Betaklav 400 mg/57 mg u 5 ml prašak za oralnu suspenziju
Informacije o propisivanju
Lista
Režim izdavanja
Ograničenje primjene lijeka
Propisivanje
Indikacija po HZZO
Smjernica
Interakcije sa
Ograničenja
Alati
Ostale informacije
Naziv
Sastav
Farmaceutski oblik
Nositelj odobrenja
Zadnje ažuriranje SmPC-a
Koristite Mediately aplikaciju
Dobijte informacije o lijekovima brže.
Više od 36k ocjene
SmPC - Betaklav 400 mg/57 mg
Betaklav je namijenjen za liječenje sljedećih infekcija u odraslih i djece (vidjeti dijelove 4.2, 4.4 i 5.1):
-
Akutnog bakterijskog sinusitisa (odgovarajuće dijagnosticiranog)
-
Akutne upale srednjeg uha
-
Akutnih egzacerbacija kroničnog bronhitisa (odgovarajuće dijagnosticiranih)
-
Izvanbolnički stečene upale pluća
-
Cistitisa
-
Pijelonefritisa
-
Infekcija kože i mekog tkiva, posebice celulitisa, ugriza životinja, teškog zubnog apscesa sa širećim celulitisom
-
Infekcija kostiju i zglobova, posebice osteomijelitisa.
Potrebno je uzeti u obzir službene smjernice o pravilnom korištenju antibakterijskih lijekova.
Doziranje
Doze su izražene kao sadržaj amoksicilina/klavulanske kiseline osim kada su doze navedene kao zasebne komponente.
Pri odabiru doze Betaklava za liječenje pojedinačne infekcije treba uzeti u obzir:
-
Očekivane patogene i njihovu vjerojatnu osjetljivost na antibakterijske lijekove (vidjeti dio 4.4)
-
Težinu i mjesto infekcije
-
Dob, težinu i bubrežnu funkciju bolesnika kao što je prikazano ispod.
Prema potrebi treba razmotriti primjenu drugih oblika i jačina Betaklava (npr. onih koje osiguravaju više doze amoksicilina i/ili druge omjere amoksicilina i klavulanske kiseline) (vidjeti dijelove 4.4 i 5.1).
Za djecu tešku < 40 kg ova formulacija Betaklava osigurava najveću ukupnu dnevnu dozu od 1000- 2800 mg amoksicilina/143-400 mg klavulanske kiseline kada se primjenjuje kako je preporučeno ispod.
Ako se smatra da je potrebna veća dnevna doza amoksicilina, preporučuje se odabrati drugi oblik amoksicilina/klavulanske kiseline kako bi se izbjeglo davanje nepotrebno visoke dnevne doze klavulanske kiseline (vidjeti dijelove 4.4 i 5.1).
Trajanje liječenja trebalo bi odrediti prema odgovoru bolesnika na liječenje. Neke infekcije (npr. osteomijelitis) zahtijevaju dulji period liječenja. Liječenje ne bi trebalo trajati dulje od 14 dana bez ponovnog liječničkog pregleda (vidjeti dio 4.4 koji se odnosi na produljenu terapiju).
Odrasli i djeca ≥ 40 kg trebaju se liječiti formulacijom Betaklava za odrasle.
Pedijatrijska populacija
Djeca < 40 kg
Djeca se mogu liječiti Betaklav tabletama i oralnom suspenzijom. Preporučene doze
-
Niža doza: 25 mg/3,6 mg/kg/dan do 45 mg/6,4 mg/kg/dan koji se daju razdijeljeno u dvije odvojene doze;
-
Viša doza: 15 mg/6,4 mg/kg/dan do 70 mg/10 mg/kg/dan koji se daju razdijeljeno u dvije odvojene doze može se razmotriti za neke infekcije (kao što su upale srednjeg uha, sinusitis i infekcije donjeg respiratornog trakta).
| Tjele sna težin a (kg) | 25 mg/3,6 m g/kg/dan. Doza u ml koju treba primijeniti svakih 12 sati |
45 mg/6,4 m g/kg/dan. Doza u ml koju treba primijeniti svakih 12 sati |
70 mg/10 m g/kg/dan. Doza u ml koju treba primijeniti svakih 12 sati |
Tjele sna težin a (kg) | 25 mg/3,6 m g/kg/dan. Doza u ml koju treba primijeniti svakih 12 sati |
45 mg/6,4 m g/kg/dan. Doza u ml koju treba primijeniti svakih 12 sati |
70 mg/10 m g/kg/dan. Doza u ml koju treba primijeniti svakih 12 sati |
| 4,0 | 0,6 | 1,2 | NP | 22,0 | 3,4 | 6,2 | 9,6 |
| 5,0 | 0,8 | 1,4 | NP | 23,0 | 3,6 | 6,6 | 10,2 |
| 6,0 | 1,0 | 1,8 | NP | 24,0 | 3,8 | 6,8 | 10,6 |
| 7,0 | 1,2 | 2,0 | NP | 25,0 | 4,0 | 7,0 | 11,0 |
| 8,0 | 1,4 | 2,4 | NP | 26,0 | 4,2 | 7.4 | 11,4 |
| 9,0 | 1,4 | 2,6 | NP | 27,0 | 4,2 | 7,6 | 11,8 |
| 10,0 | 1,6 | 2,8 | NP | 28,0 | 4,4 | 8,0 | 12,4 |
| 11,0 | 1,8 | 3,2 | NP | 29,0 | 4,6 | 8,2 | 12,8 |
| 12,0 | 2,0 | 3,4 | 5,4 | 30,0 | 4,8 | 8,4 | 13,2 |
| 13,0 | 2,0 | 3,8 | 5,8 | 31,0 | 4,8 | 8,8 | 13,6 |
| 14,0 | 2,2 | 4,0 | 6,2 | 32,0 | 5,0 | 9,0 | 14,0 |
| 15,0 | 2,4 | 4,2 | 6,6 | 33,0 | 5,2 | 9,4 | 14,4 |
| 16,0 | 2,6 | 4,6 | 7,0 | 34,0 | 5,4 | 9,6 | 15,0 |
| 17,0 | 2,8 | 4,8 | 7,4 | 35,0 | 5,6 | 9,8 | 15,4 |
| 18,0 | 2,8 | 5,2 | 8,0 | 36,0 | 5,6 | 10,2 | 15,8 |
| 19,0 | 3,0 | 5,4 | 8,4 | 37,0 | 5,8 | 10,4 | 16,2 |
| 20,0 | 3,2 | 5,6 | 8,8 | 38,0 | 6,0 | 10,8 | 16,6 |
| 21,0 | 3,4 | 6,0 | 9,2 | 39,0 | 6,2 | 11,0 | 17,2 |
NP – Ne preporučuje se.
Ne postoje klinički podaci za Betaklav formulacije 7:1 koji se odnose na doze više od 45 mg/6,4 mg po kg po danu za djecu mlađu od 2 godine.
Ne postoje klinički podaci za Betaklav formulacije 7:1 za bolesnike mlađe od 2 mjeseca. Stoga se ne mogu dati preporuke za doziranje u ovoj populaciji.
Za davanje praktičnih preporuka za doziranje treba razmotriti druge oralne formulacije lijeka Betaklav. Djeca se mogu liječiti Betaklav tabletama ili suspenzijama. Za djecu u dobi od 6 godina ili mlađu preporučuje se liječenje Betaklav suspenzijom.
Doza (ml) koju treba dati bolesniku dvaput dnevno može se izračunati i korištenjem sljedeće formule:
|
Doza (ml) koja se daje dvaput dnevno = |
Preporučena doza amoksicilina* (mg/kg/dnevno) x tjelesna težina (kg) |
|
Rekonstituirana suspenzija amoksicilina* (mg/ml) x 2 (odvojene doze) |
* Za ovaj izračun u obzir se uzima samo amoksicilin
Na primjer:
|
Doza (ml) koja se daje dvaput dnevno = |
25 (mg/kg/dnevno) x 14 (kg) |
|
80 (mg/ml) x 2 (odvojene doze) |
|
Doza (ml) koja se daje dvaput dnevno = |
350 (mg) |
|
160 (mg/ml) |
|
Doza (ml) koja se daje dvaput dnevno = |
2,2 ml |
Starije osobe
Ne smatra se da je potrebna prilagodba doze. Starije bolesnike treba liječiti formulacijama lijeka Betaklav za odrasle.
Oštećenje funkcije bubrega
Nije potrebna prilagodba doze u bolesnika s klirensom kreatinina (CrCl) većim od 30 ml/min.
U bolesnika s klirensom kreatinina manjim od 30 ml/min ne preporučuje se upotreba Betaklava s omjerom amoksicilina i klavulanske kiseline 7:1 s obzirom da se ne postoji preporuka o prilagodbi doze.
Oštećenje funkcije jetre
Treba dozirati uz oprez i pratiti jetrenu funkciju u pravilnim razmacima (vidjeti dijelove 4.3 i 4.4).
Način primjene
Betaklav se primjenjuje peroralno.
Treba ga uzeti na početku obroka kako bi se smanjila moguća gastrointestinalna intolerancija. Terapiju se može započeti parenteralno prema sažetku opisa svojstava lijeka za intravenske oblike i nastaviti oralnim pripravkom.
Protresite bočicu kako bi se prašak rastresao, dodajte vodu prema uputi, okrenite i protresite. Protresite bočicu prije svake doze (vidjeti dio 6.6).
Za upute o rekonstituciji lijeka prije primjene vidjeti dio 6.6.
Preosjetljivost na djelatne tvari, bilo koji penicilin ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.
Postojanje snažne rane reakcije preosjetljivosti (npr. anafilaksija) na ostale betalaktame (npr. cefalosporin, karbapenem ili monobaktam) u anamnezi.
Postojanje žutice/oštećenje funkcije jetre zbog primjene amoksicilina/klavulanske kiseline u anamnezi (vidjeti dio 4.8).
Prije započinjanja terapije amoksicilinom/klavulanskom kiselinom treba pažljivo ispitati postojanje prijašnjih reakcija preosjetljivosti na peniciline, cefalosporine ili druge betalaktame (vidjeti dijelove 4.3 i 4.8).
U bolesnika liječenih penicilinom prijavljene su ozbiljne reakcije preosjetljivosti (uključujući anafilaktoidne reakcije i teške kožne nuspojave) koje su u nekim slučajevima imale smrtni ishod. Reakcije preosjetljivosti mogu progredirati i do Kounisova sindroma, ozbiljne alergijske reakcije koja može dovesti do infarkta miokarda (vidjeti dio 4.8). Vjerojatnije je da će se takve reakcije pojaviti u
osoba s anamnezom preosjetljivosti na penicilin i u osoba s atopijom. Ako dođe do alergijske reakcije, mora se prekinuti liječenje amoksicilinom/klavulanskom kiselinom i uvesti prikladno alternativno liječenje.
Prijavljeni su slučajevi sindroma enterokolitisa izazvanog lijekom (engl. drug-induced enterocolitis syndrome, DIES), prvenstveno u djece liječene amoksicilinom/klavulanskom kiselinom (vidjeti dio 4.8). DIES je alergijska reakcija čiji je glavni simptom dugotrajno povraćanje (1-4 sata nakon lijeka) uz izostanak alergijskih kožnih ili respiratornih simptoma. Dodatni simptomi mogu uključivati bol u abdomenu, proljev, hipotenziju ili leukocitozu praćenu neutrofilijom. Zabilježeni su teški slučajevi, uključujući progresiju do šoka.
U slučaju kada je dokazano da je infekcija izazvana mikroorganizmima osjetljivima na amoksicilin, treba razmotriti prijelaz s liječenja amoksicilinom/klavulanskom kiselinom na amoksicilin u skladu sa službenim smjernicama.
Betaklav oralna suspenzija nije prikladna za upotrebu kada postoji visok rizik da pretpostavljeni patogeni imaju razistenciju na betalaktame koja nije posredovana betalaktamazama osjetljivima na inhibiciju klavulanskom kiselinom. Ovaj oblik se ne bi smio koristiti za liječenje S. pneumoniae rezistentne na penicilin.
Konvulzije se mogu pojaviti u bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega ili u onih koji primaju visoke doze (vidjeti 4.8).
Amoksicilin/klavulanska kiselina bi se trebali izbjegavati ako se sumnja na infektivnu mononukleozu s obzirom da se pojava morbiliformnog osipa povezuje s tim stanjem po uzimanju amoksicilina.
Istodobna primjena alopurinola tijekom liječenja amoksicilinom može povećati vjerojatnost alergijskih kožnih reakcija.
Produljeno uzimanje može povremeno rezultirati pretjeranim rastom neosjetljivih mikroorganizama.
Pojava generaliziranog eritema praćenog groznicom povezanog s pustulom na početku liječenja može biti simptom akutne generalizirane egzantematozne pustuloze (AGEP) (vidjeti dio 4.8). Ova reakcija
zahtijeva prestanak liječenja Betaklavom i kontraindikacija je za bilo kakvu daljnju primjenu amoksicilina.
Kombinaciju amoksicilina/klavulanske kiseline treba primjenjivati s oprezom u bolesnika s dokazom oštećenja funkcije jetre (vidjeti dijelove 4.2, 4.3 i 4.8).
Događaji povezani s jetrom pretežno su zabilježeni u muškaraca i starijih bolesnika i mogu se povezati s produljenim liječenjem. Rijetko su zabilježeni u djece. U svim populacijama znakovi i simptomi se
obično pojavljuju tijekom ili kratko nakon prestanka liječenja, ali u nekim slučajevima ne postaju očiti do nekoliko tjedana nakon završetka liječenja. Uglavnom su reverzibilni. Događaji povezani s jetrom mogu biti teški i u jako rijetkim slučajevima prijavljen je smrtni ishod. To je uglavnom uvijek bio
slučaj u bolesnika s ozbiljnom osnovnom bolesti ili onih koji su istodobno uzimali lijekove koji imaju mogući učinak na jetru (vidjeti dio 4.8).
Kolitis povezan s primjenom antibiotika prijavljen je kod gotovo svih antibakterijskih lijekova, uključujući amoksicilin, i težina oblika može biti u rasponu od blagog do po život opasnog (vidjeti dio 4.8). Stoga je važno razmotriti ovu dijagnozu u bolesnika s dijarejom tijekom ili nakon primjene bilo kojeg antibiotika. Ako se pojavi kolitis povezan s primjenom antibiotika, treba odmah prekinuti
liječenje Betaklavom, posavjetovati se s liječnikom i započeti prikladnu terapiju. U ovom slučaju kontraindicirani su antiperistaltici.
Tijekom duljeg liječenja preporučuje se periodička procjena funkcija organskih sustava, uključujući bubrežnu, jetrenu i hematopoetsku funkciju.
Rijetko je zabilježeno produljeno protrombinsko vrijeme u bolesnika koji primaju amoksicilin i klavulansku kiselinu. Treba primijeniti propisno praćenje kod istodobne primjene antikoagulansa. Možda će biti potrebna prilagodba doze oralnih antikoagulansa kako bi se održao željeni stupanj antikoagulacije (vidjeti dio 4.5 i 4.8).
U bolesnika s oštećenjem bubrega treba prilagoditi doziranje prema stupnju oštećenja (vidjeti dio 4.2).
U bolesnika sa smanjenom proizvodnjom urina rijetko je zabilježena kristalurija (uključujući akutno oštećenje bubrega), pretežno kod parenteralne terapije. Tijekom primjene visokih doza amoksicilina treba održavati odgovarajući unos tekućine i izlučivanje mokraće kako bi se smanjila mogućnost nastupa amoksicilinom izazvane kristalurije. U bolesnika s urinarnim kateterom treba redovito provjeravati prohodnost (vidjeti dijelove 4.8 i 4.9).
Tijekom liječenja amoksicilinom treba primijeniti enzimsku metodu glukoza-oksidaze za ispitivanje prisustva glukoze u urinu zbog mogućih lažno pozitivnih rezultata prilikom primjene neenzimskih metoda.
S obzirom na prisustvo klavulanske kiseline u Betaklavu, koja može uzrokovati nespecifično vezanje IgG-a i albumina na membrane eritrocita, Coombsov test može biti lažno pozitivan.
Zabilježeni su pozitivni rezultati Bio-Rad Laboratories Platelia Aspergillus EIA testova u bolesnika koji uzimaju amoksicilin/klavulansku kiselinu, a u kojih je naknadno dokazano da nemaju Aspergillus infekciju. Zabilježene su križne reakcije polisaharida i polifuranoza koji ne potječu od roda Aspergillus sa Bio-Rad Laboratories Platelia Aspergillus EIA testovima. Stoga se pozitivni rezultati testova u bolesnika koji primaju amoksicilin/klavulansku kiselinu trebaju tumačiti s oprezom i
potvrditi drugom dijagnostičkom metodom.
Aspartam
Ovaj lijek sadrži 2,5 mg aspartama u svakom ml suspenzije. Aspartam je izvor fenilalanina. Može naškoditi osobama koje boluju od fenilketonurije (FKU), rijetkog genetskog poremećaja kod kojeg dolazi do nakupljanja fenilalanina jer ga tijelo ne može ukloniti na odgovarajući način.
Kalij
15,8 ml suspenzije sadrži 1 mmol (39 mg) kalija. O tome treba voditi računa u bolesnika sa smanjenom funkcijom bubrega ili bolesnika na prehrani s ograničenjem unosa kalija.
Oralni antikoagulansi
Oralni antikoagulansi i penicilinski antibiotici se široko primjenjuju u praksi bez zabilježenih
interakcija. Međutim, postoje slučajevi u literaturi s povišenim INR-om (international normalised ratio) u bolesnika koji su na terapiji acenokumarolom ili varfarinom i kojima je propisana terapija
amoksicilinom. Ako je nužna istodobna primjena, treba pažljivo pratiti protrombinsko vrijeme ili INR uz dodavanje ili smanjivanje amoksicilina. Osim toga, možda će biti potrebna prilagodba doze oralnih antikoagulansa (vidjeti dijelove 4.4 i 4.8).
Metotreksat
Penicilini mogu smanjiti izlučivanje metotreksata uzrokujući pri tome moguće povećanje toksičnosti.
Probenecid
Ne preporučuje se istodobna primjena probenecida. Probenecid smanjuje renalnu tubularnu sekreciju amoksicilina. Istodobna primjena probenecida može rezultirati povišenim i produljenim koncentracijama amoksicilina u krvi, ali ne i klavulanske kiseline.
Mofetilmikofenolat
Nakon početka peroralnog uzimanja amoksicilina i klavulanske kiseline u bolesnika koji primaju mofetilmikofenolat prijavljeno je 50%-tno smanjenje koncentracije aktivnog metabolita mikofenolne kiseline izmjerene neposredno prije primjene sljedeće doze lijeka. Promjena razine izmjerene neposredno prije primjene sljedeće doze lijeka ne mora biti točan pokazatelj promjene u ukupnoj
izloženosti mikofenolnoj kiselini. Stoga, u odsutnosti kliničkih dokaza disfunkcije presatka promjena doze mofetilmikofenolata obično nije potrebna. Međutim, poman klinički nadzor mora biti proveden tijekom kombinacije i kratko nakon liječenja antibiotikom.
Trudnoća
Ispitivanja na životinjama ne ukazuju na neposredne ili posredne štetne utjecaje na trudnoću,
embrionalni/fetalni razvoj, porođaj ili postnatalni razvoj (vidjeti dio 5.3). Ograničeni podaci o primjeni amoksicilina/klavulanske kiseline tijekom trudnoće u ljudi ne ukazuju na povišeni rizik od
kongenitalnih malformacija. U jedinoj studiji provedenoj na ženama koje su imale prsnuće plodovih ovoja prije termina zabilježeno je da profilaktička upotreba amoksicilina/klavulanske kiseline može
biti povezana s povišenim rizikom nekrotizirajućeg enterokolitisa u novorođenčadi. Treba izbjegavati primjenu u trudnoći, osim u slučajevima kada liječnik smatra da je liječenje neophodno.
Dojenje
Obje djelatne tvari se izlučuju u majčino mlijeko (ne zna se ništa o utjecaju klavulanske kiseline na dojenče na majčinom mlijeku). Posljedično, moguće su dijareja i gljivična infekcija sluznica u
dojenčeta na majčinom mlijeku tako da će možda trebati prestati dojiti. Također se mora uzeti u obzir mogućnost preosjetljivosti.
Amoksicilin/klavulanska kiselina smiju se primjenjivati tijekom dojenja samo nakon što nadležni liječnik procjeni omjer koristi i rizika.
Nisu provedena ispitivanja o utjecaju na sposobnost upravljanja vozilima i rada na strojevima. Ipak, mogu se javiti nuspojave (npr. alergijske reakcije, omaglica, konvulzije) koje mogu utjecati na sposobnost upravljanja vozilima i rada na strojevima (vidjeti dio 4.8).
Najčešće prijavljene nuspojave su dijareja, mučnina i povraćanje.
Prijavljene nuspojave proizlaze iz kliničkih ispitivanja i postmarketinškog praćenja Betaklava i razvrstane su prema MedDRA klasifikaciji organskih sustava.
Nuspojave su klasificirane prema sljedećim kategorijama učestalosti:
- Vrlo često (≥ 1/10)
- Često (≥ 1/100 i < 1/10)
- Manje često (≥ 1/1000 i < 1/100)
- Rijetko (≥ 1/10 000 i < 1/1000)
-
Vrlo rijetko (< 1/10 000)
-
Nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka)
| Klasifikacija organskih sustava | Nuspojave | |
| Infekcije i infestacije | ||
| Često | Mukokutana kandidijaza | |
| Nepoznato | Pretjeran rast neosjetljivih mikroorganizama | |
| Poremećaji krvi i limfnog sustava | ||
| Rijetko | Reverzibilna leukopenija (uključujući neutropeniju)Trombocitopenija | |
| Nepoznato | Reverzibilna agranulocitoza Hemolitička anemijaProduljeno vrijeme krvarenja i protrombinsko vrijeme1 | |
| Poremećaji imunološkog sustava 8 | ||
| Nepoznato | Angioneurotski edem AnafilaksijaSindrom sličan serumskoj bolesti Hipersenzitivni vaskulitis | |
| Poremećaji živčanog sustava | ||
| Manje često | OmaglicaGlavobolja | |
| Nepoznato | Reverzibilna hiperaktivnost Konvulzije1Aseptički meningitis | |
| Srčani poremećaji | ||
| Nepoznato | Kounisov sindrom | |
| Poremećaji probavnog sustava | ||
| Često | Dijareja Mučnina 2Povraćanje | |
| Manje često | Indigestija | |
| Nepoznato | Kolitis povezan s primjenom antibiotika 3 Sindrom enterokolitisa izazvanog lijekom Akutni pankreatitisCrni dlakavi jezik Promijenjena boja zubi9 | |
| Poremećaji jetre i žuči | ||
| Manje često | Porast vrijednosti AST i/ili ALT4 | |
| Nepoznato | Hepatitis5Kolestatska žutica5 | |
| Poremećaji kože i potkožnog tkiva6 | ||
| Manje često | Osip kožePruritus | |
| 7 | H A L M E D24 - 11 - 2025O D O B R E N O | |
| Urtikarija | |
| Rijetko | Erythema multiforme |
| Nepoznato | Stevens-Johnsonov sindrom Toksična epidermalna nekroliza Bulozni eksfolijativni dermatitisAkutna generalizirana egzantematozna pustuloza (AGEP)1Reakcija na lijek s eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS) Simetrični intertriginozni i pregibni egzantem povezan s lijekom (SDRIFE) (babunski sindrom)Linearna IgA bolest |
| Poremećaji bubrega i mokraćnog sustava | |
| Nepoznato | Intersticijski nefritisKristalurija (uključujući akutno oštećenje bubrega)7 |
| 1 Vidjeti dio 4.42 Mučnina je češće povezana s visokim peroralnim dozama. Očiti poremećaji probavnog sustava mogu se smanjiti uzimanjem Betaklava na početku jela.3 Uključuje pseudomembranski i hemoragijski kolitis (vidjeti dio 4.4)4 Umjereno povišenje vrijednosti AST-a i/ili ALT zabilježeno je u bolesnika koji su liječeni betalaktamskim antibioticima, ali je njihov značaj nepoznat.5 Ovi su slučajevi zabilježeni s drugim penicilinima i cefalosporinima (vidjeti dio 4.4).6 Ako se pojavi bilo koja reakcija hipersenzitivnog dermatitisa, treba prestati s liječenjem (vidjeti dio 4.4).7 Vidjeti dio 4.98 Vidjeti dijelove 4.3 i 4.49 Površinska promjena boje zubi rijetko je zabilježena u djece. Dobra oralna higijena može pomoći u sprječavanju promjene boje zubi s obzirom da se obično može ukloniti četkanjem. | |
Prijavljivanje sumnji na nuspojavu
Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se
omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih djelatnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava navedenog u Dodatku V.
Simptomi
Amoksicilin se precipitira u urinarnom kateteru, pogotovo nakon intravenske primjene visoke doze. Trebalo bi provoditi redovite provjere prohodnosti (vidjeti dio 4.4).Mogu se javiti gastrointestinalni simptomi i poremećaji ravnoteže tekućine i elektrolita. Zabilježena je amoksicilinom izazvana kristalurija koja u nekim slučajevima može izazvati zatajenje bubrega (vidjeti dio 4.4).Konvulzije se mogu pojaviti u bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega ili onih koji primaju visoke doze.
Liječenje
Gastrointestinalni simptomi se mogu liječiti simptomatski pri tome pazeći na ravnotežu tekućine i elektrolita.
Amoksicilin i klavulanska kiselina se iz cirkulacije mogu odstraniti hemodijalizom.
Farmakološka svojstva - Betaklav 400 mg/57 mg
Farmakoterapijska skupina: Antibakterijski lijekovi za sistemsku primjenu, kombinacije penicilina uklj. inhibitore betalaktamaza, ATK oznaka: J01CR02.
H A L M E D
24 - 11 - 2025
O D O B R E N O
Mehanizam djelovanja
8
Amoksicilin je polusintetski penicilin (betalaktamski antibiotik) koji inhibira jedan ili više enzima (koje se često spominje kao penicilin-vezujuće proteine, PBP, od eng. penicilin-binding proteins) u putu biosinteze bakterijskog peptidoglikana, sastavnog dijela bakterijske stanične stijenke. Inhibicija sinteze peptidoglikana dovodi do oslabljene stanične stijenke nakon čega obično slijedi liza i smrt stanice.
Amoksicilin je osjetljiv na razgradnju betalaktamazama koje proizvode otporne bakterije tako da spektar njegovog djelovanja ne obuhvaća bakterije koje proizvode te enzime.
Klavulanska kiselina je betalaktam strukturno sličan penicilinu. Inaktivira neke betalaktamaze i time spriječava inaktivaciju amoksicilina. Sama klavulanska kiselina ne postiže klinički koristan
protubakterijski učinak.
Farmakokinetički/farmakodinamički odnos
Vrijeme iznad minimalne inhibitorne koncentracije (T>MIK) se smatra najznačajnijom odrednicom djelotvornosti amoksicilina.
Mehanizam otpornosti
Dva glavna mehanizma otpornosti na amoksicilin i klavulansku kiselinu su:
-
Inaktivacija onim bakterijskim betalaktamazama koje same nisu inhibirane klavulanskom kiselinom, uključujući razred B, C i D.
-
Promjena penicilin-vezujućih proteina koja smanjuje afinitet antibakterijskih lijekova za ciljna mjesta.
Nepropusnost bakterija ili mehanizmi efluks pumpe mogu uzrokovati bakterijsku otpornost ili joj doprinijeti, posebno kod Gram-negativnih bakterija.
Prijelomne točke
Prijelomne točke minimalnih inhibitornih koncentracija za amoksicilin/klavulansku kiselinu određene od strane Europskog odbora za testiranje osjetljivosti na antibiotike (EUCAST, od engl. European Committee on Antimicrobial Susceptibility Testing) navedene su na internetskoj stranici Europske agencije za lijekove (EMA): https://www.ema.europa.eu/en/evaluation-medicinal-products-indicated-treatment-bacterial-infections- scientific-guideline#minimum-inhibitory-concentration-(mic)-breakpoints-section.
Prevalencija otpornosti za navedene vrste može varirati geografski i s vremenom te su poželjne
lokalne informacije o otpornosti, posebno u liječenju ozbiljnih infekcija. Prema potrebi treba potražiti mišljenje stručnjaka kada je lokalna prevalencija otpornosti tolika da je korist agensa za neke tipove infekcija upitna.
| Uobičajeno osjetljive vrste | |
| Aerobni Gram-pozitivni mikroorganizmiEnterococcus faecalis Gardnerella vaginalisStaphylococcus aureus (osjetljiv na meticilin)£ Koagulaza negativni stafilokoki (osjetljivi na meticilin) Streptococcus agalactiaeStreptococcus pneumoniae1Streptococcus pyogenes i ostali beta-hemolitički streptokokiStreptococcus viridans skupinaAerobni Gram-negativni mikroorganizmiCapnocytophaga spp. Eikenella corrodens Haemophilus influenzae2 Moraxella catarrhalis Pasteurella multocida | |
| 9 | H A L M E D24 - 11 - 2025O D O B R E N O |
| Anaerobni mikroorganizmi Bacteroides fragilis Fusobacterium nucleatum Prevotella spp. |
| Vrste za koje stečena otpornost može biti problem |
| Aerobni Gram-pozitivni mikroorganizmiEnterococcus faecium $Aerobni Gram-negativni mikroorganizmiEscherichia coli Klebsiella oxytoca Klebsiella pneumoniae Proteus mirabilis Proteus vulgaris |
| Prirođeno otporni organizmi |
| Aerobni Gram-negativni mikroorganizmiAcinetobacter sp. Citrobacter freundii Enterobacter sp.Legionella pneumophila Morganella morganii Providencia spp.Pseudomonas sp.Serratia sp. Stenotrophomonas maltophilia Ostali mikroorganizmi Chlamydophila pneumoniae Chlamydophila psittaci Coxiella burnettiMycoplasma pneumoniae |
| $ Prirodna srednja osjetljivost u odsustvu stečenog mehanizma otpornosti.£ Svi stafilokoki otporni na meticilin otporni su na amoksicilin/klavulansku kiselinu.1 Streptococcus pneumoniae koji su otporni na penicilin ne bi trebali biti liječeni ovakvim amoksicilinom/klavulanskom kiselinom (vidjeti dijelove 4.2 i 4.4).2 Sojevi sa smanjenom osjetljivošću zabilježeni su u nekim državama EU s učestalošću većom od 10%. |
Apsorpcija
Amoksicilin i klavulanska kiselina potpuno se otapaju u vodenoj otopini pri fiziološkom pH. Obje komponente se brzo i dobro apsorbiraju nakon peroralne primjene. Apsorpcija amoksicilina/ klavulanske kiseline je optimalna ako se uzme na početku obroka. Bioraspoloživost amoksicilina i
klavulanske kiseline je oko 70% nakon peroralne primjene. Profil plazmatskih koncentracija je sličan za obje komponente i vrijeme postizanja vršnih plazmatskih koncentracija (Tmax) u oba slučaja je oko jedan sat.
Ispod su prikazani farmakokinetički rezultati studije u kojoj su amoksicilin/klavulanska kiselina (tablete od 875 mg/125 mg davane dva puta dnevno) primjenjivani na grupi zdravih dobrovoljaca natašte.
| Srednja vrijednost (± SD) farmakokinetičkih parametara | ||||||
| Primijenjena djelatna | Doza | Cmax | Tmax * | AUC (0-24h) | T 1/2 | |
| 10 | H A L M E D24 - 11 - 2025O D O B R E N O | |||||
| tvar(i) | (mg) | (µg/ml) | (h) | (µg.h/ml) | (h) |
| Amoksicilin | |||||
| AMX/CA875 mg/125 mg | 875 | 11,64± 2,78 | 1,50(1,0-2,5) | 53,52± 12,31 | 1,19± 0,21 |
| Klavulanska kiselina | |||||
| AMX/CA875 mg/125 mg | 125 | 2,18± 0,99 | 1,25(1,0-2,0) | 10,16± 3,04 | 0,96± 0,12 |
| AMX – amoksicilin, CA – klavulanska kiselina* Medijan (raspon) | |||||
Koncentracije amoksicilina i klavulanske kiseline u serumu postignute amoksicilinom/klavulanskom kiselinom jednake su onima postignutima nakon peroralne primjene zasebnih ekvivalentnih doza amoksicilina i klavulanske kiseline.
Distribucija
Od ukupnog sadržaja u plazmi na bjelančevine se veže približno 25% klavulanske kiseline i 18% amoksicilina. Prividni volumen distribucije je oko 0,3-0,4 l/kg za amoksicilin i oko 0,2 l/kg za klavulansku kiselinu.
Nakon intravenske primjene i amoksicilin i klavulanska kiselina su nađeni u žučnom mjehuru,
abdominalnom tkivu, koži, masnom i mišićnom tkivu te sinovijalnoj i peritonealnoj tekućini, žuči i gnoju. Amoksicilin se ne distribuira adekvatno u cerebrospinalnu tekućinu.
Iz ispitivanja na životinjama ne postoje dokazi o značajnom zadržavanju u tkivu tvari koje potječu od obje komponente lijeka. Amoksicilin se, kao i većina penicilina, može naći u majčinom mlijeku. I klavulanska kiselina se može naći u majčinom mlijeku u tragovima (vidjeti dio 4.6).
I amoksicilin i klavulanska kiselina prolaze kroz placentalnu barijeru (vidjeti dio 4.6). Biotransformacija
Amoksicilin se djelomično izlučuje urinom kao neaktivna peniciloična kiselina u količinama ekvivalentnim 10-25% početne doze. Klavulanska kiselina se u ljudi ekstenzivno metabolizira i eliminira urinom i fecesom te kao ugljični dioksid u izdahu.
Eliminacija
Glavni put eliminacije amoksicilina je putem bubrega dok se klavulanska kiselina izlučuje i bubrezima i drugim mehanizmima.
Amoksicilin/klavulanska kiselina imaju srednje poluvrijeme eliminacije oko jedan sat i srednji ukupni klirens oko 25 l/h u zdravih ljudi. Urinom se u nepromijenjenom obliku izluči približno 60-70%
amoksicilina i približno 40-65% klavulanske kiseline tijekom prvih 6 sati nakon primjene jedne tablete Betaklava od 250/125 mg ili 500 mg/125 mg. Različitim studijama je dokazano da se urinom izluči
50-85% amoksicilina i 27-60% klavulanske kiseline tijekom 24 sata. Najveća količina klavulanske kiseline izluči se tijekom prva dva sata nakon primjene.
Istodobna primjena probenecida odgađa izlučivanje amoksicilina, ali ne odgađa izlučivanje klavulanske kiseline putem bubrega (vidjeti dio 4.5).
Dob
Poluvrijeme eliminacije amoksicilina je slično za djecu staru od oko 3 mjeseca do 2 godine kao i za stariju djecu i odrasle. U vrlo male djece (uključujući prijevremeno rođenu novorođenčad) ne bi trebalo primjenjivati lijek više od dva puta dnevno tijekom prvog tjedna života s obzirom na nedovoljno razvijen mehanizam bubrežne eliminacije. Treba pripaziti na odabir doze u starijih
bolesnika obzirom da je veća vjerojatnost da imaju smanjenu bubrežnu funkciju te je korisno pratiti istu.
Spol
Nakon oralne primjene amoksicilina/klavulanske kiseline u zdravih muškaraca i žena, spol nema značajnog utjecaja na farmakokinetiku ni amoksicilina niti klavulanske kiseline.
Oštećenje funkcije bubrega
Ukupan klirens seruma za amoksicilin/klavulansku kiselinu se smanjuje proporcionalno sa
smanjenjem bubrežne funkcije. Smanjenje klirensa je izraženije za amoksicilin nego za klavulansku kiselinu s obzirom da se veći udio amoksicilina izlučuje putem bubrega. Stoga doziranje u ljudi s
oštećenjem bubrega mora spriječiti pretjeranu akumulaciju amoksicilina uz održavanje dovoljne količine klavulanske kiseline (vidjeti dio 4.2).
Oštećenje funkcije jetre
Lijek treba dozirati s oprezom bolesnicima s oštećenjem funkcije jetre i redovito pratiti jetrenu funkciju.
Farmaceutski podaci - Betaklav 400 mg/57 mg
silicijev dioksid (E551)
silicijev dioksid, koloidni, bezvodni (E551) aspartam (E951)
jantarna kiselina (E363) ksantanska guma (E415) hipromeloza (E464) okus maline
okus naranče zlatni karamel
Prije rekonstitucije: 3 godine
Nakon rekonstitucije: Nakon rekonstitucije lijek se mora upotrijebiti unutar 7 dana. Čuvati u hladnjaku na temperaturi od 2°C do 8°C.
Ne čuvati na temperaturi iznad 25°C.
Čuvati u originalnom pakiranju radi zaštite od vlage.
Uvjete čuvanja nakon rekonstitucije lijeka vidjeti u dijelu 6.3.
HDPE bočica s oznakom razine rekonstitucije, polipropilenski CRC čep: u kutiji se nalazi 6 g, 12 g, 14 g ili 20 g praška za rekonstituciju 30 ml, 60 ml, 70 ml ili 100 ml oralne suspenzije. U pakiranju se nalazi polistirenska oralna štrcaljka od 5 ml graduirana od 0,5 ml do 5 ml u razmacima od 0,5 ml.
Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.
i druga rukovanja lijekom
Prije upotrebe povjerite da je zaštitni poklopac neoštećen. Protresite bočicu kako biste rastresli prašak. Dodajte volumen pitke vode (kako je prikazano ispod). Okrenite i dobro protresite.
| Doza | Veličina pakiranja (ml) | Volumen vode koji se dodaje za rekonstituciju (ml) |
| 400 mg/57 mg/u 5 ml | 30 | 25 |
| 60 | 56 | |
| 70 | 61 | |
| 100 | 87 |
Alternativno, protresite bočicu kako biste rastresli prašak, napunite bočicu pitkom vodom nešto ispod oznake, zatvorite i dobro protresite. Nakon toga dodajte pitku vodu točno do oznake i ponovno dobro protresite.
Protresite bočicu svaki put prije upotrebe.
Oralna suspenzija je bijele do gotovo bijele boje voćnog aromatičnog mirisa.
Nema posebnih zahtjeva za zbrinjavanje.
Neiskorišteni lijek ili otpadni materijal valja zbrinuti sukladno nacionalnim propisima.