Tresiba 100 jedinica/ml FlexTouch otopina za injekciju u napunjenoj brizgalici
Informacije o propisivanju
Lista
O - Osnovna
Režim izdavanja
Ograničenje primjene lijeka
Propisivanje
Indikacija po HZZO
Smjernica
Interakcije sa
Ograničenja upotrebe
Ostale informacije
Naziv
Sastav
Farmaceutski oblik
Nositelj odobrenja
Koristite Mediately aplikaciju
Dobijte informacije o lijekovima brže.
Više od 36k ocjene
SmPC - Tresiba 100 jedinica/ml
Doziranje
Ovaj lijek je bazalni inzulin za supkutanu primjenu jednom dnevno, u bilo koje doba dana, po mogućnosti u isto vrijeme svakoga dana.
Jakost inzulinskih analoga, uključujući degludek inzulin, izražava se u jedinicama. Jedna (1) jedinica degludek inzulina odgovara 1 internacionalnoj jedinici humanog inzulina, 1 jedinici glargin inzulina (100 jedinica/ml) ili 1 jedinici detemir inzulina.
U bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2, ovaj lijek se može primjenjivati u monoterapiji ili u bilo kojoj kombinaciji s oralnim antidijabeticima, agonistima GLP-1 receptora i s bolus inzulinom (vidjeti dio 5.1).
Kod šećerne bolesti tipa 1, Tresiba se mora kombinirati s kratkodjelujućim/brzodjelujućim inzulinom radi pokrivanja potreba za inzulinom u vrijeme obroka.
Tresiba se treba dozirati sukladno individualnim potrebama bolesnika. Preporučuje se optimizirati regulaciju glikemije prilagodbom doze na osnovi razine glukoze u plazmi natašte.
Prilagodba doze može biti potrebna ako bolesnik pojača tjelesnu aktivnost, promijeni uobičajenu prehranu ili tijekom istodobne bolesti.
Tresiba 100 jedinica/ml i Tresiba 200 jedinica/ml FlexTouch otopina za injekciju u napunjenoj brizgalici
Tresiba je dostupna u dvije jačine. Za obje jačine potrebna doza se odabire u jedinicama. No, stupnjevi doze za te dvije jačine ovog lijeka se razlikuju.
- Kod primjene lijeka Tresiba 100 jedinica/ml, može se primijeniti doza od 1-80 jedinica po injekciji, u stupnjevima od 1 jedinice.
-
Kod primjene lijeka Tresiba 200 jedinica/ml, može se primijeniti doza od 2-160 jedinica po injekciji, u stupnjevima od 2 jedinice. Doza je sadržana u polovici volumena u odnosu na volumen bazalnih inzulinskih pripravaka od 100 jedinica/ml.
Brojčanik doze pokazuje broj jedinica bez obzira na jačinu i nije potrebno preračunavanje doze pri prebacivanju bolesnika na novu jačinu.
Tresiba 100 jedinica/ml FlexPen otopina za injekciju u napunjenoj brizgalici
- Kod primjene lijeka Tresiba 100 jedinica/ml, može se primijeniti doza od 1-60 jedinica po injekciji, u stupnjevima od 1 jedinice.
Fleksibilno vrijeme doziranja
U slučajevima kada primjena u isto doba dana nije moguća, Tresiba omogućuje fleksibilnost vremena primjene inzulina (vidjeti dio 5.1). Između dviju injekcija uvijek treba proteći najmanje 8 sati. Nema kliničkog iskustva o fleksibilnom vremenu doziranja lijeka Tresiba u djece i adolescenata.
Bolesnicima koji zaborave jednu dozu preporučuje se da je primijene čim to primijete te da se nakon toga vrate uobičajenom rasporedu doziranja jednom dnevno.
Početak primjene
Bolesnici sa šećernom bolešću tipa 2
Preporučena početna dnevna doza je 10 jedinica nakon čega slijedi individualna prilagodba doze.
Bolesnici sa šećernom bolešću tipa 1
Tresiba se primjenjuje jednom dnevno s inzulinom uz obrok i zahtijeva naknadne individualne prilagodbe doze.
Prijelaz s drugih inzulinskih pripravaka
Tijekom prijelaza i u tjednima nakon toga preporučuje se pomno pratiti razine glukoze. Možda će biti potrebno prilagoditi doze i vrijeme primjene brzodjelujućih ili kratkodjelujućih inzulinskih pripravaka ili drugih antidijabetika koji se koriste istovremeno.
Bolesnici sa šećernom bolešću tipa 2
Za bolesnike sa šećernom bolešću tipa 2 koji se liječe jednom dnevno bazalnim inzulinom, kombinacijom bazalnog i bolus inzulina, predmiješanim inzulinom ili inzulinom kojeg bolesnik sam miješa, zamjena bazalnog inzulina lijekom Tresiba može se obaviti po načelu jedinica za jedinicu na osnovi doze prethodnog bazalnog inzulina, nakon čega slijedi individualna prilagodba doze.
Smanjenje doze za 20% na osnovi doze prethodnog bazalnog inzulina, nakon čega slijedi individualna prilagodba doze, treba razmotriti kada se
- prelazi na lijek Tresiba s bazalnog inzulina koji se primjenjuje dva puta dnevno
- prelazi na lijek Tresiba s glargin inzulina (300 jedinica/ml)
Bolesnici sa šećernom bolešću tipa 1
Za bolesnike sa šećernom bolešću tipa 1 treba razmotriti smanjenje doze za 20%, na osnovi doze prethodnog bazalnog inzulina ili bazalne komponente kontinuiranog supkutanog inzulinskog infuzijskog režima, nakon čega slijedi individualna prilagodba doze na osnovi glikemijskog odgovora.
Primjena lijeka Tresiba u kombinaciji s agonistima GLP-1 receptora u bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2
Kad se Tresiba dodaje agonistima GLP-1 receptora, preporučena dnevna početna doza je 10 jedinica nakon čega slijedi individualna prilagodba doze.
Kad se agonisti GLP-1 receptora dodaju lijeku Tresiba, preporučuje se smanjiti dozu lijeka Tresiba za 20% kako bi se smanjio rizik od hipoglikemije. Nakon toga dozu treba individualno prilagoditi.
Posebne populacije
Stariji bolesnici (≥ 65 godina)
Tresiba se može primjenjivati u starijih bolesnika. Treba pojačano pratiti razinu glukoze te individualno prilagoditi dozu inzulina (vidjeti dio 5.2).
Oštećenje bubrega i jetre
Tresiba se može primjenjivati u bolesnika s oštećenjem bubrega i jetre. Treba pojačano pratiti razinu glukoze te individualno prilagoditi dozu inzulina (vidjeti dio 5.2).
Pedijatrijska populacija
Nema kliničkog iskustva s primjenom ovog lijeka u djece mlađe od 1 godine. Ovaj lijek se može koristiti u adolescenata i djece u dobi od navršene 1 godine (vidjeti dio 5.1). Kad se prelazi s bazalnog inzulina na lijek Tresiba, potrebno je razmotriti individualno smanjenje doze bazalnog i bolus inzulina, kako bi se umanjio rizik od hipoglikemije (vidjeti dio 4.4).
Način primjene
Samo za supkutanu primjenu.
Tresiba se ne smije primjenjivati intravenski jer to može dovesti do teške hipoglikemije. Ovaj lijek se ne smije primjenjivati intramuskularno jer to može promijeniti apsorpciju. Ovaj lijek se ne smije koristiti u inzulinskim infuzijskim pumpama.
Tresiba se ne smije izvlačiti iz uloška napunjene brizgalice u štrcaljku (vidjeti dio 4.4).
Tresiba se primjenjuje supkutanom injekcijom u bedro, nadlakticu ili trbušnu stijenku. Mjesta injiciranja unutar istog područja treba stalno mijenjati kako bi se smanjio rizik od lipodistrofije i kožne amiloidoze (vidjeti dijelove 4.4 i 4.8).
Bolesnike treba uputiti da uvijek upotrijebe novu iglu. Ponovna uporaba iste igle za inzulinsku brizgalicu povećava rizik od začepljenja igle, što može dovesti do primjene premale ili prevelike doze lijeka. U slučaju začepljenja igle, bolesnici moraju slijediti naputke navedene u uputama za uporabu koje dolaze s uputom o lijeku (vidjeti dio 6.6).
Tresiba 100 jedinica/ml i Tresiba 200 jedinica/ml FlexTouch otopina za injekciju u napunjenoj brizgalici Tresiba dolazi u obliku napunjene brizgalice namijenjene uporabi s iglama za injekciju NovoFine ili NovoTwist.
- Napunjena brizgalica od 100 jedinica/ml isporučuje 1-80 jedinica u stupnjevima od 1 jedinice.
- Napunjena brizgalica od 200 jedinica/ml isporučuje 2-160 jedinica u stupnjevima od 2 jedinice.
Tresiba 100 jedinica/ml Penfill otopina za injekciju u ulošku
Tresiba dolazi u obliku uloška namijenjenog uporabi s pomagalima za primjenu inzulina proizvođača Novo Nordisk i s iglama za injekciju NovoFine ili NovoTwist.
Tresiba 100 jedinica/ml FlexPen otopina za injekciju u napunjenoj brizgalici
Tresiba dolazi u obliku napunjene brizgalice namijenjene uporabi s iglama za injekciju NovoFine ili NovoTwist. Tresiba FlexPen isporučuje 1-60 jedinica u stupnjevima od 1 jedinice.
Hipoglikemija
Izostavljanje obroka ili neplanirana naporna tjelovježba mogu dovesti do hipoglikemije.
Hipoglikemija može nastupiti ako je doza inzulina prevelika u odnosu na potrebe za inzulinom (vidjeti
dijelove 4.5, 4.8 i 4.9).
Doze inzulina u djece potrebno je oprezno uskladiti (osobito u sklopu bazal-bolus inzulinske terapije)
s unosom hrane i tjelesnom aktivnošću kako bi se umanjio rizik od hipoglikemije.
U bolesnika u kojih je znatno poboljšana regulacija glikemije (primjerice, intenziviranjem inzulinskog liječenja), može doći do promjene uobičajenih upozoravajućih simptoma hipoglikemije te ih o tome treba primjereno savjetovati. U osoba koje dugo boluju od šećerne bolesti uobičajeni upozoravajući simptomi mogu nestati.
Istodobne bolesti, posebice infekcije i stanja praćena vrućicom, obično povećavaju bolesnikovu potrebu za inzulinom. Istodobne bolesti bubrega, jetre, nadbubrežne žlijezde, hipofize ili štitnjače mogu zahtijevati promjenu doze inzulina.
Kao i kod drugih bazalnih inzulinskih pripravaka, produljeno djelovanje lijeka Tresiba može odgoditi
oporavak od hipoglikemije.
Hiperglikemija
U teškoj hiperglikemiji preporučuje se primjena brzodjelujućeg inzulina.
Neodgovarajuće doziranje i/ili prekid liječenja u bolesnika kojima je potreban inzulin može dovesti do hiperglikemije, a potencijalno i do dijabetičke ketoacidoze. Nadalje, istodobne bolesti, posebice infekcije, mogu dovesti do hiperglikemije te time prouzrokovati povećanu potrebu za inzulinom.
Obično se prvi simptomi hiperglikemije javljaju postupno tijekom nekoliko sati ili dana. Oni uključuju žeđ, učestalo mokrenje, mučninu, povraćanje, omamljenost, crvenu suhu kožu, suha usta, gubitak teka kao i acetonski zadah. U šećernoj bolesti tipa 1 neliječena hiperglikemija u konačnici vodi u dijabetičku ketoacidozu, koja može biti smrtonosna.
Prijelaz s drugih inzulinskih pripravaka
Prebacivanje bolesnika na drugu vrstu, naziv ili inzulin drugog proizvođača mora se provesti pod medicinskim nadzorom i može dovesti do potrebe za promjenom doze.
Poremećaji kože i potkožnog tkiva
Bolesnike se mora savjetovati da neprekidno mijenjaju mjesto injiciranja kako bi se smanjio rizik od nastanka lipodistrofije i kožne amiloidoze. Postoji potencijalni rizik od odgode apsorpcije inzulina i pogoršanja regulacije glikemije kod primjene injekcija inzulina na područjima na kojima su se javile te reakcije. Zabilježeno je da iznenadna promjena mjesta injekcije sa zahvaćenog na nezahvaćeno područje dovodi do hipoglikemije. Nakon promjene mjesta injiciranja sa zahvaćenog na nezahvaćeno područje preporučuje se praćenje razine glukoze u krvi, a može se razmotriti prilagodba doze antidijabetika.
Kombinacija pioglitazona i inzulinskih pripravaka
Zabilježeni su slučajevi zatajivanja srca kod primjene pioglitazona u kombinaciji s inzulinom, osobito u bolesnika koji su imali rizične faktore za razvoj zatajivanja srca. Ovo treba imati na umu ako se razmatra liječenje kombinacijom pioglitazona i lijeka Tresiba. U slučaju primjene ove kombinacije, u bolesnika treba pratiti znakove i simptome zatajivanja srca, porasta tjelesne težine i edema. Liječenje pioglitazonom treba prekinuti ako dođe do bilo kakvog pogoršanja srčanih simptoma.
Poremećaj oka
Intenziviranje inzulinske terapije s naglim poboljšanjem regulacije glikemije može biti povezano s privremenim pogoršanjem dijabetičke retinopatije, dok dugoročno poboljšanje regulacije glikemije smanjuje rizik napredovanja dijabetičke retinopatije.
Izbjegavanje medikacijskih pogrešaka
Bolesnicima se mora objasniti da prije svakog injiciranja uvijek provjere naljepnicu na inzulinu radi izbjegavanja slučajne zamjene dviju različitih jačina lijeka Tresiba, kao i drugih inzulinskih pripravaka.
Bolesnici moraju vizualno provjeriti odabrane jedinice na brojčaniku doze na brizgalici. Stoga je uvjet za samostalno injiciranje da bolesnik može pročitati prikazano na brojčaniku doze na brizgalici.
Bolesnicima koji su slijepi ili slabovidni mora se objasniti da uvijek zatraže pomoć druge osobe koja ima dobar vid i koja je naučila koristiti inzulinsko pomagalo.
Kako bi izbjegli pogreške pri doziranju i moguće predoziranje, bolesnici i zdravstveni radnici nikada
ne smiju štrcaljkom izvlačiti lijek iz uloška koji se nalazi u napunjenoj brizgalici.
U slučaju začepljenja igle, bolesnici moraju slijediti naputke navedene u uputama za uporabu koje
dolaze s uputom o lijeku (vidjeti dio 6.6).
Inzulinska protutijela
Primjena inzulina može uzrokovati pojavu inzulinskih protutijela. U rijetkim slučajevima, prisutnost takvih inzulinskih protutijela može zahtijevati promjenu doze inzulina kako bi se izbjegla sklonost hiperglikemiji ili hipoglikemiji.
Natrij
Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija po dozi, tj. zanemarive količine natrija.
Sljedivost
Kako bi se poboljšala sljedivost bioloških lijekova, naziv i broj serije primijenjenog lijeka potrebno je
jasno evidentirati.
Poznato je da niz lijekova stupa u interakciju s metabolizmom glukoze.
Sljedeće tvari mogu smanjiti potrebu za inzulinom
Oralni antidijabetici, agonisti GLP-1 receptora, inhibitori monoaminooksidaze (MAO inhibitori), beta- blokatori, inhibitori angiotenzin konvertirajućeg enzima (ACE inhibitori), salicilati, anabolički steroidi i sulfonamidi.
Sljedeće tvari mogu povećati potrebu za inzulinom
Oralni kontraceptivi, tiazidi, glukokortikoidi, hormoni štitnjače, simpatomimetici, hormon rasta i danazol.
Beta-blokatori mogu prikriti simptome hipoglikemije. Oktreotid/lanreotid mogu ili povećati ili smanjiti potrebu za inzulinom. Alkohol može pojačati ili smanjiti hipoglikemijski učinak inzulina.
Trudnoća
Primjena lijeka Tresiba u trudnica sa šećernom bolešću ispitivana je u intervencijskom ispitivanju (vidjeti dio 5.1). Ograničeni podaci u trudnica (više od 400 ishoda trudnoća) iz kliničkih ispitivanja i praćenja nakon stavljanja lijeka na tržište ne ukazuju da degludek inzulin uzrokuje malformacije ili ima feto/neonatalni toksični učinak. Ispitivanja utjecaja na reprodukciju provedena u životinja nisu pokazala nikakvu razliku između degludek inzulina i humanog inzulina s obzirom na embriotoksičnost i teratogenost.
Može se razmotriti liječenje lijekom Tresiba tijekom trudnoće ako je to klinički potrebno.
Općenito se tijekom cijele trudnoće kao i pri planiranju trudnoće preporučuje pojačano praćenje regulacije glikemije te nadzor trudnica sa šećernom bolešću. Potrebe za inzulinom obično se smanjuju tijekom prvog tromjesečja te naknadno povećavaju u drugom i trećem tromjesečju trudnoće. Nakon poroda, potrebe za inzulinom se obično brzo vraćaju na vrijednosti prije trudnoće. Preporučuje se pažljivo praćenje regulacije glikemije, a dozu inzulina je potrebno individualno prilagoditi.
Dojenje
Nema kliničkog iskustva s primjenom lijeka Tresiba tijekom dojenja. U štakora se degludek inzulin izlučivao u mlijeko; koncentracija u mlijeku bila je niža od one u plazmi.
Nije poznato izlučuje li se degludek inzulin u majčino mlijeko u ljudi. Ne očekuju se metabolički učinci u dojene novorođenčadi/dojenčadi.
Plodnost
Ispitivanja reprodukcije na životinjama s degludek inzulinom ne ukazuju na bilo kakve štetne učinke
na plodnost.
Ovaj lijek ne utječe ili zanemarivo utječe na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima. Međutim, bolesnikova sposobnost koncentracije i reagiranja može biti smanjena kao posljedica hipoglikemije. To može predstavljati rizik u situacijama u kojima su takve sposobnosti vrlo važne (primjerice, upravljanje vozilima ili rad sa strojevima).
Bolesnicima treba savjetovati da poduzmu mjere kako bi izbjegli hipoglikemiju tijekom vožnje. To je osobito važno u osoba u kojih su upozoravajući simptomi hipoglikemije slabije izraženi ili izostaju te u osoba s učestalim epizodama hipoglikemije. U takvim slučajevima treba procijeniti je li preporučljivo upravljati vozilom.
Sažetak sigurnosnog profila
Najčešće prijavljena nuspojava tijekom liječenja je hipoglikemija (vidjeti dio „Opis odabranih nuspojava“ u nastavku).
Tablični prikaz nuspojava
| Klasifikacija organskih sustava | Učestalost | Nuspojava |
| Poremećaji imunološkog sustava | Rijetko | PreosjetljivostUrtikarija |
| Poremećaji metabolizma i prehrane | Vrlo često | Hipoglikemija |
| Poremećaji kože i potkožnog tkiva | Manje često | Lipodistrofija |
| Nepoznato | Kožna amiloidoza† | |
| Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene | Često | Reakcije na mjestu injiciranja |
| Manje često | Periferni edem |
Dolje navedene nuspojave temelje se na podacima iz kliničkih ispitivanja i prikazane su prema MedDRA klasifikaciji organskih sustava. Za učestalost pojavljivanja korištena je sljedeća kategorizacija: vrlo često (≥1/10); često (≥1/100 i <1/10); manje često (≥1/1000 i <1/100); rijetko (≥1/10 000 i <1/1000); vrlo rijetko (<1/10 000) i nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).
†Nuspojava prijavljena nakon stavljanja lijeka u promet. Opis odabranih nuspojava
Poremećaji imunološkog sustava
Kod primjene inzulinskih pripravaka, mogu se javiti alergijske reakcije. Trenutne alergijske reakcije
na sam inzulin ili pomoćne tvari mogu biti opasne po život.
Kod primjene lijeka Tresiba, preosjetljivost (koja se očituje oticanjem jezika i usana, proljevom, mučninom, umorom i svrbežom) i urtikarija rijetko su prijavljene.
Hipoglikemija
Hipoglikemija može nastupiti ako je doza inzulina prevelika u odnosu na potrebu za inzulinom. Teška hipoglikemija može dovesti do gubitka svijesti i/ili konvulzija te može izazvati privremeno ili trajno oštećenje funkcije mozga, pa čak i smrt. Simptomi hipoglikemije obično se javljaju naglo, a mogu uključivati: hladan znoj, hladnu blijedu kožu, umor, nervozu ili tremor, anksioznost, neuobičajen umor ili slabost, konfuznost, poteškoće s koncentracijom, omamljenost, izrazitu glad, promjene vida, glavobolju, mučninu i palpitacije.
Poremećaji kože i potkožnog tkiva
Na mjestu injekcije može doći do lipodistrofije (uključujući lipohipertrofiju i lipoatrofiju) i kožne amiloidoze koje mogu odgoditi lokalnu apsorpciju inzulina. Neprestano mijenjanje mjesta injiciranja unutar preporučenih injekcijskih područja može pomoći u ublažavanju ili sprečavanju takvih reakcija (vidjeti dio 4.4).
Reakcije na mjestu injiciranja
Reakcije na mjestu injiciranja (uključujući hematom na mjestu injiciranja, bol, krvarenje, eritem, čvoriće, oticanje, promjenu boje, svrbež, toplinu i oteklinu na mjestu injiciranja) javile su se u bolesnika liječenih lijekom Tresiba. Te reakcije su obično blage i prolazne te normalno nestaju tijekom daljnjeg liječenja.
Pedijatrijska populacija
Tresiba je primijenjena u djece i adolescenata u dobi do 18 godina radi ispitivanja farmakokinetičkih svojstava (vidjeti dio 5.2). Sigurnost i djelotvornost dokazane su u dugotrajnom ispitivanju u djece u dobi od 1 do manje od 18 godina. Učestalost, vrsta i težina nuspojava u pedijatrijskoj populaciji ne
upućuju na razlike u odnosu na iskustvo u općoj populaciji oboljelih od šećerne bolesti (vidjeti dio
5.1).
Ostale posebne populacije
Na temelju rezultata kliničkih ispitivanja, učestalost, vrsta i težina nuspojava zabilježenih u starijih bolesnika i bolesnika s oštećenjem bubrega ili jetre ne upućuju na razlike u odnosu na šire iskustvo u općoj populaciji.
Prijavljivanje sumnji na nuspojavu
Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.
Specifično predoziranje inzulinom nije moguće definirati. Međutim, ako se primijene doze koje su prevelike u odnosu na bolesnikovu potrebu, može se razviti hipoglikemija u nekoliko različitih stadija:
-
Blage epizode hipoglikemije mogu se liječiti peroralnom primjenom glukoze ili uzimanjem drugih proizvoda koji sadrže šećer. Stoga se bolesniku preporučuje da sa sobom uvijek nosi proizvode koji sadrže šećer.
-
Teške epizode hipoglikemije, u kojima si bolesnik ne može sam pomoći, mogu se liječiti glukagonom ili glukozom koju intravenski daje zdravstveni radnik. Ako bolesnik ne reagira na glukagon 10 do 15 minuta nakon primjene, mora se intravenski primijeniti glukoza. Kako bi se spriječilo ponavljanje hipoglikemije, po povratku svijesti u bolesnika se preporučuje peroralna primjena ugljikohidrata.
Farmakološka svojstva - Tresiba 100 jedinica/ml
Farmakoterapijska skupina: lijekovi za liječenje šećerne bolesti. Inzulini i analozi za injiciranje, dugodjelujući. ATK oznaka: A10AE06.
Mehanizam djelovanja
Degludek inzulin veže se specifično na receptore humanog inzulina i ima iste farmakološke učinke
kao i humani inzulin.
Učinak inzulina na snižavanje razine glukoze u krvi posljedica je olakšanog ulaska glukoze nakon vezanja inzulina za receptore na mišićnim i masnim stanicama te istovremene inhibicije otpuštanja glukoze iz jetre.
Farmakodinamički učinci
Tresiba je bazalni inzulin koji tvori topive multiheksamere nakon supkutane injekcije, što rezultira stvaranjem depoa iz kojega se degludek inzulin neprestano i sporo apsorbira u cirkulaciju, što dovodi do ravnomjernog i stabilnog učinka lijeka Tresiba na snižavanje razine glukoze (vidjeti sliku 1).
Tijekom razdoblja od 24 sata liječenja primjenom lijeka jednom dnevno, učinak lijeka Tresiba na snižavanje razine glukoze bio je, za razliku od glargin inzulina, ravnomjerno raspodijeljen između prvih i drugih 12 sati (AUCGIR,0-12h,SS/AUCGIR,ukupno,SS = 0,5).
Vrijeme proteklo od injiciranja (sati)
Liječenje IDeg 0,6 jedinica/kg
Brzina infuzije glukoze (mg/(kg*min))
Slika 1 Ujednačeni profil brzine infuzije glukoze, stanje dinamičke ravnoteže - Prosječni profil 0-24 sata - IDeg 100 jedinica/ml 0,6 jedinica/kg - Ispitivanje 1987 Djelovanje lijeka Tresiba traje više od 42 sata unutar raspona terapijske doze. Stanje dinamičke ravnoteže nastupa 2-3 dana nakon primjene doze.Varijabilnost učinka snižavanja razine glukoze dan za danom, izražena kao koeficijent varijacije, tijekom jednog intervala doziranja od 0-24 sata (AUCGIR,τ,SS) u stanju dinamičke ravnoteže iznosi 20% za degludek inzulin, što je značajno niže nego za glargin inzulin (100 jedinica/ml).
Učinak lijeka Tresiba na snižavanje ukupne razine glukoze povećava se linearno s povećanjem doza. Učinak snižavanja ukupne razine glukoze usporediv je za lijek Tresiba 100 jedinica/ml i
200 jedinica/ml nakon primjene istih doza obaju lijekova.
Nema klinički relevantne razlike u farmakodinamici ovog lijeka između starijih i mlađih odraslih
bolesnika.
Klinička djelotvornost i sigurnost
Provedeno je 11 multinacionalnih, kontroliranih, otvorenih, randomiziranih, paralelnih kliničkih ispitivanja titracijom do ciljnih vrijednosti, u trajanju od 26 ili 52 tjedna, u kojima je 4275 bolesnika bilo izloženo lijeku Tresiba (1102 bolesnika sa šećernom bolešću tipa 1 i 3173 bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2).
U otvorenim ispitivanjima učinak lijeka Tresiba ispitan je u bolesnika sa šećernom bolesti tipa 1 (Tablica 2), u bolesnika koji nisu koristili inzulin (početak primjene inzulina kod šećerne bolesti tipa 2, Tablica 3) i u onih koji su već koristili inzulin (intenziviranje inzulinskog liječenja kod šećerne bolesti tipa 2, Tablica 4), s fiksnim i s fleksibilnim vremenom doziranja (Tablica 5). Neinferiornost snižavanja HbA1c od početne vrijednosti do vrijednosti na kraju ispitivanja potvrđena je u svim ispitivanjima u odnosu na sve lijekove usporedbe (detemir inzulin i glargin inzulin(100 jedinica/ml)). Dok vrijednosti HbA1c nisu bile inferiorne u usporedbi s drugim inzulinskim pripravcima, Tresiba je bila statistički značajno superiornija u snižavanju HbA1c u odnosu na sitagliptin (Tablica 4).
U prospektivno planiranoj metaanalizi koja je obuhvaćala sedam otvorenih konfirmacijskih ispitivanja titracijom do ciljnih vrijednosti, u bolesnika sa šećernom bolešću tipa 1 i tipa 2, Tresiba je bila superiornija s obzirom na manji broj potvrđenih epizoda hipoglikemije (s obzirom na korist kod šećerne bolesti tipa 2, vidjeti Tablicu 1) i noćnih potvrđenih hipoglikemija u usporedbi s glargin inzulinom (100 jedinica/ml) (primijenjen u skladu s odobrenjem). Smanjeni broj hipoglikemija postignut je pri nižim prosječnim vrijednostima GUP-a natašte uz lijek Tresiba nego uz glargin inzulin.
Tablica 1 Rezultati metaanalize hipoglikemija| Potvrđene hipoglikemijea | ||
| Procijenjeni omjer rizika (degludek inzulin/glargin inzulin) | Ukupne | Noćne |
| Šećerna bolest tipa 1 + tipa 2 (zajedno) | 0,91* | 0,74* |
| Razdoblje održavanja b | 0,84* | 0,68* |
| Stariji bolesnici ≥ 65 godina | 0,82 | 0,65* |
| Šećerna bolest tipa 1 | 1,10 | 0,83 |
| Razdoblje održavanja b | 1,02 | 0,75* |
| Šećerna bolest tipa 2 | 0,83* | 0,68* |
| Razdoblje održavanja b | 0,75* | 0,62* |
| Liječenje samo bazalnim inzulinom u bolesnika kojiranije nisu koristili inzulin | 0,83* | 0,64* |
*Statistički značajno
a Potvrđena hipoglikemija definirana je kao epizoda potvrđena razinom glukoze u plazmi < 3,1 mmol/l ili time što je bolesniku potrebna pomoć druge osobe. Noćna potvrđena hipoglikemija definirana je kao epizoda u vremenu od ponoći do 6 sati ujutro.
b Epizode od 16. tjedna
Nema klinički relevantnog razvoja inzulinskih protutijela nakon dugotrajnog liječenja lijekom Tresiba.
Tablica 2 Rezultati otvorenih kliničkih ispitivanja kod šećerne bolesti tipa 1| Liječenje u trajanju od 52 tjedna | Liječenje u trajanju od 26 tjedana | |||
| Tresiba1 | glargin inzulin(100 jedinica/ml)1 | Tresiba1 | detemir inzulin1 | |
| Broj | 472 | 157 | 302 | 153 |
| HbA1c (%) | ||||
| Na kraju ispitivanja | 7,3 | 7,3 | 7,3 | 7,3 |
| Prosječna promjena | -0,40 | -0,39 | -0,73 | -0,65 |
| Razlika: -0,01 [-0,14; 0,11] | Razlika: -0,09 [-0,23; 0,05] | |||
| GUP natašte (mmol/l) | ||||
| Na kraju ispitivanja | 7,8 | 8,3 | 7,3 | 8,9 |
| Prosječna promjena | -1,27 | -1,39 | -2,60 | -0,62 |
| Razlika: -0,33 [-1,03; 0,36] | Razlika: -1,66 [-2,37; -0,95] | |||
| Stopa hipoglikemije (za izloženost po bolesnik-godina) | ||||
| Teška | 0,21 | 0,16 | 0,31 | 0,39 |
| Potvrđena2 | 42,54 | 40,18 | 45,83 | 45,69 |
| Omjer: 1,07 [0,89; 1,28] | Omjer: 0,98 [0,80; 1,20] | |||
| Noćna potvrđena2 | 4,41 | 5,86 | 4,14 | 5,93 |
| Omjer: 0,75 [0,59; 0,96] | Omjer: 0,66 [0,49; 0,88] | |||
1 Primjena jednom dnevno + aspart inzulin za pokrivanje potreba za inzulinom u vrijeme obroka.
2 Potvrđena hipoglikemija definirana je kao epizoda potvrđena razinom glukoze u plazmi < 3,1 mmol/l ili time što je bolesniku potrebna pomoć druge osobe. Noćna potvrđena hipoglikemija definirana je kao epizoda u vremenu od ponoći do 6 sati ujutro.
Tablica 3 Rezultati otvorenih kliničkih ispitivanja u bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2 koji ranije nisu koristili inzulin (početak primjene inzulina)| Liječenje u trajanju od 52 tjedna | Liječenje u trajanju od 26 tjedana | |||
| Tresiba1 | glargin inzulin(100 jedinica/ml)1 | Tresiba1 | glargin inzulin(100 jedinica/ml)1 | |
| Broj | 773 | 257 | 228 | 229 |
| HbA1c (%) | ||||
| Na kraju ispitivanja | 7,1 | 7,0 | 7,0 | 6,9 |
| Prosječna promjena | -1,06 | -1,19 | -1,30 | -1,32 |
| Razlika: 0,09 [-0,04; 0,22] | Razlika: 0,04 [-0,11; 0,19] | |||
| GUP natašte (mmol/l) | ||||
| Na kraju ispitivanja | 5,9 | 6,4 | 5,9 | 6,3 |
| Prosječna promjena | -3,76 | -3,30 | -3,70 | -3,38 |
| Razlika: -0,43 [-0,74; -0,13] | Razlika: -0,42 [-0,78; -0,06] | |||
| Stopa hipoglikemije (za izloženost po bolesnik-godina) | ||||
| Teška | 0 | 0,02 | 0 | 0 |
| Potvrđena2 | 1,52 | 1,85 | 1,22 | 1,42 |
| Omjer: 0,82 [0,64; 1,04] | Omjer: 0,86 [0,58; 1,28] | |||
| Noćna potvrđena2 | 0,25 | 0,39 | 0,18 | 0,28 |
| Omjer: 0,64 [0,42; 0,98] | Omjer: 0,64 [0,30; 1,37] | |||
1 Primjena jednom dnevno + metformin ± DPP-IV inhibitor.
2 Potvrđena hipoglikemija definirana je kao epizoda potvrđena razinom glukoze u plazmi < 3,1 mmol/l ili time što je bolesniku potrebna pomoć druge osobe. Noćna potvrđena hipoglikemija definirana je kao epizoda u vremenu od ponoći do 6 sati ujutro.
Tablica 4 Rezultati otvorenih kliničkih ispitivanja u bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2: lijevo - oni koji su već koristili bazalni inzulin, desno – oni koji nisu koristili inzulin| Liječenje u trajanju od 52 tjedna | Liječenje u trajanju od 26 tjedana | |||
| Tresiba1 | glargin inzulin(100 jedinica/ml)1 | Tresiba2 | sitagliptin2 | |
| Broj | 744 | 248 | 225 | 222 |
| HbA1c (%) | ||||
| Na kraju ispitivanja | 7,1 | 7,1 | 7,2 | 7,7 |
| Prosječna promjena | -1,17 | -1,29 | -1,56 | -1,22 |
| Razlika: 0,08 [-0,05; 0,21] | Razlika: -0,43 [-0,61; -0,24] | |||
| GUP natašte (mmol/l) | ||||
| Na kraju ispitivanja | 6,8 | 7,1 | 6,2 | 8,5 |
| Prosječna promjena | -2,44 | -2,14 | -3,22 | -1,39 |
| Razlika: -0,29 [-0,65; 0,06] | Razlika: -2,17 [-2,59; -1,74] | |||
| Stopa hipoglikemije (za izloženost po bolesnik-godina) | ||||
| Teška hipoglikemija | 0,06 | 0,05 | 0,01 | 0 |
| Potvrđena3 | 11,09 | 13,63 | 3,07 | 1,26 |
| Omjer: 0,82 [0,69; 0,99] | Omjer: 3,81 [2,40; 6,05] | |||
| Noćna potvrđena3 | 1,39 | 1,84 | 0,52 | 0,30 |
| Omjer: 0,75 [0,58; 0,99] | Omjer: 1,93 [0,90; 4,10] | |||
1 Primjena jednom dnevno + aspart inzulin za pokrivanje potreba za inzulinom u vrijeme obroka ± metformin ± pioglitazon
2 Primjena jednom dnevno ± metformin SU/glinid ± pioglitazon
3 Potvrđena hipoglikemija definirana je kao epizoda potvrđena razinom glukoze u plazmi < 3,1 mmol/l ili time što je bolesniku potrebna pomoć druge osobe. Noćna potvrđena hipoglikemija definirana je kao epizoda u vremenu od ponoći do 6 sati ujutro.
Tablica 5 Rezultati otvorenog kliničkog ispitivanja pri fleksibilnom vremenu doziranja lijeka Tresiba kod šećerne bolesti tipa 2| Liječenje u trajanju od 26 tjedana | |||
| Tresiba1 | Tresiba Flex2 | glargin inzulin(100 jedinica/ml)3 | |
| Broj | 228 | 229 | 230 |
| HbA1c (%) | |||
| Na kraju ispitivanja | 7,3 | 7,2 | 7,1 |
| Prosječna promjena | -1,07 | -1,28 | -1,26 |
| Razlika: -0,13 [-0,29; 0,03]5 | Razlika: 0,04 [-0,12; 0,20] | ||
| GUP natašte (mmol/l) | |||
| Na kraju ispitivanja | 5,8 | 5,8 | 6,2 |
| Prosječna promjena odpočetne | -2,91 | -3,15 | -2,78 |
| Razlika: -0,05 [-0,45; 0,35]5 | Razlika: -0,42 [-0,82; -0,02] | ||
| Stopa hipoglikemije (za izloženost po bolesnik-godina) | |||
| Teška | 0,02 | 0,02 | 0,02 |
| Potvrđena4 | 3,63 | 3,64 | 3,48 |
| Omjer: 1,10 [0,79; 1,52]6 | Omjer: 1,03 [0,75; 1,40] | ||
| Noćna potvrđena4 | 0,56 | 0,63 | 0,75 |
| Omjer: 1,18 [0,66; 2,12]6 | Omjer: 0,77 [0,44; 1,35] | ||
1 Primjena jednom dnevno (s glavnim večernjim obrokom) + jedan ili dva od sljedećih oralnih antidijabetika: SU, metformin
ili DPP-4 inhibitor.
2 Fleksibilna primjena jednom dnevno (u razmacima od približno 8-40 sati između doza) + jedan ili dva od sljedećih oralnih antidijabetika: SU, metformin ili DPP-4 inhibitor.
3 Primjena jednom dnevno + jedan ili dva od sljedećih oralnih antidijabetika: SU, metformin ili DPP-4 inhibitor.
4 Potvrđena hipoglikemija definirana je kao epizoda potvrđena razinom glukoze u plazmi < 3,1 mmol/l ili time što je bolesniku potrebna pomoć druge osobe. Noćna potvrđena hipoglikemija definirana je kao epizoda u vremenu od ponoći do 6 sati ujutro.
5 Razlika je za Tresiba Flex - Tresiba
6 Omjer je za Tresiba Flex/Tresiba.
U kliničkom ispitivanju koje je trajalo 104 tjedna, 57% bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2 liječeno
lijekom Tresiba (degludek inzulin) u kombinaciji s metforminom postiglo je ciljni HbA1c < 7,0%. Preostali bolesnici nastavili su sudjelovanje u 26-tjednom otvorenom ispitivanju i bili su randomizirani tako da im je dodan liraglutid ili jedna doza aspart inzulina (uz najveći obrok). U skupini koja je uzimala degludek inzulin + liraglutid, doza inzulina smanjena je za 20% kako bi se smanjio rizik od hipoglikemije. Dodatak liraglutida rezultirao je statistički značajno većim smanjenjem HbA1c (-0,73% za liraglutid naspram -0,40% za lijek usporedbe, procijenjene srednje vrijednosti) i tjelesne težine
(-3,03 naspram 0,72 kg, procijenjene srednje vrijednosti). Stopa epizoda hipoglikemije (za izloženost po bolesnik-godina) bila je statistički značajno manja kad je dodan liraglutid nego kad je dodana jedna doza aspart inzulina (1,0 naspram 8,15; omjer: 0,13; 95% CI: 0,08 do 0,21).
Nadalje, dva 64-tjedna kontrolirana, dvostruko slijepa, randomizirana, ukrižena ispitivanja s titracijom do ciljnih vrijednosti provedena su u bolesnika s najmanje jednim rizičnim faktorom za hipoglikemiju i sa šećernom bolešću tipa 1 (501 bolesnik) ili sa šećernom bolešću tipa 2 (721 bolesnik). Bolesnici su randomizirani ili u skupinu koja je primala lijek Tresiba ili u skupinu koja je primala glargin inzulin (100 jedinica/ml) nakon čega su ukriženi. Ispitivanja su ocijenila stopu hipoglikemije kod liječenja lijekom Tresiba u usporedbi s glargin inzulinom (100 jedinica/ml) (vidjeti Tablicu 6).
Tablica 6 Rezultati dvostruko slijepih, ukriženih kliničkih ispitivanja kod šećerne bolesti tipa 1 i tipa 2| Šećerna bolest tipa 1 | Šećerna bolest tipa 2 | |||
| Tresiba1 | Glargin inzulin(100 jedinica/ml)1 | Tresiba2 | Glargin inzulin(100 jedinica/ml)2 | |
| N | 501 | 721 | ||
| HbA1c (%) | ||||
| Početni | 7,6 | 7,6 | ||
| Na kraju liječenja | 6,9 | 6,9 | 7,1 | 7,0 |
| GUP natašte (mmol/l) | ||||
| Početni | 9,4 | 7,6 | ||
| Na kraju liječenja | 7,5 | 8,4 | 6,0 | 6,1 |
| Stopa teške hipoglikemije3 | ||||
| Razdoblje održavanja4 | 0,69 | 0,92 | 0,05 | 0,09 |
| Omjer: 0,65 [0,48; 0,89] | Omjer: 0,54 [0,21; 1,42] | |||
| Stopa teške ili simptomatske hipoglikemije potvrđene razinom glukoze u krvi3,5 | ||||
| Razdoblje održavanja4 | 22,01 | 24,63 | 1,86 | 2,65 |
| Omjer: 0,89 [0,85; 0,94] | Omjer: 0,70 [0,61; 0,80] | |||
| Stopa teške ili simptomatske noćne hipoglikemije potvrđene razinom glukoze u krvi3.5 | ||||
| Razdoblje održavanja4 | 2,77 | 4,29 | 0,55 | 0,94 |
| Omjer: 0,64 [0,56; 0,73] | Omjer: 0,58 [0,46; 0,74] | |||
1 Primjena jednom dnevno + aspart inzulin za pokrivanje potreba za inzulinom u vrijeme obroka
2 Primjena jednom dnevno ± OAD (bilo koja kombinacija metformina, inhibitora dipeptidil-peptidaze-4, inhibitora alfa- glukozidaze, tiazolidindiona, inhibitora suprijenosnika-2 natrija i glukoze)
3 Za izloženost po bolesnik-godina
4 Epizode iz 16. tjedna u svakom razdoblju liječenja
5 Simptomatska hipoglikemija potvrđena razinom glukoze u krvi definirana je kao epizoda potvrđena razinom glukoze u plazmi manjom od 3,1 mmol/l, sa simptomima u skladu s hipoglikemijom. Noćna potvrđena hipoglikemija definirana je kao epizoda u vremenu od ponoći do 6 sati ujutro.
Kardiovaskularna procjena
Ispitivanje DEVOTE bilo je randomizirano, dvostruko slijepo kliničko ispitivanje vođeno događajima, s medijanom trajanja od 2 godine, u kojem se uspoređivala kardiovaskularna sigurnost lijeka Tresiba u odnosu na glargin inzulin (100 jedinica/ml) u 7637 bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2 i visokim rizikom od kardiovaskularnih događaja.
U primarnoj analizi ocjenjivalo se vrijeme od randomizacije do prve pojave velikog kardiovaskularnog štetnog događaja (engl. major adverse cardiovascular event, MACE) koji je obuhvaćao 3 komponente – smrt zbog kardiovaskularnog uzroka, infarkt miokarda bez smrtnog ishoda i moždani udar bez smrtnog ishoda. Ispitivanje je bilo dizajnirano kao ispitivanje neinferiornosti kako bi se isključila unaprijed određena margina rizika od 1,3 za omjer hazarda za MACE uz lijek Tresiba u odnosu na glargin inzulin. Potvrđena je kardiovaskularna sigurnost lijeka Tresiba u odnosu na glargin inzulin (omjer hazarda 0,91 [0,78; 1,06]) (Slika 2).
Rezultati analiza po podskupinama (npr. spol, trajanje šećerne bolesti, skupina s KV rizikom i prethodni inzulinski režim) u skladu su s primarnom analizom.
| Omjer hazarda | Tresiba | Glargin inzulin | |
| (95% CI) | N (%) | N (%) | |
| Primarna analiza (trokomponentni MACE) | 0,91 (0,78-1,06) | 325 (8,51) | 356 (9,32) |
| Smrt zbog KV uzroka | 0,96 (0,76-1,21) | 136 (3,56) | 142 (3,72) |
| Moždani udar bez smrtnog ishoda | 0,90 (0,65-1,23) | 71 (1,86) | 79 (2,07) |
| Infarkt miokarda bez smrtnog ishoda | 0,85 (0,68-1,06) | 144 (3,77) | 169 (4,43) |
| Smrt zbog bilo kojeg uzroka | 0,91 (0,76-1,11) | 202 (5,29) | 221 (5,79) |
0,7 0,9 1 1,1 1,3
U korist lijeka Tresiba
U korist glargin inzulina
N: Broj ispitanika s prvim događajem tijekom ispitivanja koji je potvrdilo Povjerenstvo za ocjenu događaja. %: Postotak ispitanika s prvim
događajem koji je potvrdilo Povjerenstvo za ocjenu događaja u odnosu na broj randomiziranih ispitanika. KV: kardiovaskularni. CI: 95%
interval pouzdanosti.
Slika 2 Grafikon raspona pouzdanosti (engl. forest plot) za analizu objedinjenih trokomponentnih MACE događaja i pojedinačnih kardiovaskularnih mjera ishoda u ispitivanju DEVOTENa početku ispitivanja, vrijednost HbA1c iznosila je 8,4% u obje skupine, a nakon 2 godine 7,5% i za
lijek Tresiba i za glargin inzulin.
Tresiba je bila superiorna u odnosu na glargin inzulin s obzirom na nižu stopu epizoda teške hipoglikemije i manji udio ispitanika koji su doživjeli tešku hipoglikemiju. Stopa teške noćne hipoglikemije bila je značajno niža uz lijek Tresiba nego uz glargin inzulin (Tablica 7).
Tablica 7 Rezultati iz ispitivanja DEVOTE| Tresiba1 | Glargin inzulin(100 jedinica/ml)1 | |
| N | 3818 | 3819 |
| Stopa hipoglikemije (na 100 bolesnik-godina promatranja) | ||
| Teška hipoglikemija | 3,70 | 6,25 |
| Omjer stopa: 0,60 [0,48; 0,76] | ||
| Teška noćna hipoglikemija2 | 0,65 | 1,40 |
| Omjer stopa: 0,47 [0,31; 0,73] | ||
| Udio bolesnika s hipoglikemijom (postotak bolesnika) | ||
| Teška hipoglikemija | 4,9 | 6,6 |
| Omjer izgleda: 0,73 [0,60; 0,89] | ||
1 Kao dodatak standardnom liječenju šećerne bolesti i kardiovaskularne bolesti
2 Teška noćna hipoglikemija definirana je kao epizode u razdoblju od ponoći do 6 sati ujutro
Trudnoća
Lijek Tresiba ispitivan je u otvorenom, randomiziranom, aktivno kontroliranom kliničkom ispitivanju u kojem su trudnice sa šećernom bolešću tipa 1 liječene unutar bazal-bolus režima liječenja lijekom Tresiba (92 žene) ili detemir inzulinom (96 žena) kao bazalnim inzulinom, u oba slučaja u kombinaciji s aspart inzulinom kao inzulinom za vrijeme obroka (EXPECT).
Tresiba nije bila inferiorna u odnosu na detemir inzulin što je izmjereno vrijednošću HbA1c pri posljednjem planiranom posjetu za određivanje HbA1c prije poroda, a nakon 16. gestacijskog tjedna. Štoviše, nije uočena razlika između liječenih skupina u pogledu kontrole glikemije (promjena HbA1c, GUP-a natašte i postprandijalno) tijekom trudnoće.
Nisu uočene klinički značajne razlike između lijeka Tresiba i detemir inzulina u pogledu mjera ishoda sigurnosti majke: hipoglikemija, prijevremeni porod i štetni događaji tijekom trudnoće. Preeklampsija je prijavljena u 12 ispitanica liječenih lijekom Tresiba (13,2%) i 7 ispitanica (7,4%) liječenih detemir inzulinom. Neplanirani carski rez prijavljen je u 23 ispitanice (25,3%) liječene lijekom Tresiba te 15 ispitanica (16%) liječenih detemir inzulinom. Većina štetnih događaja prijavljenih u obje skupine nije bila ozbiljna, već su bili blagi te malo vjerojatno povezani s ispitivanim lijekom i imali su ishod
„oporavak/povlačenje”. Nije prijavljen nijedan smrtni slučaj u ispitanica koje su randomizirane u
ispitivanje.
Nije prijavljena perinatalna ili neonatalna smrt. Nisu uočene klinički značajne razlike između lijeka Tresiba i detemir inzulina u pogledu mjera ishoda trudnoće (rana smrt fetusa, prisutnost velikih abnormalnosti, neonatalna hipoglikemija, perinatalni mortalitet, neonatalni mortalitet, fetalna makrosomija, novorođenče veliko za gestacijsku dob i štetni događaji u dojenčeta tijekom 30 dana nakon rođenja).
Pedijatrijska populacija
Europska agencija za lijekove izuzela je obvezu podnošenja rezultata ispitivanja lijeka Tresiba u:
-
Novorođenčadi i dojenčadi od rođenja do dobi od manje od 12 mjeseci sa šećernom bolešću tipa 1 i u djece od rođenja do manje od 10 godina sa šećernom bolešću tipa 2, budući da se bolest ili stanje za koje je specifični lijek namijenjen ne javlja u navedenoj pedijatrijskoj podskupini (vidjeti dio 4.2 za informacije o pedijatrijskoj primjeni).
Djelotvornost i sigurnost lijeka Tresiba ispitivane su u 1:1 randomiziranom kontroliranom kliničkom ispitivanju u djece i adolescenata sa šećernom bolešću tipa 1 u trajanju od 26 tjedana (n=350), praćeno 26-tjednim produljenjem (n=280). Skupina bolesnika koji su primali lijek Tresiba uključivala je 43 djece u dobi od 1-5 godina, 70 djece u dobi 6-11 godina i 61 adolescenta u dobi 12-17 godina. Tresiba u dozi jednom dnevno pokazala je slično smanjenje razine HbA1c u 52. tjednu i veće smanjenje razine glukoze natašte u usporedbi s detemir inzulinom doziranim jednom ili dvaput dnevno. To je postignuto 30% manjim dozama lijeka Tresiba u usporedbi s detemir inzulinom. Stope (događaj po bolesnik-godina izloženosti) teških hipoglikemija (definicija ISPAD; 0,51 prema 0,33), potvrđenih hipoglikemija (57,71 prema 54,05) i noćnih potvrđenih hipoglikemija (6,03 prema 7,60) bile su usporedive s lijekom Tresiba naspram detemir inzulina. U obje terapijske skupine djeca u dobi 6-11 godina imala su brojčano višu stopu potvrđenih hipoglikemija nego u drugim dobnim skupinama. U skupini bolesnika na lijeku Tresiba primijećena je brojčano viša stopa teških hipoglikemija u djece u dobi 6-11 godina. Stopa hiperglikemijskih epizoda s ketozom bila je značajno niža za lijek Tresiba naspram detemir inzulina, odnosno 0,68 i 1,09. Što se tiče nuspojava i standardnih sigurnosnih pokazatelja nisu identificirana sigurnosna pitanja s lijekom Tresiba. Do razvoja protutijela je dolazilo rijetko i nije imalo kliničkog utjecaja. Podaci o djelotvornosti i sigurnosti za adolescentne bolesnike sa šećernom bolešću tipa 2 ekstrapolirani su iz podataka za adolescentne i odrasle bolesnike sa šećernom bolešću tipa 1 i odrasle bolesnike sa šećernom bolešću tipa 2. Rezultati podupiru primjenu lijeka Tresiba u adolescentnih bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2.
Apsorpcija
Nakon supkutane injekcije, dolazi do stvaranja topivih i stabilnih multiheksamera te nastaje depo inzulina u supkutanom tkivu. Monomeri degludek inzulina postupno se odvajaju od multiheksamera, čime dolazi do sporog i neprestanog ulaska degludek inzulina u cirkulaciju.
Stanje dinamičke ravnoteže u serumu postiže se nakon 2-3 dana svakodnevne primjene lijeka Tresiba.
Tijekom razdoblja od 24 sata liječenja primjenom lijeka jednom dnevno, izloženost degludek inzulinu bila je ravnomjerno raspodijeljena između prvih i drugih 12 sati. Omjer između AUCIDeg,0-12h,SS i AUCIDeg,τ,SS bio je 0,5.
Distribucija
Afinitet degludek inzulina za albumine u serumu odgovara vezivanju na proteine plazme od >99% u
humanoj plazmi.
Biotransformacija
Razgradnja degludek inzulina slična je razgradnji humanog inzulina; svi nastali metaboliti su
neaktivni.
Eliminacija
Poluvijek nakon supkutane primjene lijeka Tresiba određen je brzinom apsorpcije iz supkutanog tkiva. Poluvijek lijeka Tresiba iznosi približno 25 sati neovisno o dozi.
Linearnost
Proporcionalnost doze u ukupnoj izloženosti utvrđena je nakon supkutane primjene unutar raspona terapijske doze. U neposrednoj usporedbi, zahtjevi bioekvivalencije su ispunjeni za lijek Tresiba 100 jedinica/ml i Tresiba 200 jedinica/ml (na temelju AUCIDeg,τ,SS i Cmax, IDeg,SS).
Spol
Ne postoje razlike u farmakokinetičkim svojstvima ovog lijeka između spolova.
Stariji bolesnici, rasna pripadnost, oštećenje bubrega i jetre
Ne postoje razlike u farmakokinetici degludek inzulina između starijih i mlađih odraslih bolesnika, između rasa ili između zdravih osoba i bolesnika s oštećenjem bubrega ili jetre.
Pedijatrijska populacija
Farmakokinetička svojstva degludek inzulina u djece (1-11 godina) i adolescenata (12-18 godina) u stanju dinamičke ravnoteže bila su usporediva sa svojstvima u odraslih sa šećernom bolešću tipa 1. Međutim, ukupna izloženost nakon jedne doze bila je viša u djece i adolescenata nego u odraslih sa šećernom bolešću tipa 1.
