LEQEMBI 100 mg/ml koncentrat za otopinu za infuziju
Informacije o propisivanju
Lista
Režim izdavanja
Ograničenje primjene lijeka
Propisivanje
Ostale informacije
Naziv
Sastav
Farmaceutski oblik
Nositelj odobrenja
Zadnje ažuriranje SmPC-a
Koristite Mediately aplikaciju
Dobijte informacije o lijekovima brže.
Više od 36k ocjene
SmPC - LEQEMBI 100 mg/ml
Leqembi je indiciran za liječenje odraslih bolesnika s kliničkom dijagnozom blagog kognitivnog oštećenja (engl. mild cognitive impairment) i blage demencije uzrokovane Alzheimerovom bolesti (rani stadij Alzheimerove bolesti) koji nisu nositelji ε4 alela gena za apolipoprotein E (ApoE ε4) ili su heterozigoti s potvrđenom patologijom amiloida (vidjeti dio 4.4).
Liječenje treba započeti i nadzirati liječnik s iskustvom u dijagnosticiranju i liječenju Alzheimerove bolesti s pravovremenim pristupom snimanju magnetnom rezonancijom (MR). Infuzije lekanemaba trebaju primijeniti kvalificirani zdravstveni radnici obučeni za praćenje, prepoznavanje i zbrinjavanje reakcija povezanih s infuzijom.
Bolesnicima koji se liječe lekanemabom mora se dati kartica za bolesnika te ih se mora upozoriti na rizike liječenja lekanemabom (vidjeti i uputu o lijeku).
Testiranje na ApoE4
Postojanje ApoE4 genotipa treba utvrditi uređajem za in vitro dijagnostiku (IVD) s oznakom CE i odgovarajuće predviđene namjene. Ako IVD uređaj s oznakom CE nije dostupan, potrebno je provesti drugi validirani test (vidjeti dio 5.1).
Testiranje na status ApoE ε4 treba obaviti prije početka liječenja lekanemabom kako bi se znao rizik od pojave ARIA (vidjeti dijelove 4.1 i 5.1). Prije testiranja bolesnike treba na odgovarajući način savjetovati i osigurati njihov pristanak u skladu s nacionalnim ili lokalnim smjernicama, kako je primjenjivo.
Doziranje
Preporučena doza lekanemaba je 10 mg/kg tjelesne težine primijenjeno intravenskom (i.v.) infuzijom
jedanput svaka 2 tjedna.
Liječenje lekanemabom treba obustaviti kada bolest prijeđe u umjereni oblik Alzheimerove bolesti.
Tijekom liječenja lekanemabom potrebno je približno svakih 6 mjeseci provoditi ispitivanje kognitivnih funkcija i procjenu kliničkih simptoma. Ispitivanje kognitivnih funkcija i praćenje progresije simptoma služe kako bi se procijenilo je li bolest napredovala u umjereni oblik Alzheimerove demencije i/ili ukazuje li klinički tijek na to da lekanemab ne pokazuje učinkovitost u bolesnika, a kako bi se mogla donijeti odluka o tome treba li obustaviti liječenje lekanemabom.
Praćenje abnormalnosti na snimkama povezanih s nakupljanjem amiloida (engl. Amyloid Related Imaging Abnormalities, ARIA)
Lekanemab može uzrokovati pojavu ARIA, karakteriziranu kao ARIA s edemom (ARIA-E) što se može opaziti na MR snimci kao edem mozga ili sulkusna efuzija te kao ARIA s depozitima hemosiderina (ARIA-H), što uključuje mikrokrvarenje i površinsku siderozu. Pored pojave ARIA, u bolesnika liječenih lekanemabom javila se i intracerebralna krvarenje promjera većeg od 1 cm.
Potrebno je imati novu (unutar 6 mjeseci) početnu MR snimku mozga prije početka liječenja lekanemabom kako biste procijenili postojeći status ARIA. Snimanje MR-om potrebno je provesti prije 3., 5., 7. i 14. infuzije. U svakom slučaju, snimanje MR-om potrebno je provesti približno unutar jednog tjedna prije zakazane infuzije lekanemaba i očitati prije početka infuzije. Ako bolesnik u bilo kojem trenutku tijekom liječenja ima simptome koji upućuju na pojavu ARIA, potrebno je provesti kliničku procjenu uključujući snimanje MR-om (vidjeti dio 4.4).
Preporuke za privremene prekide doziranja ili obustavu liječenja u bolesnika s pojavom ARIA
ARIA-E
Doziranje se može nastaviti u asimptomatskih slučajeva s blagim oblikom ARIA-E vidljivim na radiografskoj snimci. Doziranje je potrebno prekinuti kod simptomatske ili radiografski umjerene ili teške ARIA-E. Od dva do četiri mjeseca nakon prvog prepoznavanja potrebno je provesti kontrolno snimanje MR-om kako bi se procijenilo povlačenje abnormalnosti. Nakon što se snimanjem MR-om pokaže radiografski oporavak i povuku se simptomi, ako su prisutni, nastavak doziranja treba se voditi kliničkom prosudbom. Za klasifikaciju radiografske težine prema MR snimci vidjeti Tablicu 1 (vidjeti dio 4.4).
Potrebno je na temelju kliničke prosudbe razmotriti nastavak doziranja u bolesnika s rekurentnom pojavom ARIA-E. Nakon što se simptomatska ili radiografski umjerena ili teška ARIA-E ponovno javi, liječenje lekanemabom treba obustaviti (vidjeti dio 4.8).
ARIA-H
Doziranje se može nastaviti u asimptomatskih slučajeva s radiografski blagim oblikom ARIA-H. Doziranje je potrebno prekinuti kod simptomatski blage ili umjerene ili radiografski umjerene ARIA-
H. Od dva do četiri mjeseca nakon prvog prepoznavanja potrebno je provesti kontrolno snimanje MR-om kako bi se procijenila stabilizacija stanja. Nakon što se snimanjem MR-om radiografski pokaže stabilizacija i povuku se simptomi, ako su prisutni, nastavak doziranja treba se voditi kliničkom prosudbom (vidjeti dio 4.8). U slučaju radiografski ili simptomatski teške ARIA-H, liječenje lekanemabom treba trajno obustaviti. Za klasifikaciju radiografske težine prema MR snimci vidjeti Tablicu 1 (vidjeti dio 4.4).
Intracerebralna hemoragija
Liječenje lekanemabom treba trajno obustaviti ako se javi intracerebralna hemoragija promjera većeg
od 1 cm.
Odgođena ili propuštena doza
Ako se propusti infuzija, sljedeću dozu potrebno je primijeniti što prije moguće. Posebne populacije
Starije osobe
Nije potrebno prilagođavati dozu u bolesnika u dobi od ≥ 65 godina (vidjeti dio 5.1).
Oštećenje bubrežne funkcije
Nije potrebno prilagođavati dozu u bolesnika s blagim ili umjerenim oštećenjem bubrežne funkcije (vidjeti dio 5.2).
Oštećenje jetrene funkcije
Nije potrebno prilagođavati dozu u bolesnika s blagim ili umjerenim oštećenjem jetrene funkcije (vidjeti dio 5.2).
Pedijatrijska populacija
Nema relevantne primjene lekanemaba u pedijatrijskoj populaciji. Način primjene
Lekanemab je namijenjen samo za intravensku primjenu. Lekanemab se primjenjuje intravenskom infuzijom tijekom približno 1 sata jedanput svaka 2 tjedna. Tijekom prve infuzije bolesnika treba promatrati približno 2,5 sata nakon dovršetka infuzije radi moguće pojave znakova i simptoma reakcija povezanih s infuzijom (vidjeti dio 4.4).
Lekanemab treba razrijediti prije intravenske infuzije.
Za upute o razrjeđivanju lijeka prije primjene vidjeti dio 6.6.
Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1. Bolesnici s poremećajima koagulacije koji nisu odgovarajuće kontrolirani.
Snimke MR-om napravljene prije uvođenja liječenja koji ukazuju na prethodnu intracerebralnu hemoragiju, više od 4 mikrokrvarenja, površinsku siderozu ili vazogeni edem ili drugi nalazi koji ukazuju na cerebralnu amiloidnu angiopatiju (CAA) (vidjeti dio 4.4).
Liječenje lekanemabom ne smije se započeti u bolesnika koji se trenutno liječe antikoagulantnom terapijom (vidjeti dio 4.4).
Registar i program kontroliranog pristupa
U svrhu promicanja sigurne i učinkovite primjene lekanemaba, početak liječenja u svih bolesnika treba biti putem središnjeg sustava za registraciju koji je uveden kao dio programa kontroliranog pristupa.
Sljedivost
Kako bi se poboljšala sljedivost bioloških lijekova, naziv i broj serije primijenjenog lijeka potrebno je jasno evidentirati.
Reakcije preosjetljivosti
Reakcije preosjetljivosti koje mogu biti ozbiljne, uključujući angioedem, bronhospazam i anafilaksiju, javile su se u bolesnika koji su liječeni lekanemabom. Nakon što se primijete prvi znakovi ili simptomi reakcije preosjetljivosti potrebno je odmah prekinuti infuziju i započeti odgovarajuću terapiju (vidjeti dio 4.2).
Patologija beta-amiloida
Prisutnost patologije beta-amiloida mora se potvrditi odgovarajućim testom prije započinjanja liječenja.
Abnormalnosti na snimkama povezane s nakupljanjem amiloida (ARIA)
ARIA se može spontano javiti u bolesnika s Alzheimerovom bolesti. ARIA-H obično se javlja povezano s pojavom ARIA-E.
ARIA se obično javlja rano tijekom liječenja i obično je asimptomatska, iako se rijetko mogu javiti i događaji opasni za život koji uključuju napadaj i epileptički status. Kada su prisutni, zabilježeni simptomi povezani s pojavom ARIA mogu uključivati glavobolju, konfuziju, promjene vida, omaglicu, mučninu i poteškoće pri hodu. Može se javiti i fokalni neurološki deficit. U bolesnika koji su imali pojavu ARIA dok su uzimali placebo ili lekanemab, 1/3 je imala rekurentnu pojavu ARIA. Nakon prve pojave događaja ARIA, stopa ponavljanja nakon nastavka liječenja lekanemabom vrlo je česta (vidjeti dio 4.8). Simptomi povezani s pojavom ARIA obično se povlače s vremenom (vidjeti dio 4.8).
Rizik od pojave ARIA, uključujući simptomatsku i ozbiljnu ARIA, povećava se u homozigotnih nositelja ε4 alela gena za apolipoprotein E (ApoE ε4) (vidjeti dio 4.8). Pored pojave ARIA, u bolesnika liječenih lekanemabom javila se i intracerebralna hemoragija promjera većeg od 1 cm.
Potrebno je razmotriti korist lekanemaba za liječenje Alzheimerove bolesti i potencijalni rizik od štetnih događaja povezanih s pojavom ARIA kada se donosi odluka o početku liječenja lekanemabom (vidjeti dio 4.8).
Praćenje pojave ARIA
Preporučuje se početno snimanje mozga MR-om i povremeno praćenje snimanjem MR-om. Tijekom prvih 14 tjedana liječenja lekanemabom preporučuje se pojačano kliničko praćenje pojave ARIA. Ako bolesnik ima simptome koji upućuju na pojavu ARIA (vidjeti dio 4.8), potrebno je provesti kliničku procjenu uključujući snimanje MR-om (vidjeti dio 4.2).
Radiografski nalazi
Kriteriji za klasifikaciju radiografske težine događaja ARIA povezanog s lekanemabom navedeni su u Tablici 1.
Tablica 1: Kriteriji za klasifikaciju ARIA na temelju snimanja MR-om
| Vrsta ARIA | Težina simptoma vidljiva na radiografskoj snimci1 | ||
| Blaga | Umjerena | Teška | |
| ARIA-E | Hiperintenzitet na FLAIR snimkama ograničen je na sulkus i/ili kortikalnu/ supkortikalnubijelu tvar na jednoj lokaciji< 5 cm. | Hiperintenzitet na FLAIR snimkama od 5 do 10 cm u jednoj najvećoj dimenziji ili više od 1 obuhvaćenog mjesta, od čega je svako< 10 cm. | Hiperintenzitet na FLAIR snimkama > 10 cm s povezanim oticanjem moždanih girusa i brisanjem sulkusa. Može se opaziti obuhvaćenost jednog zasebnog/neovisnogmjesta ili više njih. |
| ARIA-Hmikrokrvarenje | ≤ 4 novonastalamikrokrvarenja | od 5 do9 novonastalihmikrokrvarenja | 10 ili više novonastalihmikrokrvarenja |
| ARIA-Hpovršinska sideroza | 1 fokalno područje površinske sideroze | 2 fokalna područja površinske sideroze | > 2 područja površinske sideroze |
1 Radiografska težina definira se ukupnim brojem novih mikrokrvarenja od početne vrijednosti ili ukupnim brojem područja za površinsku siderozu.
Za bolesnike s asimptomatskim radiografskim nalazima ARIA-E, preporučuje se pojačano kliničko praćenje pojave simptoma koji ukazuju na ARIA (vidjeti dio 4.8 za simptome). Potrebno je provesti dodatna snimanja MR-om nakon 1 – 2 mjeseca kako bi se procijenilo povlačenje nuspojave ili prije toga ako su simptomi prisutni.
Status nositelja ApoE ε4 i rizik od pojave ARIA
Bolesnici liječeni lekanemabom koji su homozigotni nositelji ApoE ε4 imaju veću incidenciju pojave ARIA, uključujući simptomatsku ozbiljnu i rekurentnu ARIA, u usporedbi s heterozigotnim nositeljima i bolesnicima koje nisu nositelji (vidjeti dio 4.8). Lekanemab nije indiciran za primjenu u bolesnika koji su homozigoti (vidjeti dio 4.1).
Povećan rizik od intracerebralne hemoragije
Potreban je oprez pri razmatranju primjene lekanemaba u bolesnika s čimbenicima koji ukazuju na povećan rizik od intracerebralne hemoragije.
U bolesnika koji su uzimali i lekanemab i antikoagulanse ili u bolesnika koji su primali trombolitike tijekom liječenja lekanemabom opažena je intracerebralna hemoragija promjera većeg od 1 cm uključujući događaje sa smrtnim ishodom. Potreban je dodatan oprez pri razmatranju primjene antikoagulansa u bolesnika koji se već liječi lekanemabom.
Istodobno liječenje antitromoboticima
U kliničkim ispitivanjima je na početku ispitivanja bila dopuštena primjena antitrombotika (acetilsalicilatna kiselina, drugi antitrombocitni lijekovi ili antikoagulansi) ako je bolesnik primao stabilnu dozu. Većina bolesnika koja je primala antitrombotike primala je acetilsalicilatnu kiselinu. Pri primjeni antitrombocitnih lijekova nije opažen povećan rizik od pojave ARIA ili intracerebralne hemoragije.
Budući da je intracerebralna hemoragija opažena u bolesnika koji su uzimali i lekanemab i antikoagulanse (vidjeti dio 4.8) te u bolesnika koji su primali trombolitike tijekom liječenja lekanemabom, potreban je dodatan oprez pri razmatranju primjene antikoagulansa ili trombolitika (npr. tkivni aktivator plazminogena) u bolesnika koji se već liječi lekanemabom:
-
Ako je potrebno započeti terapiju antikoagulansima tijekom terapije lekanemabom (na primjer zbog novonastale arterijske tromboze, akutne plućne embolije ili drugih indikacija opasnih za život), potrebno je privremeno prekinuti primjenu lekanemaba. Primjena lekanemaba može se nastaviti ako antikoagulantna terapija više nije medicinski indicirana. Dopuštena je istodobna primjena aspirina i druge antitrombocitne terapije.
-
U kliničkim ispitivanjima trombolitici su se primali samo ograničeno vrijeme, međutim rizik od teškog intrakranijalnog krvarenja zbog istodobne primjene je vjerojatan. Primjenu trombolitika treba izbjegavati osim u slučaju indikacija neposredne životne opasnosti bez mogućnosti zamjenskog liječenja (npr. plućna embolija s ugrozom hemodinamike) kada bi koristi mogle nadmašiti rizike.
-
Budući da ARIA-E može izazvati fokalne neurološke deficite koji mogu oponašati ishemijski moždani udar, liječnik koji provodi liječenje treba razmotriti jesu li takvi simptomi uzrokovani pojavom ARIA-E prije primjene trombolitičke terapije u bolesnika koji se liječi lekanemabom.
Liječenje lekanemabom ne smije se započeti u bolesnika koji se trenutno liječe antikoagulantnom terapijom (vidjeti dio 4.3).
Drugi faktori rizika za intracerebralnu hemoragiju
Bolesnici su bili izuzeti iz uključivanja u ispitivanje 301 zbog nalaza na neurološkim snimkama koji upućuju na povećan rizik od intracerebralne hemoragije. Oni su uključivali nalaze koji su upućivali na CAA (prethodna cerebralna hemoragija veća od 1 cm u najvećem promjeru, više od 4 mikrokrvarenja, površinska sideroza, vazogeni edem) ili druge lezije (aneurizma, vaskularna malformacija) koje bi mogle povećati rizik od intracerebralne hemoragije.
Prisutnost ε4 alela gena za ApoE povezana je s CAA-om što može povećati rizik od intracerebralne hemoragije.
Reakcije povezane s infuzijom
Reakcije povezane s infuzijom opažene su u kliničkim ispitivanjima s lekanemabom (vidjeti dio 4.8). Većinom su bile blage ili umjerene i javile su se kod prve infuzije. U slučaju reakcije povezane s infuzijom, može se smanjiti brzina infuzije ili se infuzija može prekinuti te započeti s odgovarajućom terapijom, kako je kliničkoj indicirano. Prije sljedećih infuzija može se razmotriti profilaktičko liječenje antihistaminicima, paracetamolom, nesteroidnim protuupalnim lijekovima ili kortikosteroidima.
Bolesnici isključeni iz kliničkih ispitivanja (vidjeti i dio 5.1)
Bolesnici s anamnezom tranzitorne ishemijske atake (TIA), moždanim udarom ili napadajima unutar 12 mjeseci od probira bili su isključeni iz kliničkih ispitivanja s lekanemabom. Sigurnost i djelotvornost u tih bolesnika nisu poznati.
Bolesnici s poremećajima imunosnog sustava koji nisu na odgovarajući način kontrolirani ili zahtijevaju terapiju imunoglobulinima, sistemskim monoklonskim protutijelima, sistemskim imunosupresivima ili plazmaferezom isključeni su iz kliničkih ispitivanja s lekanemabom, stoga sigurnost i djelotvornost u tih bolesnika nisu poznati.
Bolesnici s autosomno dominantnom Alzheimerovom bolesti ili s Downovim sindromom mogu biti povezani s višom stopom CAA-a i događaja ARIA te su isključeni iz kliničkih ispitivanja s lekanemabom. Sigurnost i djelotvornost lekanemaba u tih bolesnika nisu poznati.
Kartica za bolesnika i uputa o lijeku
Liječnik koji propisuje lijek mora razgovarati s bolesnikom o rizicima terapije lekanemabom, snimanju MR-om i znakovima ili simptomima nuspojava te kada je potrebno zatražiti pregled zdravstvenog radnika. Bolesnik će dobiti karticu za bolesnika uz uputu da karticu uvijek nosi sa sobom.
Pomoćne tvari s poznatim učinkom
Lijek je prije primjene potrebno razrijediti 0,9 %-tnom otopinom natrijeva klorida. Vidjeti informacije
o lijeku za otopinu natrijeva klorida.
Ovaj lijek sadrži 0,5 mg polisorbata 80 u 1 ml lekanemaba. Polisorbati mogu izazvati alergijske reakcije. Potrebno je uzeti u obzir bolesnike s alergijama za koje znaju.
Nisu provedena ispitivanja interakcija lijeka s lekanemabom.
Vjerojatno je da će do eliminacije lekanemaba doći putem redovnih putova razgradnje za imunoglobuline i istodobno primijenjeni lijekovi malih molekula ne bi trebali utjecati na klirens. Stoga se ne očekuje da će lekanemab uzrokovati ili biti podložan farmakokinetičkim interakcijama s istodobno primijenjenim lijekovima.
Rizik od intracerebralne hemoragije uz liječenje lekanemabom može biti povećan u bolesnika koji se liječe antikoagulantnom terapijom ili tromboliticima (vidjeti dijelove 4.3 i 4.4).
Žene reproduktivne dobi
Status trudnoće u žena reproduktivne dobi treba provjeriti prije početka liječenja lekanemabom. Žene reproduktivne dobi moraju koristiti učinkovitu metodu kontracepcije tijekom liječenja i još
2 mjeseca nakon zadnje doze lekanemaba. Trudnoća
Nema podataka o primjeni lekanemaba u trudnica ili podataka o ispitivanjima na životinjama kojima bi se procijenio rizik primjene lekanemaba tijekom trudnoće. Poznato je da ljudski IgG prelazi placentu nakon prvog tromjesečja trudnoće. Stoga lekanemab ima potencijal prijenosa s majke na fetus u razvoju. Učinci lekanemaba na fetus u razvoju nisu poznati. Ne preporučuje se primjena lekanemaba tijekom trudnoće.
Dojenje
Nema podataka o prisutnosti lekanemaba u majčinom mlijeku, učincima na dojenčad ili učincima
lijeka na stvaranje mlijeka.
Poznato je da se ljudski IgG izlučuje u majčino mlijeko tijekom prvih dana nakon poroda i smanjuje se na niske koncentracije ubrzo nakon toga. Učinci ove izloženosti na dojenčad nisu poznati i rizik se ne može isključiti. Stoga je potrebno odlučiti da li prekinuti dojenje ili prekinuti liječenje lekanemabom uzimajući u obzir korist dojenja za dijete i korist liječenja lekanemabom za ženu.
Plodnost
Nema podataka o učincima lekanemaba na plodnost u ljudi.
Lekanemab ne utječe ili zanemarivo utječe na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima. Bolesnicima treba savjetovati da budu oprezni pri upravljanju vozilima ili radu sa strojevima u slučaju da osjete omaglicu ili konfuziju tijekom liječenja lekanemabom.
Sažetak sigurnosnog profila
Sigurnost lekanemaba procijenjena je u 2203 bolesnika koji su primili najmanje jednu dozu lekanemaba.
U dvostruko slijepom, placebom kontroliranom razdoblju ispitivanja 301 u bolesnika s blagim kognitivnim oštećenjem uzrokovanim Alzheimerovom bolesti ili blagom demencijom uzrokovanom Alzheimerovom bolesti, ukupno je 898 bolesnika primilo lekanemab u preporučenoj dozi od 10 mg/kg svaka 2 tjedna od kojih 757 bolesnika nisu bili nositelji ili su bili heterozigoti (ciljana populacija).
Od bolesnika liječenih lekanemabom njih 31 % (278/898) nisu bili nositelji, 53 % (479/898) su bili heterozigoti i 16 % (141/898) su bili homozigoti. Uz izuzetak događaja ARIA, sigurnosni je profil bio isti u svim genotipovima.
U kliničkim ispitivanjima su uz liječenje lekanemabom prijavljeni napadaji uključujući epileptički status.
U ciljanoj populaciji najčešće nuspojave bile su reakcije povezane s infuzijom (26 %), ARIA-H (13 %), glavobolja (11 %) i ARIA-E (9 %).
Intracerebralna hemoragija promjera većeg od 1 cm prijavljena je u 0,5 % (4/757) bolesnika u ispitivanju 301 nakon liječenja lekanemabom u usporedbi s 0,1 % (1/764) bolesnika koji su primali placebo. Opaženi su događaji intracerebralne hemoragije sa smrtnim ishodom u bolesnika koji su primali lekanemab.
Tablični popis nuspojava
U kliničkim ispitivanjima s lekanemabom prijavljene su sljedeće nuspojave navedene u Tablici 2 u nastavku.
Nuspojave su navedene kao MedDRA preporučeni pojmovi unutar MedDRA klasifikacije organskih sustava. Nuspojave su navedene prema klasifikaciji organskih sustava sa sljedećim učestalostima: vrlo često (≥ 1/10), često (≥ 1/100 i < 1/10), manje često (≥ 1/1000 i < 1/100), rijetko (≥ 1/10 000 i
< 1/1000), vrlo rijetko (< 1/10 000) i nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka). Unutar svake skupine učestalosti nuspojave su navedene od najozbiljnijih prema manje ozbiljnima.
Tablica 2: Nuspojave
| Klasifikacija organskih sustava | Nuspojava | Kategorija učestalosti |
| Poremećaji imunosnog sustava | reakcije preosjetljivosti1 | često |
| odgođene reakcije preosjetljivosti2,3 | često | |
| Poremećaji živčanog sustava | glavobolja | vrlo često |
| ARIA4 | vrlo često | |
| ARIA-H5,6 | vrlo često | |
| simptomatska ARIA-H7 | često | |
| cerebralna mikrohemoragija ≤ 10 | vrlo često | |
| cerebralna mikrohemoragija > 10 | često | |
| površinska sideroza | često | |
| intracerebralna hemoragija > 1 cm | manje često | |
| ARIA-E8,9 | često | |
| simptomatska ARIA-E7 | često |
| Klasifikacija organskih sustava | Nuspojava | Kategorija učestalosti |
| Srčani poremećaji | fibrilacija atrija | često |
| Poremećaji probavnog sustava | mučnina | često |
| Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene | reakcije povezane s infuzijom10 | vrlo često |
1 Obuhvaća angioedem, bronhospazam, anafilaksiju, osip i glavobolju.
2 Obuhvaća osip, glavobolju, rinoreju, rinitis i gubitak kose.
3 Javilo se 24 sata nakon infuzije.
4 ARIA: obuhvaća radiografsku ARIA-E, simptomatsku ARIA-E, radiografsku ARIA-H i simptomatsku ARIA-H.
5 ARIA-H: obuhvaća radiografsku ARIA-H i simptomatsku ARIA-H.
6 ARIA-H: abnormalnosti na snimkama povezane s nakupljanjem amiloida – mikrokrvarenje i taloženje hemosiderina; površinska sideroza središnjeg živčanog sustava i cerebelarna mikrohemoragija.
7 Obuhvaća česte simptome glavobolje, manje česte simptome konfuzije, promjena vida (diplopija, blještanje, zamagljen vid, smanjenu oštrinu vida, oštećenje vida), omaglicu, mučninu, poteškoće pri hodu i napadaje.
8 ARIA-E: obuhvaća radiografsku ARIA-E i simptomatsku ARIA-E.
9 ARIA-E često se javlja u ciljanoj populaciji i vrlo često se javlja u populaciji homozigota.
10 Obuhvaća reakcije povezane s infuzijom i reakcije na mjestu infuzije.
Opis odabranih nuspojava
Incidencija pojave ARIA u ciljanoj populaciji
U ispitivanju 301, simptomatska ARIA javila se u 2 % (16/757) bolesnika koji su primali lekanemab i koji nisu nositelji ili su heterozigoti. U 0,4 % (3/757) bolesnika koji su primali lekanemab prijavljeni su ozbiljni simptomi povezani s pojavom ARIA koji su zahtijevali hospitalizaciju. Klinički simptomi povezani s pojavom ARIA povukli su se u 75 % (12/16) bolesnika tijekom razdoblja promatranja.
Uključujući asimptomatske radiografske događaje, ARIA je opažena u 17 % (128/757) bolesnika koji su primali lekanemab u usporedbi sa 7 % (55/764) bolesnika koji su primali placebo u ispitivanju 301.
U ispitivanju 301, ARIA-E opažena je u 9 % (67/757) bolesnika koji su primali lekanemab u usporedbi s 1 % (10/764) bolesnika koji su primali placebo. Većina slučajeva ARIA-E bila je asimptomatska, dok je simptomatska ARIA-E prijavljena u 2 % (12/757) bolesnika koji su primali lekanemab i u nijednog bolesnika koji je primao placebo. Kad su prisutni, prijavljeni simptomi povezani s pojavom ARIA-E uključivali su glavobolju (50 %, 6/12), konfuziju (17 %, 2/12), omaglicu (8 %, 1/12) i mučninu (8 %, 1/12). Javili su se i fokalni neurološki deficiti (8 %, 1/12).
ARIA-H opažena je u 13 % (98/757) bolesnika koji su primali lekanemab u usporedbi sa 7 % (52/764) bolesnika koji su primali placebo. Većina slučajeva ARIA-H bila je asimptomatska, dok je simptomatska ARIA-H prijavljena u 0,8 % (6/757) bolesnika koji su primali lekanemab i u 0,1 % (1/764) bolesnika koji su primali placebo. ARIA-H i ARIA-E mogu se javiti zajedno. Nije bilo povećanja u izoliranoj ARIA-H (tj. ARIA-H u bolesnika koji nisu imali i ARIA-E) za lekanemab u usporedbi s placebom.
Većina radiografskih događaja ARIA-E javila se rano tijekom liječenja (unutar prvih 7 doza) iako se ARIA-E može javiti u bilo koje vrijeme i bolesnici mogu imati više od 1 epizode. Maksimalna težina ARIA-E vidljive na radiografskoj snimci u bolesnika koji su primali lekanemab bila je blaga u 4 % (31/757), umjerena u 4 % (33/757) i teška u 0,3 % (2/757) bolesnika. Povlačenje vidljivo na MR snimci javilo se u 64 % (43/67) bolesnika do 12. tjedna, 87 % (58/67) do 17. tjedna i 100 % (67/67) sveukupno nakon otkrivanja, u usporedbi s 80 % (8/10) bolesnika koji su primali placebo.
Maksimalna težina ARIA-H mikrokrvarenja vidljivih na radiografskoj snimci u bolesnika koji su primali lekanemab bila je blaga u 8 % (60/757), umjerena u 1 % (8/757) i teška u 1 % (10/757)
bolesnika. ARIA-H površinska sideroza bila je blaga u 3 % (26/757), umjerena u 0,5 % (4/757) i teška u 0,3 % (2/757) bolesnika. Za procjenu težine simptoma vidljivih na MR snimci vidjeti Tablicu 1 u dijelu 4.4.
Ponovna pojava ARIA u ciljanoj populaciji
ARIA-E opažena je u 9 % (67/757) bolesnika koji su primali lekanemab, od kojih je 88 % (59/67) nastavilo liječenje lekanemabom s privremenim prekidom doziranja ili bez prekida. Među onima koji su nastavili liječenje lekanemabom, 14 % (8/59) je imalo ponovnu pojavu ARIA-E.
ARIA-H (s istodobnom pojavom ARIA-E ili bez istodobne pojave) opažena je u 13 % (98/757) bolesnika koji su primali lekanemab i 7 % (52/764) bolesnika koji su primali placebo, od kojih je 80 % (78/98) nastavilo liječenje s privremenim prekidom doziranja odnosno 77 % (40/52) nastavilo liječenje bez prekida doziranja. Među onima koji su nastavili liječenje, 36 % (28/78) bolesnika koji su primali lekanemab i 30 % (23/40) bolesnika koji su primali placebo imalo je ponovnu pojavu ARIA-H.
Izolirana ARIA-H opažena je u 8 % (61/757) bolesnika koji su primali lekanemab i 6 % (45/764) bolesnika koji su primali placebo, od kojih je 97 % (59/61) nastavilo liječenje s privremenim prekidom doziranja odnosno 100 % (45/45) nastavilo liječenje bez prekida doziranja. Među onima koji su nastavili liječenje, 20 % (12/59) bolesnika koji su primali lekanemab i 20 % (10/45) bolesnika koji su primali placebo imalo je ponovnu pojavu ARIA-H.
Intracerebralna hemoragija i ciljana populacija
Incidencija intracerebralne hemoragije bila je 0,3 % (1/286) u bolesnika koji su primali lekanemab istodobno s antitromboticima u vrijeme događaja u usporedbi s 0,7 % (3/450) u bolesnika koji nisu istodobno primali antitrombotike. Bolesnici koji su primali lekanemab samo s antikoagulansom ili u kombinaciji s antitrombocitnim lijekovima ili acetilsalicilatnom kiselinom imali su incidenciju intracerebralne hemoragije od 1,5 % (1/68 bolesnika) u usporedbi s nijednim zabilježenim slučajem u bolesnika koji su primali placebo.
Status nositelja ApoE ε4 i rizik od pojave ARIA
Približno 15 % bolesnika s Alzheimerovom bolesti homozigotni su nositelji ε4 alela gena za ApoE. U ispitivanju 301, incidencija pojave ARIA bila je niža u bolesnika koje nisu nositelji (13 % kod primjene lekanemaba naspram 4 % kod primjene placeba) i heterozigota (19 % kod primjene lekanemaba naspram 9 % kod primjene placeba) u odnosu na homozigote (45 % kod primjene lekanemaba naspram 22 % kod primjene placeba). Među bolesnicima koji su primali lekanemab, ARIA-E javila se u 5 % bolesnika koji nisu nositelji i 11 % heterozigota u usporedbi s 33 % homozigota. Simptomatska ARIA-E javila se u 1 % bolesnika koji nisu nositelji i 2 % heterozigota u usporedbi s 9 % homozigota. ARIA-H javila se u 12 % bolesnika koji nisu nositelji i 14 % heterozigota u usporedbi s 38 % homozigota. Simptomatska ARIA-H javila se u 1 % bolesnika koji nisu nositelji i heterozigota u usporedbi s 4 % homozigota. Ozbiljni događaji pojave ARIA javili su se u približno 1 % bolesnika koji nisu nositelji i heterozigotnim nositeljima te u 3 % homozigota.
Preporuke o zbrinjavanju ARIA ne razlikuju se za bolesnike koji su nositelji ε4 alela gena za ApoE i
one koje nisu nositelji.
Reakcije povezane s infuzijom
Reakcije povezane s infuzijom opažene su u ispitivanju 301 u 26 % (237/898) bolesnika liječenih lekanemabom, a njih 75 % (178/237) javilo se tijekom prve infuzije. Reakcije povezane s infuzijom uglavnom su bile blage (69 %) ili umjerene (28 %) težine, teške reakcije povezane s infuzijom zabilježene su u manje od 1 % bolesnika. Javile su se i ozbiljne reakcije povezane s infuzijom.
Reakcije povezane s infuzijom rezultirale su obustavom liječenja u 1 % (12/898) bolesnika koji su primali lekanemab. Simptomi reakcija povezanih s infuzijom obuhvaćaju vrućicu i simptome nalik gripi (zimica, opći bolovi, drhtavica i bol u zglobovima), mučninu, povraćanje, hipotenziju, hipertenziju i desaturaciju kisikom. Više od 63 % bolesnika koji su u početku imali reakcije povezane s infuzijom nisu imali daljnje reakcije uz primjenu preventivnih lijekova (vidjeti dio 4.4). Incidencija reakcija povezanih s infuzijom bila je slična bez obzira na genotip ApoE ε4.
Prijavljivanje sumnji na nuspojavu
Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.
Farmakološka svojstva - LEQEMBI 100 mg/ml
Farmakoterapijska skupina: psihoanaleptici, drugi lijekovi protiv demencije, ATK oznaka: N06DX04 Mehanizam djelovanja
Lekanemab je IgG1 monoklonsko protutijelo usmjereno protiv agregiranih topivih i netopivih oblika beta-amiloida te smanjuje beta-amiloidne plakove.
Farmakodinamički učinci
Učinci lekanemaba na patologiju beta-amiloida
Lekanemab je smanjio beta-amiloidni plak na vremenski ovisan način u usporedbi s placebom. Učinak lekanemaba na razine beta-amiloidnog plaka u mozgu procijenjen je vizualnim očitanjem PET snimke i kvantificiran je metodom omjera standardne vrijednosti unosa (engl. Standard Uptake Value Ratio, SUVR) i Centiloid ljestvicom. U ispitivanju 301, srednja vrijednost promjene od početne vrijednosti u odnosu na placebo statistički je bila značajna za primjenu lekanemaba u dozi od 10 mg/kg svaka
2 tjedna u 79. tjednu u ciljanoj populaciji (-59,437).
Odnos izloženosti i odgovora
Analiza odnosa izloženosti i odgovora pokazala je da se promatrani SUVR na PET snimkama amiloida smanjivao s povećanjem izloženosti lekanemabu. Farmakokinetička/farmakodinamička analiza pokazala je da su promjene u razini Aβ1-42 u cerebrospinalnoj tekućini, omjeru Aβ42/40 u plazmi i razini p-tau181 u plazmi korelirale s povećanjem izloženosti lekanemabu.
Imunogenost
Tijekom 18-mjesečnog razdoblja liječenja u sklopu ispitivanja 301, u 3,4 % (30/883) bolesnika liječenih lekanemabom u dozi od 10 mg/kg svaka dva tjedna razvila su se protutijela na lekanemab nastala tijekom liječenja, a u 1,9 % (17/885) bolesnika razvila su se neutralizirajuća protutijela. Razvoj protutijela na lijek (engl. anti-drug antibody, ADA) nije imao nikakav utjecaj na farmakokinetiku, farmakodinamiku, djelotvornost ili sigurnost lekanemaba.
Klinička djelotvornost i sigurnost
Djelotvornost lekanemaba procijenjena je u dvostruko slijepom, placebom kontroliranom randomiziranom ispitivanju s paralelnim skupinama (ispitivanje 301) u bolesnika s ranim stadijem Alzheimerove bolesti (bolesnici s potvrđenim prisustvom patologije amiloida i blagim kognitivnim oštećenjem [62 % bolesnika] ili blagim stadijem demencije uzrokovane Alzheimerovom bolešću [38 % bolesnika]).
Patologija beta-amiloida utvrđena je vizualnim očitanjem uz upotrebu odobrenih PET obilježivača za beta-amiloide u skladu s uputama te analizom cerebrospinalne tekućine prema omjeru ukupnog tau
proteina (engl. total tau, t-tau) / Aβ42 s validiranom graničnom vrijednošću > 0,54 (test: Lumipulse® G P-Amyloid 1-42).
Bolesnici su uključeni na temelju sljedećih kriterija:
-
globalni rezultat prema ljestvici za kliničku procjenu demencije (engl. Clinical Dementia
Rating, CDR) od 0,5 ili 1,0 te rezultat za memorijsku kutiju (engl. Memory box) od 0,5 ili veći
-
ključni klinički kriteriji Nacionalnog instituta za starenje i Udruge za Alzheimerovu bolest (engl. National Institute on Aging and the Alzheimer’s Association, NIA-AA) za blago kognitivno oštećenje ili vjerojatnu demenciju uzrokovanu Alzheimerovom bolesti
-
rezultat testa za procjenu mentalnog stanja (engl. Mini-Mental State Examination, MMSE) od
≥ 22 i ≤ 30
-
objektivno oštećenje epizodnog pamćenja indicirano najmanje 1 standardnim odstupanjem ispod srednje vrijednosti prilagođene prema dobi u podljestvici logičkog pamćenja II Wechslerove ljestvice pamćenja IV (engl. Wechsler-Memory Scale-IV Logical Memory II, WMS-IV LMII)
Bolesnici su isključeni ako su u anamnezi imali tranzitornu ishemijsku ataku (TIA), moždani udar ili napadaje unutar 12 mjeseci od probira, cerebralnu kontuziju, infektivne lezije,više lakunarnih infarkta ili moždanih udara koji obuhvaćaju veliko vaskularno područje, tešku bolest malih krvnih žila ili bijele tvari, poremećaje koagulacije koji nisu odgovarajuće kontrolirani, poremećaje imunosnog sustava koji nisu odgovarajuće kontrolirani (npr. aktivni vaskulitis) ili su zahtijevali terapiju imunoglobulinima, sistemskim monoklonskim protutijelima, sistemskim imunosupresivima ili plazmaferezom.
Nisu ustanovljene sigurnost i djelotvornost liječenja u bolesnika s umjerenim oblikom Alzheimerove bolesti, atipičnim sindromima Alzheimerove bolesti (ne uključuje Alzheimerovu bolest s pretežitim oštećenjem pamćenja), autosomno dominantnom Alzheimerovom bolesti ili u odraslih osoba s Downovim sindromom.
U ispitivanju 301, 1795 bolesnika randomizirano je za primanje lekanemaba u dozi od 10 mg/kg svaka 2 tjedna ili placeba u trajanju od 18 mjeseci od kojih je 1521 bolesnik bio u ciljanoj populaciji. Od ukupnog broja randomiziranih bolesnika 31 % nisu bili nositelji, 53 % su bili heterozigoti i 16 % su bili homozigoti. Na početku ispitivanja je medijan dobi randomiziranih bolesnika iznosio 72 godine, s rasponom od 50 do 90 godina. Pedeset i dva posto bolesnika bile su žene; 77 % bilo je bijele rase,
17 % azijske i 3 % crne rase. Komorbiditeti su uključivali hiperlipidemiju (60 %), hipertenziju (55 %),
pretilost (17 %), ishemijsku bolest srca (16 %) i dijabetes (15 %).
Randomizacija je stratificirana prema kliničkoj podskupini; istodobna primjena ili izostanak istodobne primjene simptomatskih lijekova za Alzheimerovu bolest na početku ispitivanja; status nositelja ApoE ε4 i regija.
Rezultati ispitivanja 301
Primarna mjera ishoda djelotvornosti bila je promjena u ukupnom zbroju ljestvice za kliničku procjenu demencije (CDR-SB) od početne vrijednosti nakon 18 mjeseci. Ključne sekundarne mjere ishoda uključivale su promjenu od početne vrijednosti nakon 18 mjeseci za sljedeće mjere: PET snimka amiloida uz upotrebu centiloida, ADAS-Cog14 (engl. 14-item Alzheimer's Disease Assessment Scale-Cognitive subscale), ljestvicu ADCOMS (engl. Alzheimer’s Disease Composite Score) i ljestvicu aktivnosti dnevnog života za blago kognitivno oštećenje Udruge za Alzheimerovu bolest (engl.
Alzheimer's Disease Cooperative Study-Activities of Daily Living Scale for Mild Cognitive Impairment, ADCS MCI-ADL).
Za ukupnu populaciju je razlika između lekanemaba i placeba u promjeni od početne vrijednosti za CDR-SB bila -0,401 (95 % CI: -0,622; -0,180). Učinak je bio sličan u ukupnoj i ciljanoj ograničenoj populaciji. Važni nalazi iz ispitivanja za ciljanu populaciju navedeni su u Tablici 3 u nastavku.
Tablica 3: Rezultati za CDR-SB, ADAS-Cog14 i ADCS MCI-ADL u ispitivanju 301
| Ciljana populacija | ||
| Kliničke mjere ishoda | Lekanemab 10 mg/kgsvaka 2 tjedna | Placebo |
| CDR-SB | N = 757 | N = 764 |
| Srednja početna vrijednost (SD) | 3,18 (1,346) | 3,23 (1,343) |
| Prilagođena srednja vrijednost promjene od | 1,217 | 1,752 |
| početne vrijednosti nakon 18 mjeseci | ||
| Razlika u odnosu na placebo (95 % CI) | -0,535 (-0,778; -0,293) | |
| ADAS-Cog14 | N = 757 | N = 764 |
| Srednja početna vrijednost (SD) | 24,46 (7,081) | 24,40 (7,576) |
| Prilagođena srednja vrijednost promjene od | 4,389 | 5,901 |
| početne vrijednosti nakon 18 mjeseci | ||
| Razlika u odnosu na placebo (95 % CI) | -1,512 (-2,486; -0,538) | |
| ADCS MCI-ADL | N = 757 | N = 764 |
| Srednja početna vrijednost (SD) | 41,15 (6,616) | 40,72 (6,937) |
| Prilagođena srednja vrijednost promjene od | -3,873 | -5,809 |
| početne vrijednosti nakon 18 mjeseci | ||
| Razlika u odnosu na placebo (95 % CI) | 1,936 (1,029; 2,844) | |
Pedijatrijska populacija
Europska agencija za lijekove izuzela je obvezu podnošenja rezultata ispitivanja lekanemaba u svim podskupinama pedijatrijske populacije za liječenje ranog stadija Alzheimerove bolesti (vidjeti dio 4.2 za informacije o pedijatrijskoj primjeni).
Farmakokinetika lekanemaba okarakterizirana je upotrebom analize populacijske farmakokinetike s podacima o koncentraciji prikupljenima u 1619 bolesnika s Alzheimerovom bolesti koji su primili lekanemab u jednokratnoj ili višekratnim dozama. Koncentracije lekanemaba u stanju dinamičke ravnoteže dostignute su nakon 6 tjedana liječenja u dozi od 10 mg/kg svaka 2 tjedna, a sistemska akumulacija bila je približno 1,4 puta veća. Vršna koncentracija (Cmax) i površina ispod krivulje (engl. area under the curve, AUC) koncentracije u plazmi tijekom vremena za lekanemab povećavale su se proporcionalno dozi u rasponu doziranja od 0,3 do 15 mg/kg nakon primjene jednokratne doze.
Apsorpcija
Nije primjenjivo. Distribucija
Srednja vrijednost (95 % CI) za volumen distribucije u stanju dinamičke ravnoteže iznosi 5,52 (5,14 – 5,93) l.
Biotransformacija
Lekanemab je monoklonsko protutijelo koje cilja agregirane topive i netopive oblike beta-amiloida te
se ne očekuje da će biti uključen u putove koje moduliraju citokini.
Eliminacija
Proteolitički enzimi razgrađuju lekanemab na isti način kao i endogene IgG-ove. Klirens lekanemaba (95 % CI) iznosi 0,370 (0,353 – 0,384) l/dan. Terminalni poluvijek je od 5 do 7 dana.
Linearnost/nelinearnost
Lekanemab pokazuje linearnu farmakokinetiku. Oštećenje funkcije jetre ili bubrega
Eliminacija lekanemaba odvija se putem normalnih putova razgradnje za imunoglobuline i oštećenje funkcije bubrega ili jetre ne bi trebalo utjecati na sistemski klirens. Biomarkeri funkcije jetre (ALT, AST, ALP, ukupni bilirubin) i klirens kreatinina nisu utjecali na farmakokinetičke parametre lekanemaba.
Farmaceutski podaci - LEQEMBI 100 mg/ml
Histidin (za prilagođavanje pH) Histidinklorid hidrat (za prilagođavanje pH) Argininklorid
Polisorbat 80 (E 433)
Voda za injekcije
Neotvorena bočica: 42 mjeseca. Nakon pripreme otopine za infuziju.
Kemijska i fizikalna stabilnost lijeka u primjeni dokazana je za 24 sata pri temperaturi od 25 °C.
S mikrobiološkog stajališta, lijek se mora odmah upotrijebiti, osim ako metoda razrjeđivanja ne isključuje rizike od mikrobiološke kontaminacije. Ako se ne primijeni odmah, vrijeme i uvjeti čuvanja prije primjene odgovornost su korisnika.
Čuvati u hladnjaku (2 °C – 8 °C).
Čuvati u originalnom pakiranju radi zaštite od svjetlosti. Ne zamrzavati ili tresti bočice.
Uvjete čuvanja nakon razrjeđivanja lijeka vidjeti u dijelu 6.3.
2 ml koncentrata koji sadrži 200 mg lekanemaba u bočici od 6 ml (prozirno staklo tipa I), s čepom (klorbutil) i prstenom (aluminij) te tamnosivom flip-off kapicom, veličina pakiranja od 1 bočice.
5 ml koncentrata koji sadrži 500 mg lekanemaba u bočici od 6 ml (prozirno staklo tipa I), s čepom (klorbutil) i prstenom (aluminij) te bijelom flip-off kapicom, veličina pakiranja od 1 bočice.
Jedna kutija sadrži jednu bočicu.
Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.
i druga rukovanje lijekom
Lijekove za parenteralnu primjenu potrebno je prije primjene vizualno provjeriti na eventualnu prisutnost vidljivih čestica i promjenu boje. U slučaju da se ijedno od toga opazi, bacite lijek.
Priprema otopine za infuziju
Izračunajte dozu, ukupni potreban volumen koncentrata lekanemaba i potreban broj bočica na temelju stvarne tjelesne težine bolesnika. Jedna bočica sadrži lekanemab u koncentraciji od 100 mg/ml.
Navucite potreban volumen lekanemaba iz bočice(a) i dodajte ga u 250 ml otopine natrijeva klorida od
9 mg/ml (0,9 %).
Nježno preokrenite vrećicu za infuziju u kojoj se nalazi razrijeđena otopina lekanemaba kako biste je u potpunosti promiješali. Nemojte tresti.
Vrećice za infuziju proizvedene od polipropilena, poli(vinilklorida), koekstrudiranog poliolefina/poliamida ili etilen/propilen kopolimera potvrđene su kao kompatibilne za primjenu lekanemaba.
Nakon razrjeđivanja preporučuje se odmah primijeniti lijek. Primjena otopine za infuziju
Prije primjene infuzije ostavite razrijeđenu otopinu lekanemaba da se zagrije na sobnu temperaturu.
Primijenite cjelokupan volumen lekanemaba intravenskom infuzijom tijekom približno 1 sata putem intravenske linije u kojoj se nalazi terminalni linijski filtar (engl. in-line) s malom sposobnošću vezivanja proteina veličine pora od 0,2 mikrometra (kompatibilni materijali za filtar uključuje politetrafluoretilen, politersulfon, polikarbonat, polivinildenedifluroid, polipropilen, poliuretan i polisulfon). Isperite infuzijsku liniju kako biste se pobrinuli da je sav lekanemab primijenjen.
Neiskorišteni lijek ili otpadni materijal potrebno je zbrinuti sukladno nacionalnim propisima.