Oksaliplatin u kombinaciji s 5-fluorouracilom (5-FU) i folinatnom kiselinom (FA) indiciran je kod odraslih osoba za:

‒ Adjuvantno liječenje karcinoma debelog crijeva stupnja III (Dukes C) nakon potpune resekcije primarnog tumora.

‒ Liječenje metastatskog kolorektalnog karcinoma.

Pripremu injekcijskih otopina citotoksičnog lijeka mora obavljati obučeno i specijalizirano osoblje sa znanjem o korištenom lijeku, u uvjetima koji osiguravaju cjelovitost lijeka, zaštitu okoliša, a osobito zaštitu osoblja koje rukuje lijekovima, u skladu s pravilima bolnice (vidjeti dio 6.6).

Doziranje

SAMO ZA ODRASLE.

Preporučena doza oksaliplatina za adjuvantno liječenje je 85 mg/m² i daje se intravenski svaka dva tjedna u 12 ciklusa (6 mjeseci).

Preporučena doza oksaliplatina za liječenje metastatskog kolorektalnog karcinoma je 85 mg/m² i daje se intravenski svaka dva tjedna do pojave progresije bolesti ili do neprihvatljive toksičnosti.

Primijenjenu dozu nužno je prilagoditi podnošljivosti (vidjeti dio 4.4).

Oksaliplatin koncentrat za otopinu za infuziju primjenjuje se kao intravenska infuzija, s trajanjem od 2 do 6 sati, u 250 do 500 ml 50 mg/ml otopine glukoze (5%), da se postigne koncentracija između

0,2 mg/ml i 0,70 mg/ml; 0,70 mg/ml je najveća koncentracija u kliničkoj praksi za dozu oksaliplatina od 85 mg/m².

Oksaliplatin se uglavnom primjenjivao u kombinaciji s režimima kontinuirane infuzije temeljenim na 5-fluorouracilu. Kod dvotjednog rasporeda liječenja, primjenjivali su se režimi 5-fluorouracila

u kombinaciji s bolusom i kontinuiranom infuzijom.

Posebne skupine

Oštećenje funkcije bubrega

Oksaliplatin se ne smije primjenjivati kod bolesnika s teškim oštećenjem funkcije bubrega (vidjeti dijelove 5.2).

Oštećenje funkcije jetre

U fazi I ispitivanja koje je uključivalo bolesnike s različitim stupnjevima oštećenja funkcije jetre, čini se da su učestalost i težina hepatobilijarnih poremećaja bile povezane s uznapredovalom bolesti

i nalazima oštećene jetrene funkcije na početku liječenja. Tijekom kliničkog razvoja nije se provodila specifična prilagodba doze u bolesnika s nalazima poremećene funkcije jetre.

Stariji bolesnici

Nije primijećeno povećanje teške toksičnosti kad se oksaliplatin primjenjivao pojedinačno ili

u kombinaciji s 5-fluorouracilom kod bolesnika starijih od 65 godina. Posljedično, nije potrebno prilagođavanje doze za starije bolesnike.

Pedijatrijska skupina

Nema značajne indikacije za primjenu oksaliplatina kod djece. Nije ustanovljena učinkovitost oksaliplatina kao pojedinačnog lijeka u pedijatrijskoj populaciji sa solidnim tumorima (vidjeti dio 5.1).

Način primjene

Oksaliplatin se primjenjuje intravenskom infuzijom. Primjena oksaliplatina ne zahtijeva hiperhidraciju.

Oksaliplatin, razrijeđen u 250 do 500 ml 50 mg/ml otopine glukoze (5%), da se postigne koncentracija koja nije manja od 0,2 mg/ml, mora se infundirati putem centralnog venskog puta ili periferne vene tijekom 2 do 6 sati.

Infuzija oksaliplatina mora uvijek prethoditi primijeni 5-fluorouracila. U slučaju ekstravazacije, primjena se mora odmah prekinuti.

Upute za primjenu

Oksaliplatin se mora razrijediti prije primjene.

Samo 50 mg/ml (5%) otopina glukoze smije se koristiti za razrjeđivanje koncentrata za otopinu za infuziju.

Za upute o razrjeđivanju lijeka prije primjene, vidjeti dio 6.6.

Oksaliplatin je kontraindiciran kod bolesnika koji:

− imaju u anamnezi poznatu preosjetljivost na oksaliplatin ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1;

− doje;

− imaju mijelosupresiju prije početka prvog ciklusa, dokazanu početnim vrijednostima neutrofila

< 2 x 10⁹/l i/ili broj trombocita < 100 x 10⁹/l;

− imaju perifernu senzornu neuropatiju s funkcionalnim oštećenjem prije početka prvog ciklusa;

− imaju teško oštećenje funkcije bubrega (klirens kreatinina < 30 ml/min) (vidjeti dio 5.2).

Oštećenje funkcije bubrega

Bolesnike s blagim do umjerenim oštećenjem funkcije bubrega nužno je pomno nadzirati zbog nuspojava i prilagoditi dozu ovisno o toksičnosti (vidjeti dio 5.2).

Reakcije preosjetljivosti

Potrebno je osigurati poseban nadzor za bolesnike s alergijskim manifestacijama u anamnezi na druge lijekove koji sadrže platinu. U slučaju anafilaktičkih manifestacija nužno je odmah prekinuti infuziju i započeti primjereno simptomatsko liječenje. Ponovna primjena oksaliplatina kontraindicirana je kod takvih bolesnika. Križne reakcije, ponekad smrtonosne, zabilježene su kod svih spojevima platine.

U slučaju ekstravazacije oksaliplatina, infuzija se mora odmah prekinuti i započeti uobičajeno lokalno simptomatsko liječenje.

Neurološki simptomi

Neurološku toksičnost oksaliplatina potrebno je pomno nadzirati, pogotovo kad se primjenjuje istodobno s drugim lijekovima sa specifičnom neurološkom toksičnošću. Neurološki pregled nužno je učiniti prije svake primjene i periodički nakon toga.

Kod bolesnika koji razviju akutnu laringofaringealnu disesteziju (vidjeti dio 4.8), tijekom ili nekoliko sati nakon 2-satne infuzije, sljedeću infuziju oksaliplatina potrebno je primjenjivati tijekom 6 sati.

Periferna neuropatija

Ako se pojave neurološki simptomi (parestezija, disestezija), preporučenu prilagodbu doze oksaliplatina potrebno je temeljiti na trajanju i težini tih simptoma kako slijedi:

• Ako simptomi traju dulje od sedam dana i neugodni su, dozu oksaliplatina u sljedećem ciklusu liječenja nužno je smanjiti s 85 na 65 mg/m² (metastatsko liječenje) ili 75 mg/m² (adjuvantno liječenje).

• Ako parestezija bez funkcionalnog oštećenja potraje do sljedećeg ciklusa, sljedeću dozu oksaliplatina nužno je smanjiti s 85 na 65 mg/m² (metastatsko liječenje) ili 75 mg/m² (adjuvantno liječenje).

• Ako parestezija s funkcionalnim oštećenjem potraje do sljedećeg ciklusa, liječenje oksaliplatinom nužno je prekinuti.

• Ako se nakon prekida terapije oksaliplatinom simptomi poboljšaju, može se razmotriti nastavak terapije.

Nužno je obavijestiti bolesnike o mogućnosti trajnih simptoma periferne senzorne neuropatije nakon završetka liječenja. Lokalizirane, umjerene parestezije ili parestezije koje mogu ometati funkcionalne aktivnosti mogu potrajati dulje od tri godine nakon prestanka liječenja kod adjuvantnog liječenja.

Sindrom reverzibilne posteriorne leukoencefalopatije (RPLS)

Slučajevi sindroma reverzibilne posteriorne leukoencefalopatije (engl. Reversible Posterior Leukoencephalopathy Syndrome, RPLS, također poznato kao Posterior Reversible Encephalopathy Syndrome, PRES) zabilježeni su kod bolesnika koji su primali oksaliplatin u kombiniranoj kemoterapiji. RPLS je rijetko, reverzibilno, neurološko stanje koje se brzo razvija, koje može uključivati napadaje, hipertenziju, glavobolju, konfuziju, sljepoću i ostale vizualne i neurološke poremećaje (vidjeti dio 4.8). Dijagnoza RPLS-a temelji se na potvrdi snimanja mozga, poželjno MR- om (Magnetska Rezonanca).

Mučnina, povraćanje, proljev, dehidracija i hematološke promjene

Gastrointestinalna toksičnost, koja se manifestira kao mučnina i povraćanje, opravdava profilaktičku i/ili terapijsku primjenu antiemetika (vidjeti dio 4.8).

Teški proljev/povraćanje mogu izazvati dehidraciju, paralitički ileus, intestinalnu opstrukciju, hipokalijemiju, metaboličku acidozu i oštećenje funkcije bubrega, osobito kad se kombinira oksaliplatin s 5-fluorouracilom.

Slučajevi intestinalne ishemije, uključujući smrtne ishode, zabilježeni su kod liječenja

s oksaliplatinom. U slučaju intestinalne ishemije, liječenje oksaliplatinom potrebno je prekinuti i započeti odgovarajuće mjere (vidjeti dio 4.8).

Ako se pojavi hematološka toksičnost (neutrofili < 1,5 x 10⁹ /l ili trombociti < 50 x 10⁹/l), potrebno je odgoditi primjenu sljedećeg ciklusa liječenja, dok se hematološke vrijednosti ne vrate na prihvatljive razine. Kompletnu krvnu sliku uz diferencijalnu krvnu sliku potrebno je učiniti prije početka liječenja i prije svakog sljedećeg ciklusa. Mogući su dodatni mijelosupresivni učinci na već postojeće učinke istodobne kemoterapije. Bolesnici s teškom i trajnom mijelosupresijom pod povećanim su rizikom od nastanka infektivnih komplikacija. Sepsa, neutropenijska sepsa i septički šok prijavljeni su kod bolesnika liječenih oksaliplatinom, uključujući i smrtne ishode (vidjeti dio 4.8). Ako se pojavi bilo koji od ovih događaja, potrebno je prekinuti liječenje oksaliplatinom.

Bolesnici moraju biti adekvatno upoznati o rizicima proljeva/povraćanja, mukozitisa/stomatitisa i neutropenije nakon primjene oksaliplatina i 5-fluorouracila kako bi se mogli hitno obratiti svom liječniku zbog primjerenog zbrinjavanja.

Ako se pojavi mukozitis/stomatitis s ili bez neutropenije, sljedeći ciklus liječenja nužno je odgoditi dok se mukozitis/stomatitis ne povuče do stupnja 1 ili manjeg i/ili dok vrijednosti neutrofila ne budu

≥ 1,5 x 10⁹/l.

Za oksaliplatin u kombinaciji s 5-fluorouracilom (s ili bez folinatne kiseline), nužno je provesti uobičajenu prilagodbu doze preporučena kod toksičnog učinka 5-fluorouracila.

Ako se pojavi proljev stupnja 4, neutropenija stupnja 3-4 (neutrofili < 1,0 x 10⁹/l), febrilna neutropenija (vrućica nepoznatog uzroka bez klinički ili mikrobiološki dokazane infekcije

s apsolutnim brojem neutrofila < 1,0 x 10⁹/l, temperatura > 38,3 °C ili održana tjelesna temperatura

> 38 °C duže od jednog sata) ili trombocitopenija stupnja 3-4 (trombociti < 50 x 10⁹/l), nužno je smanjiti dozu oksaliplatina s 85 mg/m² na 65 mg/m² (metastatsko liječenje) ili 75 mg/m² (adjuvantno liječenje), dodatno smanjenje bilo koje doze 5-fluorouracila je potrebno.

Respiratorni poremećaji

U slučaju nerazjašnjenih respiratornih simptoma, kao što su neproduktivni kašalj, dispneja, krepitacije ili radiološki uočeni plućni infiltrati, nužno je prekinuti primjenu oksaliplatina sve dok se daljnjim pretragama pluća ne isključi intersticijska bolest pluća (vidjeti dio 4.8).

Poremećaji krvi

Hemolitičko-uremijski sindrom (HUS) je po život opasna nuspojava (učestalost nepoznata). Potrebno je prekinuti liječenje oksaliplatinom pri pojavi prvih znakova bilo kojeg dokaza mikroangiopatske hemolitičke anemije, kao što je brzo smanjivanje hemoglobina s istodobnom trombocitopenijom, povišenje razine bilirubina u serumu, kreatinina u serumu, dušika iz ureje u krvi ili laktat dehidrogenaze (LDH). Zatajenje bubrega može biti ireverzibilno i nakon prekida terapije te može biti potrebna dijaliza.

Zabilježena je diseminirana intravaskularna koagulacija (DIK), uključujući smrtne ishode, povezana s liječenjem oksaliplatinom. Ako je DIK prisutan, potrebno je prekinuti liječenje oksaliplatinom

i primijeniti odgovarajuće liječenje (vidjeti dio 4.8). Potreban je oprez kod bolesnika sa stanjima koja su povezana s DIK-om kao što su infekcija, sepsa, itd.

Produljenje QT

Produljenje QT može dovesti do povećanog rizika za ventrikularne aritmije, uključujući Torsade de Pointes, što može biti smrtonosno (vidjeti dio 4.8). Nužno je redovito pomno pratiti QT interval prije i nakon primjene oksaliplatina. Potreban je oprez kod bolesnika koji imaju predispoziciju ili

produljenje QT u anamnezi, kod onih koji uzimaju lijekove za koje je poznato da produljuju QT interval, te onih s poremećajima elektrolita kao što su hipokalijemija, hipokalcijemija, ili hipomagnezijemija. U slučaju produljenja QT intervala, potrebno je prekinuti liječenje oksaliplatinom (vidjeti dijelove 4.8).

Rabdomioliza

Rabdomioliza je zabilježena kod bolesnika liječenih oksaliplatinom, uključujući smrtne ishode.

U slučaju oticanja i bolova u mišićima, u kombinaciji sa slabošću, vrućicom ili urinom tamne boje, liječenje oksaliplatinom potrebno je prekinuti. Ako se potvrdi rabdomioliza, potrebno je poduzeti odgovarajuće mjere. Preporuča se oprez, ako se istodobno s oksaliplatinom primjenjuju lijekovi povezani s rabdomiolizom (vidjeti dijelove 4.8).

Gastrointestinalni ulkus/krvarenje gastrointestinalnog ulkusa i perforacija gastrointestinalnog ulkusa Liječenje oksaliplatinom može uzrokovati gastrointestinalni ulkus i potencijalne komplikacije kao što je gastrointestinalno krvarenje i perforacija, što može biti smrtonosno. U slučaju gastrointestinalnog ulkusa potrebno je prekinuti liječenje oksaliplatinom i poduzeti odgovarajuće mjere (vidjeti dio 4.8).

Imunosupresivni učinci/Povećana sklonost infekcijama

Primjena živih ili živih oslabljenih cjepiva kod bolesnika imunokompromitiranih kemoterapeuticima, može rezultirati ozbiljnim ili smrtonosnim infekcijama. Nužno je izbjegavati primjenu živih cjepiva kod bolesnika koji primaju oksaliplatin. Mogu se primijeniti mrtva ili inaktivirana cjepiva; međutim, odgovor na takva cjepiva može biti smanjen.

Poremećaj jetre

U slučaju odstupanja u rezultatima testa funkcije jetre, splenomegalije ili portalne hipertenzije, koji očigledno nisu rezultat jetrenih metastaza, potrebno je uzeti u obzir vrlo rijetke slučajeve vaskularnih poremećaja jetre uzrokovanih lijekovima.

Trudnoća

Za primjenu u trudnica vidjeti dio 4.6.

Plodnost

U pretkliničkim ispitivanjima primijećeni su genotoksični učinci oksaliplatina. Muškim bolesnicima liječenim oksaliplatinom stoga je preporučeno da ne pokušavaju imati djecu tijekom i 6 mjeseci nakon završetka liječenja, te da se prije početka liječenja posavjetuju o pohrani sperme, jer oksaliplatin može imati antifertilni učinak, koji može biti nepovratan.

Žene ne smiju zatrudnjeti tijekom liječenja oksaliplatinom i trebaju koristiti učinkovitu metodu kontracepcije (vidjeti dio 4.6).

Ostala upozorenja

Kad se oksaliplatin primjenjuje intraperitonealnim putem (način primjene izvan odobrene indikacije, engl. „off-label“) može doći do peritonealnog krvarenja.

Kod bolesnika koji su primili jednokratnu dozu oksaliplatina od 85 mg/m² neposredno prije primjene 5-fluorouracila, nije primijećena promjena u razini izloženosti 5-fluorouracilu.

In vitro, nije primijećeno značajno izmještanje s mjesta vezivanja oksaliplatina za proteine plazme sa sljedećim lijekovima: eritromicin, salicilati, granisetron, paklitaksel i natrijev valproat.

Potreban je oprez kad se oksaliplatin primjenjuje istovremeno s drugim lijekovima za koje je poznato da uzrokuju produljenje QT intervala. U slučaju kombinacije s takvim lijekovima, potrebno je pomno pratiti QT interval (vidjeti dio 4.4).

Potreban je oprez kad se oksaliplatin primjenjuje istodobno s drugim lijekovima za koje je poznato da su povezani s rabdomiolizom (vidjeti dio 4.4).

Cijepljenje živim ili živim oslabljenim cjepivima nužno je izbjegavati kod bolesnika koji primaju oksaliplatin (vidjeti dio 4.4).

Trudnoća

Do sada, nije bilo dostupnih podataka o sigurnosti primjene kod trudnica. Reproduktivna toksičnost opažena je u studijama na životinjama. Stoga, oksaliplatin se ne preporučuje tijekom trudnoće i kod u žena u reproduktivnoj dobi koje ne koriste kontracepcijske mjere.

Primjena oksaliplatina smije se uzeti u obzir tek nakon odgovarajućeg informiranja bolesnice o riziku za fetus te uz njen pristanak.

Odgovarajuće mjere kontracepcije moraju se primjenjivati tijekom i 9 mjeseci nakon prestanka liječenja kod žena.

Dojenje

Izlučivanje u majčino mlijeko nije se ispitivalo. Dojenje je kontraindicirano tijekom liječenja oksaliplatinom (vidjeti dio 4.3).

Plodnost

Oksaliplatin može imati antifertilni učinak (vidjeti dio 4.4).

Zbog potencijalno genotoksičnog učinka oksaliplatina, moraju se poduzeti odgovarajuće mjere kontracepcije tijekom i 9 mjeseci nakon završetka liječenja kod žena te 6 mjeseci nakon završetka liječenja kod muškaraca.

Nisu provedene studije o utjecaju na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima. Međutim, liječenje oksaliplatinom uzrokuje povećani rizik omaglice, mučnine, povraćanja i drugih neuroloških simptoma koji utječu na hod i ravnotežu, mogu voditi ka manjem ili umjerenom utjecaju na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima.

Poremećaji vida, osobito prolazni gubitak vida (reverzibilan nakon prestanka liječenja), mogu utjecati na bolesnikovu sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima. Stoga, potrebno je upozoriti bolesnike o mogućem učinku tih događaja na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima.

Sažetak sigurnosnog profila

Najčešće nuspojave oksaliplatina u kombinaciji s 5-fluorouracilom/folinatnom kiselinom bile su gastrointestinalne (proljev, mučnina, povraćanje i mukozitis), hematološke (neutropenija, trombocitopenija) i neurološke (akutna i o dozi ovisna kumulativna periferna senzorna neuropatija). Sveukupno, te nuspojave bile su češće i teže s kombinacijom oksaliplatina i 5-FU/FA nego sa samim 5-FU/FA.

Tablični popis nuspojava

Učestalosti navedene u tablici ispod izvedene su iz kliničkih ispitivanja metastatskog i adjuvantnog liječenja (koje je uključivalo 416 odnosno 1108 bolesnika u skupini liječenoj oksaliplatinom

+ 5-FU/FA) te iz iskustva nakon stavljanja lijeka u promet.

Učestalost u ovoj tablici definirana je prema dogovoru MedDRA: vrlo često (≥ 1/10), često (≥ 1/100 i < 1/10), manje često (≥ 1/1000 i < 1/100), rijetko (≥ 1/10 000 i < 1/1000), vrlo rijetko (< 1/10 000), nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).

Ostale pojedinosti naznačene su nakon tablice.

* Vidjeti detaljnije dio ispod.

** Vidjeti dio 4.4.

*** Iskustvo nakon stavljanja lijeka u promet.

**** Mikroangiopatska hemolitička anemija povezana s hemolitičko-uremijskim sindromom (HUS) ili hemolitička anemija s pozitivnim Coombsovim testom (vidjeti dio 4.4).

+ Uključujući smrtne ishode.

++ Vrlo česte alergije/alergijske reakcije, javljaju se uglavnom tijekom infuzije, ponekad smrtonosne. Česte alergijske reakcije uključuju kožni osip, osobito urtikariju, konjunktivitis i rinitis. Česte anafilaktičke ili anafilaktoidne reakcije, uključuju bronhospazam, angioedem,

hipotenziju, osjećaj boli u prsima i anafilaktički šok. Odgođena preosjetljivost na oksaliplatin također je prijavljena u roku od nekoliko sati ili čak dana nakon infuzije.

+++ Vrlo često vrućica, tresavica (tremor), ili zbog infekcije (s ili bez febrilne neutropenije) ili moguće zbog imunološkog mehanizma.

++++ Zabilježene su reakcije na mjestu injiciranja, uključujući lokalnu bol, crvenilo, oticanje

i trombozu. Ekstravazacija isto može izazvati lokalnu bol i upalu, koje mogu biti teške i dovesti do komplikacija, uključujući nekrozu, osobito kad se oksaliplatin infundira preko periferne vene (vidjeti dio 4.4).

Opis odabranih nuspojava

Toksičnost oksaliplatina ograničena dozom je neurološka. Uključuje senzornu perifernu neuropatiju, karakteriziranu dizestezijom i/ili parestezijom udova s ili bez grčeva, često izazvanu hladnoćom. Ti se simptomi javljaju u do 95 % liječenih bolesnika. Trajanje tih simptoma, koji se obično povlače između pojedinih ciklusa liječenja, povećava se s brojem ciklusa liječenja.

Ovisno o trajanju simptoma, pojava boli i/ili funkcionalnog poremećaja indikacije su za prilagodbu doze ili čak prekid liječenja (vidjeti dio 4.4).

Taj funkcionalni poremećaj uključuje teškoće u izvršavanju finih pokreta i moguća je posljedica senzornog oštećenja. Rizik od pojave trajnih simptoma za kumulativnu dozu od 850 mg/m²

(10 ciklusa) je otprilike 10 %, a 20 % za kumulativnu dozu od 1020 mg/m² (12 ciklusa). U većini slučajeva, neurološki znakovi i simptomi se poboljšaju ili potpuno vrate u prvobitno stanje kad se liječenje prekine. U adjuvantnom liječenju karcinoma debelog crijeva, 87 % bolesnika nije imalo ili je imalo blage simptome 6 mjeseci nakon prestanka liječenja. Praćenjem do 3 godine nakon, oko 3 % bolesnika pokazuje ili perzistirajuće, lokalizirane parestezije umjerenog intenziteta (2,3 %) ili parestezije koje mogu utjecati na funkcionalnu aktivnost (0,5 %).

Zabilježene su akutne neurosenzorne manifestacije (vidjeti dio 5.3). Započinju unutar nekoliko sati nakon primjene i često se javljaju pri izlaganju hladnoći. Obično su prisutni kao prolazna parestezija, dizestezija i hipostezija. Akutni sindrom faringolaringealne dizestezije javlja se u 1-2 % bolesnika,

a karakteriziran je subjektivnim osjećajem disfagije ili dispneje/osjećaja gušenja, bez ikakve objektivne potvrde respiratornog distresa (bez cijanoze ili hipoksije) ili laringospazma ili bronhospazma (bez stridora ili piskanja). Iako se u takvim slučajevima primjenjuju antihistaminici

i bronhodilatatori, simptomi se brzo povlače, čak i u odsutnosti liječenja. Produljenje infuzije pomaže

smanjiti učestalost tog sindroma (vidjeti dio 4.4). ^{H A L M E D}

Povremeno su zamijećeni drugi simptomi koji uključuju spazam čeljusti, spazam mišića, nevoljne mišićne kontrakcije, mioklonus, poremećaje koordinacije, poremećeni hod, ataksija, poremećaje ravnoteže, stezanje u grlu ili prsima, pritisak, nelagodu, bol. Osim toga, disfunkcija kranijalnog živca može biti povezana s gore spomenutim slučajevima ili se također javlja kao izolirani slučaj kao što je ptoza, diplopija, afonija, disfonija, promuklost, koja se ponekad opisuje kao paraliza glasnica, abnormalni osjet jezika ili dizartrija, koja se ponekad opisuje kao afazija, neuralgija trigeminusa, bol u licu ili bol u oku, smanjenje oštrine vida, poremećaji vidnog polja.

Za vrijeme liječenja oksaliplatinom zabilježeni su drugi neurološki simptomi kao što su dizartrija, gubitak dubokog tetivnog refleksa i Lhermitteov znak. Zabilježeni su izolirani slučajevi optičkog neuritisa.

Indicirana je profilaksa i/ili liječenje snažnim antiemeticima.

Teški proljev/povraćanje mogu uzrokovati dehidraciju, paralitički ileus, intestinalnu opstrukciju, hipokalijemiju, metabolička acidozu i oštećenje funkcije bubrega, pogotovo kad se oksaliplatin kombinira s 5-fluorouracilom (5-FU) (vidjeti dio 4.4).

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Simptomi

Nema poznatog antidota za oksaliplatin. U slučaju predoziranja može se očekivati egzacerbacija nuspojava.

Liječenje

Nužno je započeti praćenje hematoloških parametara te pružiti simptomatsko liječenje.