Liječenje šećerne bolesti u odraslih, adolescenata i djece od navršenih 6 godina nadalje.

Toujeo je bazalni inzulin koji se primjenjuje jedanput na dan u bilo koje doba, po mogućnosti svaki dan u isto vrijeme.

Režim doziranja (dozu i vrijeme primjene) treba prilagoditi odgovoru pojedinog bolesnika.

U bolesnika sa šećernom bolešću tipa 1, Toujeo se mora kombinirati s kratkodjelujućim/ brzodjelujućim inzulinom kako bi se zadovoljila potreba za inzulinom u vrijeme obroka.

U bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2, Toujeo se može primjenjivati i u kombinaciji s drugim antihiperglikemicima.

Jačina ovoga lijeka izražena je u jedinicama. Ove se jedinice odnose isključivo na Toujeo te nisu istovjetne internacionalnim jedinicama (IU) ni jedinicama koje se koriste za izražavanje jačine drugih inzulinskih analoga (vidjeti dio 5.1).

Bolesnici po potrebi mogu primijeniti Toujeo do 3 sata prije ili nakon uobičajena vremena primjene (vidjeti dio 5.1).

Bolesnicima koji zaborave primijeniti dozu treba savjetovati da provjere razinu šećera u krvi, a zatim nastave s primjenom jedanput na dan prema uobičajenom rasporedu. Bolesnike treba upozoriti da ne smiju injicirati dvostruku dozu kako bi nadoknadili zaboravljenu dozu.

Bolesnici sa šećernom bolešću tipa 1

Toujeo je namijenjen za primjenu jedanput na dan s inzulinom koji se primjenjuje u vrijeme obroka, a zahtijeva prilagodbu doze pojedinom bolesniku.

Bolesnici sa šećernom bolešću tipa 2

Preporučena početna dnevna doza iznosi 0,2 jedinice/kg, a zatim se doza prilagođava pojedinom bolesniku.

Inzulin glargin jačine 100 jedinica/ml i Toujeo nisu bioekvivalentni i nisu izravno međusobno zamjenjivi.

• Prijelaz s inzulina glargina 100 jedinica/ml na Toujeo može se obaviti po načelu jedinica za jedinicu, ali možda će biti potrebna veća doza lijeka Toujeo (približno 10-18%) da bi se postigle ciljne vrijednosti razine glukoze u plazmi.

• Pri prijelazu s lijeka Toujeo na inzulin glargin 100 jedinica/ml potrebno je smanjti dozu (približno 20%) da bi se smanjio rizik od hipoglikemije.

Tijekom prijelaza i u prvim tjednima nakon toga preporučuje se pomno nadzirati metabolizam.

Kad se prelazi s liječenja inzulinom srednje dugog ili dugog djelovanja na liječenje lijekom Toujeo, možda će biti potrebno promijeniti dozu bazalnog inzulina i prilagoditi istodobno liječenje antihiperglikemicima (dozu i vrijeme primjene dodatnih običnih inzulina ili brzodjelujućih inzulinskih analoga odnosno dozu neinzulinskih antihiperglikemika).

• Prijelaz s bazalnih inzulina koji se primjenjuju jedanput na dan na liječenje lijekom Toujeo jedanput na dan može se izvršiti u omjeru jedinica jedan naprama jedan, na temelju dotadašnje doze bazalnog inzulina.

• Pri prijelazu s bazalnih inzulina koji se primjenjuju dvaput na dan na liječenje lijekom Toujeo jedanput na dan, preporučena početna doza lijeka Toujeo je 80% ukupne dnevne doze bazalnog inzulina koji se prestaje primjenjivati.

Bolesnici koji uzimaju visoke doze inzulina zbog postojanja protutijela na ljudski inzulin mogu imati bolji terapijski odgovor na Toujeo.

Tijekom prijelaza i u prvim tjednima nakon toga preporučuje se pomno nadzirati metabolizam.

Zbog poboljšane metaboličke regulacije i posljedičnog povećanja inzulinske osjetljivosti, možda će biti potrebna daljnja prilagodba režima doziranja. Dozu će možda trebati prilagoditi i ako, primjerice, dođe do promjene tjelesne težine ili životnih navika bolesnika, ako se promijeni vrijeme primjene doze inzulina ili nastupe druge okolnosti zbog kojih se povećava sklonost hipoglikemiji odnosno hiperglikemiji (vidjeti dio 4.4).

Tijekom prijelaza i u prvim tjednima nakon toga preporučuju se liječnički nadzor i pomno praćenje metabolizma.

Pročitajte informacije o lijeku na koji bolesnik prelazi.

Toujeo mogu primjenjivati starije osobe, bolesnici s oštećenjem funkcije bubrega i jetre, te adolescenti i djeca od navršenih 6 godina nadalje.

Stariji bolesnici (≥ 65 godina)

U starijih osoba progresivno pogoršanje bubrežne funkcije može dovesti do postupnog i ravnomjernog smanjenja potrebe za inzulinom (vidjeti dijelove 4.8 i 5.1).

Oštećenje funkcije bubrega

U bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega potrebe za inzulinom mogu biti smanjene zbog usporenog metabolizma inzulina (vidjeti dio 4.8).

Oštećenje funkcije jetre

U bolesnika s oštećenjem funkcije jetre potrebe za inzulinom mogu biti smanjene zbog smanjenog kapaciteta glukoneogeneze te usporenog metabolizma inzulina.

Pedijatrijska populacija

Toujeo mogu primjenjivati adolescenti i djeca od navršenih 6 godina nadalje na osnovi istih principa kao i odrasli bolesnici (vidjeti dijelove 5.1 i 5.2). Kod prebacivanja s bazalnog inzulina na lijek Toujeo, potrebno je razmotriti smanjenje doze bazalnog i bolusnog inzulina na individualnoj osnovi, kako bi se smanjio rizik od hipoglikemije (vidjeti dio 4.4).

Sigurnost i djelotvornost lijeka Toujeo u djece mlađe od 6 godina nisu ustanovljene. Nema dostupnih podataka.

Toujeo je namijenjen samo za supkutanu primjenu.

Toujeo se primjenjuje supkutanom injekcijom u trbušnu stijenku, deltoidni mišić ili bedro.

Mjesto injiciranja mora se promijeniti kod svake injekcije unutar preporučenog područja primjene kako bi se smanjio rizik od lipodistrofije i kožne amiloidoze (vidjeti dijelove 4.4 i 4.8).

Toujeo se ne smije primijeniti intravenski. Produljeno djelovanje lijeka Toujeo ovisi o injiciranju u potkožno tkivo. Intravenska primjena uobičajene supkutane doze može izazvati tešku hipoglikemiju. Toujeo se ne smije primjenjivati u inzulinskim infuzijskim pumpama.

Toujeo je dostupan u dvije napunjene brizgalice. Prozorčić za prikaz doze prikazuje broj jedinica lijeka Toujeo koje će se injicirati. Toujeo SoloStar i Toujeo DoubleStar napunjene brizgalice oblikovane su posebno za Toujeo i stoga nije potrebno preračunavati dozu.

Prije uporabe napunjene brizgalice Toujeo SoloStar ili napunjene brizgalice Toujeo DoubleStar, moraju se pažljivo pročitati upute za uporabu koje su sastavni dio upute o lijeku (vidjeti dio 6.6).

Napunjenom brizgalicom Toujeo SoloStar, u jednoj se injekciji može primijeniti doza od 1-80 jedinica, koja se odmjerava u koracima od 1 jedinice.

Napunjenom brizgalicom Toujeo DoubleStar, u jednoj se injekciji može primijeniti doza od 2-160 jedinica, koja se odmjerava u koracima od 2 jedinice.

Kod prelaska s lijeka Toujeo SoloStar na Toujeo DoubleStar, ako je prethodna bolesnikova doza bila neparni broj (npr. 23 jedinice) tada se doza mora povećati ili smanjiti za jednu jedinicu (npr. 24 ili 22 jedinice).

Toujeo DoubleStar napunjena brizgalica preporuča se za bolesnike kojima je potrebno najmanje 20 jedinica dnevno. (vidjeti dio 6.6)

Toujeo se ne smije izvlačiti iz uloška napunjene brizgalice Toujeo SoloStar ili napunjene brizgalice Toujeo DoubleStar u štrcaljku jer u protivnom može doći do teškog predoziranja (vidjeti dijelove 4.4, 4.9 i 6.6).

Prije svake injekcije mora se pričvrstiti nova sterilna igla. Ponovna uporaba iste igle povećava rizik od začepljenja igle, što može dovesti do primjene premale ili prevelike doze (vidjeti dijelove 4.4 i 6.6).

Kako bi se spriječio mogući prijenos bolesti, istu inzulinsku brizgalicu nikada ne smije koristiti više osoba, čak ni kada se zamijeni igla (vidjeti dio 6.6).

Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

Sljedivost

Kako bi se poboljšala sljedivost bioloških lijekova, naziv i broj serije primijenjenog lijeka potrebno je jasno evidentirati.

Toujeo nije inzulin izbora za liječenje dijabetičke ketoacidoze. U takvim se slučajevima preporučuje intravenska primjena običnog inzulina.

U slučaju nedostatne kontrole glukoze ili sklonosti hiperglikemiji odnosno hipoglikemiji, prije razmatranja prilagodbe doze mora se procijeniti pridržava li se bolesnik propisanog režima doziranja i mjesta injiciranja te pravilne tehnike injiciranja, kao i sve ostale važne čimbenike.

Bolesnike se mora savjetovati da neprekidno mijenjaju mjesto injiciranja kako bi se smanjio rizik od nastanka lipodistrofije i kožne amiloidoze. Na područjima na kojima su se javile te reakcije moguć je potencijalni rizik od odgode apsorpcije inzulina i pogoršanja regulacije glikemije nakon primjene injekcija inzulina. Zabilježeno je da iznenadna promjena mjesta injekcije i primjena na nezahvaćenom području dovode do hipoglikemije. Nakon promjene mjesta injiciranja preporučuje se praćenje razine glukoze u krvi, a može se razmotriti prilagodba doze antidijabetika.

Hipoglikemija

Vrijeme nastupa hipoglikemije ovisi o profilu djelovanja inzulina koji se primjenjuju te se stoga može promijeniti s promjenom režima liječenja.

Poseban oprez i pojačana kontrola glukoze u krvi preporučuju se u bolesnika u kojih epizode hipoglikemije mogu biti klinički posebno značajne, poput bolesnika sa značajnom stenozom koronarnih arterija ili krvnih žila koje opskrbljuju mozak (rizik od srčanih ili cerebralnih komplikacija hipoglikemije) te bolesnika s proliferativnom retinopatijom, naročito ako nije liječena fotokoagulacijom (rizik od prolazne amauroze uslijed hipoglikemije).

Bolesnici bi trebali biti svjesni okolnosti u kojima su upozoravajući simptomi hipoglikemije slabije izraženi. Upozoravajući simptomi hipoglikemije u određenim se rizičnim skupinama mogu promijeniti, biti manje izraženi ili izostati. One obuhvaćaju bolesnike:

• u kojih je regulacija glikemije izrazito poboljšana

• u kojih se hipoglikemija razvija postupno

• starije životne dobi

• koji su prešli sa životinjskog inzulina na ljudski inzulin

• u kojih je prisutna autonomna neuropatija

• koji već dugo boluju od dijabetesa

• koji pate od neke psihijatrijske bolesti

• koji se istodobno liječe određenim drugim lijekovima (vidjeti dio 4.5)

  Takve okolnosti mogu dovesti do teške hipoglikemije (i mogućeg gubitka svijesti) prije nego što

  bolesnik postane svjestan nastanka hipoglikemije.

  Produljeno djelovanje inzulina glargina može odgoditi oporavak od hipoglikemije.

  Ako se uoče normalne ili snižene vrijednosti glikiranog hemoglobina, mora se uzeti u obzir mogućnost pojave opetovanih, neprepoznatih (posebice noćnih) epizoda hipoglikemije.

  Za smanjenje rizika od hipoglikemije neophodno je da se bolesnik pridržava režima doziranja i prehrane, da pravilno primjenjuje inzulin te da prepoznaje simptome hipoglikemije. Čimbenici koji povećavaju sklonost hipoglikemiji traže posebno strog nadzor te prema potrebi i prilagodbu doze. Ti faktori obuhvaćaju:

• promjenu područja injiciranja

• poboljšanu osjetljivost na inzulin (npr. uklanjanjem čimbenika stresa)

• povećanu ili dugotrajnu tjelesnu aktivnost na koju bolesnik nije navikao

• interkurentnu bolest (npr. povraćanje, proljev)

• nedovoljan unos hrane

• propuštanje obroka

• konzumaciju alkohola

• neke nekompenzirane endokrine poremećaje (npr. kod hipotireoze i insuficijencije adenohipofize ili kore nadbubrežne žlijezde)

• istodobno liječenje određenim drugim lijekovima (vidjeti dio 4.5)

Prijelaz s inzulina glargina jačine 100 jedinica/ml na Toujeo

Obzirom da inzulin glargin 100 jedinica/ml i Toujeo nisu bioekvivalentni i nisu međusobno zamjenjivi, prijelaz može rezultirati potrebom za promjenom doze i mora biti proveden pod strogim liječničkim nadzorom.

Prijelaz s drugih inzulina na Toujeo

Prijelaz bolesnika s inzulina druge vrste ili drugog proizvođača na Toujeo treba provesti pod strogim liječničkim nadzorom. Promjene u jačini, nazivu (proizvođač), vrsti (obični, NPH, lente, dugodjelujući itd.), podrijetlu (životinjski, ljudski, analog ljudskog inzulina) i/ili načinu proizvodnje mogu dovesti do potrebe za promjenom doze (vidjeti dio 4.2)

Interkurentna bolest

Kod interkurentne bolesti potreban je pojačan nadzor metabolizma. U mnogim slučajevima indicirane su pretrage mokraće na ketone, a često je potrebno prilagoditi dozu inzulina. Potreba za inzulinom često je povećana. Bolesnici sa šećernom bolešću tipa 1 moraju nastaviti redovito uzimati barem male količine ugljikohidrata, čak i kad nisu u stanju jesti ili jedu vrlo malo, ili kad povraćaju i sl., a nikada ne smiju sasvim izostaviti inzulin.

Protutijela na inzulin

Primjena inzulina može uzrokovati stvaranje protutijela na inzulin. U rijetkim slučajevima, prisutnost tih protutijela na inzulin može uvjetovati prilagodbu doze inzulina kako bi se umanjila sklonost hiperglikemiji odnosno hipoglikemiji.

Kombinacija lijeka Toujeo i pioglitazona

Prijavljeni su slučajevi zatajivanja srca kod primjene pioglitazona u kombinaciji s inzulinom, osobito u bolesnika koji su imali čimbenike rizika za razvoj zatajivanja srca. Ovo treba imati na umu ako se razmatra liječenje kombinacijom pioglitazona i lijeka Toujeo. U slučaju primjene ove kombinacije, potrebno je nadzirati bolesnike zbog moguće pojave znakova i simptoma zatajivanja srca, porasta tjelesne težine i edema. Liječenje pioglitazonom mora se prekinuti ako dođe do bilo kakvog pogoršanja srčanih simptoma.

Sprječavanje medikacijskih pogrešaka

Prijavljene su medikacijske pogreške kada su drugi inzulini, osobito brzodjelujući, slučajno

primijenjeni umjesto dugodjelujućih inzulina. Prije svake injekcije uvijek se mora provjeriti naljepnica

na inzulinu kako ne bi došlo do medikacijskih pogrešaka zbog zamjene lijeka Toujeo i drugih inzulina (vidjeti dio 6.6).

Kako bi se izbjegle pogreške u doziranju i moguće predoziranje, bolesnike se mora savjetovati da nikad ne koriste štrcaljku kako bi izvukli Toujeo (inzulin glargin 300 jedinica/ml) iz napunjene brizgalice Toujeo SoloStar ili napunjene brizgalice Toujeo DoubleStar (vidjeti dijelove 4.9 i 6.6).

Prije svake injekcije mora se pričvrstiti nova sterilna igla. Bolesnike se također mora savjetovati da nikada ne upotrebljavaju ponovno istu iglu. Ponovna uporaba iste igle povećava rizik od začepljenja igle, što može dovesti do primjene premale ili prevelike doze. U slučaju začepljenja igle, bolesnici se moraju pridržavati uputa opisanih u 3. koraku uputa za uporabu, koje dolaze zajedno s uputom o lijeku (vidjeti dio 6.6).

Bolesnici moraju vizualno provjeriti broj odabranih jedinica na prozorčiću za prikaz doze na brizgalici. Bolesnicima koji su slijepi ili slabovidni treba savjetovati da zatraže pomoć druge osobe koja dobro vidi i obučena je za uporabu pomagala za primjenu inzulina.

Vidjeti i odlomak „Način primjene“ u dijelu 4.2.

Pomoćne tvari

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija po dozi, tj. zanemarive količine natrija.

Brojne tvari utječu na metabolizam glukoze i mogu zahtijevati prilagodbu doze inzulina glargina.

Tvari koje mogu pojačati učinak na snižavanje razine glukoze u krvi i povećati sklonost hipoglikemiji obuhvaćaju antihiperglikemike, inhibitore angiotenzin konvertirajućeg enzima (ACE), dizopiramid, fibrate, fluoksetin, inhibitore monoaminooksidaze (MAO), pentoksifilin, propoksifen, salicilate i sulfonamidske antibiotike.

Tvari koje mogu smanjiti učinak na snižavanje razine glukoze u krvi obuhvaćaju kortikosteroide, danazol, diazoksid, diuretike, glukagon, izoniazid, estrogene i progestagene, derivate fenotiazina, somatropin, simpatomimetičke lijekove (npr. epinefrin [adrenalin], salbutamol, terbutalin), hormone štitnjače, atipične antipsihotike (npr. klozapin i olanzapin) te inhibitore proteaze.

Beta-blokatori, klonidin, soli litija i alkohol mogu pojačati ili oslabiti učinak inzulina na snižavanje razine glukoze u krvi. Pentamidin može uzrokovati hipoglikemiju, nakon koje ponekad može uslijediti hiperglikemija.

Osim toga, pod utjecajem simpatolitika poput beta-blokatora, klonidina, gvanetidina i rezerpina, mogu

oslabjeti ili potpuno izostati znakovi adrenergičke proturegulacije.

Trudnoća

Nema kliničkog iskustva s primjenom lijeka Toujeo u trudnica.

Nema kliničkih podataka o trudnicama izloženima inzulinu glarginu u kontroliranim kliničkim ispitivanjima. Velika količina podataka o trudnicama (više od 1000 ishoda trudnoća izloženih lijeku koji sadrži inzulin glargin jačine 100 jedinica/ml) ne ukazuje ni na kakve specifične štetne učinke na trudnoću niti na specifične malformacije i fetalnu/neonatalnu toksičnost inzulina glargina.

Ispitivanja na životinjama ne ukazuju na reproduktivnu toksičnost.

Može se razmotriti primjena lijeka Toujeo tijekom trudnoće, ako je to klinički opravdano.

Neophodno je da bolesnice s postojećim ili gestacijskim dijabetesom održavaju dobru metaboličku kontrolu tijekom trudnoće, kako bi se spriječili štetni ishodi povezani s hiperglikemijom. Potrebe za inzulinom mogu se smanjiti tijekom prvog tromjesečja, a u pravilu se povećavaju u drugom i trećem

tromjesečju trudnoće. Neposredno nakon poroda potreba za inzulinom naglo pada (povećan rizik od hipoglikemije). Vrlo je važno pomno kontrolirati razinu glukoze.

Dojenje

Nije poznato izlučuje li se inzulin glargin u majčino mlijeko. Budući da je inzulin glargin peptid i da se u ljudskom probavnom sustavu probavlja u aminokiseline, ne očekuje se da će progutan inzulin glargin imati metabolički učinak u dojene novorođenčadi/dojenčadi.

Dojiljama će možda biti potrebno prilagoditi dozu inzulina i prehranu.

Plodnost

Ispitivanja na životinjama ne ukazuju na izravne štetne učinke na plodnost.

Bolesnikova sposobnost koncentracije i reakcije može biti umanjena zbog hipoglikemije ili hiperglikemije ili, primjerice, zbog oštećenja vida. To može predstavljati rizik u situacijama u kojima su takve sposobnosti posebno važne (npr. vožnja ili rad sa strojevima).

Bolesnicima treba savjetovati da poduzmu mjere opreza kako bi izbjegli hipoglikemiju tijekom vožnje. To je osobito važno u osoba u kojih su upozoravajući simptomi hipoglikemije slabije izraženi ili izostaju te u osoba s čestim epizodama hipoglikemije. Treba razmotriti je li preporučljivo u takvim okolnostima upravljati vozilom ili raditi sa strojevima.

Sažetak sigurnosnog profila

Sljedeće su nuspojave primijećene tijekom kliničkih ispitivanja lijeka Toujeo (vidjeti dio 5.1) i tijekom primjene inzulina glargina jačine 100 jedinica/ml u kliničkoj praksi.

Hipoglikemija, koja je općenito najčešća nuspojava inzulinske terapije, može nastupiti ako je doza

inzulina previsoka u odnosu na potrebu za inzulinom.

Tablični prikaz nuspojava

Sljedeće nuspojave povezane s primjenom lijeka zabilježene u kliničkim ispitivanjima prikazane su

prema klasifikaciji organskih sustava i u padajućem nizu prema učestalosti (vrlo često: ≥ 1/10; često:

≥ 1/100 i < 1/10; manje često: ≥ 1/1000 i < 1/100; rijetko: ≥ 1/10 000 i < 1/1000; vrlo rijetko:

< 1/10 000; nepoznato: ne može se procijeniti na temelju dostupnih podataka).

Unutar svake skupine učestalosti nuspojave su prikazane u padajućem nizu prema ozbiljnosti.

Opis odabranih nuspojava

Poremećaji metabolizma i prehrane

Teški napadaji hipoglikemije, posebno ako se ponavljaju, mogu uzrokovati neurološka oštećenja. Dugotrajne ili teške epizode hipoglikemije mogu biti opasne po život.

U mnogih bolesnika znakovima i simptomima neuroglikopenije prethode znakovi adrenergičke proturegulacije. Općenito, što je veći i brži pad razine glukoze u krvi, to su izraženiji fenomen proturegulacije i njegovi simptomi.

Poremećaji imunološkog sustava

Neposredne alergijske reakcije na inzulin su rijetke. Takve reakcije na inzulin (uključujući inzulin glargin) ili pomoćne tvari mogu, primjerice, biti povezane s generaliziranim kožnim reakcijama, angioedemom, bronhospazmom, hipotenzijom i šokom te mogu ugroziti život. U kliničkim ispitivanjima lijeka Toujeo provedenima u odraslih bolesnika, incidencija alergijskih reakcija bila je slična u bolesnika liječenih lijekom Toujeo (5,3%) i onih liječenih inzulinom glarginom jačine

100 jedinica/ml (4,5%).

Poremećaji oka

Izražena promjena u regulaciji glikemije može uzrokovati privremeni poremećaj vida zbog privremene promjene napetosti i refrakcijskog indeksa leće.

Dugoročno poboljšanje regulacije glikemije smanjuje rizik od progresije dijabetičke retinopatije. Međutim, intenziviranje inzulinskog liječenja praćeno naglim poboljšanjem regulacije glikemije može

biti povezano s privremenim pogoršanjem dijabetičke retinopatije. U bolesnika s proliferativnom retinopatijom, osobito ako nije liječena fotokoagulacijom, teške epizode hipoglikemije mogu dovesti do prolazne amauroze.

Poremećaji kože i potkožnog tkiva

Na mjestu injekcije može doći do lipodistrofije i kožne amiloidoze, koja može odgoditi lokalnu apsorpciju inzulina. Neprestano mijenjanje mjesta injiciranja unutar preporučenih injekcijskih područja može pomoći u ublažavanju ili sprečavanju takvih reakcija (vidjeti dio 4.4).

Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene

Reakcije na mjestu injiciranja uključuju crvenilo, bol, svrbež, koprivnjaču, oticanje ili upalu. Većina blagih reakcija na inzulin na mjestu injiciranja obično se povlači u roku od nekoliko dana do nekoliko tjedana. U kliničkim ispitivanjima lijeka Toujeo provedenima u odraslih bolesnika, incidencija reakcija na mjestu injiciranja bila je slična u bolesnika liječenih lijekom Toujeo (2,5%) i onih liječenih inzulinom glarginom jačine 100 jedinica/ml (2,8%).

U rijetkim slučajevima inzulin može uzrokovati edeme, pogotovo ako je ranija slaba regulacija

metabolizma poboljšana intenziviranom inzulinskom terapijom.

Pedijatrijska populacija

Sigurnost i djelotvornost lijeka Toujeo prikazani su u ispitivanju kod djece u dobi od 6 do ispod 18 godina. Učestalost, tip i težina nuspojava kod pedijatrijske populacije ne ukazuju na razlike u odnosu na iskustvo s općom populacijom dijabetičara (vidjeti dio 5.1). Sigurnosni podaci iz kliničkih ispitivanja nisu dostupni za djecu mlađu od 6 godina.

Druge posebne populacije

S obzirom na rezultate kliničkih ispitivanja, sigurnosni profil lijeka Toujeo u starijih bolesnika i bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega bio je sličan onome u cjelokupnoj populaciji (vidjeti dio 5.1).

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Simptomi

Predoziranje inzulinom može uzrokovati tešku, a katkada i dugotrajnu te po život opasnu

hipoglikemiju.

Liječenje

Blage epizode hipoglikemije obično se mogu liječiti peroralnim uzimanjem ugljikohidrata. Možda će

biti potrebne prilagodbe doze lijeka, rasporeda obroka ili tjelesne aktivnosti.

Teže epizode popraćene komom, konvulzijama ili neurološkim oštećenjima mogu se liječiti intramuskularnom/supkutanom primjenom glukagona ili intravenskom primjenom koncentrirane glukoze. Možda će biti potrebno održavati unos ugljikohidrata i nadzirati bolesnika jer se nakon prividnog kliničkog poboljšanja hipoglikemija može ponovno pojaviti.