Aldizem 60 mg tablete

Aldizem je indiciran u odraslih za:

• kroničnu stabilnu anginu pectoris;

• prevenciju anginoznog napada;

• vazospastičnu anginu (Prinzmetalovu anginu);

• esencijalnu hipertenziju.

Doziranje

Doziranje je individualno i ovisi o stanju bolesnika i težini bolesti.

• Angina - prosječni optimalni raspon oralne doze Aldizema iznosi 180-360 mg/dan, podijeljeno u 2 ili 3 doze.

• Hipertenzija - uobičajeni optimalni raspon oralne doze Aldizema je 240-360 mg/dan, podijeljeno u 2 ili 3 doze.

  Aldizem 60 mg tablete

  Uobičajena dnevna doza za odrasle je jedna tableta tri puta dnevno, s mogućnošću povećanja doze do 2 tablete, tri puta dnevno.

  Aldizem 90 mg tablete

  Uobičajena dnevna doza za odrasle je jedna tableta dva puta dnevno, s mogućnošću povećanja doze do 2 puta 2 tablete od 90 mg dnevno.

  Maksimalna dnevna doza iznosi 360 mg.

  Stariji bolesnici i bolesnici s oštećenjem funkcije bubrega ili jetre

  Potreban je oprez u bolesnika sa zatajenjem bubrega.

  Smanjenje doze diltiazema preporučuje se u starijih bolesnika i bolesnika s oštećenjem jetre.

  Pedijatrijska populacija

  Sigurnost i djelotvornost primjene diltiazema u djece nije ustanovljena.

  Način primjene

  Za primjenu kroz usta.

  Tablete je potrebno progutati cijele, ne smiju se lomiti niti žvakati.

• Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

• Kardiogeni šok.

• Zatajenje srca (zatajenje lijevog srca s plućnom kongestijom).

• Akutni infarkt miokarda s plućnom kongestijom.

• Sindrom bolesnog sinusatrijskog čvora ili poremećaji srčanog provođenja - drugi ili treći stupanj atrioventrikularnog bloka (bez djelovanja umjetnog električnog stimulatora srca- pacemaker-a).

• Hipotenzija (sistolički tlak niži od 90 mmHg).

• Teška bradikardija (ispod 50 otkucaja/minuti).

• Istodobna primjena s ivabradinom (vidjeti dio 4.5).

• Trudnoća i dojenje (vidjeti dio 4.6).

• Istodobna primjena s dantrolenom (u obliku infuzije) (vidjeti dio 4.5).

• Istodobna primjena s lomitapidom (vidjeti dio 4.5).

Potrebno je pažljivo nadzirati bolesnike sa smanjenom funkcijom lijeve klijetke, bradikardijom (rizik od egzacerbacije) ili s AV blokom prvog stupnja ili produljenim PR intervalom otkrivenim na elektrokardiogramu (rizik od egzacerbacije i rijetko, potpunog bloka).

Zabilježeni su slučajevi akutnog zatajenja bubrega kao posljedice smanjene bubrežne perfuzije u bolesnika s postojećom srčanom bolešću, osobito sa smanjenom funkcijom lijeve klijetke, teškom bradikardijom ili teškom hipotenzijom. Savjetuje se pažljivo praćenje bubrežne funkcije.

Smanjenje krvnog tlaka povezano s liječenjem diltiazemom može povremeno rezultirati

simptomatskom hipotenzijom pa je potrebno pratiti krvni tlak, osobito u početku liječenja.

Povišenje plazmatskih koncentracija diltiazema je primijećeno u starijih bolesnika te u bolesnika s bubrežnom i jetrenom insuficijencijom. Pri uvođenju lijeka potrebno je pozorno pratiti bolesnika, posebice srčanu frekvenciju.

Niže doze mogu biti potrebne u bolesnika s oštećenjem funkcije jetre (ne veće od 90 mg) i u starijih bolesnika.

Lijek se mora primjenjivati s oprezom u bolesnika s oštećenjem renalne funkcije, iako nema podataka u vezi s produljenjem eliminacije diltiazema u tih bolesnika.

U slučaju potrebe za općom anestezijom, potrebno je obavijestiti anesteziologa da bolesnik uzima diltiazem. Depresija kontraktilnosti, provodljivosti i automatizma srca kao i dilatacija žila povezana s uporabom anestetika mogu biti potencirane blokatorima kalcijevih kanala.

Trajne dermatološke reakcije mogu napredovati do erythema multiforme ili eksfolijativnog dermatitisa. Ako dermatološke reakcije ustraju, uporaba lijeka mora se prekinuti.

Liječenje diltiazemom može biti povezano s promjenom raspoloženja, uključujući depresiju. Važno je rano prepoznavanje relevantnih simptoma, posebice u bolesnika s predispozicijom. U takvim

slučajevima mora se razmotriti prekid uzimanja lijeka.

Diltiazem ima inhibitorni učinak na motilitet crijeva. Stoga se mora koristiti s oprezom u bolesnika s rizikom od razvoja intestinalne opstrukcije.

Pomno praćenje je nužno u bolesnika s latentnim ili manifesnim diabetesom mellitusom zbog mogućeg povišenja razine glukoze u krvi.

Pedijatrijska populacija

Djelotvornost i sigurnost primjene u djece nije dovoljno utvrđena.

Aldizem tablete sadrže laktozu i ricinusovo ulje, hidrogenirano

Laktoza: Bolesnici s rijetkim nasljednim poremećajem nepodnošenja galaktoze, potpunim nedostatkom laktaze ili malapsorpcijom glukoze i galaktoze ne bi smjeli uzimati ovaj lijek. Ricinusovo ulje, hidrogenirano: Može uzrokovati nadražaj želuca i proljev.

Kombinacija kontraindicirana zbog sigurnosnih razloga

Kombinacije koje sadrže ivabradin

Istodobna primjena s ivabradinom je kontraindicirana zbog dodatnog učinka diltiazema na smanjenje srčane frekvencije pored učinka ivabradina (vidjeti dio 4.3).

Lomitapid

Diltiazem (umjereni inhibitor CYP3A4) može povećati koncentraciju lomitapida u plazmi putem inhibicije CYP3A4 što dovodi do povećanog rizika od povišenja jetrenih enzima (vidjeti dio 4.3).

Dantrolen (infuzija)

Smrtonosna ventrikularna fibrilacija redovito je zabilježena u životinja nakon istodobne primjene verapamila i dantrolena koji je bio primijenjen putem intravenske infuzije.

Stoga je kombinacija antagonista kalcija i dantrolena potencijalno opasna (vidjeti dio 4.3). Kombinacije koje zahtijevaju oprez

Alfa antagonisti

Povećavaju antihipertenzivne učinke.

Istodobno liječenje s alfa antagonistima može dovesti do pogoršanja hipotenzije. Kombinacija diltiazema s alfa antagonistima smije se uzeti u obzir samo uz strogi nadzor krvnog tlaka.

Beta blokatori

Mogući su poremećaji ritma (naglašena bradikardija, sinus arest), sinoatrijske i atrioventrikularne smetnje provođenja i zatajenje srca (sinergistički učinak).

Ova kombinaciju smije se koristiti samo uz pažljivi klinički i EKG nadzor, osobito na početku liječenja.

Amiodaron, digoksin

Povećan je rizik od bradikardije; potreban je oprez kada se kombiniraju s diltiazemom, osobito u starijih osoba i kada se koriste više doze.

Antiaritmici

Budući da diltiazem posjeduje antiaritmička svojstva, ne preporučuje se istodobno propisivanje s drugim antiaritmicima zbog povećanog rizika od srčanih nuspojava koje nastaju uslijed aditivnog učinka.

Derivati nitrata

Povećani hipotenzivni učinak i nesvjestica (aditivni vazodilatacijski učinak).

U bolesnika koji se liječe antagonistima kalcija, propisivanje derivata nitrata smije se provesti samo s postupnim povećavanjem doza.

Ciklosporin

Povećavaju se razine ciklosporina u cirkulaciji. Preporučuje se smanjiti doze ciklosporina, nadzirati funkciju bubrega, mjeriti razine ciklosporina u cirkulaciji te prilagoditi doze ciklosporina tijekom kombiniranog liječenja te nakon prekida.

Karbamazepin

Povećavaju se razine karbamazepina u cirkulaciji.

Preporučuje se mjeriti plazmatske koncentracije karbamazepina te, ako je potrebno, prilagoditi dozu.

Teofilin

Povećavaju se razine teofilina u cirkulaciji.

Antagonisti H²receptora (cimetidin i ranitidin)

Povećavaju plazmatske koncentracije diltiazema.

Bolesnike koji se liječe diltiazemom mora se pažljivo pratiti prilikom uvođenja ili prekida liječenja s antagonistima H² receptora. Možda će biti potrebno prilagoditi dozu diltiazema.

Rifampicin

Postoji rizik od pada plazmatske razine diltiazema nakon uvođenja rifampicina u liječenje. Bolesnika se mora pažljivo nadzirati prilikom uvođenja ili prekida liječenja rifampicinom.

Litij

Povećan je rizik neurotoksičnosti uzrokovane litijem.

Kombinacije koje treba uzeti u obzir

Diltiazem se metabolizira putem CYP3A4. Zabilježeno je umjereno (manje od dva puta) povišenje koncentracije diltiazema u plazmi prilikom istodobne primjene s jačim CYP3A4 inhibitorom.

Sok od grejpa može povećati izloženost diltiazemu. Bolesnike koji konzumiraju sok od grejpa treba pratiti zbog povećanih nuspojava diltiazema. Ako se sumnja na interakciju, treba izbjegavati konzumiranje soka od grejpa.

Diltiazem je također inhibitor CYP3A4 izoformi. Istodobna primjena s drugim CYP3A4 supstratima može rezultirati povećanjem plazmatske koncentracija oba istodobno primijenjena lijeka. Istodobna primjena diltiazema s induktorom CYP3A4 može rezultirati smanjenjem koncentracije diltiazema u plazmi.

Statini

Diltiazem je inhibitor CYP3A4, te se pokazalo da značajno povećava AUC nekih statina. Rizik od miopatije i rabdomiolize je povećan pri istodobnoj primjeni diltiazema i statina koji se metaboliziraju putem CYP3A4 (npr. atorvastatin, fluvastatina, i simvastatin). Može biti potrebna prilagodba doze statina (vidjeti također relevantne podatke u Sažetku opisa svojstava lijeka za odgovarajući statin).

Kad god je moguće, preporučuje se primjena statina koji se ne metabolizira putem CYP3A4 (npr. pravastatin) s diltiazemom.

Benzodiazepini (midazolam, triazolam)

Diltiazem značajno povećava plazmatske koncentracije midazolama i triazolama i produljuje njihov poluvijek. Posebnu pozornost treba obratiti prilikom propisivanja kratko-djelujućih benzodiazepina koji se metaboliziraju putem CYP3A4 bolesnicima koji uzimaju diltiazem.

Kortikosteroidi (metilprednizolon)

Diltiazem može povećati razinu metilprednizolona (putem inhibicije CYP3A4 i moguće inhibicije P- glikoproteina). Potrebno je praćenje bolesnika prilikom uvođenja metilprednizolona u terapiju. Može biti potrebna prilagodba doze metilprednizolona.

Opće informacije koje treba uzeti u obzir

Zbog mogućeg aditivnog učinaka, nužan je oprez i pažljiva titracija u bolesnika koji su istodobno liječeni diltiazemom i nekim drugim lijekovima koji utječu na kontraktilnost miokarda i / ili provodljivost.

Oralna primjena diltiazema može povećati plazmatske koncentracije lijekova koji se metaboliziraju isključivo putem CYP3A4. Istodobna primjena diltiazema i takvih lijekova može povećati rizik od nuspojava (npr. mišićni poremećaji sa statinima kao što je simvastatin).

Trudnoća

Podaci o primjeni diltiazema u trudnica su ograničeni. Ispitivanja na životinjama pokazala su reproduktivnu toksičnost kod pojedinih vrsta (štakora, miševa i kunića) (vidjeti dio 5.3). Stoga se ne preporučuje primjena diltiazema tijekom trudnoće, niti u žena reproduktivne dobi koje ne koriste

učinkovitu kontracepciju.

Dojenje

Budući da se diltiazem izlučuje u majčino mlijeko, dojenje je kontraindicirano tijekom primjene diltiazema.

Imajući u vidu prijavljivane nuspojave, npr. omaglica (često), malaksalost (često), sposobnost upravljanja vozilima i strojevima može biti promijenjena. Međutim, ispitivanja nisu provedena.

Nuspojave navedene u nastavku su razvrstane prema MedDRA klasifikaciji organskih sustava. Unutar svakog organskog sustava nuspojave su razvrstane po učestalosti koja je definirana kao: vrlo često (≥1/10); često (≥1/100 i <1/10); manje često (≥1/1000 i <1/100); rijetko (≥1/10 000 i <1/1000); vrlo rijetko (<1/10 000), nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).

Unutar svake grupe učestalosti nuspojave su prikazane u padajućem nizu prema ozbiljnosti.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnikatraži se da

prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Klinički učinci akutnog predoziranja mogu uključivati izraženu hipotenziju koja dovodi do kolapsa i akutne ozljede bubrega, sinusne bradikardije sa ili bez izoritmičke disocijacije, sinusnog zastoja, poremećaja atrioventrikularnog provođenja i srčanog zastoja. U slučaju predoziranja potrebno je primijeniti ispiranje želuca i aktivni ugljen, kao i specifičnu terapiju. U slučaju bradikardije ili AV bloka II ili III stupnja lijek izbora je atropin-sulfat 0,6-1 mg i.v. Ako bolesnik nije odgovarajuće reagirao, s oprezom se primjenjuje izoproterenol-hidroklorid. U slučaju hipotenzije, preporučuju se tekućina i vazopresori. U slučaju zatajenja srca preporučuju se simpatomimetici, diuretici i inotropni lijekovi.