Kataldi 25 mg tablete

Kataldi je indiciran u odraslih za liječenje:

• arterijske hipertenzije, kao monoterapija ili u kombinaciji s drugim antihipertenzivima

• edema specifičnog uzroka:

  • edemi uzrokovani zatajenjem bubrega

  • ascites zbog ciroze jetre u stabilnih bolesnika pod strogim nadzorom

• dijabetesa insipidusa

Doziranje

Doza se uvijek mora individualno prilagoditi.

Potrebno je koristiti najnižu dozu za održavanje optimalne djelotvornosti, osobito u starijih bolesnika.

Hipertenzija (odrasli)

Kod blage hipertenzije često je dovoljna doza od 25 mg na dan ili 50 mg tri puta tjedno. Ako je potrebno, doza se može povećati na 50 mg na dan. Ako se tlak ne smanji dovoljno, preporučuje se kombiniranje s drugim antihipertenzivima (npr. beta blokatori, vazodilatatori, antagonisti kalcija, ACE inhibitori, rezerpin), tako da se, općenito, može koristiti niska doza svake od komponenti.

Edemi specifičnog uzroka

Najniža učinkovita doza određuje se progresivnom titracijom doze. Ne preporučuje se da primijenjena doza bude viša od 50 mg na dan. Ako se ne postigne željeni odgovor, ako je to potrebno, primijenit će se pozitivni inotropi ili inhibitor angiotensin-konvertirajućeg enzima.

Dijabetes insipidus (odrasli)

Početna doza: 100 mg klortalidona, dvaput dnevno. Za dozu održavanja obično je dovoljno 50 mg dnevno.

Posebne populacije Starije osobe

U starijih bolesnika preporučuje se primjena najniže učinkovite doze klortalidona.

U tih bolesnika, klortalidon se eliminira sporije nego u zdravih mladih odraslih osoba, iako je apsorpcija jednaka.

Stoga se preporučuje stroga kontrola doze i učestalosti primjene ovisno o stupnju funkcionalne nesposobnosti bolesnika.

Oštećenje funkcije bubrega

U bolesnika s blagim oštećenjem bubrega preporučuje se najniža moguća uobičajena učinkovita doza. Klortalidon i tiazidni diuretici gube svoj učinak kada je klirens kreatinina manji od 30 ml/min.

Pedijatrijska populacija

Klortalidon se ne smije davati djeci mlađoj od 12 godina.

Treba koristiti najnižu učinkovitu dozu. Primjerice, koristiti početnu dozu od 0,5 mg/kg/48h i maksimalnu dozu od 1,7 mg/kg/48h.

Način primjene

Preporučuje se uzimanje jednokratne doze lijeka, ujutro uz doručak.

• preosjetljivost na klortalidon ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

• anurija

• teško oštećenje funkcije bubrega (klirens kreatinina manji od 30 ml/min)

• teško oštećenje funkcije jetre

• hipokalijemija otporna na terapiju ili stanja s povećanom deplecijom kalija

• hiponatrijemija

• hiperkalcijemija

• simptomatska hiperuricemija

• hipertenzija tijekom trudnoće

• Addisonova bolest

Upozorenja

Klortalidon se treba primjenjivati s oprezom u bolesnika s oštećenjem funkcije jetre ili progresivnom bolešću jetre, jer i najmanje promjene u ravnoteži tekućine i elektrolita zbog primjene tiazidnih diuretika mogu dovesti do hepatičke kome, osobito u bolesnika s cirozom jetre (vidjeti dio 4.3.).

Bolesnike koji primaju klortalidon i soli litija treba nadzirati jer diuretici mogu smanjiti izlučivanje litija i tako povećati njegovu razinu u plazmi (vidjeti dio 4.5.).

Za bolesnike s teškom koronarnom arterijskom bolešću ili cerebralnom arteriosklerozom preporučuje se oprezan raspored doziranja, kao i kod drugih antihipertenzivnih lijekova.

Odnos koristi i rizika treba procijeniti u sljedećim kliničkim stanjima: dijabetes melitus (potrebe za hipoglikemijskim lijekovima mogu se promijeniti), giht u anamnezi, hiperkolesterolemija i hipertrigliceridemija, sistemski eritemski lupus u anamnezi (kod primjene tiazidnih diuretika strukturno sličnih klortalidonu postoji mogućnost akutne egzacerbacije ili aktivacije sistemskog eritemskog lupusa), pankreatitis, osjetljivost na tiazidne diuretike ili druge lijekove izvedene iz sulfonamida (postoji rizik od reakcija preosjetljivosti u bolesnika s alergijama ili bronhalnom astmom u anamnezi), simpatektomija (može pojačati antihipertenzivne učinke) i dojenčad sa žuticom zbog rizika od hiperbilirubinemije.

Oštećenje funkcije bubrega

U bolesnika s oštećenjem bubrega tiazidi mogu izazvati azotemiju, a njihova ponovljena primjena može biti kumulativna.

Elektroliti

Liječenje tiazidnim diureticima povezano je s promjenama elektrolita kao što su hipokalemija, hipomagnezijemija, hiperkalcijemija i hiponatrijemija (bolesnici liječeni klortalidonom ne bi trebali slijediti strogu dijetu s niskim unosom soli). Hipokalijemija može pretjerano pojačati odgovor srca na toksične učinke digitalisa.

Kao i kod svih tiazida, kaliureza inducirana klortalidonom ovisna je o dozi i razlikuje se među ispitanicima. Primjena 25-50 mg na dan rezultira prosječnim smanjenjem koncentracije kalija u serumu za 0,5 mmol/l. U slučaju dugotrajnog liječenja, koncentracija kalija u serumu mora se mjeriti na početku terapije te zatim nakon 3-4 tjedna. Stoga, dokle god na ravnotežu kalija ne utječu dodatni čimbenici (npr. povraćanje, proljev, promjena bubrežne funkcije, itd.), koncentracija kalija u serumu može se određivati svakih 4-6 mjeseci.

Ako je potrebno, klortalidon se može kombinirati s oralnim dodacima kalija ili diureticima koji štede kalij (npr. spironolakton ili triamteren). U slučaju kombinirane terapije, potrebno je pratiti razinu kalija u serumu. Ako je hipokalijemija popraćena kliničkim simptomima, npr. mišićna slabost, pareza i promjene na EKG-u, liječenje klortalidonom se mora prekinuti.

Kombinacija klortalidona i dodataka kalija ili diuretika koji štede kalij mora se izbjegavati u bolesnika koji istovremeno dobivaju ACE inhibitore ili inhibitore angiotenzina II.

U starijih bolesnika, bolesnika s ascitesom zbog ciroze jetre i bolesnika s edemom uzrokovanim nefrotskim sindromom posebno je indicirano praćenje elektrolita u serumu. U slučaju edema uzrokovanog nefrotskim sindromom, u normokalemijskih bolesnika bez znakova deplecije volumena klortalidon treba primjenjivati samo pod strogim nadzorom.

Stariji su bolesnici osjetljiviji na hipotenzivne učinke i učinke elektrolita, s gubitkom kalija i posljedičnim rizikom od toksičnosti digitalisa. Također, u starijih bolesnika snažan i dugotrajan diuretski učinak klortalidona može uzrokovati stanje urinarne inkontinencije.

Metabolički učinci

Razina mokraćne kiseline u serumu mogla bi se povećati tijekom liječenja klortalidonom; međutim, akutni napadaji gihta rijetko su se događali tijekom liječenja.

Iako bi liječenje klortalidonom moglo negativno utjecati na toleraciju glukoze, rijetko dolazi do pojave šećerne bolesti tijekom liječenja.

U bolesnika na dugotrajnoj terapiji tiazidima i diureticma povezanim s tiazidima, opažena su manja i djelomično reverzibilna povećanja koncentracije ukupnog kolesterola, triglicerida ili LDL kolesterola u plazmi. Klinička važnost ovih nalaza još uvijek je predmet rasprave.

Klortalidon se ne koristi kao lijek prve linije u liječenju bolesnika sa šećernom bolešću ili u osoba koje su podvrgnute liječenju hiperkolesterolemije (dijeta ili kombinacija)

Koroidalni izljev, akutna miopija i sekundarni glaukom zatvorenog kuta

Sulfonamid ili lijekovi koji su derivati sulfonamida mogu uzrokovati idiosinkratsku reakciju koja rezultira koroidalnim izljevom s defektom vidnog polja, prolaznom miopijom i akutnim glaukomom zatvorenog kuta. Simptomi uključuju pojavu smanjene vidne oštrine ili boli u oku i obično se javljaju u roku od nekoliko sati do tjedana od početka primjene klortalidona. Neliječeni akutni glaukom zatvorenog kuta može dovesti do trajnog gubitka vida. Primarno je liječenje čim prije prekinuti primjenu lijeka. Moglo bi biti potrebno razmotriti promptna medicinska ili kirurška liječenja ako intraokularni tlak ostane nekontroliran. Čimbenici rizika za razvoj akutnog glaukoma zatvorenog kuta mogu uključivati alergiju na sulfonamid ili penicilin u anamnezi.

Ostali učinci

Antihipertenzivni učinak ACE inhibitora ili blokatora receptora angiotenzina II potencira se tvarima koje povećavaju aktivnost renina u plazmi (diureticima). Stoga se preporučuje smanjiti dozu diuretika ili prekinuti liječenje diureticima 2-3 dana prije početka liječenja ACE inhibitorom ili blokatorima receptora angiotenzina II.

Tijekom liječenja klortalidonom ne preporučuje se dugotrajno izlaganje suncu, jer postoji rizik od pojave fotoosjetljivosti.

Interakcije s laboratorijskim pretragama

Interakcije s dijagnostičkim testovima:

• bentiromid: istodobna primjena tiazidnih diuretika za vrijeme bentiromidnog testa poništava rezultate testa budući da se tiazidni diuretici također metaboliziraju u arilamine i stoga povećavaju postotak obnovljene paraaminobenzojeve kiseline (PABA)

• test izlučivanja fenolsuftaleina (FSF)

• testovi na fentolamin i tiramin

  Interakcije s fiziološkim/laboratorijskim vrijednostima:

• bilirubin

• kalcij

• kolesterol, lipoproteini niske gustoće i trigliceridi

• kreatinin (koncentracije u serumu mogu porasti)

• mokraćna kiselina

• koncentracije klacija u urinu (mogu porasti)

Primjena kod sportaša

Bolesnike treba upozoriti da ovaj lijek sadrži klortalidon koji može dati pozitivne rezultate na doping testovima.

Pomoćna(e) tvar(i) s poznatim učinkom: Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija po tableti, tj. zanemarive količine natrija.

Na djelovanje klortalidona može utjecati primjena sljedećih lijekova:

• kortikosteroida, adenokortikotropnog hormona (ACTH), β² agonista, amfotericina i karbenoksolona: Primjena ovih lijekova može povećati hipokalijemijski učinak diuretika, uz rizik od srčanih i/ili mišićnih promjena.

• nesteroidnih protuupalnih lijekova (npr. indometicin): Istovremena primjena određenih nesteroidnih protuupalnih lijekova može oslabiti diuretski i antihipertenzivni učinak diuretika. Zabilježeni su izolirani slučajevi oštećenja bubrežne funkcije u predisponiranih bolesnika.

• antikolinergika (npr. atropin, biperiden): Mogu uzrokovati povećanje bioraspoloživosti tiazidnih diuretika, vjerojatno zbog smanjene gastrointestinalne pokretljivosti i smanjenog gastričkog pražnjenja.

• anionsko izmjenjivačkih smola (npr. kolestiramin). Može doći do promjene apsorpcije tiazidnih diuretika. U tom se slučaju može očekivati smanjenje farmakološkog učinka. Međutim, odvajanje doze klortalidona i smola, na način da se klortalidon primjenjuje najmanje 4 sata prije ili 4-6 sati nakon primjene smola, može potencijalno smanjiti interakciju među njima.

  Primjena klortalidona može utjecati na djelovanje sljedećih lijekova:

• digitalisa: Hipokalijemija ili hipomagnezijemija uzrokovana diureticima pogoduje pojavi srčanih aritmija uzrokovanih primjenom digitalisa (vidjeti dio 4.4.).

• antidijabetika: Možda će biti potrebno prilagoditi dozu inzulina ili oralnih antidijabetika, zbog rizika od smanjenja hipoglikemijskog učinka, zbog mogućeg smanjenog oslobađanja inzulina iz gušterače zbog hipokalijemijskog učinka.

• litijevih soli: Diuretici mogu smanjiti izlučivanje litija i time povećati njegovu razinu u plazmi. Budući da diuretici povećavaju razinu litija u krvi, u bolesnika koji primaju litij i klortalidon potrebno je pratiti razine litija. Tijekom istovreme primjene diuretika, u bolesnika s poliurijom uzrokovanom primjenom litija uočen je paradoksalni antidiuretski učinak.

• neuromuskularnih blokatora koji su derivati kurarea: Hipokalijemija uzrokovana diureticima pojačava neuromuskularno blokirajuće djelovanje derivata kurarea.

• diuretici pojačavaju djelovanje antihipertenziva (gvanetidina, metildope, betablokatora, vazodilatatora, antagonista kalcija, ACE inhibitora)

• alopurinola: Istodobna primjena tiazidnih diuretika može povećati učestalost reakcija preosjetljivosti na alopurinol.

• amantidina: Istodobna primjena tiazidnih diuretika može povećati rizik od nuspojava uzrokovanih amantidinom.

• diazoksida: Istodobna primjena tiazidnih diuretika može povećati hiperglikemijski učinak diazoksida.

• citotoksičnih lijekova (npr. ciklofosfamida, metotreksata): Istodobna primjena tiazidnih diuretika može smanjiti njihovo izlučivanje bubrezima i pojačati mijelosupresivne učinke.

• vitamina D ili kalcijevih soli: Primjena tiazidnih diuretika može pojačati povećanje serumskog kalcija zbog inhibicije njegovog izlučivanja mokraćom.

• ciklosporina: Istodobno liječenje ciklosporinom može povećati rizik od hiperuricemije i komplikacija gihta.

• ketanserina: Istodobna primjena ketanserina povećava rizik od hipokalijemije i produljenog QT intervala.

Trudnoća

Klortalidon je kontraindiciran kod hipertenzije u trudnoći.

Nema podataka, ili su oni ograničeni, za primjenu klortalidona u trudnica. Međutim, klortalidon bi, poput drugih diuretika, mogao smanjiti perfuziju posteljice. Tiazidi bi također mogli prijeći u krvotok fetusa i uzrokovati poremećaje elektrolita. U novorođenčadi je zabilježena tromocitopenija tijekom

liječenja tiazidom. Također je moguće da tiazidni diuretici imaju izravan učinak na glatke mišiće i inhibiraju porod. Stoga treba izbjegavati primjenu klortalidona tijekom trudnoće.

Ispitivanja na životinjama su nedostatna u pogledu reproduktivne toksičnosti (vidjeti dio 5.3.). Dojenje

Klortalidon se izlučuje u majčino mlijeko takvom brzinom da se očekuje da ima učinak na dojenje novorođenčadi/dojenčadi.

U majki liječenih s 50 mg klortalidona dnevno, prije i nakon poroda, razine lijeka u krvi fetusa bile su približno 15% onih pronađenih u krvi majke. Koncentracije klortalidona u amnionskoj tekućini i majčinom mlijeku odgovarale su približno 4% koncentracije u krvi majke.

Klortalidon se u malim količinama izlučuje u majčino mlijeko (omjer mlijeko: plazma, 0,05%) budući da tiazidni diuretici mogu potisnuti laktaciju tijekom prvog mjeseca. Zbog mogućih teoretskih štetnih učinaka na dojenče, njegovu primjenu kod dojilja treba izbjegavati.

Tijekom liječenja klortalidonom potrebno je prekinuti dojenje. Plodnost

Primjena klortalidona se ne preporučuje u žena reproduktivne dobi koje ne koriste metode kontracepcije, osim ako klinička situacija žene ne zahtijeva liječenje klortalidonom.

Malo je vjerojatno da će klortalidon utjecati na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima. Međutim, kao i drugi antihipertenzivi, klortalidon može izazvati omaglicu ili pospanost u nekih osoba, osobito na početku liječenja, kod promjene doze ili konzumacije alkohola. Bolesnike koji primaju klortalidon treba upozoriti da ne upravljaju vozilima ili strojevima ako osjete omaglicu ili pospanost.

Sažetak sigurnosnog profila

Najčešće nuspojave su povezane s poremećajima elektrolita kao što su hipokalijemija, hipomagnezijemija, hiperkalcijemija i hiponatrijemija i primjenom visokih doza.

Tablični sažetak nuspojava

Sljedeće nuspojave su dobivene iz više izvora, uključujući i iskustvo nakon stavljanja lijeka u promet, te su navedene prema MedDRA klasifikaciji organskih sustava. Unutar svake skupine i organskog sustava nuspojave su razvrstane prema učestalosti, počevši od najčešćih nuspojava. Učestalosti su definirane na sljedeći način:

6

H A L M E D

25 - 06 - 2025

Vrlo često (≥ 1/10), Često (≥ 1/100 i <1/10), Manje često (≥ 1/1 000 i <1/100), Rijetko (≥ 1/10 000 i < 1/1 000), Vrlo rijetko (<1/ 10 000), Nepoznato (učestalost se ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).

Zabilježeni su slučajevi koroidalnog izljeva sa poremećajem vidnog polja nakon primjene tiazida i tiazidima sličnih diuretika.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Znakovi i simptomi

Kod trovanja zbog predoziranja klortalidonom javljaju se sljedeći znakovi i simptomi: omaglica, mučnina, pospanost, hipovolemija, hipotenzija i promjene elektrolita povezane sa srčanim aritmijama i grčevima u mišićima.

Liječenje

Izazivanje povraćanja ili ispiranje želuca i davanje aktivnog ugljena ako je bolesnik pri svijesti. Također je indicirano davanje intravenskih tekućina i nadoknada elektrolita.