitivanja učinak je bio potvrđen na kraju ispitivanog intervala s doziranjem jedanput na dan.
U bolesnika s astmom preosjetljivih na aspirin koji su istodobno primali inhalacijske i/ili peroralne kortikosteroide liječenjem montelukastom, u odnosu na placebo, ostvareno je značajno poboljšanje kontrole simptoma astme (FEV1 8,55% naspram -1,74% u odnosu na početne vrijednosti i smanjilo ukupnu primjenu β-agonista -27,78% naspram 2,09% u odnosu na početne vrijednosti).
Apsorpcija
Nakon peroralne primjene montelukast se brzo apsorbira. Srednja vrijednost vršne koncentracije u plazmi (Cmax) za filmom obložene tablete od 10 mg u odraslih postiže se 3 sata (Tmax) nakon uzimanja lijeka natašte. Srednja vrijednost bioraspoloživosti nakon peroralne primjene je 64%. Standardni obrok ne utječe na peroralnu bioraspoloživost i Cmax. Sigurnost i djelotvornost utvrđeni su u kliničkim
ispitivanjima u kojima su filmom obložene tablete od 10 mg bile primijenjene bez obzira na vrijeme uzimanja hrane.
Srednja vrijednost vršne koncentracije u plazmi (Cmax) za tabletu za žvakanje od 5 mg u odraslih postiže se 2 sata nakon uzimanja lijeka natašte. Prosječna bioraspoloživost nakon peroralne primjene je 73%, a standardnim obrokom smanjuje se na 63%.
Distribucija
Više od 99% montelukasta veže se na proteine plazme. U stanju dinamičke ravnoteže volumen distribucije iznosi prosječno 8 do 11 litara. Ispitivanja na štakorima s radiološki obilježenim montelukastom pokazala su minimalnu distribuciju kroz krvno-moždanu barijeru. Osim toga,
koncentracija radiološki obilježenog lijeka je 24 sata nakon primjene bila minimalna u svim drugim tkivima.
Biotransformacija
Montelukast podliježe opsežnom metabolizmu. U ispitivanjima terapijskih doza lijeka u stanju
dinamičke ravnoteže u odraslih i u djece koncentracija metabolita u plazmi je ispod granice detekcije.
Citokrom P450 2C8 je glavni enzim u metabolizmu montelukasta. CYP 3A4 i 2C9 također mogu doprinositi u manjoj mjeri, iako se za itrakonazol, koji je inhibitor CYP 3A4, pokazalo da ne mijenja farmakokinetičke varijable montelukasta u zdravih ispitanika koji su uzimali 10 mg montelukasta na dan. In vitro ispitivanja na jetrenim mikrosomima u ljudi pokazala su da montelukast primijenjen u terapijskim dozama ne inhibira citokrome P450 3A4, 2C9, 1A2, 2A6, 2C19 ili 2D6. Doprinos metabolita u ostvarivanju terapijskog učinka montelukasta je minimalan.
Eliminacija
Prosječni klirens montelukasta u plazmi u odraslih, zdravih osoba iznosi 45 ml/min. Nakon primjene peroralne doze radiološki obilježenog montelukasta, 86% radioaktivnosti nađe se u fecesu nakon
5 dana, a <0,2% nađe se u urinu. Uzme li se u obzir i procijenjena bioraspoloživost montelukasta nakon peroralne primjene, može se zaključiti da se montelukast i njegovi metaboliti gotovo isključivo izlučuju putem žuči.
Karakteristike u bolesnika
Nije potrebno prilagođavanje doze u starijih bolesnika ili u onih s blagom do umjerenom insuficijencijom jetre. Nisu provedena ispitivanja u bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega. Obzirom da se montelukast i njegovi metaboliti izlučuju putem žuči pretpostavlja se da nije potrebno prilagođavati dozu u bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega. Nema podataka o farmakokinetici montelukasta u bolesnika s teškom insuficijencijom jetre (Child-Pugh stupanj >9).
Pri primjeni visokih doza montelukasta (20 i 60 puta višim od preporučene doze za odrasle) bilo je zabilježeno sniženje koncentracije teofilina u plazmi. Ovaj učinak nije bio zabilježen kod primjene preporučene doze od 10 mg jedanput na dan.
Farmaceutski podaci - Singulair 10 mg
Celuloza, mikrokristalična Laktoza hidrat Karmelozanatrij, umrežena Hidroksipropilceluloza (E463) Magnezijev stearat
Ovojnica:
Hipromeloza Hidroksipropilceluloza (E463) Titanijev dioksid (E171)
Željezov oksid, crveni (E172) Željezov oksid, žuti (E172) Karnauba vosak