AKTIPROL je indiciran za liječenje akutnih i kroničnih shizofrenih poremećaja sa:

• Pozitivnim simptomima (kao što su deluzije, halucinacije, poremećaji mišljenja, neprijateljstvo i paranoidne deluzije).

• Negativnim simptomima (kao što su emocionalna tupost te emocionalna i društvena povučenost).

Doziranje

Za akutne psihotične epizode preporučuje se oralna dnevna doza od 400 do 800 mg. U individualnim slučajevima dnevna se doza može povećati do 1200 mg. Sigurnost primjene doza iznad 1200 mg na

dan nije dosada odgovarajuće procijenjena, pa se zbog toga ne smiju primjenjivati. Prilikom započinjanja liječenja lijekom AKTIPROL nije potrebna posebna titracija. Dozu je potrebno prilagoditi individualnom odgovoru bolesnika.

U bolesnika s miješanim pozitivnim i negativnim simptomima, dozu je potrebno prilagoditi kako bi se postigla optimalna kontrola pozitivnih simptoma.

Dozu održavanja potrebno je individualno odrediti i pri tome propisati najmanju učinkovitu dozu.

Bolesnicima u kojih prevladavaju negativni simptomi, preporučuje se oralna doza između 50 mg do 300 mg dnevno. Dozu je potrebno individualno prilagoditi svakom bolesniku.

AKTIPROL se može uzimati jednom dnevno u oralnoj dozi do 400 mg, a veće dnevne doze potrebno je podijeliti u dvije doze.

Stariji bolesnici

Sigurnost amisulprida je ispitivana na ograničenom broju starijih bolesnika. Amisulprid je potrebno primjenjivati s posebnim oprezom zbog mogućeg rizika od hipotenzije i sedacije. U slučaju oštećenja funkcije bubrega moguće je da će biti potrebno smanjiti dozu.

Pedijatrijska populacija

Djelotvornost i sigurnost primjene amisulprida u djece u dobi od puberteta do 18 godina nije još ustanovljena. Dostupni su ograničeni podaci o upotrebi amisulprida za liječenje shizofrenije u adolescenata. Stoga se primjena amisulprida u djece u dobi od puberteta do 18 godina ne preporučuje; u djece u dobi do puberteta amisulprid je kontraindiciran, budući da još uvijek nije utvrđena njegova sigurnost (vidjeti dio 4.3).

Oštećenje funkcije bubrega

Amisulprid se izlučuje putem bubrega. Kod bubrežne insuficijencije, dozu treba smanjiti na pola u bolesnika s klirensom kreatinina (CRCL) između 0,5 i 1,0 ml/s (30 i 60 ml/min) i na jednu trećinu u bolesnika s CRCL između 0,2 i 0,6 ml/s (10-30 ml/min). Budući da nema iskustva s bolesnicima s teškim oštećenjem bubrega (CRCL <0,2 ml/s (10 ml/min)), preporučuje se poseban oprez u ovoj skupini bolesnika (vidjeti dio 4.4).

Oštećenje funkcije jetre

Ovaj lijek se slabo metabolizira, pa nije potrebno smanjiti dozu bolesnicima s insuficijencijom jetre.

Način primjene

Za primjenu kroz usta.

• Preosjetljivost na djelatnu tvar ili na bilo koju od pomoćnih tvari nabrojanih u dijelu 6.1

• Tumori ovisni o prolaktinu (primjerice prolaktinomom hipofize ili karcinomom dojke) (vidjeti dijelove 4.4 i 4.8)

• Feokromocitom

• Djeca prije puberteta (vidjeti dio 4.2)

• Kongenitalno produljenje QT intervala

• Laktacija (vidjeti dio 4.6)

• Istovremena primjena s levodopom (vidjeti dio 4.5)

• Istovremena primjena s lijekovima koji mogu produljiti QT interval

• Istovremena primjena s lijekovima koji mogu inducirati torsade de pointes:

• Antiaritmici klase Ia poput kinidina i dizopiramida.

• Antiaritmici klase III poput amiodarona i sotalola.

• Drugi lijekovi poput bepridila, cisaprida, sultoprida, tioridazina, metadona, eritromicina IV, vinkamina iv, halofantrina, pentamidina, sparfloksacina (vidjeti dio 4.5).

Maligni neuroleptički sindrom

Kao i s ostalim neurolepticima, moguća je pojava malignog neuroleptičkog sindroma, potencijalno smrtonosne komplikacije, koju karakteriziraju hipertermija, rigor mišića, nestabilnost autonomnog sustava, poremećaji svijesti, rabdomioliza i povećane vrijednosti kreatin fosfokinaze (CPK).

Ako bolesnik razvije znakove i simptome malignog neuroleptičkog sindroma ili neobjašnjivu hipertermiju, osobito pri visokim dnevnim dozama, potrebno je prekinuti primjenu svih antipsihotika, uključujući amisulprid.

Rabdomioliza je također primijećena u bolesnika bez malignog neuroleptičkog sindroma.

Parkinsonova bolest

Kao i s ostalim antidopaminergičkim lijekovima, potreban je oprez pri propisivanju lijeka AKTIPROL bolesnicima s Parkinsonovom bolešću, jer može doći do pogoršanja bolesti. AKTIPROL treba primijeniti samo ako se neuroleptičko liječenje ne može izbjeći.

Produljenje QT intervala

Amisulprid inducira produljenje QT intervala ovisno o dozi (vidjeti dio 4.8). Poznato je da ovaj učinak povećava rizik od ozbiljnih ventrikularnih aritmija poput torsades de pointes. Prije primjene, i ukoliko to bolesnikovo stanje dozvoljava, preporučuje se pratiti čimbenike koji mogu povećati rizik od pojava ovih poremećaja ritma, primjerice:

• bradikardija ispod 55 otkucaja u minuti

• neravnoteža elektrolita, posebice hipokalijemija

• kongenitalno produljenje QT intervala.

• postojeći lijekovi koji mogu izazvati tešku bradikardiju (< 55 otkucaja u minuti), hipokalijemiju, smanjenu intrakardijalnu provodljivost ili produljenje QT intervala (vidjeti dio 4.5).

Moždani udar

U randomiziranim, placebom kontroliranim kliničkim ispitivanjima provedenim na populaciji starijih bolesnika s demencijom, liječenih određenim atipičnim antipsihoticima, zabilježeno je trostruko povećanje rizika od cerebrovaskularnih događaja. Nije poznat mehanizam za to povećanje rizika. Povećanje rizika prilikom primjene drugih antipsihotika ili u drugoj populaciji bolesnika se ne može isključiti. AKTIPROL je potrebno primjenjivati s oprezom u bolesnika s faktorima rizika za moždani udar.

Stariji bolesnici s demencijom

U starijih bolesnika s psihozom povezanom s demencijom liječenih antipsihoticima postoji povećani rizik od smrti. Analiza sedamnaest placebom kontroliranih kliničkih ispitivanja (modalnog trajanja od 10 tjedana), većinom u bolesnika koji uzimaju atipične antipsihotike, otkrila je rizik od smrti između 1,6 do 1,7 puta veći u odnosu na rizik od smrti u bolesnika koji su uzimali placebo. Tijekom trajanja tipičnog 10-tjednog kontroliranog kliničkog ispitivanja, stopa smrtnosti u bolesnika koji su uzimali lijek je iznosila 4,5%, u usporedbi sa stopom smrtnosti od 2,6% kod skupine koja je uzimala placebo. Premda je uzrok smrti tijekom kliničkih ispitivanja s atipičnim antipsihoticima varirao, većina smrti je bila kardiovaskularne (primjerice zatajenje srca, iznenadna smrt) ili infektivne prirode (primjerice upala pluća). Opservacijska ispitivanja sugeriraju da, poput atipičnih antipsihotika, liječenje s konvencionalnim antipsihoticima može povećati smrtnost.

U kojem opsegu su nalazi o povećanoj smrtnosti u opservacijskim ispitivanjima povezani s antipsihoticima, naspram nekih karakteristika bolesnika, nije poznato.

AKTIPROL nije odobren za liječenje poremećaja ponašanja uzrokovanih demencijom.

Venska tromboembolija

Tijekom primjene antipsihotika prijavljeni su slučajevi venske tromboembolije (VTE). S obzirom da bolesnici koji se liječe antipsihoticima često već imaju stečene faktore rizika za VTE, potrebno je prije i tijekom liječenja lijekom AKTIPROL identificirati sve moguće faktore rizika za VTE te poduzeti preventivne mjere.

Rak dojke

Amisulprid može povisiti razine prolaktina te je stoga potreban oprez. Bolesnike s rakom dojke u osobnoj ili obiteljskoj anamnezi potrebno je pažljivo pratiti tijekom liječenja amisulpridom.

Benigni tumor hipofize

Amisulprid može povećati razinu prolaktina. Tijekom liječenja amisulpridom zabilježeni su slučajevi benignih tumora hipofize poput prolaktinoma (vidjeti dio 4.8). U slučaju vrlo visokih razina prolaktina ili kliničkih znakova tumora hipofize (poput poremećaja vidnog polja i glavobolje), potrebno je napraviti snimanje hipofize. Ako se potvrdi dijagnoza tumora hipofize, mora se prekinuti liječenje s amisulpridom (vidjeti dio 4.3).

Hiperglikemija

U bolesnika liječenih nekim atipičnim antipsihoticima, uključujući amisulprid, zabilježena je hiperglikemija. Stoga se bolesnicima s utvrđenom dijagnozom šećerne bolesti ili s faktorima rizika za dijabetes koji su započeli terapiju amisulpridom mora odgovarajuće pratiti razina glukoze u krvi.

Epilepsija

Amisulprid može smanjiti prag epileptičnih napadaja. Stoga je, za vrijeme liječenja lijekom AKTIPROL, potrebno pažljivo pratiti bolesnike s epilepsijom u povijesti bolesti.

Insuficijencija bubrega

Amisulprid se izlučuje putem bubrega. U slučaju insuficijencije bubrega potrebno je smanjiti dozu ili razmotriti mogućnost intermitentnog liječenja (vidjeti dio 4.2).

Stariji

Amisulprid, kao i ostale neuroleptike, potrebno je primjenjivati s oprezom u starijih bolesnika, zbog mogućeg rizika od hipotenzije i sedacije. Smanjenje doze također može biti potrebno u slučaju insuficijencije bubrega.

Sindrom ustezanja

Akutni sindrom ustezanja, koji uključuje mučninu, povraćanje i nesanicu, je zabilježen nakon naglog prekida uzimanja visokih doza antipsihotika. Ponovno se mogu javiti psihotični simptomi, a zabilježena je i pojava nevoljnih pokreta (kao što su akatizija, distonija i diskinezija). Stoga se savjetuje postupni prestanak uzimanja amisulprida.

Hepatotoksičnost

Kod primjene amisulprida zabilježena je teška toksičnost jetre. Bolesnike treba uputiti da odmah prijave liječniku znakove kao što su astenija, anoreksija, mučnina, povraćanje, bol u abdomenu ili ikterus. Odmah je potrebno napraviti pretrage koje uključuju klinički pregled i biološku procjenu funkcije jetre (vidjeti dio 4.8).

Leukopenija, neutropenija i agranulocitoza

Prilikom primjene antipsihotika, uključujući amisulprid, zabilježeni su slučajevi leukopenije, neutropenije i agranulocitoze. Neobjašnjive infekcije ili vrućica mogu biti znak krvne diskrazije (vidjeti dio 4.8) te zahtijevaju hitne hematološke pretrage.

Laktoza

Ovaj lijek sadrži laktozu hidrat. Bolesnici s rijetkim nasljednim poremećajem nepodnošenja galaktoze, potpunim nedostatkom laktaze ili malapsorpcijom glukoze i galaktoze ne bi smjeli uzimati ovaj lijek.

Natrij

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija po tableti tj. zanemarive količine natrija.

• Kontraindicirane kombinacije

  Lijekovi koji mogu inducirati torsade de pointes ili produljiti QT interval (vidjeti dio 4.4 i 4.3):

  • Antiaritmici klase Ia poput kinidina i dizopiramida.

  • Antiaritmici klase III poput amiodarona i sotalola.

  • Drugi lijekovi poput bepridila, cisaprida, sultoprida, tioridazina, metadona, eritromicina i.v., vinkamina i.v., halofantrina, pentamidina, sparfloksacina (vidjeti dio 4.3).

    Levodopa: recipročni antagonizam učinaka između levodope i neuroleptika.

    Amisulprid može djelovati suprotno od agonista dopamina, primjerice bromokriptina, ropinirola.

• Kombinacije koje se ne preporučuju

  Amisulprid može pojačati učinak alkohola na središnji živčani sustav. Lijekovi koji mogu inducirati torsade de pointes ili produljiti QT interval:

  • Lijekovi koji mogu izazvati bradikardiju, uključujući beta blokatore, antagoniste kalcija koji mogu inducirati bradikardiju poput diltiazema, verapamila, klonidina, guafacina i digoksina.

  • Lijekovi koji izazivaju disbalans elektrolita: hipokalijemični diuretici, stimulacijski laksativi,

    i.v. amfotericin B, glukokortikoidi i tetrakosaktidi. Hipokalijemiju treba korigirati.

  • Antipsihotični lijekovi poput pimozida i haloperidola, imipraminski antidepresivi, litij.

• Kombinacije koje treba razmotriti

  Depresori središnjeg živčanog sustava, uključujući narkotike, anestetike, analgetike, H1-antihistaminike sa sedativnim djelovanjem, barbiturate, benzodiazepine i ostale anksiolitike, klonidin i njegove derivate.

  Antihipertenzivi i ostali lijekovi koji mogu sniziti arterijski tlak.

  Istovremena primjena amisulprida i klozapina može dovesti do povećanja razine amisulprida u plazmi.

Trudnoća

Dostupni su samo ograničeni podaci o primjeni amisulprida u trudnica. Sigurnost primjene amisulprida za vrijeme trudnoće u ljudi nije utvrđena.

Amisulprid prelazi placentu.

Ispitivanja na životinjama su pokazala reproduktivnu toksičnost amisulprida (vidjeti dio 5.3).

Primjena lijeka u trudnoći i u žena reproduktivne dobi koje ne koriste učinkovitu kontracepciju se ne preporučuje, osim ako korist opravdava mogući rizik.

U novorođenčadi koja su tijekom trećeg tromjesečja trudnoće bila izložena antipsihoticima (uključujući amisulprid) postoji rizik od nuspojava nakon poroda, uključujući ekstrapiramidalne simptome i/ili simptome ustezanja, koji mogu varirati u pogledu jačine i vremena trajanja (vidjeti dio 4.8). Prijavljeni su slučajevi agitacije, hipertonije, hipotonije, tremora, somnolencije, respiratornog distresa ili poremećaja hranjenja. Zbog toga je potrebno pomno pratiti novorođenčad.

Dojenje

Amisulprid se izlučuje u majčino mlijeko u razmjerno velikim količinama, u nekim slučajevima iznad prihvatljivih vrijednosti od 10%, prilagođeno prema težini majke, ali koncentracije u krvi dojene djece nisu određivane. Nema dovoljno informacija o učincima amisulprida na novorođenčad/dojenčad. Mora se donijeti odluka treba li prekinuti dojenje ili terapiju amisulpridom uzimajući u obzir korist dojenja za dijete i korist terapije za ženu.

Plodnost

Opažena je smanjena plodnost povezana s farmakološkim učincima lijeka (prolaktinom posredovani učinak) u tretiranih životinja.

Amisulprid može uzrokovati pospanost i zamućen vid čak i kad se uzima u preporučenim dozama, tako da sposobnost upravljanja vozilima i rada na strojevima može biti smanjena (vidjeti dio 4.8).

Nuspojave su razvrstane prema učestalosti definiranoj na sljedeći način: vrlo često (≥1/10); često (≥1/100 i <1/10); manje često (≥1/1000 i <1/100); rijetko (≥1/10 000 i <1/1000); vrlo rijetko (<1/10 000); nepoznata učestalost (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se

omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Podaci o predoziranju amisulpridom su ograničeni. Simptomi

Može doći do pojačanog farmakološkog djelovanja lijeka što se može manifestirati kao omamljenost,

sedacija, koma, hipotenzija i ekstrapiramidalni simptomi. Prijavljeni su smrtni slučajevi, uglavnom nakon istovremene primjene s drugim psihotropnim lijekovima.

Liječenje

U slučaju akutnog predoziranja treba uzeti u obzir mogućnost istodobnog unosa različitih lijekova. S obzirom da se amisulprid slabo dijalizira, hemodijaliza nije od koristi pri eliminaciji lijeka.

Nema specifičnog antidota za amisulprid.

Zbog toga je potrebno provesti primjerene potporne mjere s pažljivim nadzorom vitalnih funkcija, uključujući stalni nadzor rada srca (zbog rizika od produljenja QT intervala), sve do oporavka bolesnika.

U slučaju pojave teških ekstrapiramidalnih simptoma treba primijeniti antikolinergike. Bolesnike u kojih se sumnja na predoziranje treba pratiti EKG-om.